REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-858/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“, Buje, Istarska 36, OIB 36048696572, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, i umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi isplate iznosa od 1.147,92 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-15/2024-49 od 18. prosinca 2024., 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-15/2024-49 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-15/2024-49 od 18. prosinca 2024. Trgovački sud u Pazinu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 1.147,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR (točka II. izreke), te je naložio tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da se nastanak nesreće ne može u cijelosti svesti na brzinu vozača oštećenog vozila već da se predmetna nesreća mora sagledati u kontekstu iznenadnog istrčavanja divljači na prometnicu. Pojasnio je da je tužitelj tijekom postupka isticao da iako je provedeno vještačenje pokazalo da se vozač kretao brzinom većom od dopuštene za cca10-12 km/h te da je mogao izbjeći nalet na divljač da se kretao brzinom nižom od 57,9km/h ne znači da je vozač isključivo odgovoran za nalet divljači. Smatra da je uzrok nesreće iznenadno istrčavanje divljači na kolnik i da se tuženik ne može u cijelosti osloboditi svoje odgovornosti i da se minimalno prekoračenje brzine vožnje tužiteljevog osiguranika može eventualno razmatrati kao njegov djelomičan doprinos nesreći ne veći od 20%. Istaknuo je da je osporio nalaz i mišljenje vještaka jer nije uzeo u obzir specifičnosti nesreće, da sud nije proveo saslušanje policijskih službenika koji su izvršili uviđaj niti je utvrdio odlučne činjenice.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, u preostalom dijelu, na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i u skladu sa zakonom.

6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju je tužitelj izričito ukazao istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.147,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama budući da je tužitelj isplatio osigurninu u navedenom iznosu osiguraniku na čije je vozilo, 4. svibnja 2022., naletjela srna prilikom vožnje prometnicom - županijskom cestom na relaciji Buje – Kaštel.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je na motornom vozilu tuženikovog osiguranika štetu prouzročila divlja životinja – srna izlijetanjem na cestu na području na kojemu je tuženikov osiguranik lovoovlaštenik. Sud je obrazložio da je vještak u provedenom vještačenju utvrdio da je tužiteljev osiguranik imao mogućnosti izbjeći nastanak predmetne nesreće da se kretao brzinom koja je niža od 57,9 km/h, u naseljenom mjestu gdje je ograničenje brzine 50km/h, a da se tužiteljev osiguranik kretao brzinom od 60-65 km/h. Slijedom toga sud je zaključio da je tužiteljev osiguranik za štetu nastalu naletnom divljači isključivo odgovoran jer je upravljao vozilom protivno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama. Stoga je primjenom odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Tužitelj u žalbi iznosi svoje viđenje izvedenih dokaza te osporava osnovanost nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke, odnosno da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Navedeni žalbeni razlog predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega presudu u sporovima male vrijednosti nije moguće pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Uz navedeno, prvostupanjski sud je ocijenio svaki provedeni dokaz zasebno te sve dokaze zajedno i na temelju tako provedenih dokaza utvrdio činjenice kako je navedeno za što je u pobijanoj odluci dao valjane razloge, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.

10. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 80. st. 6. ZL-a. Tom je odredbom, naime, izričito propisano da je za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovaran vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

11. S obzirom na to da je tužiteljev osiguranik upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama, a što je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, tuženik kao osiguranik lovoovlaštenika nije dužan tužitelju platiti iznos naknade iz ugovora o osiguranju koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime nastale štete od divljači.

12. Neosnovano tuženik ukazuje da je prekoračenje brzine osiguranika tužitelja trebalo tumačiti kao njegov doprinos nastanku predmetne nesreće u omjeru od 20% jer i ovaj sud dijeli shvaćanje prvostupanjskog suda da se tužiteljev osiguranik kretao prilagođenom brzinom nižom od 57,9 km/h mogao je izbjeći nastanak prometne nesreće.

13. Odluka o parničnom trošku pravilno je zasnovana na odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

15. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj tog podneska, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbio tuženikov zahtjev za naknadu troška po toj osnovi.

Zagreb, 28. veljače 2025.

Sudac

Ružica Omazić