Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-416/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja TZ, odvjetnika u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Dejan Stajčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-Istok, Zagreb, Švarcova 20, OIB 97103671104, kojeg zastupa punomoćnik Matija Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3058/2020-15 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3058/2020-15 od 18. ožujka 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

»I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3, poslovni broj Ovrv-67/2020 od 24. veljače 2020. kojim je tuženiku Dom zdravlja Zagreb-Istok, Zagreb, Švarcova 20, OIB: 97103671104 naloženo isplatiti tužitelju TZ, odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 937.500,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.02.2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena kao i kojim mu je naloženo naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 18.006,25 kuna s kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju TZ, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Domu zdravlja Zagreb-Istok, Zagreb, Švarcova 20, OIB: 97103671104 troškove parničnog postupka u iznosu od 61.850,00 kuna u roku 15 dana.«

2. Predmetnu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predložio je prvostupanjsku odluku preinačit u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te ga obvezati da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za istu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tužitelj. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu nagrade za zastupanje tuženika u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07, koju nagradu je tužitelj, kao odvjetnik, tuženiku obračunao u visini od 15 % vrijednosti tužbenog zahtjeva od kojeg ga je u tom predmetu uspješno obranio.

7. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora od 26. listopada 2007., kojim je ugovoreno da tužitelju, kao zastupniku, pored troškova za obavljene radnje prema važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04 – dalje: Tarifa), pripada i nagrada za rad od 15% od ukupno naplaćenog iznosa glavnice i pripadajuće zatezne kamate na glavnicu za predmete u kojima su tuženici bilo fizičke bilo pravne osobe. Nesporno je da je tužitelj zastupao tuženika u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07, u kojem je tuženik uspio u sporu jer su tužiteljice TZK, GZ i ČZ odbijene sa tužbenim zahtjevom da im tuženik plati 1.162.528,84 kn s kamatama kao i sa eventualno kumuliranim zahtjevom za isplatu 3.679.575 kn s kamatama. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju za obavljene (odvjetničke) radnje u tom postupku platio iznos od 448.600,00 kn uvećan za pripadajući PDV.

8. Sporno je pripada li tužitelju, pored naplaćenih troškova za obavljene radnje zastupanja u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07, i nagrada razmjerno uspjehu u sporu s obzirom na to da je među strankama sporno sadrži li ugovor o zastupanju odredbu prema kojoj tužitelju nagrada pripada ne samo u predmetima u kojima je tuženiku, kao tužitelju, dosuđen iznos glavnice i pripadajućih kamata, već i u onim predmetima u kojima se tuženik uspješno obranio od zahtjeva protivne strane. Ako ugovor takvu odredbu i sadrži, tuženiku je sporno može li tužitelj tu nagradu naplatiti budući da on (tuženik) u tom predmetu nije ostvario nikakav dobitak.

9. Tužitelj je u spis dostavio verziju ugovora prema kojoj ugovor o zastupanju sadrži odredbu da mu nagrada od 15% od ukupno naplaćenog ili dosuđenog iznosa pripada i u slučaju uspjeha u obrani od tužbenog zahtjeva, dok tuženikova verzija istog ugovora odredbu o nagradi u tom slučaju (obrane od tužbenog zahtjeva) ne sadrži.

10. Polazeći od toga da tužitelj nije dokazao da je ugovor o zastupanju sadržavao i spornu ugovornu odredbu – jer isti ne sadrži numerirane stranice, niti je svaka stranica posebno obilježena potpisom, pečatom ili parafom, a pisana korespondencija stranaka i iskazi saslušane svjedokinje AZ i zakonske zastupnice tuženika NZ potvrđuju da takve ugovorne odredbe nije bilo - prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je posebno imao na umu da je tužitelju u cijelosti plaćen trošak zastupanja u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07 prema obavljenim radnjama.

11. Tužitelj žalbenim navodima osporava zaključak prvostupanjskog suda da ne bi dokazao tvrdnju o tome da je ugovor o zastupanju sadržavao i spornu ugovornu odredbu, imajući na umu da je on, za razliku od tuženika, dostavio izvornik predmetnog ugovora, pa je tuženik, ukoliko već tvrdi da je tužiteljeva verzija ugovora krivotvorena ili neistinita, to trebao i dokazati. Tim više što je tužitelj tijekom postupka dostavio ugovor o zastupanju koji je 2006. sklopio sa Domom zdravlja Zagreb – Zapad, koji u sebi sadrži istovjetnu odredbu, a dostavljenim računima i potvrdama o plaćanju, tužitelj je dokazao da mu je taj Dom zdravlja redovno plaćao ugovorenu nagradu u visini od 15% iznosa tužbenog zahtjeva od kojeg ga je tužitelj u tim postupcima uspio obraniti.

12. Iako je u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud cijeneći sadrži li ugovor o zastupanju i spornu ugovornu odredbu propustio uzeti u obzir to što tuženik, za razliku od njega, u spis nije dostavio izvornik ugovora, iako ga je u svojoj arhivi dužan čuvati, kao što je propustio cijeniti da je tužitelj u vremenski podudarnom razdoblju imao sklopljen ugovor o zastupanju sa Domom zdravlja Zagreb-Zapad koji je sadržavao istovjetnu ugovornu odredbu, ovaj sud smatra da je za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva potpuno neodlučno sadrži li ugovor spornu odredbu, jer je ocjena ovog suda da tužitelju ta nagrada, i za slučaj da je ista ugovorena, ne pripada.

13. Prema odredbi članka 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora, a prema odredbi članka 19. istog Zakona u imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi. Gornja granica postotka nagrade koja se može ugovoriti utvrđuje se u odvjetničkoj tarifi (stavak 2.). Ugovor iz stavka 1. ovog članka valjan je samo ako je zaključen u pismenoj formi (stavak 3.).

14. Odredbom Tbr. 39. stavak 3. Tarife propisano je da u imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti naknadu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

15. Iako Tarifa posebno ne definira uspjeh u sporu, smislenim tumačenjem Tbr. 39. točka 3. Tarife proizlazi da se ugovaranje nagrade za rad u razmjeru s uspjehom u sporu odnosi samo na onu stranku koja ima određeni imovinskopravni zahtjev koji je u tom postupku i prihvaćen. Navedeno je očito imala na umu i Hrvatska odvjetnička komora kada je u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) kao osnovicu za obračun nagrade propisala zbroj glavnice i kamata (Tbr. 43. stavak 3.), što opet pretpostavlja određeni dobitak stranke koja je u obvezi isplatiti odvjetniku nagradu za rad u razmjeru s uspjehom u sporu. Iako u utuženom razdoblju Tarifa/04 nije propisivala što čini osnovicu za obračun nagrade, Hrvatska odvjetnička komora je na isti način tumačila način na koji će se obračunati ugovorena nagrada (list 20 spisa). Stoga nije prihvatljivo tumačenje tužitelja da bi osnovicu za obračun nagrade predstavljala vrijednost predmeta spora u parnici Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07, niti takvo što proizlazi iz sporne ugovorne odredbe.

16. Ovaj sud smatra da je smisao ugovaranja ovakvog načina honoriranja rada odvjetnika omogućiti strankama vođenje postupaka od kojih bi one inače odustale jer ne bi imale sredstava za podmirivanje troškova zastupanja, a odvjetniku omogućiti da za sebe ugovori udio u onome što će stanka ostvariti.

17. Osim što je stranka ugovaranjem nagrade i za slučaj „uspješne obrane od tužbenog zahtjeva“ izložena riziku nepredvidivih troškova, jer u trenutku sklapanja ugovora s takvom odredbom nije u mogućnosti predvidjeti sve potencijalno neosnovane tužbe koje bi treće osobe protiv nje mogle pokrenuti pa s tim u vezi niti visinu svoje obveze prema odvjetniku za slučaj da u tom sporu uspije, način na koji tužitelj tumači spornu odredbu Tarife - da je dopušteno ugovaranje nagrade za rad u razmjeru s uspjehom u sporu i bez da je stranka ostvarila neki imovinskopravni zahtjev – po ocjeni ovog suda nije prihvatljivo što najbolje dokazuje sam tužitelj dostavom računa koji je po istoj ugovornoj odredbi ispostavio Domu zdravlja Zagreb- Zapad u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6774/99. Naime, tužitelj je stranku u tom predmetu počeo zastupati tek u stupnju žalbenog postupka podnošenjem odgovora na žalbu, koji trošak mu kao nepotreban žalbeni sud nije priznao, ali je on svojoj stranci za „uspješnu obranu od tužbenog zahtjeva“ u tom predmetu naplatio iznos od 66.000,00 kn, uz uvećanje za PDV po stopi od 25% od 16.500,00 kn, odnosno ukupno 82.500,00 kn, iako njegova stranka u tom postupku ništa nije ostvarila. Hrvatska odvjetnička komora kod donošenja Tarife zasigurno nije imala na umu da bi gramatičkim tumačenjem sporne odredbe, na način na koji je tumači tužitelj, odvjetniku pripala nagrada za rad i u slučaju kada je za stranku obavio samo jednu i to nepotrebnu radnju, a da ona pritom uopće nije ostvarila dobitak.

18. Dakle, bez obzira na zaključak prvostupanjskog suda o tome da je ostala nedokazana tvrdnja tužbe da su stranke ugovorile odredbu prema kojoj bi tužitelju nagrada pripadala i u slučaju da za tuženika nije ishodio neki dobitak, ovaj sud smatra da tužitelju ta nagrada u svakom slučaju ne pripada, čak i da je ugovorena, budući da ona nije u skladu s odredbama Tarife kojima je uređeno pravo odvjetnika na nagradu prema uspjehu u sporu.

19. Imajući na umu da su tužitelju već plaćeni od suda priznati troškovi zastupanja u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1160/07, a da mu nagrada prema uspjehu u sporu u tom predmetu ne pripada, jer tuženik u tom predmetu nije ostvario nikakav dobitak, neosnovano je potraživanje tužitelja da mu tuženik plati i nagradu za rad razmjerno uspjehu u tom sporu.

20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. S obzirom na to da tužitelj sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP), dok je kao nepotreban za donošenje odluke o žalbi tužitelja odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. stavak 1. ZPP).

U Sisku 28. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja