REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5099/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Martina Radovan iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10. OIB 92963223473, koje zastupa odvjetnik Kruno Knežević iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja te zamjenika opunomoćenika tuženika, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. točka 4. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208199705/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, poslovni broj: OV-58/2007 sklopljenog između tužitelja II kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužitelju II iznos od 506,92 EUR s zateznim kamatama od 31. siječnja 2007. godine do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.079,64 eur s zateznim kamatama od 28. veljače 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. lipnja 2023. godine tvrdi da je 4. siječnja 2006. godine sklopio s tuženikom ugovor o kreditu broj: 3208199705/2007 te je ugovorena i naknada od čl. 2., st. 4. sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik pa tu naknadu kao nepoštenu smatra ništenom, pozivajući se na. Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na tužiteljevu štetu kao potrošača: te zahtijeva kao u podnesku od 26. kolovoza 2024. godine

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. točka 4. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208199705/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Marije Baković, poslovni broj: OV-58/2007 sklopljenog između tužitelja II iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKE BANKE D.D., kao banke, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, /OIB: 92963223473/ isplatiti tužitelju II iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iznos od 3.819,38 HRK/506,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 31. siječnja 2007. do isplate po stopi koja teče od 31. siječnja 207. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim 2 odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, /OIB: 92963223473/ nadoknaditi tužitelju, OI iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 5. prosinca 2023. godine se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti uz naknadu troška parničnog postupka, priznajući sklapanje ugovora o kreditu, osporava tužitelju status potrošača, ugovorena naknada je jasna, uočljiva i razumljiva te zakonita i o njoj se pojedinačno pregovaralo, zbog čega nema neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, obrazlaže što je ta naknada, prigovara zastari.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj: 3208199705/2007, tužiteljevu potvrdu od 14. veljače 2023. godine, izvadak iz tuženikove upute, , djelomični dodatak ugovoru o kreditu,preslušao tužitelja, nije pribavljao podatke iz sudskog i obrtnog registra kao potpunoma nepotrebne i nebitne.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije prijeporno da su parnične stranke 4. siječnja 2007. godine sklopile ugovor o kreditu na 120.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita na 25 godine radi kupnje stana te je ugovorena i naknada, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“, što je sve utvrđeno uvidom u čl..1. i ,2.. tog ugovora te je neprijeporno da je sklopljen dodatak tom ugovoru radi konverzije u valutnu klauzulu u eure, kao i da ga je sastavio tuženik.

6. Prijeporni su odredba o naknadi , osnova tužbenog zahtjeva te zastara.

7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

8. Glede ništenosti ugovorne odredbe čl. 2, st. 4., pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. godine jest da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl.49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo a presudom Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-229/19 i C- 289/19 je utvrđeno da odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da odredba sadržana u aleatornom ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača, kao što se to ugovori o leasingu dionica, mora smatrati nepoštenom ako se s obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir datum njegova sklapanja tom odredbom može tijekom njegova ispunjavanja prouzročiti znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, i to čak i u slučaju ako bi ta neravnoteža nastupila samo ako bi se ostvarile određene okolnosti ili ako bi navedena odredba u drugim okolnostima mogla čak koristiti potrošaču te u tim okolnostima je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li odredba kojom se unaprijed utvrđuje prednost koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvaruje u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu mogla prouzročiti takvu neravnotežu od trenutka sklapanja navedenog ugovora, uzimajući u obzir okolnosti sklapanja ugovora, kao i da odredbe ove Direktive treba tumačiti na način da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je kao prodavatelj potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud, kada se ugovor može održati na snazi bez te ugovorne odredbe proglasio nepoštenom i posljedično ništetnom ne može pozivati na zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-323/22 od 13. srpnja 2023. godine.

9. Po ocjeni ovoga suda isto stajalište vrijedi i za ugovornu odredbu o naknadi za obradbu kredita, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da s njim tuženik nije pregovarao o ovoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor s tuženikove strane, uzevši u obzir njegovo zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora tj. bio je zaposlenik trgovačkog društva HT d.d. i zvanje - inženjer elektrotehnike te je tako utvrđeno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor , što i nije prijeporno te se o njemu nije pregovaralo posebice o ovima ugovornim odredbama naknadama te tužitelju te odredbe nisu bile ni protumačene.

10. Odredbom čl.6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Čl.10. st.3. istog Zakona je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan se suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika , u ostvarivanju svog prava.

11. U odnosu na čl. 2, st. 4. ugovora o kreditu tj. o naknadi za obradbu samog ugovora, sud ocjenjuje da je ova ugovorna odredba ništetna, budući se o njoj nije pregovaralo te je suprotna navedenim načelima obveznoga prava, zbog čega tužitelj nije ni mogao utjecati na sadržaj ove ugovorne odredbe niti njenu visinu, sve prihvaćajući njegov iskaz kao životan i uvjerljiv zbog prethodno obrazloženih razloga, a to primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05-155/23) pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena naknada nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

12. Slijedom toga je sud i prihvatio tužbeni zahtjev iz točke 1.

13. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništetnom, sukladno odredbi čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.225. st.1. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

14. Visina tužbenog zahtjeva nije prijeporna, kao na pripremnom ročištu.

15. S obzirom na tužiteljevo zvanje i zanimanje te namjenu kredita i da mu je trebao radi osobnih potreba, sud ocjenjuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja tog ugovora bio potrošač po odredbi čl. 3, st1, t . 1. Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik nije dokazao drugačije, premda je na njemu dokazni teret.

16. Zatezne kamate teku od prvog dana nakon plaćanja same naknade kao dana dospjelosti, sukladno tuženikovoj potvrdi od 14. veljače 2023. godine, kojom je utvrđeno da je plaćena 30. siječnja 2007. godine, sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

17. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu i te dva ročišta i podneska, svako po 200,00 eura ,što je 1.000,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu 26,55 eura i presudu 53,09 eura, što je ukupno 1.079,64 eura.

U Zagrebu, dana 28. veljače 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka