Poslovni broj: Pr-223/2019-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice LB (ranije ŠB), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Čičak d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 21691174391, Kolodvorska 3, Valpovo, zastupanog po ZOU Ivana Mandić & Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. veljače 2025., u nazočnosti pun. tužiteljice te zastupnika po zakonu tuženika SB uz punomoćnicu tuženika – ZB, a na ročištu za objavu presude 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Čičak d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 21691174391, Kolodvorska 3, Valpovo, da tužiteljici LB (ranije ŠB), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos na ime dugovanja sa zateznom kamatom, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena pa do isplate, kao i da naknadi tužiteljici prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eur, sve u roku od 8 dana.",

kao neosnovan odbija se u cijelosti.

ll. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročen parnični trošak u visini od 2.875,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 3. lipnja 2019. podnijela tužbu radi isplate.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem više uzastopnih ugovora o radu i aneksa istih, a zadnji ugovor koji je u posjedu tužiteljice je Ugovor o radu od 1. siječnja 2015. Prema Ugovoru o radu tužiteljica je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu pomoćni slastičar te je obavljala iste poslove u smjenama, 6 dana u tjednu, s punim radnim vremenom od 40 sati tjedno. Raspored radnog vremena temeljem tog ugovora je u prvoj smjeni od 05-12 sati , osim ponedjeljkom u utorkom kada tužiteljica radi od 05-11 sati. Temeljem aneksa, radno vrijeme je utvrđeno u ponedjeljak i utorak od 04-10, a ostatak tjedna od 04-11 sati.

3. Tužiteljica navodi da je tijekom trajanja radnog odnosa uredno obavljala ugovorne obveze.

Nadalje, navodi da nije radila radno vrijeme kako je navedeno u ugovoru o radu i aneksu. Njezino radno vrijeme do 31. prosinca 2018. je bilo od 04-12 sati svakodnevno, kao i prekovremeno po zahtjevu tuženika. U 2019.godini, do 20. veljače 2019. tužiteljica je radila svakodnevno od 04-11 sati, dok od navedenog datuma radi kako je navedeno u zadnjem aneksu ugovora o radu. Tijekom državnih praznika radno vrijeme tužiteljice je bilo i duže od onog što je predviđeno ugovorom o radu. Također, tužiteljica je u utuženom razdoblju imala više sati noćnog rada.

4. Dakle, tužiteljica smatra da od tuženika ima pravo na novčana potraživanja iz radnog odnosa, a koja tuženik kao poslodavac, tužiteljici nije podmirio u cijelosti, a radi se o naknadama za noćni rad i prekovremeni rad u periodu od travnja 2014. do ožujka 2019.g.

Tužiteljica navodi da se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora, no tuženik je odbio prijedlog nagodbe.

5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude s tužbenim zahtjevom kao u tužbi i izreci ove presude.

6. U pisanog odgovoru na tužbu od 22. srpnja 2019. (str. 15-19 spisa), tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

7. Tuženik navodi da je tužiteljica kod njega obavljala poslove radnog mjesta - pomoćni slastičar, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2015., Aneksa ugovor o radu br. 1/16 od 1. siječnja 2016., Aneksa ugovora o radu br. 2/16 od 1. rujna 2016., Aneksa ugovora o radu br. 1/17 od 1. siječnja 2017., Aneksa ugovora o radu br. 1/18 od 1. siječnja 2018. te Aneksa ugovora o radu br. 1/19 od 1. siječnja 2019.

Ugovorom o radu od 1. siječnja 2015. utvrđen je raspored radnog vremena jednokratno u prvoj smjeni od 05-12 sati, osim ponedjeljkom i utorkom kada je od 05- 11 sati.

Aneksom ugovora o radu br. 2/16 od 1. rujna 2016. utvrđen je raspored radnog vremena jednokratno u prvoj smjeni od 4-11 sati, osim ponedjeljkom i utorkom kada je od 04-10 sati.

U oba slučaja poslodavac je ugovorom zadržao pravo promjene rasporeda radnog vremena.

8. Odlukom o rasporedu radnog vremena od 30. ožujka 2019. raspoređeno je radno vrijeme u 6 radnih dana tjedno od ponedjeljka do subote, i to jednokratno u prvoj smjeni u vremenu od 6,00 do 13,00 sati, osim ponedjeljka i utorka kada je radno vrijeme radnice u vremenu od 6,00 sati do 12,00 sati.

9. Tuženik ističe da su navodi tužiteljice da je radila prekovremeno u periodu od travnja 2014. do ožujka 2019., paušalni i neosnovani.

10. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice kako je njezino radno vrijeme do 31. prosinca 2018. bilo od 04-12 sati svakodnevno, kao i prekovremeno po zahtjevu tužitelja. Prije svega, tuženik navodi da se iz navedenog ne može pretpostaviti na koje razdoblje se odnose ovi navodi, niti na koje razdoblje bi se odnosili navodi "…kao i prekovremeno po zahtjevu tužitelja…".

Također, tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da je ona tijekom državnih praznika radila duže od onoga što je predviđeno ugovorom.

Tuženik ističe da tužiteljica navodi kako prema njemu ima pravo na novčana potraživanja iz radnog odnosa, a koja tuženik nije tužiteljici podmirio u cijelosti te da je riječ o naknadama za noćni rad i prekovremeni rad u periodu od travnja 2014. do ožujka 2019., no, tuženik tvrdi da tužiteljica nije predložila niti jedan dokaz kojim bi dokazala svoje navode.

11. Tuženik smatra da je tužiteljica dužna dokazati da je uistinu radila svaki pojedini prekovremeni sat za koji traži da joj se plati naknada te tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala niti je predložila dokaze na te okolnosti.

12. Stoga, tuženik izričito opovrgava navode tužiteljice te tužbu osporava u cijelosti te navodi da je tužiteljici za svaki prekovremeni sat koji je uistinu radila kod tuženika kao poslodavca, on uredno platio plaću, a u spis je dostavio svaki pojedini zahtjev za prekovremeni sat koji je tražio da tužiteljica radi i koje je tužiteljica radila te ističe da joj je on za iste uredno obračunavao i platio plaću, i to za svaki od navedenih prekovremenih sati koje je tužiteljica radila.

U 2016. godini:

-temeljem zahtjeva od 28.9.2016. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 21 sat u razdoblju od 1.10. do 31.10.2016. i to ponedjeljkom i utorkom od 10 do 11 sati , a srijedom , četvrtkom i petkom od 11 do 12 sati, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 28.11.2016. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 21 sat u razdoblju od 1.12. do 31.12.2016.,i to ponedjeljkom i utorkom od 10 do 11 , a srijedom, četvrtkom i petkom od 11 do 12 sati, za koji prekovremeni rad joj je isplaćena plaća.

U 2017.godini:

-temeljem zahtjeva od 27.4.2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 16 sati u razdoblju od 3.5. do 6.5.2017. od 11 do 13 sati, a srijedom, i to u razdoblju od 10.5. do 13.5.2017. od 11 do 13 sati, za koji prekovremeni rad joj je isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 3.6.2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 16 sati po dva sata u danima: 12.6. – od 10 do 12, 13.6. – od 10 do 12, 14.6. – od 11 do 13, 16.6. – od 11 do 13, 19.6. – od 10 do 12, 20.6. od 10 do 12, 21.6. od 11 do 13 sati, 23.6.od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.8.2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 16 sati, po dva sata u danima: 21.8. od 10 do 12, 22.8. od 10 do 12 sati, 23.8. od 11 do 13, 14.8. od 11 do 13, 28.8. od 10 do 12, 29.8. od 10 do 12, 30.8. od 11 do 13, 31.8. od 11 do 13 sati, a za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.9. 2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 16 sati po dva sata u danima: 6.9. od 11 do 13, 7.9. od 11 do 13, 8.9. od 11 do 13, 9.9. od 11 do 13, 26.9. od 10 do 12, 27.9. od 11 do 13, 28.9. od 11 do 13, 29.9. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

- temeljem zahtjeva od 1.10.2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 16 sati, po dva sata u danima: 10.10. od 10 do 12, 11.10. od 11 do 13, 12.10. od 11 do 13, 13.10. od 11 do 13, 17.10. od 10 do 12 sati, 18.10. od 11 do 13, 19.10. od 11 do 13, 20.10. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.12.2017. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 32 sata po danima: 18.2. do 10 do 15, 19.12. od 10 do 15, 20.12. od 11 do 16, 21.12. od 11 do 16, 22.12. od 11 do 16, 23.12. od 11 do 18, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

U 2018. godini:

-temeljem zahtjeva od 1.3.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 27. 3. od 10 do 12, 28.3. od 11 do 13, 29.3. od 11 do 13, 30.3. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.5.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 9.5. od 11 do 13, 10.5. od 11 do 13, 11.5. od 11 do 13, 12.5. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.6.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 18.6. od 10 do 12, 19. 6. od 10 do 12, 20.6. od 11 do 13, 21.6. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.9.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 26.9. od 11 do 13, 27.9. od 11 do 13, 28.9. od 11 do 13, 29.9. od 11 do 13, za koji prekovremeni rad je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.10.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 24.10. od 11 do 13, 25.10. od 11 do 13, 26.10. od 11 do 13, 27.10. od 11 do 13, za koji prekovremeni je tužiteljici isplaćena plaća,

-temeljem zahtjeva od 1.11.2018. tužiteljica je radila prekovremeni rad u trajanju od 8 sati po danima: 21.11. od 11 do 13, 22.11. od 11 do 13, 23.11. od 11 do 13, 24.11. od 11 do 13, za koji prekovremeni je tužiteljici isplaćena plaća.

13. Slijedom svega iznesenog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

14 . U dokaznom postupku sud je, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, s obzirom da tužiteljica u tužbi tvrdi da je tijekom radnog odnosa kod tuženika kao svojeg poslodavca, ostvarila pravo na neisplaćene naknade za noćni rad i prekovremeni rad u razdoblju od točno 5 godina (od travnja 2014. do ožujka 2019.), izveo sljedeće personalne dokaze: saslušani su svjedoci EB, CB, RB, ĆB, JB, zatim su saslušani tužiteljica LB i zastupnik po zakonu tuženika SB kao stranke, a također, izvedeni su i tzv. materijalni dokazi, odnosno pročitana je dokumentacija koja se nalazi u spisu, i to: ugovor o radu na str. 5-6 spisa, obračun isplaćene plaće na str. 7, dopis pun. tužiteljice na str. 8, odgovor pun. tuženika odvjetnika Gorana Mrkića iz [adresa] na str. 9-10, daljnji dopis pun. tužiteljice na str. 11-12, potvrda o primitku na str. 13, dopis na str. 14, ugovor o radu na str. 2021-, aneks ugovora o radu br. 1/16 na str. 22, aneks ugovora o radu br. 2/16 na str. 23, aneks 1/17 na str. 24, aneks 1/18 na str. 25, aneks 1/19 na str. 26, odluka o rasporedu radnog vremena na str. 27, presliku dostavnice na str. 28, zahtjev za prekovremenim radom radnika na str. 29-42 spisa, vrši se uvid u izlistanje s mobitela na str. 53-68 spisa, zatim, pročitan je zapisnik II Drž. inspektorata od 25.9.2019. na str. 69-72 spisa, dopis Inspektorata od 5.6.2019. te je izvršen uvid u presliku daljnje dokumentacije koju je tužiteljica priložila u spis, a koja se nalazi na str. 81-110, kao i izlistanje na str. 111-114 spisa, zatim, izvršen je uvid u daljnju dokumentaciju, i to: dopis grafološkog vještaka Valtera Dolušića na str. 175, kao i daljnji dopis istog vještaka na str. 181.

15. Valja ovdje napomenuti da je sud, na prijedlog tužiteljice, a budući da je pun. tuženika, protiveći se tom prijedlogu, ali je odluku prepustila sudu, rješenjem izvan ročišta od 19.ožujka 2024. (str. 168 spisa), odredio provedbu grafološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Valteru Dolušiću radi utvrđenja okolnosti tko je popunio bilježnicu o evidenciji prekovremenog rada tužiteljice, odnosno čiji je rukopis u toj bilježnici, da li tužiteljičin ili svjedokinje EB, no, budući da sud nije vezan za svoja rješenja u postupku, a kako se pun. tuženika podneskom od 22. prosinca 2024. (str. 177-178 spisa) s razlogom usprotivila provedbi takvog vještačenja, smatrajući ga nepotrebnim, ističući da se po tvrdnji tužiteljice u predmetnoj bilježnici nalazi evidencija radnog vremena koju je vodila radnica EB, koja je saslušana u svojstvu svjedoka, izjavljujući da je u tu bilježnicu ručno upisivala radnu projekciju tekućeg mjeseca za idući mjesec, ali da to nije zaživjelo, tako da bi po stavu tuženika, čak i kad bi se utvrdilo čiji je rukopis u bilježnici, ne bi se moglo utvrditi na koje razdoblje se odnosi, tako da je taj dokaz potpuno nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Stoga je i ovaj sud, na ročištu od 21.veljače 2025., svojim raspravnim rješenjem, protiv kojega kao odluke o upravljanju postupkom posebna žalba nije dopuštena, priklanjajući se stajalištu tuženika da je grafološko vještačenje, s obzirom na do sad utvrđeno činjenično stanje, nevažno i nepotrebno, jer se provedbom tog vještačenja ne bi mogle utvrditi nikakve bitne okolnosti za donošenje odluke u ovoj parnici, već bi se provedbom takvog vještačenja strankama samo uzrokovali daljnji nepotrebni troškovi.

17. S obzirom na ovakvu odluku suda, dakle, odbijanje prijedloga za provedbom grafološkog vještačenja, a imajući u vidu, kako je naprijed navedeno, činjenično stanje koje je sud ocijenio dovoljno utvrđenim tijekom do tada provedenog dokaznog postupka, na istom ročištu od 21. veljače 2025., sud je odbio kao nevažne i nepotrebne prijedloge tužiteljice za provedbom financijsko - knjigovodstvenog i informatičkog vještačenja, nalazeći da je ovaj parnični predmet zreo za donošenje odluke, tako da bi se provedbom daljnjeg dokaznog postupka, odnosno financijsko – knjigovodstvenim i informatičkim vještačenjem, koja su predložena još u tužbi, postupak samo nepotrebno odugovlačio, a što bi strankama, ali i sudu, uzrokovalo samo daljnje nepotrebne troškove. Niti protiv ovog rješenja, kao odluke o upravljanju postupkom posebna žalba nije dopuštena, već samo protiv odluke o glavnoj stvari.

18. Sve izvedene dokaze u ovom radnom sporu sud je ocjenjivao po svojoj ocjeni, analizirajući i uspoređujući svaki izvedeni dokaz, ali i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, nalazeći da tužiteljica niti jednim relevantnim dokazom (iskazom svjedoka ili valjanom materijalnom dokumentacijom), nije uspjela dokazati točnost činjeničnih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, pa je stoga, na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, donio presudu kojom taj tužbeni zahtjev kao takav, dakle potpuno nedokazan, u cijelosti odbija.

19. Naime, s obzirom da po ocjeni suda tužiteljica nije uspjela dokazati osnovanost niti same osnove tužbenog zahtjeva, to nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, jer za to nije bilo niti potrebe, što upućuje na zaključak da se tuženik već u odgovoru na tužbu osnovano protivio, kako osnovi, tako i eventualnoj visini tužbenog zahtjeva.

20. Prema tome, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana u postupku dužna dokazati tvrdnje koje iznosi, tužiteljica one iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik iz odgovora na tužbu, kako je naprijed to obrazloženo, po ocjeni suda, tužiteljica svoje tvrdnje nije uspjela ničim dokazati, za razliku od tuženika koji je svim izvedenim dokazima, po stavu suda, dokazao točnost činjeničnih navoda iz odgovora na tužbu te time dokazao potpunu neosnovanost tužiteljičinih tvrdnji o postojanju neisplaćenih naknada za noćni i prekovremeni rad u utuženom razdoblju.

21. S tim u vezi, a ocjenjujući tzv. personalne dokaze, sud nalazi da je svjedokinja EB, kao ključna svjedokinja u ovoj parnici, čije su saslušanje predložile obje strane i na čiji iskaz je samo tužiteljica imala primjedbi, tvrdeći da je njen iskaz suprotan drugim dokazima u spisu i navodima same tužiteljice, no, svjedokinja je otklonila te primjedbe, izjavljujući da ostaje u cijelosti kod danog iskaza, u svom iskazu navela da je evidenciju o radnom vremenu vodila upravo ona, svakodnevno i ažurno te tu evidenciju dostavljala u upravu tvrtke radi obračuna plaća po toj evidenciji, a evidenciju je vodila osobno i ručno, pišući na obrascu koji je dobivala od poslodavca, na kojem obrascu je sadržano mjesto, datum i sati, odnosno radno vrijeme od početka do kraja te da istu evidenciju vodi za sve djelatnice u odjelu kolača među kojima je i tužiteljica. Nadalje, svjedokinja EB tvrdi da se osim te službene evidencije nije vodila nikakva druga evidencija, ali je ona ručno u svoju bilježnicu koja je kasnije nestala, upisivala radnu projekciju tekućeg mjeseca za idući mjesec, a s obzirom na pristigle narudžbe, bolovanje i godišnje odmore, ali da to nije zaživjelo , s tim da je ta bilježnica do njenog nestanka stajala u pogonu na polici zajedno s ostalom dokumentacijom i nitko od zaposlenika ju nije uzimao osim nje. Dakle, sud ocjenjuje da je svjedokinja EB iskazivala u cijelosti točno i istinito te nepristrano, premda tužiteljica smatra da to nije tako.

22. Također, sud nalazi istinitim i točnim i iskaz svjedoka CB, RB, ĆB i JB, kao i iskaz zastupnika po zakonu tuženika SB , s obzirom da su navedene osobe iskazivale u bitnim okolnostima vezano za donošenje valjane odluke u ovom predmetu, a njihovi su iskazi međusobno podudarni i suglasni, za razliku od iskaza tužiteljice LB, čijem iskazu sud nije mogao povjerovati, barem ne u bitnim okolnostima vezano za njene tvrdnje da se znalo dogoditi da se u obračun plaće uvede i prekovremeni rad, ali da to nije bilo redovno, već povremeno pa da se to i njoj znalo dogoditi, dakle, da joj se neredovito obračunava prekovremeni rad, tvrdeći da većina prekovremenih sati nije obračunata i nije plaćena, jer da obračun nije bio temeljen na stvarnom radu, već ugovorenom. Ove tužiteljičine tvrdnje su potpuno u suprotnosti sa svim drugim izvedenim dokazima, kako materijalnim, tako i personalnim, s obzirom da se u spisu nalazi zapisnik Državnog inspektorata o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tuženika (str. 69-72 spisa), kojim se utvrđuje, između ostalog, da tuženik kao poslodavac vodi evidenciju o radnicima i evidenciju o radnom vremenu radnika, sukladno čl. 5 Zakona o radu , a u svezi s čl. 3 i 8. Pravilnika o načinu vođenja evidencije o radu i radnicima, kojim se zapisnikom pobijaju osnovne teze tužiteljice da je tuženik kao poslodavac evidenciju o radnom vremenu vodio neredovno i neuredno.

23. Na temelju ovakve ocjene izvedenih dokaza, kako je naprijed navedeno, sud je ocijenio da su SMS snimke koje se nalaze u spisu, a koje je priložila tužiteljica kao navodni dokaz da je postojao prekovremeni rad koji nije evidentiran u službenim evidencijama tuženika, potpuno irelevantne za donošenje odluke u ovom radnom sporu, tako da ih sud kao takve nije posebno niti ocjenjivao, niti za to postoji ikakva potreba. Kraj ovakve ocjene dokaza valja primijetiti da je jedino tužiteljica od svih djelatnika tuženika (njih 80-tak) ukazala na nepostojanje valjane evidencije i slijedom toga isplate prekovremenog rada, podižući tužbu radi isplate naknada za noćni i prekovremeni rad za razdoblje od točno 5 godina pa se nameće logičan zaključak kako to da tužiteljica nije ranije podnijela takvu tužbu, ako je točno to što tvrdi, osim ako nije čekala razdoblje neposredno prije zastare potraživanja, kako joj njeno navodno potraživanje ne bi palo u zastaru.

24. Također, valja primijetiti da je pun. tuženika na zaključnom ročištu od 21. veljače 2025. podnio zahtjev za izuzeće uredujućeg suca, nakon što je sud odbio prijedloge tužiteljice za provedbom predloženih vještačenja, smatrajući da sud pristrano vodi ovaj postupak, o čemu će se navodno kasnije detaljno očitovati, što je nazočna pun. tuženika ocijenila zloporabom procesnog ovlaštenja stranke s namjerom da se nepotrebno odugovlači ovaj spor i strankama povećavaju troškovi postupka, smatrajući da nema govora o pristranosti suda , već upravo suprotno, da sud ima ovlaštenje odlučivati koje će dokaze provoditi, a koje ne, s tim da tužitelj može svoje nezadovoljstvo izraziti u žalbi protiv presude, ističući da pun. tužiteljice nije obrazložio razlog izuzeća suda u konkretnoj situaciji te da odluka koje će dokaze provoditi, a koje neće, ne može biti valjan razlog za izuzeće, jer bi inače, prihvaćanjem takvog stava u svakoj parnici pred sudovima u RH jedna od nezadovoljnih strana mogla tražiti izuzeće uredujućeg suca, predlažući da sud zahtjev za izuzeće odbaci.

25. Sličan stav kao pun. tuženika zauzima i ovaj sud, tako da je zahtjev tužiteljice za izuzećem uredujućeg suca u kojem po ocjeni suda nije naveden valjan razlog, odnosno nije naveden nikakav razlog, na istom ročištu, temeljem odredbe čl. 73 st.3. u vezi sa čl. 72. alineja 3 Zakona o parničnom postupku, raspravnim rješenjem sud odbacio, a protiv te odluke posebna žalba nije dopuštena, temeljem čl. 74. citiranog Zakona.

26. Budući da je tuženik uspio u cijelosti u ovoj parnici, a protivio se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, to mu je tužiteljica koja je ovu parnicu izgubila , a koja mu je podnošenjem tužbe prouzrokovala parnični trošak, dužna taj trošak u cijelosti i naknaditi, a koji je trošak sud našao da je bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a .

Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, i to za pisani sastav odgovora na tužbu te za pristup na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 10.10.2019., 18.12.2019., 12.10.2020., 21.5.2021., 16.9.2021.,22.1.2024. ,29.2.2024. i 21.02.2025.), zatim za sastav dva obrazložena podneska (od 25.10.2019. i 5.12.2024.), sve od po 200,00 eur, kao i za nazočnost ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, ili ukupno na ime zastupanja iznos od 2.300,00 eur, čemu valja dodati PDV od 25% u visini od 575,00 eur, tako da ukupan tuženikov trošak iznosi 2.875,00 eur, sukladno Odvjetničkoj tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama, s napomenom da tuženik nije dužan platiti zatraženu pristojbu na presudu u iznosu od 112,75 eur, kao niti pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 112,75 eur, jer je uspio u ovoj parnici.

27. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 28. veljače 2025.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika