Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3066/2023-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Galekoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pešut Matić Galeković Zgombić iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Krešimira Galekovića i punomoćnika tuženika, Petra Kovačevića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205917356/05, sklopljenog dana 19. prosinca 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koji je solemniziran dana 20. prosinca 2005. kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, Iblerov trg 2 pod brojem OU-938/5 u dijelu koji glasi,

- u članku 1:“…u kunskoj protuvrijednosti od 150.000,00 CHF (slovima: stopedesettisućašvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.“

- u članku 2. „iznos od 150.000,00 CHF (slovima: stopedesettisućašvicarskihfranaka)“…“sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 32.332,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 31,95 eura od 16.01.2009.,

- 32,52 eura od 16.02.2009.,

- 14,10 eura od 16.03.2009.,

- 18,33 eura od 16.04.2009.,

- 19,17 eura od 16.05.2009.,

- 11,90 eura od 16.06.2009.,

- 13,17 eura od 16.07.2009.,

- 7,42 eura od 16.08.2009.,

- 15,46 eura od 16.09.2009.,

- 6,53 eura od 16.10.2009.,

- 12,30 eura od 16.11.2009.,

- 11,38 eura od 16.12.2009.,

- 26,96 eura od 16.01.2010.,

- 36,96 eura od 16.02.2010.,

- 34,80 eura od 16.03.2010.,

- 44,74 eura od 16.04.2010.,

- 62,95 eura od 16.05.2010.,

- 65,76 eura od 16.06.2010.,

- 86,82 eura od 16.07.2010.,

- 86,11 eura od 16.08.2010.,

- 129,77 eura od 16.09.2010.,

- 104,34 eura od 16.10.2010.,

- 110,22 eura od 16.11.2010.,

- 140,07 eura od 16.12.2010.,

- 142,57 eura od 16.01.2011.,

- 132,58 eura od 16.02.2011.,

- 138,63 eura od 16.03.2011.,

- 138,95 eura od 16.04.2011.,

- 157,39 eura od 16.05.2011.,

- 196,59 eura od 16.06.2011.,

- 229,40 eura od 16.07.2011.,

- 271,37 eura od 16.08.2011.,

- 199,40 eura od 16.09.2011.,

- 175,19 eura od 16.10.2011.,

- 176,81 eura od 16.11.2011.,

- 180,15 eura od 16.12.2011.,

- 201,04 eura od 16.01.2012.,

- 207,32 eura od 16.02.2012.,

- 200,48 eura od 16.03.2012.,

- 199,45 eura od 16.04.2012.,

- 202,92 eura od 16.05.2012.,

- 208,94 eura od 16.06.2012.,

- 201,42 eura od 16.07.2012.,

- 199,35 eura od 16.08.2012.,

- 180,90 eura od 16.09.2012.,

- 196,80 eura od 16.10.2012.,

- 204,21 eura od 16.11.2012.,

- 199,29 eura od 16.12.2012.,

- 193,39 eura od 16.01.2013.,

- 191,35 eura od 16.02.2013.,

- 189,25 eura od 16.03.2013.,

- 203,94 eura od 16.04.2013.,

- 182,33 eura od 16.05.2013.,

- 178,80 eura od 16.06.2013.,

- 180,91 eura od 16.07.2013.,

- 178,69 eura od 16.08.2013.,

- 186,60 eura od 16.09.2013.,

- 191,71 eura od 16.10.2013.,

- 197,53 eura od 19.11.2013.,

- 207,51 eura od 19.12.2013.,

- 194,13 eura od 16.01.2014.,

- 183,51 eura od 16.02.2014.,

- 188,48 eura od 16.03.2014.,

- 184,15 eura od 16.04.2014.,

- 177,95 eura od 16.05.2014.,

- 492,54 eura od 02.01.2015.,

- 22.965,29 eura od 08.01.2015.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, radi prijeboja tražbine u iznosu od 867,02 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 4,48 eura od 02.02.2006.,

- 9,04 eura od 02.03.2006.,

- 11,18 eura od 02.04.2006.,

- 5,77 eura od 02.05.2006.,

- 8,01 eura od 02.06.2006.,

- 11,91 eura od 02.07.2006.,

- 17,15 eura od 02.08.2006.,

- 10,47 eura od 02.09.2006.,

- 10,45 eura od 02.10.2006.,

- 18,43 eura od 02.11.2006.,

- 16,34 eura od 02.12.2006.,

- 20,77 eura od 02.01.2007.,

- 26,77 eura od 02.02.2007.,

- 19,46 eura od 02.03.2007.,

- 27,29 eura od 02.04.2007.,

- 37,88 eura od 02.05.2007.,

- 38,45 eura od 02.06.2007.,

- 42,05 eura od 02.07.2007.,

- 35,73 eura od 02.08.2007.,

- 35,78 eura od 02.09.2007.,

- 46,52 eura od 02.10.2007.,

- 36,02 eura od 02.11.2007.,

- 46,09 eura od 02.12.2007.,

- 28,65 eura od 02.01.2008.,

- 31,44 eura od 02.02.2008.,

- 16,16 eura od 02.03.2008.,

- 19,82 eura od 02.04.2008.,

- 40,53 eura od 02.05.2008.,

- 32,72 eura od 02.06.2008.,

- 38,84 eura od 02.07.2008.,

- 40,14 eura od 02.08.2008.,

- 40,37 eura od 02.09.2008.,

- 16,86 eura od 02.10.2008.,

- 2,56 eura od 02.11.2008.,

- 22,88 eura od 02.12.2008.,,

do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.509,88 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. travnja 2023. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205917356/05 od dana 19. prosinca 2005. u iznosu od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz rok otplate od 20 godina i promjenjivu kamatnu stopu od 4,40% godišnje. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205917356/05, sklopljenog dana 19. prosinca 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koji je solemniziran dana 20. prosinca 2005. kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, Iblerov trg 2 pod brojem OU-938/5 u dijelu koji glasi,

- u članku 1:“…u kunskoj protuvrijednosti od 150.000,00 CHF (slovima: stopedesettisućašvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.“

- u članku 7. „u kunskoj protuvrijednosti 933,95 CHF (slovima: devetstotritdesettrišvicarskafrankaidevedesetpetrapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 32.332,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 16. siječnja 2025.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ističući prigovor zastare te navodeći da tuženik nije mogao znati za rast tečaja CHF, a tužitelj je bio upoznat s valutnim rizikom te je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Također navodi da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora pružio tužitelju sve potrebne informacije. Također osporava potrošački status tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 867,02 eura (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sve s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, kako je to specificirano podneskom tuženika od 05. rujna 2024.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku otplatnog plana (list 8-14, 33-39), presliku prometa po kreditu/specifikacija uplata (list 16-23, 84-92), presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205917356/05, od 19. prosinca 2005. (list 24-29), presliku Dodatka ugovoru o kreditu od 23. svibnja 2014. (list 30-32), presliku pregleda promjena kamatnih stopa (list 40), presliku preliminarnog izračuna (list 41-44), presliku promotivnog letka tuženika (list 83), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 426-430). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (list 436-444), te dokaz saslušanjem tužitelja (list 465-466).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika, s obzirom da je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 03. svibnja 2024.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205917356/05 od 19. prosinca 2005. na iznos od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 20 godina (članak 3. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF te potrošačko svojstvo tužitelja.

8. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

11. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 11. veljače 2025. navodi da se sjeća kada je sklapao predmetni ugovor o kreditu u švicarskim francima radi kupnje stana. Ponuđen mu je gotov formirani ugovor o odredbama kojeg nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika, niti su ga djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Sredstva iz kredita je iskoristio za kupnju stana u kojem je od 2006. do danas živio s obitelji te ga nije koristio u poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome i rata kredita.

Kredit je u cijelosti osobno otplatio.

12. Dakle i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da ga djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, te da nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi kredita, već mu je ponuđen gotov formirani ugovor.

13. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužitelj nije potrošač i da je tužitelj dužan dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj predmetni kredit u cijelosti iskoristio za kupnju stana kojeg je koristio isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan. 14. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. travnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

15. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

16. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 03. srpnja 2024. proizlazi da tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK (pozitivne tečajne razlike), između stvarno uplaćenih iznosa anuiteta (obračunatih po tečaju na dan plaćanja) i iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan isplate kredita (30.12.2005.g.), u razdoblju od početka otplate kredita (01.02.2006.g.) do prijevremene konačne otplate kredita (07.01.2015.g.), iznose ukupno 32.332,94 EUR i predstavljaju potraživanje tužitelja, dok tečajne razlike nastale uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na HRK (negativne tečajne razlike), između stvarno uplaćenih iznosa anuiteta (obračunatih po tečaju na dan plaćanja) i iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan isplate kredita (30.12.2005.g.), u razdoblju od početka otplate kredita (01.02.2006.g.) do prijevremene konačne otplate kredita (07.01.2015.g.), iznose ukupno 867,02 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

17. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

18. U odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužitelja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Niži tečaj od onog koji je bio početan nisu doveli do povrede interesa potrošača, uz napomenu da tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju, nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužitelju. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom III. izreke ove presude.

19. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

20. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 32.332,94 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 27. travnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 250 bodova, za sastav podnesaka od 22. prosinca 2023. i 16. siječnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x250 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 03. svibnja 2024. i 11. veljače 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x250 bodova, što ukupno iznosi 1.250 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 2.500,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 3.125,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 184,88 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 3.509,88 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte