REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2006/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Raymond Joseph Warrens h.o.d.n. Wendy's, Koningstraat 3-5, NL-4461, AW Goes, Nizozemska, OIB: 58644801011, kojeg zastupa opunomoćenica Dina Slunjski, odvjetnica u Zagrebu, Baruna Trenka 7, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ledo plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1A, OIB: 07179054100, kojeg zastupa opunomoćenica Leila Dragčević, odvjetnica u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 61, radi proglašavanja ništavim žiga, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-381-04/2020-010/0229, URBROJ: 559-03/3-23-41 od 20. travnja 2023.

II. Proglašava se ništavim verbalni žig („HIGHLIFE“) broj Z20200229, nositelja LEDO plus d.o.o. OIB: 07179054100, Čavićeva 1a, Zagreb, Republika Hrvatska, u odnosu na sve proizvode za koje je registriran.

III. Nalaže se nositelju osporavanog žiga – LEDO plus d.o.o. OIB: 07179054100, Čavićeva 1a, Zagreb, naknaditi podnositelju prijedloga za proglašenje ništavnim žiga – Raymond Joseph Warrens h.o.d.n. Wendy's, Koningstraat 3-5, NL- 4461, AW Goes, Nizozemska, OIB: 58644801011, troškove upravnog postupka u iznosu od 796,32 eura (slovima: sedamsto devedeset šest eura i trideset dva centa).

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.000,00 eura (slovima: šest tisuća eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-381-04/2020-010/0229, URBROJ: 559-03/3-23-41 od 20. travnja 2023. odbijen je prijedlog tužitelja za proglašavanje ništavim verbalnog žiga („HIGHLIFE“) broj Z20200229, nositelja:

LEDO plus d.o.o. OIB: 07179054100, Čavićeva 1a, Zagreb, Republika Hrvatska (točka 1. izreke) te je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi protustranci troškove postupka u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn (točka 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženik pogrešno utvrdio da proizvodi i usluge suprotstavljenih žigova nisu slični, zanemarivši da se tužitelj pozvao na sve usluge iz razreda 43. Nicanske klasifikacije, uključujući „usluge pružanja hrane i pića [okrepa]“, koje su izostavljene iz usporedbe. Smatra da je tuženik u popisu usluga tužitelja dodao dijelove koji nisu navedeni i tumačio ih na način koji sužava njihov doseg, čime je nepravilno ograničio prava tužitelja. Ističe da je u dva ranija predmetima tuženik priznao sličnost između proizvoda iz razreda 30. (sladoled, slastice) i usluga iz razreda 43. (pružanje hrane i pića), ali je u ovom slučaju zanemario tu sličnost, iako su kanali distribucije i priroda usluga komplementarni. Smatra da kasniji žig „HIGHLIFE“ u potpunosti sadrži raniji žig „HIGH LIFE“, a razlika u razmaku riječi nije dovoljna da se izbjegne vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu, odnosno da su znakovi vizualno, auditivno i konceptualno istovjetni. Obzirom na identičnost znakova i sličnost proizvoda i usluga, smatra da postoji visoka vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što opravdava proglašavanje kasnijeg žiga ništavim. Tužitelj pobiju odluku o troškovima, a dodatno ukazuje da je tuženik uključio stavke koje nisu bile nužne za vođenje postupka. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje, usvojiti prijedlog za proglašavanje ništavim verbalnog žiga, obvezati zainteresiranu osobu naknaditi tužitelju troškove upravnog postupka i obvezati tuženika naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod osporavanog rješenja.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da između proizvoda i usluga ranijeg žiga i prijavljenog znaka ne postoji sličnost, budući da se raniji žig odnosi na usluge ugostiteljstva, dok prijavljeni znak obuhvaća sladoled. Smatra da je tužiteljeva ocjena o komplementarnosti proizvoda i usluga pogrešna. Ističe da zakon zahtijeva da postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj, što ovdje nije slučaj jer je raniji žig korišten samo lokalno u malom nizozemskom mjestu. Navodi da ostali proizvodi i usluge za koje je registriran raniji žig odnose se na proizvode između koji ne postoji niti najmanji stupanj sličnosti sa sladoledom, tako da ne postoji nikakva sličnost između tih proizvoda i proizvoda iz razreda 30 MKPU. S obzirom na to da raniji žig nema razlikovnu vrijednost na hrvatskom tržištu i da nije vjerojatno da bi javnost povezala proizvode, tužitelj predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje troškova zainteresiranoj stranci.

5. Podneskom od 5. prosinca 2023. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovore na tužbu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 25. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo da je tuženik protivno Zakonu o žigu izvršio usporedbu sukobljenih proizvoda i usluga jer je uspoređivao njihovu uporabu na tržištu kao i jer je izostavio usluga pružanja hrane i pića registrirane u korist tužitelja. Usluga pružanja hrane i pića nije vezana uz konzumaciju kanabisa te postoji ustaljena sudska praksa suda Europske unije u skladu s kojom se smatra sličnima proizvodima iz razreda 30 Nicanske klasifikacije. Kod procjene dovođenja u zabludu ispituje se vjerojatnost a ne izvjesnost, vjerojatnost postoji ako su sukobljeni znakovi te proizvodi i usluge slični ili istovjetni, teritorijalnost koja se pri tom zahtjeva znači samo to da raniji žig mora imati učinak u RH-a što tužiteljev žig ima. Drugačija procjena koja ispituje posluju li stranke u RH-a i kako rabe žig suprotno je Zakonu o žigu, međunarodnim ugovorima kojima je RH-a ugovorna strana i pravu Europske unije.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj podnio prijedlog za proglašavanje ništavim verbalnog žiga („HIGHLIFE“) broj Z20200229, zainteresirane osobe kao nositelja osporavanog žiga;

- da je verbalni žig „HIGHLIFE“ broj Z20200229 registriran u [adresa] s danom 13. veljače 2020. za proizvode u razredu 30 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (MKPU): sladoled; slastice;

- da tužitelj ima vrijedeći žig s pravom registracije EUTM 017058488 „HIGH LIFE“ u verbalnom obliku registriran za područje EU odnosno Republike Hrvatske s ranijim pravom prvenstva od 31. srpnja 2017.;

- da je tužiteljev žig registriran za određene proizvode i usluge u razredima: 3 ulja od kanabidiola za nemedicinske potrebe; 5 anestetici; medicinska ulja od kanabidiola; 10 nebulizatori; isparivači za tekuće anestetike; 14 privjesci za ključeve [alke s drangulijama ili ukrasnim privjescima]; 25 odjeća, obuća, pokrivala za glavu; 32 bezalkoholna pića s konopljom; 33 alkoholna pića s konopljom; 34 duhan; predmeti za pušače; šibice; artikli za uporabu s duhanom; upaljači za pušače; limenke za duhan; filteri za duhan; arome za duhan; duhan u listu; zamjene za duhan; sirovi duhan; prerađeni duhan; biljne melase [zamjene za duhan]; ovlaživači za duhan; 35 oglašavanje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi; usluge koje se odnose na prezentiranje proizvoda i usluga na prodajnom mjestu; 43 usluge pružanja hrane i pića [okrepa]; pubovi; usluge kafića (legalna prodaja kanabisa i proizvoda u vezi s tim); serviranje alkoholnih pića; najam prostorija za društvena okupljanja; usluge iznajmljivanja soba; 9.1. Tuženik je ocijenio da ne postoji sličnost proizvoda ili usluga za koje su registrirani suprotstavljeni žigovi u verbalnom obliku „HIGHLIFE“ broj Z20200229 i „HIGH LIFE“ broj EUTM 017058488, odnosno da time nije ispunjen jedan od dva ključna zakonska uvjeta koji moraju biti kumulativno ispunjeni. Tuženik je zaključio da je nepotrebno utvrđivati sličnost znakova s obzirom da ne postoji sličnost proizvoda i usluga za koje su registrirani suprotstavljeni žigovi.

9.2. Tuženik je odbio prijedlog tužitelja za proglašavanje ništavim žiga „HIGHLIFE“ broj Z20200229 na temelju odredbe članka 65. stavka 1. točke 1. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19.) u vezi odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu.

10.1. Prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 1. Zakona o žigu, postupak za proglašenje žiga ništavim koji se temelji na razlozima iz članka 10. ovoga Zakona za dio ili sve proizvode ili usluge u odnosu na koje je osporavani žig registriran mogu pokrenuti prijedlogom: 1. nositelji ranijih žigova u skladu s člankom 10. stavkom 2. ovoga Zakona pod uvjetima iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, kao i stjecatelji licencije koji imaju odobrenje nositelja tih žigova.

10.2. Prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati: 2. ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

11. Tuženik je pogrešno ocijenio sličnost proizvoda i usluga ranijeg žiga broj EUTM 017058488 i osporavanog žiga broj Z20200229. Tuženik nije izvršio usporedbu osporavanog proizvoda sladoled; slastice iz razreda 30 MKPU, sa uslugama ranijeg žiga – usluge pružanja hrane i pića (okrepa) iz razreda 43 MKPU ranijeg žiga. Njihovom usporedbom može se zaključiti da postoji stupanj sličnosti. Naime, nije neuobičajeno da isti poduzetnik nudi uslugu pružanja hrane i pića, kao i proizvodnje takvih proizvoda, odnosno hrane i pića (npr. sladoleda u slastičarnicama, piva u pivnicama, itd.). Stoga suprotstavljeni proizvodi i usluge mogu imati iste proizvođače i distribucijske kanale te se radi o komplementarnim proizvodima i uslugama.

12.1. S obzirom na tu pogrešnu ocjenu sličnosti proizvoda i usluga za koje su registrirani suprotstavljeni žigovi, tuženik je propustio utvrđivati sličnost suprotstavljenih žigova.

12.2. Između suprotstavljenih žigova postoji vizualna sličnost zbog podudaranja u verbalnom elementu HIGH LIFE. Jedina razlika je u tome što su u kasnijem žigu verbalni elementi spojeni u jednu riječ, a ta je razlika beznačajna.

12.3. U odnosu na auditivnu sličnost, suprotstavljeni žigovi su auditivni istovjetni jer činjenica da je pojam HIGHLIFE u kasnijem žigu ispisan zajedno, nema utjecaj na izgovor tog pojma, već će se verbalni elementi oba znaka izgovarati na isti način.

12.4. U odnosu na ocjenu konceptualne sličnosti, s obzirom na podudarnost u konceptu pojma HIGH LIFE među suprotstavljenim žigovima, postoji konceptualna sličnost.

13. Zbog utvrđene sličnosti ranijeg žiga i kasnijeg žiga te sličnosti suprotstavljenih proizvoda i usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na proizvode osporavanog žiga. Naime, imajući u vidu elemente suprotstavljenih žigova može se zaključiti da će potrošač predmetne žigove percipirati prvenstveno kroz elemente HIGH LIFE/HIGHLIFE pri čemu spojene riječi u kasnijem žigu ne utječu na izgovor ni značenje riječi odnosno utvrđenu auditivnu istovjetnost te vizualnu i konceptualnu sličnost među suprotstavljenim žigovima. Stoga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu odnosno postoji rizik da će javnost poistovjetiti osporavani žig s ranijim žigom ili povezati kasniji i raniji žig te ih percipirati na način da potječu od istog ili ekonomski povezanih poduzeća.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je prijedlog osnovan, zbog čega je na temelju članka 70. stavka 6. Zakona o žigu osporavani žig proglasio ništavim za sve proizvode za koje je registriran.

15.1. Tužitelj je u upravnom postupku podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, i to za sastavljanje zahtjeva za proglašenje ništavnim žiga u iznosu od 2.500,00 kn, za naknadu troškova u iznosu od 2.500,00 kn, za sastavljanje podneska od 22. prosinca 2021., 13. svibnja 2022. i 16. rujna 2022. u iznosu od po 2.500,00 kn.

15.2. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje Tarifa/12) i Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (Narodne novine, broj 109/11., 96/13. i 89/20., dalje Uredba) tužitelj ima pravo naknadu troškova za zastupanje, odnosno sastavljanje zahtjeva i podnesaka u iznosu od po 1.250,00 kn (Tar. br. 20. i Tar. br. 37. Tarife/12, uvećano za PDV) i naknadu troškova za postupak ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim u iznosu od 2.500,00 kn prema članku 26. Uredbe, što ukupno iznosi 7.500,00 kn, a primjenom fiksnog tečaja konverzije (7.53450) odgovara iznosu od 995,42 eura. Međutim, Sud je odlučio u granicama zahtjeva s obzirom da tužitelj u tužbi zahtjeva donošenje odluke o naknadi u iznosu od 796,32 eura.

16. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito te je sam riješio stvar.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I., II. i III. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

18.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

18.2. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika.

18.3. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe, podneska od 5. prosinca 2023. i zastupanja na raspravi od 25. veljače 2025. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje Tarifa/23), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od po 2.000,00 eura (Tar. br. 27.1. i Tar. br. 41.1. Tarife/23), ukupno 6.000,00 eura.

18.4. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Dina Slunjski, Zagreb, Baruna Trenka 7

2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. Odvjetnica Leila Dragčević, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 61

4. U spis