REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-662/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja FOREST ENERGY d.o.o., Jastrebarsko, A. Mihanovića 14, OIB: 51682633236, kojeg zastupa Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB. 69693144506, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti odvjetnika Antonija Marečića, zamjenika punomoćnika tužitelja, prokurista tužitelja AA i punomoćnice po zaposlenju tuženika AAČ, dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.059,51 EUR s zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,93 EUR s zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 150,22 EUR s zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan. r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se zahtijeva isplata iznosa od 2.325,06 EUR s zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na zahtjev tuženika platio istom dana 22. rujna 2023. iznos od 7.384,97 EUR, ali bez pravne osnove. Naime, da je tuženik od njega zahtijevao plaćanje navedenog iznosa po osnovi naknade šumske štete, obračunatoj sukladno Šumsko-odštetnom cjeniku, ali da tužitelj osporava visinu tako obračunate štete. Ovo stoga što tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 9. Pravilnika o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu (Narodne novine, broj: 17/2015., 57/2017., 68/2018., dalje u tekstu: Pravilnik), kojim je određeno da se za stabla koja nisu doznačena, a oštećena su i izvaljena prilikom sječe, kao i za pojedinačne sušce nastale od doznake do sječe, mora naknadno obaviti doznaka i upisati u obrazac doznake. Tužitelj da je pozivao tuženika da izađe na teren i izvrši doznaku nedoznačenih, a oštećenih stabala, ali da tuženik to nije nikada učinio. Stoga da tuženik osporava količinu posječenih stabala koja se navodi u tuženikovom obračunu šumske štete te smatra da se pri obračunu štete nije smio primijeniti faktor 5. Iako je tužitelju sporna visina šumske štete kako ju je obračunao tuženik, da je odlučio platiti navedeni iznos zato jer tuženik ima monopolistički položaj na tržištu prodaje drvnih sortimenata, slijedom čega da tužiteljevo poslovanje ovisi o tuženiku, a da nije pristao platiti navedeni iznos šumske štete, da bi tuženik s njime raskinuo ugovor i onemogućio mu sudjelovanje u postupcima javne nabave u kojima je tuženik naručitelj. Dakle, tužitelj smatra da ima pravo od tuženika potraživati povrat stečenog bez pravne osnove, jer je plaćanje izvršeno da bi se izbjegla prisila, a i jer si je pridržao pravo povrata, u smislu odredbe čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO). Stoga tužbom zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 7.384,97 EUR s zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osnova za obračun i plaćanje naknade šumske štete u činjenici da je tužitelj prilikom sječe i izrade drvnih sortimenata prema ugovoru sklopljenom s tuženikom, posjekao i ona stabla koja mu nisu bila doznačena, dakle, koja nisu bila predmet ugovora niti predviđena za sječu. Odredbom čl. 2. st. 10. Ugovora da se je tužitelj obvezao naknaditi tuženiku štetu koju počini nepravilnim izvođenjem radova. U okolnostima konkretnog slučaja da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 9. Pravilnika, budući da isti govori o tome da se oštećena i izvaljena stabla te stabla koja su se osušila od prethodne doznake do sječe moraju doznačiti prije sječe, a da se u ovom slučaju nije radilo o sječi oštećenih ili izvaljenih stabala, već o sječi zdravih stojećih stabala koja nisu bila doznačena (nisu bila obuhvaćena ugovorom) i nisu trebala biti posječena. Stoga da je štetu u konkretnom slučaju trebalo obračunati sukladno Šumsko - odštetnom cjeniku (Narodne novine, broj: 37/2015., 68/2018., dalje u tekstu: Šumsko – odštetni cjenik), što da podrazumijeva utvrđivanje štete premjerom panjeva posječenih stabala, a panjevi da se obilježavaju šumokvarnim čekićem, što da je i učinjeno. Šumska šteta da je izračunata prema formuli: količina drvnih proizvoda • jedinična vrijednost po Cjeniku • faktor 5. Faktor 5 da je propisan odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. Šumsko – odštetnog cjenika i primjenjuje se jer su posječena stabla bila dio sastojine obične bukve, posebne namjene, starosti 70 godina. Prema Planu prodaje vrijednost drvnih sortimenata da je iznosila 2.325,00 EUR. Osporava da bi tužitelj bio prisiljen platiti po tuženiku obračunatu šumsku štetu, jer da tuženik nema monopolistički položaj na tržištu te da je tužitelj robu mogao nabaviti i od privatnih šumoposjednika na području UŠP Karlovac. Smatra da je tužitelj platio navedeni iznos po valjanoj pravnoj osnovi, s obzirom da niti ne osporava počinjenje šumske štete te da se ne može pozivati na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a, jer je plaćanje izvršio dobrovoljno u cilju izbjegavanja sudskog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su bankovna potvrda o plaćanju naknade šumske štete (list 4. spisa), dopis tuženika od 22. rujna 2023. (list 5. spisa), dopis tužitelja (list 6. – 7. spisa), prijava šumske štete s obračunom šumske štete (list 15. – 19. spisa), dopis tuženika od 24. listopada 2023. (list 20. – 21. spisa), tuženikov obrazac O-2 Kupčina – Žumberak – 2019 (list 22. spisa), obračun šumske štete (list 23. spisa), tuženikov plan proizvodnje za 2023. (list 24. spisa), tuženikov plan prodaje drvnih proizvoda za 2023. (list 25. spisa), Ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata na javnom nadmetanju 2023-01 sklopljen 24. veljače 2023. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca (list 26. – 31. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o kupoprodaji), Aneks Ugovora o kupoprodaji od 29. rujna 2023. (list 32. spisa), tuženikova kaznena prijava krađe stabala podnesena protiv tužitelja (list 33. -34. spisa) te je izveden dokaz šumarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Ivanu Grginčiću, dipl. ing. šumarstva (list 58. – 65. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 80. – 84. spisa – pisano očitovanje vještaka na prigovore i list 85. – 87. spisa – usmeni iskaz vještaka).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora jest povrat iznosa kojeg je tužitelj platio tuženiku po osnovi naknade šumske štete.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj posjekao određenu količinu stabala u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske, kojom gospodari tuženik, u gospodarskoj jedinici Kupčina – Žumberak, odjelu 12, odsjeku a), a da za to nije imao osnove u sklopljenom Ugovor u kupoprodaji drvnih sortimenata, dakle, da je posjekao ona stabla koja mu nisu bila doznačena.

7. Nesporno je i da je tuženik obračunao tužitelju vrijednost tih stabala kao šumsku štetu prema Šumsko – odštetnom cjeniku u iznosu od 7.384,97 EUR te da je tužitelj navedeni iznos platio tuženiku 22. rujna 2023., pri čemu je u samom opisu plaćanja navedeno da tužitelj zadržava pravo povrata plaćenog iznosa po osnovi stjecanja bez osnove.

8. Sporno je da li su ta posječena ugovorom nedoznačena stabla bila zdrava u trenutku sječe, dakle, da li ih je tužitelj posjekao bez ikakvog razloga te bez osnove u sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji s tuženikom ili se je radilo o stablima koja su oštećena i izvaljena prilikom sječe doznačenih stabala, za što nije neuobičajeno da se događa, ovisno o konfiguraciji šumskog terena, u kojem slučaju se ne radi o šumskoj šteti te se tako posječena stabla naknadno doznačuju i obračunavaju po drugim cijenama, sukladno Pravilniku, dok se posječena stabla koja predstavljaju šumsku štetu obračunavaju sukladno Šumsko – odštetnom cjeniku.

9. Ovisno o utvrđenju tih činjenica, razlučiti će se da li je navedeni novčani iznos plaćen tuženiku bez pravne osnove (jer se ne radi o šumskoj šteti) te, ako jest, ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati povrat tako plaćenog novčanog iznosa.

10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Tužitelj je novčani iznos od 7.384,97 EUR platio tuženiku, na njegov poziv, po osnovi prouzročene štete (sječom zdravih stabala koja tužitelju nisu bila prodana, dakle, na koja tužitelj nije imao pravo), sukladno odredbi čl. 63. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine, broja: 68/2018., 115/2018., 98/2019., 32/2020., 145/2020., 101/2023., 145/2023., dalje u tekstu: ZŠ/18) prema kojoj je osoba koja nanese štetu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi dužna platiti naknadu šumske štete, s time da ta naknada pripada šumoposjedniku koji gospodari šumom i šumskim zemljištem na kojima je nastala šteta (stavak 2.), a visinu, način izračuna i mjerila prema kojima se određuje naknada za šumsku štetu propisuje ministar pravilnikom (stavak 3.).

12. Dakle, radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a.

13. Prema odredbi čl. 96. st. 2. ZŠ-a/18, nadležni ministar je trebao donijeti pravilnik iz čl. 63. st. 3. ZŠ-a/18 u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu toga zakona, a za vrijeme dok se to ne dogodi i dalje se primjenjuju podzakonski propisi koji su doneseni temeljem ranijeg Zakona o šumama, među kojima i Šumsko – odštetni cjenik (Narodne novine, broj: 27/2015.) (čl. 95. t. 20. ZŠ-a/18).

14. S obzirom da poseban pravilnik koji bi uređivao visinu, način izračuna i mjerila prema kojima se određuje naknada za šumsku štetu, u smislu odredbe čl. 63. st. 3. ZŠ-a/18 još uvijek nije donesen, to se i dalje primjenjuje Šumsko – odštetni cjenik.

15. Prema odredbi čl. 1. Šumsko – odštetnog cjenika isti propisuje mjerila prema kojima se određuje naknada za šumsku štetu.

16. Tako je odredbom čl. 4. Šumsko – odštetnog cjenika određeno da se iznos naknade šumske štete utvrđuje na način da se cijena iz važećih odgovarajućih cjenika Hrvatskih šuma d.o.o. pomnoži faktorom utvrđenim tim Cjenikom, s time da se za obračun iznosa naknade šumske štete uzima cijena bez PDV-a (stavak 1.). Faktor sadrži obeštećenje za šume i šumska zemljišta (gubitak kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, izmjena omjera vrsta drveća u šumi i druge oblike umanjenja vrijednosti šuma i šumskog zemljišta), šumskih proizvoda i šumske infrastrukture, obeštećenje za umanjenje općekorisnih funkcija šuma i obeštećenje za pogoršane uvjete uzgoja, zaštite, iskorištavanja i uređivanja šuma (stavak 2.). Iznos naknade šumske štete iz stavka 1. tog članka umanjuje se za cijenu šumskog proizvoda, ako proizvod nije prisvojen ili uništen (stavak 3.).

17. Dakle, formula prema kojoj se utvrđuje iznos naknade šumske štete jest: (količina odgovarajućeg šumskog proizvoda • cijena tog proizvoda iz cjenika tuženika • odgovarajući faktor iz Šumsko – odštetnog cjenika) – cijena šumskog proizvoda.

18. Upravo prema toj formuli je tuženik obračunao iznos naknade šumske štete u konkretnom slučaju (to proizlazi kako iz njegovih navoda, tako i iz dostavljenih obračuna te iz dopisa Uprave šuma Podružnice Karlovac od 24. listopada 2023.).

19. Šumska šteta na drvnim proizvodima naknađuje se za oštećenu drvnu masu stabla na panju iz cjenika glavnih šumskih proizvoda tuženika (čl. 6. st. 1. Šumsko – odštetnog cjenika.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 11. t. 2. a) Šumsko – odštetnog cjenika iznos naknade šumske štete za drvne proizvode iz zaštitnih šuma i šuma s posebnom namjenom utvrđuje se tako da se cijena po jedinici mjere pojedinog proizvoda iz cjenika tuženika pomnoži s određenim faktorom i to za drvne proizvode jednodobnih šuma starijih od 2/3 ophodnje, odnosno prebornih i raznodobnih šuma debljih od ½ promjera sječive zrelosti prirodno podignutih – faktor 5.

21. Upravo taj faktor je tuženik primijenio prilikom obračuna, jer su posječena stabla navodno pripadala (uglavnom) sastojini bukve posebne namjene, starosti 70 godina.

22. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Šumsko – odštetnog cjenika ukupni drvni obujam protupravno posječenog stabla koji je odnesen s mjesta sječe, izračunava se na temelju izmjerenog promjera panja posječenog stabla i prosjeka izmjerenih dendrometrijskih elemenata od najmanje tri stabla u istoj ili sličnoj sastojini čiji promjeri panjeva odgovaraju promjeru panja posječenog stabla.

23. Prema dopisu Uprave šuma Podružnice Karlovac od 24. listopada 2023. proizlazi da je upravo tako postupio tuženik prilikom obračuna konkretne šumske štete, dakle, da je najprije u odsjeku u kojem je počinjena šteta izvršena izmjera panjeva, zatim je izmjerom dubećih stabala utvrđeno smanjenje promjera za 3 debljinska stupnja kako bi se dobila distribucija prsnih promjera (čl. 12. Šumsko – odštetnog cjenika), nakon čega je tako dobivena distribucija unesena u program HsPPI te je dobivena struktura drvnih sortimenata u količini od 83,47 m3 neto, zatim je izvršen obračun šumske štete prema formuli količina drvnih proizvoda • jedinična vrijednost po cjeniku • faktor 5 (čl. 11. t. 2. Šumsko – odštetnog cjenika – pošto se radi o sastojini bukve posebne namjene starosti 70 godina) i dobivena je vrijednost štete u iznosu od 10.998,02 EUR, da bi taj iznos potom bio umanjen za plansku prodajnu vrijednost drvenih sortimenata u iznosu od 3.613,05 EUR, nakon čega se je dobio konačan iznos šumske štete u visini od 7.384,97 EUR.

24. S druge strane, Pravilnikom, na koji se poziva tužitelj, se propisuje postupak i način doznake stabala za sječu, obilježavanje drvnih sortimenata, izdavanje popratnica za šumske proizvode te uspostavljanje šumskog reda (čl. 1. Pravilnika).

25. U smislu odredbe čl. 2. st. 1. Pravilnika pod doznakom se podrazumijeva odabiranje, obilježavanje i mjerenje stabala za sječu te obračun drvnog sječivog obujma.

26. Doznačena stabla mjere se i obilježavaju u prsnoj visini (približno 1,30 m od tla), na nagnutim terenima s gornje strane, na mrtvoj kori oznakama vidljivim sa svih strana stabla (boja, zates i dr.) i otiskom žiga doznačnog čekića na zatesu žilišta. Zates na žilištu s utiskom žiga doznačnog čekića mora biti vidljiv poslije sječe (čl. 4. st. 1. i 2. Pravilnika).

27. Za stabla koja nisu doznačena, a oštećena su i izvaljena prilikom sječe, kao i pojedinačne sušce nastale od doznake do sječe, mora se naknadno obaviti doznaka i upisati u obrazac doznake (Add. stabla) (čl. 9. Pravilnika).

28. Tako doznačena Add. stabla ne obračunavaju se u visini propisanoj Šumsko – odštetnim cjenikom, jer ne predstavljaju šumsku štetu.

29. .Radi utvrđenja visine štete koju je tuženik pretrpio tužiteljevom sječom njemu nedoznačenih (neprodanih) stabala u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske, na području Šumarije Krašić, u gospodarskoj jedinici Kupčina – Žumberak, odjel 12, odsjek a), tijekom 2023., primjenom odredbama Šumsko – odštetnog cjenika, sud je odredio izvođenje dokaza šumarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Grginčiću.

30. Vještak Grginčić u nalazu navodi da tuženik tereti tužitelja za bespravnu sječu 149 zdravih stabala (obična bukva, hrast kitnjak, hrast cer, otb) drvne mase 94,73 m3, pri čemu su sva posječena stabla odvezena s mjesta sječe. Vještak je pregledao teren na kojem je sječa stabala vršena te je pregledao odgovarajuću dokumentaciju koja se odnosi na izvršenje sječe u tom i drugim šumskim odsjecima iste gospodarske jedinice Kupčina – Žumberak tijekom 2023., a koja je specificirana u samom nalazu. Pregledom stanja na terenu odsjeka 12.a g. j. Kupčina - Žumberak vještak je utvrdio da postoji dio panjeva posječenih stabala na kojima nije uočen otisak doznačnog čekića, a takva stabla da je tuženik evidentirao kao šumsku štetu (označena su rednim brojem i šumokvarnim čekićem), da je teren u tom odsjeku vrlo strm s nagibima 30-60° i visinskom razlikom od 240 m do 400 m nad morem, a da se na terenu označene šumske vlake ne podudaraju po svom položaju s vlaka koje su ucrtane na kartama u elaboratu radova pridobivanja drva za taj odsjek izrađenom u studenom 2022. Pregledom dodatne dokumentaciji u Šumariji Krašić vještak je utvrdio da u tom odsjeku nisu prethodno bile izgrađene šumske vlake, nego ih je kupac (tužitelj) morao sam izgraditi kako bi mogao posjeći i iznijeti kupljene drvne sortimente, da je redovni prihod u tom odsjeku doznačen (u rujnu 2021.) u količini od 1.072,28 m3 (1305 stabala), da je u srpnju 2023. tuženik evidentirao šumsku štetu u količini od 94,73 m3 (1459 stabala), a Add. Stabla samo u količini od 2,35 m3 (6 stabala), dok je u drugim odsjecima g. i. Kupčina – Žumberak u kojima je u toj istoj godini radove izvodio isti izvoditelj ili radnici Šumarije Krašić evidentiran značajno veći udio Add. Stabala, neo u predmetnom odsjeku (u pojedinim odsjecima čak više od 20% od doznačene drvne mase). Vještak pojašnjava da su Add stabla ona stabla koja nisu doznačena, a oštećena su i izvaljena prilikom sječe. Osim toga da je ponekad radu obaranja doznačenog stabla u zoni rušenja (najmanje dvije visine stabla) neophodno prethodno posjeći i pojedina nedoznačena stabla (trula, opasna i nesigurna stabla). Takva stabla da nisu bespravno posječena i ne predstavljaju šumsku štetu. Vještak napominje da je normalna pojava da na strmijem terenu prilikom izvođenja šumarskih radova bude veći udio oštećenih i izvaljenih stabala. Nadalje, da je prilikom izgradnje šumskih vlaka na strmijem terenu radi sigurnosti radova nužna sječa dodatnih prethodno nedoznačenih stabala te da Šumarija Krašić u drugim odsjecima g. i. Kupčina – Žumberak, u kojima se provodi sječa redovnog prethodnog prihoda, nerijetko evidentira Add. Stabla, čiji je udio uglavnom značajno veći nego u predmetnom odsjeku (u pojedinim odsjecima čak više od 20% od doznačene drvne mase). Stoga je vještak izračunao da bruto količina od tužitelja bespravno posječene drvne mase iznosi 27,384 m3 (a ne 94,73 m3) (vještak je u Tablici 1 dao obračun volumena posječenih stabala, prema vrsti stabla te kriterijima koje propisuje Šumsko – odštetni cjenik), a da neto masa iznosi 24,40 m3 (Tablica 2 – struktura drvnog obujma posječenih stabala), a da vrijednost tako posječene drvne mase prema Cjeniku glavnih šumskih proizvoda tuženika iznosi 674,71 EUR (Tablica 3 – vrijednost posječenih drvnih sortimenata). Iznos šumske štete vještak je izračunao tako da je tu cijenu drvnih proizvoda pomnožio s faktorom 5 iz Šumsko odštetnog cjenika te je dobio iznos od 3.373,56 EUR. Potom je od tog iznosa oduzeo za cijenu koju je tužitelj platio za te drvne sortimente u iznosu od 1.048,50 EUR (drvni sortimenti plaćeni su s povećanjem cijene za 55,40% sukladno Ugovoru o kupoprodaji prema kojem su izvođeni radovi u predmetnom odsjeku) te je tako utvrđen iznos šumske štete u visini od 2.325,06 EUR.

31. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Grginčića te je uskladio s istim tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje isplatu iznosa od 5.059,91 EUR (plaćenih 7.384,97 EUR – 2.325,06 EUR) s zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate.

32. Tuženik prigovara nalazu vještaka Grginčiča. Navodi da je sam tužitelj kriv što nije ažurno tijekom izvođenja radova obavještavao tuženika da prilikom sječe dolazi do oštećenja nedoznačenih stabala, a u kojem slučaju da bi se ista evidentirala prema pravilima struke. Osim toga, da je od izvršene sječe do dana kada je vještak pregledavao teren proteklo 19 mjeseci, slijedom čega da je stanje panjeva promijenjeno, što da otežava utvrđenje i razlikovanje šumske štete od Add stabala, slijedom čega tuženik smatra da je njegov izračun točniji. Stoga tuženik smatra neprihvatljivim zaključak vještaka da je samo 30% posječenih nedoznačenih stabala predstavljalo šumsku štetu. Osim toga, da vještak nije obišao cijeli šumski odsjek, već da je s zaposlenicima tuženika bio tek na samom početku odsjeka 12.a i nije obilazio cijeli odsjek, čija je površina 41,91 ha, slijedom čega da vještak svakako nije mogao utvrditi stanje šumskih vlaka na terenu. Ističe da se sve traktorske vlake na terenu po svom položaju podudaraju s traktorskim vlakama ucrtanim na kartama u elaboratu radova pridobivanja drva za odsjek 12.a koji je izrađen u studenom 2022.. Zaključno, navodi da iznos šumske štete koju je izračunao vještak, 2.325,06 EUR, odgovara vrijednosti drvnih sortimenata prema planu prodaje Šumarije Krašić.

33. U pisanom očitovanju na prigovore tužitelja vještak Grginčić u bitnom navodi da eventualno neobavještavanje tuženika prilikom same sječe o postojanju Add stabala ne mijenja udio tih stabala u ukupnoj količini posječenih nedoznačenih stabala te da Pravilnikom nije propisano da se Add stabla moraju utvrđivati svakog dana, kao i da tuženika ništa ne sprječava da danas evidentira ta Add stabla sukladno pravilima struke (Add stabla da se u sječini obilježavaju otiskom žiga režijskog čekića na presjeku panja i unose se u novu doznačnu knjižicu, a naknadno da se panjevi obilježavaju otiskom žiga doznačnog čekića na zatesu žilišta, kao što to proizlazi iz citiranih odredaba Pravilnika). U odnosu na prigovor tuženika koji se tiče utjecaja proteka vremena na stanje panjeva, vještak navodi da se procjene šumskih šteta ponekad rade i po nekoliko godina nakon počinjenja, jer se stanje panjeva ne promijeni toliko bitno da to ne bi bilo moguće učiniti. U konkretnom slučaju, da je pregledom odsjeka 12.a, utvrđeno, a što da se vidi i iz priloženih fotografija, da je stanje panjeva još uvijek očuvano bez promjena u izgledu i obliku, tako da je bilo moguće razlučiti koji panjevi su nastali uslijed bespravne sječe, a koji nisu. U pogledu prigovora tuženika da vještak nije fizički obišao cijeli odsjek, već samo njegov dio pa da nije mogao utvrditi stvarno stanje na preostalom dijelu terena, osobito po pitanju šumskih vlaka, vještak navodi da su mu zaposlenici tuženika pokazali dijelove odsjeka s najvećim udjelom posječenih nedoznačenih stabala, a mišljenje da je izrađeno temeljem ocjene konfiguracije terena te stanja i položaja panjeva na uzorku. Navodi da je položaj projektiranih šumskih traktorskih vlaka vidljiv na slici 3., a skica položaja šumske vlake koja je izvedena na terenu i gdje je vršen pregled panjeva da je vidljiv na slici 4, stoga da ostaje kod zaključka da traktorske šumske vlake nisu u potpunosti izvedene prema projektu. U donosu na navod tuženika da utvrđeni iznos štete od strane vještaka korespondira vrijednosti drvnih sortimenata utvrđenoj od strane tuženika, vještak navodi da između te dvije vrijednosti ne postoji nikakva korelacija.

34. U svom usmenom iskazu vještak Grginčić, kada je upitan od strane suda, a s obzirom da nije osobno pregledao cijeli odsjek, već je temeljem utvrđenog stanja na pregledanom uzorku, uzimajući u obzir konfiguraciju terena, izvršio procjenu stanja šumske štete na području cijelog odsjeka, da li postoji mogućnost pogreške u procjeni postotka posječenih stabala koji predstavljaju šumsku štetu, odnosno je li takav način utvrđivanja šumske štete ispravan prema pravilima struke, vještak je odgovorio da smatra kako je primijenjena metodologija ispravna prema pravilima struke, zato što je on prema svom stručnom znanju i iskustvu mogao procijeniti na kojim dijelovima predmetnog terena bi po redovnom tijeku stvari prilikom sječe doznačenih stabala moglo doći do oštećenja i odvaljivanja okolnih stabala, a sve uzimajući u obzir i utvrđeni postotak takvih stabala (tzv. Add stabla) u okolnim odsjecima. Istaknuo je da je s obzirom na strmost terena predmetnog odsjeka statistički nemoguće da bude samo onako mali postotak Add stabala, kojeg je utvrdio tuženik. Kada je upitan od strane punomoćnice tuženika na koji način je vršena sječa stabala, odozgo prema dolje ili odozdo prema gore, vještak je odgovorio da je sječa morala biti vršena odozdo prema gore, jer da bi u protivnom bili ugroženi zdravlje i sigurnost radnika koji su vršili sječu. Na daljnje pitanje punomoćnice tuženika koji dio terena je pregledao kako bi došao do zaključka kojeg je dao u nalazu i mišljenju, vještak je odgovorio da su mu zaposlenici tuženika pokazali otprilike 20% predmetnog šumskog odsjeka, da su se oni kretali po jednoj traktorskoj vlaci odozdo prema gore, ali da je prema kazivanju zaposlenika tuženika na tom dijelu nastala najveća šumska šteta, oko 50% iste prema procjeni tuženika, s time da su zaposlenici tuženika prilikom utvrđivanja šumske štete pregledavali svaki panj, a što je zaključio iz toga što su u svojoj dokumentaciji naveli promjere svakog pregledanog panja. Kada je upitan od strane punomoćnice tuženika da li je postojala zapreka da se fizički pregleda i preostalih 80% predmetnog šumskog odsjeka, vještak je odgovorio da nisu postojale zapreke, ali da je on i već na pregledanom uzorku utvrdio da je metodologija utvrđivanja šumske štete koju su zaposlenici tuženika primijenili u konkretnom slučaju bila nepravilna, budući da su isti računali kao šumsku štetu svaki panj na kojem nije bilo oznake doznačnog čekića, a što nije ispravno pa je on zaključio da su istu tu pogrešnu metodologiju zaposlenici tuženika primjenjivali prilikom utvrđivanja šumske štete i na preostalih 80% predmetnog šumskog odsjeka. Uostalom da su mu takav način postupanja prilikom utvrđivanja šumske štete potvrdili i sami zaposlenici tuženika.

35. Tuženik je ostao kod iznijetih prigovora, smatrajući da vještak ne može nakon pregleda samo 20% terena predmetnog šumskog odsjeka, zaključivati o stanju šumske štete i na preostalih 80% terena, koji se je mogao pregledati bez ikakve zapreke.

36. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Grginčića, jer su isti jasni, logični i objektivno provjerljivi te izrađeni sukladno pravilima konkretne znanosti i struke.

37. S obzirom da nije sporno da su zaposlenici tuženika šumsku štetu obračunavali tako da su uzeli u obzir panj svakog stabla na kojem nije bilo oznake doznačnog čekića, a da je takvo postupanje pogrešno, budući da iz citiranih odredaba Šumsko – odštetnog cjenika te Pravilnika proizlazi da oznake doznačnog čekića neće biti niti na onim stablima koja su oštećena ili izvaljena uslijed sječe doznačenih stabala te na onim stablima koja su morala biti posječena kako bi se izvršila sječa doznačenih stabala (starih, trulih stabala u neposrednoj blizini doznačenih stabala, koja predstavljaju opasnost za sigurnost radnika koji izvode radove te stabala koja su morala biti posječena kako bi se doznačena stabla izvukla iz šume, budući da nisu na cijelom terenu postojale šumske traktorske vlake), a ta stabla ne predstavljaju šumsku štetu, već se radi o tzv. Add stablima koja se moraju naknadno doznačiti te s obzirom da su djelatnici tuženika vještaku pokazali dio šumskog odsjeka na kojem su oni, tom pogrešnom metodom, utvrdili najveći broj stabala koja čine šumsku štetu (preko 50% ukupne šumske štete), to sud smatra da je vještak, prema svom stručnom znanju i iskustvu, uzimajući pri tom konfiguraciju tog terena te činjenicu da se na takvom terenu u susjednim odsjecima evidentira znatno veći udio Add stabala u nedoznačenoj količini posječenih stabala, mogao dati ocjenu o stanju šumske štete na cijelom teritoriju šumskog odsjeka 12.a, iako je faktično pregledao samo 20% tog terena.

38. Kako je tako primijenjenom metodologijom, prateći u svemu odredbe Šumsko – odštetnog cjenika i Pravilnika, vještak utvrdio da vrijednost šumske štete koju je tužitelj počinio u tom odsjeku iznosi 2.325,06 EUR, a tužitelj je po toj osnovi, na poziv tuženika, tuženiku platio iznos od 7.384,97 EUR, to proizlazi da je iznos od 5.059,91 EUR plaćen bez pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

39. Prema odredbi čl. 1112. st. 1. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

40. Tužitelj je prilikom uplate iznosa od 7.384,97 EUR po osnovi šumske štete u odsjeku 12.a izričito naveo da pridržava pravo na povrat.

41. Stoga tužitelj imao pravo na povrat neosnovano plaćenih 5.059,91 EUR.

42. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a).

43. S obzirom da je tužitelj prije izvršenja plaćanja, 12. veljače 2024., pozvao zaposlenike tuženika da izađu na teren i izvrše naknadnu doznaku stabala, sukladno odredbi čl. 9. Pravilnika (u krajnjoj liniji najkasnije u listopadu 2023., pisanim dopisom koji se nalazi u spisu), da tuženik to nije učinio, već je sva stabla evidentirao kao šumsku štetu, to je zaključak suda da je tuženik prilikom stjecanja uplaćenog iznosa bio nepošten pa bi bio dužan tužitelju platiti zatezne kamate od 12. veljače 2024. do isplate, mada ih tužitelj potražuje od kasnijeg datuma, od 13. veljače 2024.

44. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

45. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 2.325,06 EUR s zateznim kamatama, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio, valjalo je utvrditi da je u tom dijelu tužba povučena (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

46. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

47. Naime, prije nego li je u ovom postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo, tužitelj nije mogao znati koliko iznosi šumska šteta kao posljedica bespravno posječenih stabala u šumskom odsjeku 12.a, slijedom čega nije mogao znati točan iznos kojeg je tuženiku pozivom na šumsku štetu platio bez pravne osnove, stoga se tužitelj za opisano djelomično povlačenje tužbe ne može penalizirati pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a, već je zaključeno da je tužitelj u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu u skladu s time pripada i naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi.

48. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.059,91 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 1. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za predujam za šumarsko vještačenje u ukupnom iznosu od 812,70 EUR, za naknadu troška pristupa vještaka na ročište od 3. veljače 2025. u iznosu od 67,93 EUR, za podnesak od 19. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 3. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 60,15 EUR i za presudu u zahtijevanom iznosu od 60,15 EUR (Tbr. 1/1 i Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023.), dakle, ukupno mu pripada 1.875,93 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 2.026,15 EUR, za iznos do 150,22 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

49. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na dosuđenu glavnicu.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici