REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-4026/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnika Andreja Štefan iz Čakovca, O. Keršovanija 1 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69 OIB 53056966535 kojeg zastupa OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetničke vježbenice ČD na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 28. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69 da tužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 972,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 18,17 eura od 01.01.2011. do isplate;

na iznos od 26,21 eura od 01.02.2011. do isplate;

na iznos od 28,36 eura od 01.03.2011. do isplate;

na iznos od 25,63 eura od 01.04.2011. do isplate;

na iznos od 26,12 eura od 01.05.2011. do isplate;

na iznos od 37,71 eura od 01.06.2011. do isplate;

na iznos od 38,84 eura od 01.07.2011. do isplate;

na iznos od 48,42 eura od 01.08.2011. do isplate;

na iznos od 43,46 eura od 01.09.2011. do isplate;

na iznos od 38,03 eura od 01.10.2011. do isplate;

na iznos od 37,25 eura od 01.11.2011. do isplate;

na iznos od 36,83 eura od 01.12.2011. do isplate;

na iznos od 39,41 eura od 01.01.2012. do isplate;

na iznos od 41,66 eura od 01.02.2012. do isplate;

na iznos od 41,96 eura od 01.03.2012. do isplate;

na iznos od 40,40 eura od 01.04.2012. do isplate;

na iznos od 41,45 eura od 01.05.2012. do isplate;

na iznos od 42,17 eura od 01.06.2012. do isplate;

na iznos od 40,96 eura od 01.07.2012. do isplate;

Posl. broj: P-4026/2024-23

na iznos od 41,28 eura od 01.08.2012. do isplate;

na iznos od 40,37 eura od 01.09.2012. do isplate;

na iznos od 38,42 eura od 01.10.2012. do isplate;

na iznos od 40,50 eura od 01.11.2012. do isplate;

na iznos od 41,51 eura od 01.12.2012. do isplate;

na iznos od 40,80 eura od 01.01.2013. do isplate;

na iznos od 36,87 eura od 01.02.2013. do isplate;

od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1.8.2015. g. do 31.12.2022. g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja nje na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 da tužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 949,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja nje na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 320-50- 3231972 solemniziran po javnoj bilježnici Biserki Čmrlec Kišić pod OU-22/2006-1 dana 23. siječnja 2006. godine te da je istim ugovorena valutna klauzula u čl. 1., kao i da je u čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. g. pod poslovnim brojem P-1401/2012 je u točki 4. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do

Posl. broj: P-4026/2024-23

31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije kao trgovac potrošače informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjne odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo kao posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. O predmetnim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo a odredbe su nerazumljive te tužitelj nikako nije mogao utvrditi promjene tečaja niti je imao potpunu predodžbu o istima. Predmetne ugovorne odredbe su dakle ništetne po čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a i protivne su načelu savjesnosti i poštenja u smislu čl. 40. ZOO-a. te je tužitelj preplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi ugovor u iznosu od 972,79 eura. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava i tužbu i tužbeni zahtjev te ističe kako tužitelj mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, također treba dokazati da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, i čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu je propisano da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj poslba, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv i odgovara li njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, a solemnizacijom ugovora je javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju. Tuženik ističe i prigovor zastare i predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka. Tuženik tijekom postupka ne osporava postavljenu visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.

5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni btoj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije

Posl. broj: P-4026/2024-23

mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka javne bilježnice Biserke Čmrlec Kišić, a izvršio je uvid u ugovor o kreditu (list 8-11), nalaz vještaka (list 13-21), prijepis knjigovodstvene kartice (list 22-26), otplatni plan (list 27-30), kontrolni ispis (list 31), otplatnu tablicu (list 32-34), dopis tuženika (list 35), ugovor o trajnom nalogu (list 36), račun (list 38), i promotivne uvjete (list 66-68).

7. Predmet spora u ovom predmetu je kondemnatorni zahtjev za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka.

8. Prema odredbi članka 186. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

9. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 320-50- 3231972 solemniziran po javnoj bilježnici Biserki Čmrlec Kišić pod OU-22/2006-1 dana 23. siječnja 2006. godine te da je istim ugovorena valutna klauzula u čl. 1., kao i da je u čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Na temelju predmetnog ugovora je tuženik isplatio tužitelju iznos od 13.865,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju novog vozila Peugeot.

10. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja. U svojem iskazu tužitelj je istaknuo da je predmetni kredit zaključio radi kupnje novog osobnog vozila, Peugeot 307, te je o kreditu razgovarao i u autosalonu i u banci u Čakovcu u poslovnici tuženika. On je mehaničar po struci i možda su čak i prilikom razgovora spomenuli valutnu klauzulu, ali se on u to ne razumije. Nisu mu objasnili što znači "valuta utočišta", i nije mu bio ponuđen kredit niti u jednoj drugoj valuti nego samo u švicarskim francima, nisu mu rekli da HNB ne čuva tečaj švicarskog franka. Rata kredita mu je na početku bila 900,00 kn a na kraju je došla i do 1.300,00 i nešto sitno kuna. Nije imao u vlasništvu ni trgovačko društvo niti obrt. Nije mogao pregovarati s bankom na način da u kreditu ne bude valutna klauzula.

11. Pun. tuženika je prigovorio istinitosti iskaza tužitelja jer iz dokumentacije predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj imao mogućnost i zaključiti ugovor u nekoj drugoj valuti, odnosno to je vidljivo iz promotivnih uvjeta u spisu i da su bili krediti u eurima i kunski.

12. Nadalje je sud izveo dokaz i saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Biserke Čmrlec Kišić, koja je iskazala da se ne sjeća tužitelja i da je dostavil pisano očitovanje vezano uz navedeno, a može se očitovati samo na način kako inače radi solemnizacije i to: stranke slobodno izaberu bilježnika kojem žele otići za potvrdu privatne isprave a to je Ugovor o kreditu, ona pregleda osnovne podatke koji se odnose na osobne podatke stranke, visinu kredita, otplatni plan i kamatnu stopu, a sve to su stranke već

Posl. broj: P-4026/2024-23

ranije dogovorile u banci, dakle ona ne ulazi u poslovnu politiku banke i stranke same dobrovoljno dolaze. O valutnoj klauzuli se stranke sve dogovore u banci, a ona se sjeća 2006. godine da je najpovoljnija valuta bila japanski jen. Ne sjeća se da je itko uzimao kredit u toj valuti, a to je bila velika razlika u odnosu na euro.

13. U odnosu na saslušanje tužitelja sud je utvrdio da je nedvojbeno da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik ili ekonomist, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je pročitao ugovor i isti u rokovima i otplatio unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na valutnu klauzulu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti i da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o navedenim spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo između ugovornih strana, a niti je to tuženik osporio, niti dokazao suprotno. Također i iz iskaza svjedoka javnog bilježnika proizlazi da nije objašnjavao tužitelju što se podrazumijeva pod "valutnom klauzulom".

14. Kao logični slijed iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava proizlazi ovaj sudski postupak u kojem se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u kojem se tužitelj pozvao na ista pravna utvrđenja koja su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa je ovaj sud vezan za ista utvrđenja, pri čemu ima u vidu i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, i 110/15, dalje: ZZP/14) o vezanosti za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom navedenog i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate, zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, nije potrebno ponovno utvrđivati činjenice jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer je Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. godine zauzeo takvo pravno shvaćanje. Naime, sud je ovdje ocijenio da utvrđenje o ništetnosti točno određene ugovorne odredbe pojedinačnog ugovora o kreditu ima samo deklaratorni učinak, jer se tužitelj ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u složenom postupku odlučivanja o kolektivnom sporu.

15. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer u svojo odluci od 20. ožujka 2018. g. posl. br. Rev-2245/2017 Vrhovni sud RH na str. 7. navodi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe." Dakle, Vrhovni sud RH je jasno zauzeo stav da tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći zastara individualnih restitucijskih zahtjeva. Kod obveze restitucije kao posljedice ništetnosti primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Stoga za potraživanje koje proizlazi iz ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica veže uz CHF zastara nastupa 14.6.2023, a u ovom predmetu je tužba podnesena 16. rujna 2022. godine, dakle prije nastupa zastare. Također Odluka Vrhovnog suda RH od dana 20. ožujka 2018. godine posl. br. Rev- 2245/2017 potvrđena je od strane Ustavnog suda RH odlukom od dana 20.02.2020. g. pod posl. brojem U-III-2922/2018.

Posl. broj: P-4026/2024-23

16. Preplata tužitelja utvrđena je na temelju izračuna vještaka Vlaste Santo – Olđa uz preračun obveza po tečaju na dan korištenja kredita i primjena takvih parametara kod obračuna posljedica je djelomične ništetnosti ugovornih odredaba sve u smislu čl. 87. ZZP/03, a tuženik nije osporio visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

17. Sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, time da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga navedena ugovorna odredba ništetna.

18. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica nije tužitelja kao potrošača informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, jer tuženica nije dokazala da se o istome posebno pregovaralo niti je predložila izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi isto dokazala. Stoga sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

19. Sud je primijenio članak 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisana posljedica djelomične ništetnosti ugovora (u ovom slučaju valutne klauzula)

20. Sud također nalazi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja vezivanje glavnice uz tečaj CHF na dan dospijeća a sve kako je o valutnoj klauzuli u CHF već odlučio Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH.

21. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti vezivanja isplate anuiteta uz rast tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa.

22.Sud je prihvatio da se radi o stjecanju bez pravne osnove temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kad je nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet, a sve jer je tako potraživao tužitelj, sve po čl. 1115. ZOO-a u svezi članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO- a.

23. Odluka o trošku utemeljena je na činjenici da je tužitelj uspio u cijelosti i na članku 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT). Sud je

Posl. broj: P-4026/2024-23

tužitelju priznao s obzirom na VPS 972,79 eura: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. 1. OT u visini od 75 bodova, potom zastupanje na ročištima dana 2.10.2024. i 18.2.2025. svaki po 75 bodova po Tbr. 9.1. OT kao i sastav podnesaka od 16.12.2022. od 75 bodova, odnosno ukupno 300 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznao 600,00 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 150 eura, kao i trošak preliminarnog vještačenja od 132,72 eura. Sud je priznao i trošak sudske pristojbe za tužbu od 19,90 eura. Dakle sud priznao 902,62 eura i trošak pristupa pun. tužitelja na ročište za objavu dana 28. veljače 2025. godine u iznosu od 46,88 eura (s pdv-om9, odnosno ukupno 949,50 eura, dok drugi trošak nije priznao jer ga nije smatrao potrebnim. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja ove presude pa do isplate jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem supsidijarne primjene članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a sve kako je odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika