REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-224/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Auto - Novaković d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društva Župan, Babić&Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 159,37 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-659/2024-12 od 29. studenog 2024., 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-659/2024-12 od 29. studenog 2024. u točki I. izreke i točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, naknaditi tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB 68621794820, troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura (stočetrdesetčetiri eura i devedesetjedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-659/2024-12 od 29. studenog 2024. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 31,25 EUR sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 31,25 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 65,60 EUR u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu više zatraženog troška žalbenog postupka u iznosu od 39,09 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-659/2024-12 od 29. studenog 2024. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, platiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB 68621794820, iznos od 159,37 eura (slovima: sto pedeset devet eura i trideset sedam centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 159,37 eura (slovima: sto pedeset devet eura i trideset sedam centa) od 24. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, naknaditi tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB 68621794820 troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura (slovima: sto četrdeset četiri eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na parnični trošak od 144,91 eura po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,38 eura (slovima: sto eura i trideset osam centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. studenog 2024. do isplate.“

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen za trošak pristupa na ročište od 29. studenog 2024. radi objave i uručenja presude na koji navodi da ima pravo prema Tbr. 9. t .3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu kojim nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška postupka.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti onima na koje se poziva tuženik u žalbi.

9. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik u biti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na tuženikove žalbene navode za dodati je da u sporu male vrijednosti žalba nije dopuštena niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se tuženik posebno poziva u žalbi.

10. Tuženikovom osiguraniku COI je u prometnoj nezgodi 4. studenog 2023. nastala šteta na vozilu Hyundai 120 reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženiku je prijavljen štetni događaj koji je procijenio štetu, napravio zapisnik o izvidu štete te utvrdio da je šteta osnovana i izvršio uplatu nespornog dijela. Tužitelj je izvršio popravak vozila i za to izdao račun br. 210-213240-1 u iznosu od 620,78 EUR, dok je tuženik uplatio iznos od 461,41 EUR, a razlika se odnosi na iznos od 159,37 EUR na ime razlike cijene sata rada koju tuženik ne priznaje. COI je 23. veljače 2024. sklopila s tužiteljem Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja i na tužitelja prenijela svoju tražbinu u iznosu od 159,37 EUR, o čemu je tuženik bio obaviješten. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 159,37EUR na ime razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je oštećena COI popravila svoje vozilo kod tužitelja koji je izdao račun broj 21-21340-1 od 8. veljače 2024. na iznos od 620,78 EUR, da je tuženik na ime utvrđene štete na vozilu isplatio COI iznos od 467,41 EUR, da je nepodmireni iznos od 159,37 EUR oštećena prenijela na tužitelja Ugovorom o ustupanju tražbine. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je na temelju članka 1085. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje: ZOO), članka 84. stavka 1. i članka 81. stavka 1. ZOO-a i članka 88. stavka 4. ZOO-a ocijenio tužiteljev zahtjev osnovanim.

12. Iz tužiteljevog računa broj 210-21340-1 proizlazi da je za rad limara bilo potrebno 3,50 sata, a za rad lakirera 4 sata, kao i da je cijena sata iznos od 52,00 EUR i PDV. Tuženik ne osporava broj radnih sati potrebnih za popravak vozila, već visinu satnice za rad ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja. U odnosu na ove žalbene navode valja reći da činjenica da tuženik kao osiguravatelj, osobe koja je ustupila predmetnu tražbinu, ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja nije od utjecaja na tuženikovu dužnost da i taj trošak naknadi, posebno imajući na umu da tuženik nije iznio činjenicu da je ugovorno ograničio visinu satnice popravaka, niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Tome je za dodati da oštećenik ima pravo, slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo, na tržištu na kojem taj servis djeluje. Tužitelj je obračunao cijenu rada prema objavljenom Cjeniku, a broj radnih sati nije sporan. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža (i time jeftinija) ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a kako to navodi tuženik u žalbi jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

13. Odluka o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka donesena je sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, članku 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

14. Valjalo je, slijedom navedenog, odlučiti na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude od 29. studenog 2024. na koji tužitelj ima pravo prema Tbr. 9. t. 3. Tarife. Tužitelj je zatražio naknadu za zastupanje na tom ročištu prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 25,00 EUR i PDV, ukupno iznos od 31,25 EUR koji trošak je tužitelju sukladno navedenim odredbama Tarife valjalo dosuditi kao osnovan. Valjalo je stoga na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe prema Tbr. 11. t. 1. Tarife koji je određen prema vrijednosti osporenog dijela troška od 25,00 EUR, tako da trošak sastava žalbe iznosi 31,25 EUR i PDV, ukupno iznos od 39,06 EUR, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudskih pristojbi prema Tar. br. 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi u iznosu od 26,54 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 65,60 EUR. Kako je tužitelj zatražio naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR, to nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 39,06 EUR. Valjalo je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke.

Zagreb, 28. veljače 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić