REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-22/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Zdenki Koharić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Koharić & Budišćak - Kupčinec d.o.o., Zagreb, Nova Ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga doprinosa, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23- 01/103, URBROJ: 513-04-23-2 od 9. studenog 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/20-06/40, URBROJ: 513-07-08/23-22 od 25. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/20-06/40, URBROJ: 513-07-08/23-22 od 25. travnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare poreznog duga po osnovi doprinosa (mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, zapošljavanje). Zahtjev je odbijen pozivom na odredbu čl. 108. st. 6. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ/16) uz obrazloženje da pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod poslovnim brojem P-971/2020 vodi parnični postupak radi pobijanja tužiteljičinih pravnih radnji, a radi ispunjenja potraživanja Republike Hrvatske prema tužiteljici.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da se povreda pravila poreznog postupka očituje u povredi odredbe članka 59. stavka 1. OPZ-a/16. Naime, navodi da je utuženo prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju drugostupanjskog rješenja, KLASA: UP/II-410-23/22-01/27, URBROJ: 513-04-23-2, od 20. ožujka 2023., a koje da joj nije pravilno dostavljeno iz razloga što je dostavljeno njoj osobno, a ne njezinoj opunomoćenici. Stoga smatra da je zbog neuredne dostave poreznog akta povrijeđeno i samo pravo na žalbu te da je utuženo drugostupanjsko rješenje nezakonito. Nadalje, tužiteljica navodi i da je drugostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. usvojen isti navod u vezi s primjenom članka 109. stavka 10. OPZ-a, odnosno zahtjeva za otpis zastarjele kamate. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo ignoriralo u cijelosti uputu drugostupanjskog tijela jer u ponovnom postupku nije otpisalo kamate koje su u zastari, a koje se ne mogu naplatiti niti u ovršnom postupku prisilnom prodajom nekretnina. Nadalje, tužiteljica ukazuje da ovdje osporenim rješenjem tuženika navedeno nezakonito postupanje nije otklonjeno, odnosno da tuženik nije u obrazloženju svog rješenja odgovorio na taj žalbeni navod, a čime da je povrijeđen čl. 98. st. 5. OPZ-a. Nadalje, tužiteljica navodi i da je tuženik povrijedio čl. 108. st. 6. OPZ-a, a u odnosu na koje je ranijim rješenjem od 2. lipnja 2023. taj isti navod prihvatio, jasno određujući da pokrenuti postupak, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Rijeci povodom pobijanja pravnih radnji žaliteljice ne utječe na tijek zastarnog roka na naplatu predmetnih obveza, zbog čega da je valjalo taj prigovor tužiteljice uvažiti. U odnosu na taj isti prigovor, tužiteljica navodi da je ovdje osporenim rješenjem tuženik taj navod odbio bez ikakvog obrazloženja. Nadalje, tužiteljica ukazuje i na presudu ovog Suda, poslovni broj: Us I-273/2022-4 od 3. svibnja 2022., a kojom da je utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga koji proizlazi iz naznačenih JOPPD obrazaca. Stoga smatra da prvostupanjsko tijelo nije postupilo ni prema utvrđenjima Suda u pravomoćnoj presudi, a koja je obvezujuća za porezno tijelo.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije spisa upravnog postupka proizlazi: da je tužiteljica dana 1. listopada 2020. podnijela zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa; da se radi o dugu doprinosa za obvezna osiguranja (mirovinsko, zdravstveno, zapošljavanje) za razdoblje 2012. – 2015. koji je utvrđen temeljem ID i JOPPD obrazaca; da je zastara prava na naplatu tog duga prekidana u dva navrata i to (1) dana 4. srpnja 2012. i (2) dana 2. veljače 2015. a u koje dane su tužiteljici dostavljene opomene Porezne uprave, Ispostave Rijeka, KLASA: 415-01/13- 02/07541, URBROJ: 513-07-08-08/13-01 od 28. lipnja 2012. i KLASA: 415-01/15- 02/0648, URBROJ: 513-07-08-08/15-01 od 29. siječnja 2015.; da je, na temelju prijedloga prvostupanjskog tijela, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci 31. siječnja 2018. podnijelo tužbu radi pobijanja tužiteljičinih pravnih radnji, a radi ispunjenja potraživanja Republike Hrvatske prema tužiteljici; da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, presudom, poslovni broj: P-971/2020-21 od 26. travnja 2022., presudio da ugovor o darovanju nekretnina tužiteljice gubi pravni učinak prema Republici Hrvatskoj; da predmetna presuda nije postala pravomoćna budući je protiv iste (ovdje) tužiteljica podnijela žalbu.

8. U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga doprinosa regulirano odredbama Zakona o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/08, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16; dalje: Zakon o doprinosima), Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, dalje: OPZ/08) te OPZ-a/16.

9. Prema odredbi čl. 229. Zakona o doprinosima pravo na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i pravo obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara prvi put počela teći.

10. Sukladno čl. 230. Zakona o doprinosima apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

11. U čl. 233. st. 1. Zakona o doprinosima propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan OPZ-om za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim Zakonom nije drugačije uređeno.

12. Odredbom čl. 21. Zakona i izmjenama i dopunama Zakon o doprinosima (NN br. 115/16; dalje ZIDZD), a koji propis je na snazi od 1. siječnja 2017., izmijenjen je čl. 229. Zakona o doprinosima te je propisano da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe OPZ-a/16.

13. Čl. 30. ZIDZD-a propisano je da će se postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima dovršit će se sukladno odredbama toga propisa, osim ako su odredbe ovoga ZIDZD-a i odredbe OPZ-a/16 povoljnije za obveznika doprinosa.

14. Sukladno odredbi čl. 95. OPZ-a/08 tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (st. 1.). Nakon poduzetih radnji iz st. 1. zastarni rok počinje ponovno teći (st. 3.).

15. Odredbom čl. 108. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.). Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

16. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu.

17. Naime, obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tijek relativne zastare prekidan radnjama poreznog tijela te da se radi naplate duga po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstven osiguranje te doprinosa za zapošljavanje koji obuhvaćaju razdoblje 2012. - 2015. još uvijek vodi postupak pred sudom, a koja okolnost je uzrokovala zastoj zastare, Sud nalazi da je pravilno u provedenom postupku utvrđeno da na dan donošenja prvostupanjskog rješenja nije nastupila zastara prava na naplatu, slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen.

Neosnovanim se ocjenjuje tužbeni navod da podnošenje tužbe navedenom sudu ne utječe na tijek zastarnog roka prava na naplatu predmetnih obveza, a iz razloga što je citiranom odredbom članka 108. stavka 6. OPZ/16 jasno je propisano da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

Pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2260/2012 od 9. lipnja 2015. nije primjenjivo u konkretnom predmetu obzirom da učinak podnošenja tužne na nastup zastre prava na naplatu procjenjivao na temelju propisa koji su bili na prije 17. veljače 2011., odnosno Općeg poreznog zakona (NN br. 127/00, 86/01,150/02) i Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08) a u kojim zakonima nije bilo odredbe koja bi propisivala da zastara ne teče ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom.

18. Što se tuženih navoda kojim tužiteljica osporava pravilnost dostave ranijeg rješenja tuženika od 20. ožujka 2023., potrebno je istaknuti da je iz priležeće dostavnice razvidno da je navedeno rješenje tužiteljica osobno zaprimila, iako ono jest sukladno odredbi čl. 59. st. 1. OPZ-a trebalo biti dostavljeno njezinoj opunomoćenici. Međutim, takvim postupanjem tužiteljica nije onemogućena u zaštiti i ostvarenju svojih prava. Osim toga, tim rješenjem predmet je vraćen na ponovni postupak, a u kojem je, kao i u ovom sporu, tužiteljica mogla iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze za koje smatra da joj idu u prilog i da mogu dovesti do drugačije odluke u ovom sporu, no što nije s uspjehom učinila ni u ponovljenom postupku niti ovom sporu.

19. Zaključno, Sud utvrđuje da drugačije rješavanje ove uprave stvari nije od utjecaja presuda ovog Suda, poslovni broj: Us I-273/2022-4, od 3. svibnja 2022., na koju se tužiteljica poziva, iz razloga što se ona odnosi na obveze tužiteljice koje su nastale po drugoj pravnoj osnovi i koje su utvrđene na temelju drugih isprava, a u odnosu na ovdje predmetne

20. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da osporavanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 28. veljače 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Zdenki Koharić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Koharić & Budišćak - Kupčinec d.o.o., Zagreb, Nova Ves 4

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5