REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-104/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mladenu Gajski, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, od 15. studenog 2024., poslovni broj: Povrv-88/2019, 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja ..., [adresa], te se preinačava rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, od 15. studenog 2024., poslovni broj: Povrv-88/2019, pod točkom II. izreke, na način da se nalaže tužitelju ..., da tuženiku ĐM, na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 824,04 eura naknadi iznos od 219,42 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 824,04 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova prijevoza u iznosu od 632,97 EUR."

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja pod točkom II. izreke, tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da žalbu podnosi zbog svih zakonom propisanih razloga i to u dijelu koji se odnosi na tuženiku priznate putne troškove prijevoza iz Švicarske u Dubrovnik za pristup na ročište 27. kolovoza 2021. u iznosu od 464,00 eura, vezano uz koje ističe da je sud samo paušalno obrazlaže da nije sporno da tuženik prebiva u [adresa] koja nije direktnim gradskim javnim prijevozom povezana sa Dubrovnikom, a da pri tome tuženik ne dostavlja dokaz iz kojeg bi proizlazilo na koji način i kojim sredstvom je doputovao na raspravu niti dostavlja dokaz iz kojeg bi se mogao utvrditi koji putni trošak i u kolikom iznosu mu je nastao, te u dijelu koji se odnosi na priznati trošak za sastav podneska od 26. rujna 2023. u punom iznosu od 75 bodova uvećano za PDV 25%, što iznosi 187,50 eura (150,00 + 37,50 = 187,50 eura), u kojem tuženik sudu dostavlja samo popis troškova.

2.1. Predlaže da se žalba usvoji i da se preinači pobijano rješenje na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 651,25 eura, podredno da se predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP- a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku priznao putne troškove u iznosu od 464,00 eura, te trošak za sastav podneska od 26. rujna 2023. po tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT) u punom iznosu od 150,00 eura uvećan za PDV, tj. u iznosu od 187,50 eura.

5. Uvidom u spis suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj u podnesku od 14. lipnja 2023. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari čemu se tuženik nije protivio, pa je na temelju članka 158. stavka 1. ZPP-a pravilno utvrđeno da je tužba povučena.

5.1. Tuženik je u podnesku od 26. rujna 2023. postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova koji se odnose na trošak vještačenja u iznosu od 132,72 eura, izgubljenu zaradu zbog dolaska na ročište 27. kolovoza 2021. u iznosu od 632,97 eura, putne troškove zbog dolaska na ročište 27. kolovoza 2021. u iznosu od 464,00 eura, sastav toga podneska (od 26. rujna 2023.) u iznosu od 100 bodova uvećan za PDV i trošak sudskih pristojbi. Očito omaškom tuženik kao dan održavanja ročišta navodi 26. kolovoz 2021., što ovaj sud smatra pogreškom pri pisanju koja nije od utjecaja na donošenje ovoga rješenja.

5.2. Sud prvog stupnja dosudio je tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 824,04 eura (na ime troška vještačenja iznos od 132,72 eura, na ime putnih troškova iznos od 464,00 eura, za sastav podneska od 26. rujna 2023. iznos 187,50 eura, te na ime troška sudske pristojbe na prigovor iznos od 39,82 eura), a odbio je tuženika sa zahtjevom za izgubljenu zaradu u iznosu od 632,97 eura uz obrazloženje da iz dostavljene platne liste za kolovoz 2021. ne proizlazi da je tuženik uzeo neplaćene dane radi dolaska na ročište 27. kolovoza 2021.

5.3. Tužitelj ne spori dosuđene troškove vještačenja u iznosu od 132,72 eura, niti trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 39,82 eura.

5.4. Sporno je pripada li tuženiku pravo na pobijanim rješenjem dosuđene putne troškove u iznosu od 464,00 eura, te za trošak sastava podneska od 26. rujna 2023. po tbr. 8/1 OT, u punom iznosu od 150,00 eura uvećan za PDV, tj. u iznosu od 187,50 eura.

6. U podnesku od 26. rujna 2023., tuženik navodi da je na raspravu koja je održana u Dubrovniku 27. kolovoza 2021., iz Švicarske gdje živi i radi putovao osobnim automobilom, a budući da je proteklo više od dvije godine od održavanja iste, više ne raspolaže računima za gorivo, vinjete i cestarinu, ali prema web stranici Michelin radi se o putu od 1363 km (1418 km po aplikaciji google maps), za koji put se predviđa iznos putnog troška od 232 eura, odnosno ukupno 464 eura, u dokaz kojih navoda dostavlja sliku zaslona web stranice Michelin.

7. Člankom 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud pri odlučivanju o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

8. Člankom 164. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (stavak 1.), da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.), te da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima (stavak 3.).

9. To znači da je stranka dužna zahtjev za naknadu troška postaviti kako je propisano citiranim odredbama članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a, određeno navodeći isti, razvrstan za svaku radnju, navesti njegovu osnovu i visinu pri čemu je trošak dužna potkrijepiti i odgovarajućim dokazima, što sve u konkretnom slučaju tuženik nije učinio u odnosu na zatražene putne troškove.

10. Putni troškovi prema članku 6. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" broj 8/88, 3/94, 150/05; dalje: Pravilnik), obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a to su izdaci za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba izvršiti saslušavanje, vještačenje ili neku drugu radnju kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište, koji troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta pri čemu je određeno i što su to sredstva javnog prometa (npr. tramvaj, vlak, autobus, brod, avion). Člankom 7. Pravilnika određeno je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Tek u slučaju da postoje relacije na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa ili ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, na temelju članka 8., stranci bi se mogli priznati troškovi u vidu kilometraže i to vlastitim prijevoznim sredstvom u smislu članka 9. Pravilnika.

11. Trošak prijevoza vlastitim prijevoznim sredstvom ne predstavlja trošak prijevoza sredstvima javnog prometa. Stranka nema pravo na naknadu troškova prijevoza vlastitim prijevoznim sredstvom ako iz zahtjeva za naknadu tog troška ne proizlaze razlozi zbog kojih nije koristila prijevoz sredstvima javnog prometa, odnosno razlozi zbog kojih je bilo neophodno da koristi vlastito prijevozno sredstvo (vlastito osobno vozilo).

11.1. Tuženik u zahtjevu za naknadu putnih troškova ne navodi na kojoj točno relaciji je putovao, odnosno ne navodi sa kojeg polazišta je krenuo na odredište, ne navodi da na relaciji iz mjesta polazišta u Švicarskoj do Dubrovnika ne prometuju sredstva javnog prometa, zatim, zašto nije putovao sredstvima javnog prometa, zašto je bilo neophodno da se koristi vlastitim osobnim vozilom, a ničime ne dokazuje niti da je koristio vlastito osobno vozilo, pa kako te činjenice nije iznio niti dokazao da je imao opravdane troškove prijevoza osobnim vozilom, ne mogu mu se priznati zatraženi troškovi prema kilometraži, a sud nije dužan po službenoj dužnosti utvrđivati cijenu javnog prijevoza.

11.2. Obzirom da tuženik zahtjev za naknadu putnih troškova u iznosu od 464,00 eura nije postavio prema navedenim odredbama Pravilnika, niti ga je potkrijepio valjanim dokazima, prema ocjeni ovog suda ne pripada mu pravo na naknadu putnih troškova (u zaraženom iznosu od 464,00 eura), pa je u odnosu na taj trošak žalba tužitelja u cijelosti osnovana.

12. Vezano za žalbu tužitelja u odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav podneska od 26. rujna 2023. za koji mu je pobijanim rješenjem po tbr. 8/1 OT dosuđen iznos od 150,00 eura uvećan za PDV, tj. ukupan iznos od 187,50 eura, ističe se da se i prema stavu ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku iz tbr. 8/1 OT, obzirom da u istome tuženik samo navodi popis troškova koje potražuje od tužitelja, pa mu za sastav toga podneska pripada naknada po tbr. 8/4 OT u iznosu od 37,50 eura uvećana za PDV u iznosu od 9,38 eura, što ukupno iznosi 46,88 eura.

13. Osnovani troškovi tuženika prema naprijed utvrđenom iznose 219,42 eura.

14. Slijedom navedenog na temelju članka 380. stavka 3. u vezi sa člankom 381. stavka 1. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijano rješenje pod točkom II. izreke, te naložiti tužitelju da tuženiku umjesto iznosa od 824,04 eura, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 219,42 eura.

Slavonski Brod, 10. ožujak 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec