REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-543/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. u Rijeci, Splitska 2, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.952,73 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1996/2022 od 19. prosinca 2024., 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1996/2022 od 19. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1996/2022 od 19. prosinca 2024. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 1.952,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2022. po stopi za trgovačke ugovore (točka I. izreke), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR po stopi za ostale odnose (točka II. izreke), te je odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku jer je zaključio da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio da iz police automobilskog osiguranja od 17. siječnja 2022., koju je tužitelj priložio uz tužbu, ne proizlazi da bi po djelomičnom osiguranju od kaska, po kombinaciji D bez franšize, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, a da je tužitelj Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska, koji su sastavni dio predmetne police osiguranja, dostavio nakon zaključenja pripremnog ročišta u prethodnom postupku, u sporu male vrijednosti. Odluku o parničnom trošku sud je zasnovao na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP)

3. Protiv točke I. i II. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupaka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da iz police, priložene uz tužbu, proizlazi da je između tužiteljevog osiguranika i tužitelja sklopljeno puno kasko osiguranje i uz njega djelomično osiguranje po kombinaciji D bez franšize. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz priložene police osiguranja nalet na divljač ne predstavlja osigurani slučaj budući da plaćena premija za kombinaciju D pokriva, lom ili oštećenje standardno ugrađenog stakla na motornom vozilu, osim stakla svjetlećih tijela i ogledala, kao i šteta koja nastane na motornom vozilu neposrednim dodirom divljači i domaćih životinja. Zato je pogrešan zaključak o nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je presuda nepravilna i u suprotnosti sa zakonom.

7. Predmet spora je regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete tužiteljevom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač-srnu koja je izletjela na cestu. Nezgoda se dogodila 14. travnja 2022. u 5,35, na dijelu županijske ceste na području tuženikove nadležnosti.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osiguratelju osobe koja gospodari lovištem na čijem je području bila srna koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

9. Tužitelj je tužbeni zahtjev zasnovao na tvrdnji da je na temelju ugovora o kasko osiguranju vozila društvu Auto Goldi d.o.o. 10. svibnja 2022. isplatio iznos od 14.712,91 kn radi popravka materijalne štete na motornom vozilu, koju je njegov osiguranik JĆ pretrpio 14. travnja 2022. u prometnoj nesreći naletom tog motornog vozila na divljač na cesti. Na te okolnosti tužitelj je priložio i predložio provesti odgovarajuće dokaze (list 2. - 47. spisa).

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporio tužbeni zahtjev, između ostalog, prigovorom nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije, jer tužitelj uz tužbu nije dostavio Opće uvjete, prihvaćenu ponudu o osiguranju niti da je dostavljena potpisana polica i dokazi da je plaćena premija osiguranja. Stoga je osporio osigurano pokriće.

11. Naime, prema odredbi čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Ponuda je prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu (čl. 262. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga, suprotno tuženikovom shvaćanju, izdavanje police osiguranja od strane osiguratelja, niti isplata premije osiguranja, nisu preduvjet za sklapanje ugovora o osiguranju imovine. Ugovor o osiguranju imovine je neformalan ugovor, polica je samo dokaz da je sklopljen, a plaćanje premije osiguranja je ispunjenje osiguranikove obveze iz ugovora.

12. Glede pravnog učinka ugovora, odnosno, vrijeme trajanja osiguranja, ukazuje se da je u Polici kasko osiguranja Br: 020108478511 (list 8. spisa) navedeno da osiguranje traje od 17. siječnja 2022. do 17. siječnja 2023., dok je odredbom čl. 23. st. 1. tužiteljevih Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska određeno da osigurateljno pokriće počinje istekom 24-tog sata onog dana koji je u polici naveden kao dan početka osiguranja, ako je do tog dana plaćena premija ili prvi obrok premije, odnosno istekom 24-tog sata onog dana kad je plaćena premija.

13. Prema odredbi čl. 946. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje učinke istekom dana koji je njime označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno.

14. Međutim, neovisno o tome kada je CĆ platio premiju osiguranja i je li nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj, ostaje nesporna činjenica da je tužitelj umjesto njega platio popravak štete 17. svibnja 2022. u iznosu od 14.712,91 kn, čime su na tužitelja na temelju odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tim više što je i odredbom čl. 91. Zakona o obveznim odnosima propisano da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Stoga, činjenica da tužitelj možebitno nije bio u obvezi isplatiti osigurninu svom osiguraniku, ne oslobađa tuženika obveze da na temelju svog ugovora o osiguranju od odgovornosti s Hrvatskim lovačkim savezom odnosno Bioinstitutom d.o.o. Čakovec naknadi štetu, ako je njegov osiguranik za štetu odgovoran.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelj u konkretnom slučaju nije aktivno legitimiran prvostupanjski sud nije proveo i ocijenio predložene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica glede odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetu, niti se očitovao na druge odlučne navode stranaka tijekom postupka, pa pobijana presuda ne sadrži razloge dostatne za ocjenu njezine zakonitosti i pravilnosti, čime je ostvarena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

16. S obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 373.a trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, trebalo ju je ukinuti.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. Dakle, prvostupanjski sud će prvenstveno utvrditi je li šteta nastala od divljači pokrivena osiguranim rizikom prema priležećoj polici osiguranja, kada je tužiteljev osiguranik platio premiju osiguranja, a potom će po potrebi provesti odgovarajuće dokaze radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku s pozivom na odgovarajuće materijalno pravo i osvrtom na sve odlučne tvrdnje stranaka pri čemu će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

Zagreb, 28. veljače 2025.

Sudac

Ružica Omazić