REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9173/2023-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lucija Car-Pavlic, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, kojeg zastupa punomoćnik Damiru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Lucije Car-Pavlic i punomoćnika tuženika OĆ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.789,47 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 4,00 eura od 03.09.2005.,
- 0,98 eura od 05.10.2005.,
- 1,60 eura od 05.11.2005.,
- 0,51 eura od 06.12.2005.,
- 8,70 eura od 05.11.2008.,
- 18,70 eura od 06.01.2009.,
- 21,74 eura od 04.02.2009.,
- 24,49 eura od 03.03.2009.,
- 14,13 eura od 04.04.2009.,
- 17,36 eura od 05.05.2009.,
- 10,98 eura od 03.06.2009.,
- 2,80 eura od 03.07.2009.,
- 6,47 eura od 05.08.2009.,
- 10,37 eura od 05.09.2009.,
- 3,76 eura od 03.10.2009.,
- 5,13 eura od 04.11.2009.,
- 10,35 eura od 03.12.2009.,
- 16,49 eura od 06.01.2010.,
- 22,89 eura od 03.02.2010.,
- 22,97 eura od 03.03.2010.,
- 40,77 eura od 03.04.2010.,
- 33,36 eura od 04.05.2010.,
- 38,86 eura od 03.06.2010.,
- 74,34 eura od 03.07.2010.,
- 63,25 eura od 03.08.2010.,
- 92,05 eura od 03.09.2010.,
- 71,99 eura od 05.10.2010.,
- 65,39 eura od 03.11.2010.,
- 92,53 eura od 04.12.2010.,
- 121,59 eura od 05.01.2011.,
- 103,89 eura od 04.02.2011.,
- 108,99 eura od 03.03.2011.,
- 93,55 eura od 05.04.2011.,
- 99,85 eura od 03.05.2011.,
- 136,16 eura od 02.06.2011.,
- 135,15 eura od 05.07.2011.,
- 183,52 eura od 02.08.2011.,
- 187,79 eura od 03.09.2011.,
- 145,21 eura od 04.10.2011.,
- 146,68 eura od 04.11.2011.,
- 137,00 eura od 07.12.2011.,
- 155,42 eura od 18.01.2012.,
- 159,94 eura od 04.02.2012.,
- 160,05 eura od 03.03.2012.,
- 153,20 eura od 04.04.2012.,
- 156,22 eura od 03.05.2012.,
- 159,84 eura od 02.06.2012.,
- 156,44 eura od 04.07.2012.,
- 156,93 eura od 03.08.2012.,
- 153,36 eura od 04.09.2012.,
- 144,53 eura od 03.10.2012.,
- 154,34 eura od 03.11.2012.,
- 151,30 eura od 06.12.2012.,
- 156,93 eura od 04.01.2013.,
- 145,98 eura od 06.02.2013.,
- 150,62 eura od 06.03.2013.,
- 155,69 eura od 04.04.2013.,
- 147,58 eura od 08.05.2013.,
- 135,25 eura od 05.06.2013.,
- 133,67 eura od 03.07.2013.,
- 140,10 eura od 03.08.2013.,
- 145,21 eura od 04.09.2013.,
- 152,45 eura od 03.10.2013.,
- 149,02 eura od 06.11.2013.,
- 153,74 eura od 07.12.2013.,
- 150,89 eura od 08.01.2014.,
- 157,38 eura od 05.02.2014.,
- 162,17 eura od 05.03.2014.,
- 159,37 eura od 03.04.2014.,
- 154,10 eura od 06.05.2014.,
- 151,69 eura od 04.06.2014.,
- 154,35 eura od 08.07.2014.,
- 159,29 eura od 07.08.2014.,
- 163,47 eura od 09.09.2014.,
- 161,48 eura od 08.10.2014.,
- 168,27 eura od 07.11.2014.,
- 169,81 eura od 09.12.2014.,
- 170,29 eura od 13.01.2015.,
- 170,69 eura od 17.02.2015.,
- 170,69 eura od 17.03.2015.,
- 170,69 eura od 15.04.2015.,
- 170,69 eura od 15.05.2015.,
do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, radi prijeboja tražbine u iznosu od 5.744,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 31,29 kn od 22. lipnja 2005.,
- 54,52 kn od 05. srpnja 2005.,
- 66,56 kn od 03. kolovoza 2005.,
- 14,16 kn od 05. siječnja 2006.,
- 27,45 kn od 04. veljače 2006.,
- 73,29 kn od 04. ožujka 2006.,
- 101,68 kn od 06. travnja 2006.,
- 74,46 kn od 05. svibnja 2006.,
- 93,39 kn od 03. lipnja 2006.,
- 105,28 kn od 06. srpnja 2006.,
- 97,38 kn od 04. kolovoza 2006.,
- 83,06 kn od 06. rujna 2006.,
- 83,61 kn od 05. listopada 2006.,
- 88,38 kn od 04. studenog 2006.,
- 92,92 kn od 07. prosinca 2006.,
- 144,46 kn od 06. siječnja 2007.,
- 143,60 kn od 03. veljače 2007.,
- 144,31 kn od 22. ožujka 2007.,
- 162,06 kn od 05. travnja 2007.,
- 235,58 kn od 05. svibnja 2007.,
- 257,09 kn od 05. lipnja 2007.,
- 255,68 kn od 04. srpnja 2007.,
- 259,91 kn od 04. kolovoza 2007.,
- 239,26 kn od 06. rujna 2007.,
- 278,37 kn od 04. listopada 2007.,
- 266,87 kn od 06. studenog 2007.,
- 231,91 kn od 06. prosinca 2007.,
- 219,47 kn od 05. siječnja 2008.,
- 214,86 kn od 05. veljače 2008.,
- 111,53 kn od 06. ožujka 2008.,
- 120,22 kn od 04. travnja 2008.,
- 231,44 kn od 06. svibnja 2008.,
- 205,86 kn od 07. lipnja 2008.,
- 190,92 kn od 03. srpnja 2008.,
- 258,50 kn od 02. kolovoza 2008.,
- 239,26 kn od 03. rujna 2008.,
- 187,95 kn od 03. listopada 2008.,
- 57,96 kn od 04. prosinca 2008.,
do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.773,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 13. studenog 2019. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102325085 dana 06. travnja 2005. s promjenjivom kamatnom stopom od 4,99% godišnje. Navodi da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u predmetima u kojima je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platila tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.789,47 eura zajedno sa zateznom kamatom do isplate, uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom od 10. veljače 2025.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare te u bitnom navodi da odluke na koje se tužiteljica poziva nisu primjenjive na pojedinačne postupke jer su u postupku kolektivne zaštite ocjenjivane okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne u fazi pojedinačnih pregovora, da su tužiteljici u konkretnom slučaju bile dostupne sve informacije odnosno upozoren je i informiran o valutnoj klauzuli na više načina i to reklamnim materijalima, brošurama i oglasima, razgovorom sa službenikom, jasnom odredbom u spornom ugovoru te objašnjenjem pojma valutne klauzule u Informacijama, iz čega proizlazi da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, da je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata u društvu i tužiteljica se, kao i svaka druga osoba, zasigurno već susretao sa pravnim poslovima u kojima je cijena ugovorena na temelju tečaja domaće valute u odnosu na bilo koju stranu valutu i stoga je morao biti svjestan da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute, slijedom čega odredba predmetnog ugovora kojom se glavnica kredita veže CHF nije bila nepoštena jer ne predstavlja nerazumljivu odredbu odnosno vrlo je jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak.
2.1. Tuženik ističe i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 5.744,50 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), a sve s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tuženika od 20. srpnja 2021.
3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102325085 od 06. travnja 2005. (list 8-17), presliku plana otplate (list 117-119), presliku pregleda prometa po partiji kredita (list 120-133), presliku dopisa tuženika od 20. prosinca 2018. s planom otplate (list 134-138), presliku tiskanih letaka (list 292-306, 312-314), presliku Informacije-pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 307-311), presliku elektroničke pošte (315-317), presliku pitanja i odgovora za stambene kredite (list 318), presliku priopćenja Ministarstva financija i HNB-a (320-336), presliku izvatka iz časopisa "Pravo i porezi" (382-401), presliku Ugovora o najmu od 25. studenog 2020. s izjavom – Aneks Ugovora od 28. prosinca 2022. (list 863-867), izvadak iz elektroničke komunikacije (list 869), presliku Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 01. veljače 2023. (list 871-873), elektronički zapis iz Matice rođenih (list 879), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 880-881). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 494-503), saslušanjem svjedoka IĆ (list 838-841), te tužiteljice (list 841-843).
4. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 16. kolovoza 2021. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogla preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102325085 od 06. travnja 2005. na iznos od 73.776,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 120 mjeseci (članak 6. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 8. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 4,99% godišnje, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.
7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, kao i potrošačko svojstvo tužiteljice.
8. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
9. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljici kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.
11. Svjedok IĆ u svom iskazu na ročištu od 24. srpnja 2024. navodi da je predmetni ugovor o kreditu zaključila tužiteljica radi kupnje stana, te navodi da joj je banka ugovor ponudila s valutnom klauzulom u CHF kao jedino moguću opciju, te ju nisu upozorili o rizicima prilikom sklapanja ugovora, a da su bili upozoreni sigurno ne bi sklopila takav ugovor. Također navodi da je ugovor bio unaprijed pripremljen i nije postojala mogućnost pregovaranja oko ugovornih odredbi. Navodi da je stan iznajmljivan, ali ugovor o najmu je sklopljen tek nakon što je kredit otplaćen, dakle, nije se iznajmljivao dok su plaćane rate kredita. Kredit je u cijelosti otplaćen prije više od 10 godina.
12. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 24. srpnja 2024. navodi da je sklapala predmetni ugovor o kreditu s tuženikom radi rješavanja stambenog pitanja te joj je bio ponuđen isključivo ugovor s valutnom klauzulom u CHF, te nije bila upozorena na rizik tečaja niti je imala mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama ugovora već je ponuđen unaprijed pripremljen ugovor koji je mogla prihvatiti ili ne. Također navodi da nikakve informacije o valutnoj klauzuli nije dobila niti ikakva objašnjavanja ili pojašnjavanja tog pojma, te nije znala da postoji mogućnost promjene tečaja, a time i visine anuiteta. Kredit je u cijelosti osobno otplatila. Navodi da u vrijeme otplate kredita nije imala nikakvi obrt niti je bila vlasnica nekog trgovačkog društva, predmetni stan je iznajmljivan, ali prvi ugovor o najmu je sklopljen prije nekih 5 godina, a ranije se stan nije iznajmljivao.
13. Dakle i iz iskaza tužiteljice i svjedoka IĆ koje je sud prihvatio u cijelosti kao logične i životno uvjerljive, međusobno sukladne, te sukladne s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužiteljica s tuženikom nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru, niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta, odnosno rasta tečaja CHF u odnosu na kune.
14. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za kupnju stana kojeg je koristila za vrijeme otplate kredita isključivo u osobne, a ne u poslovne svrhe. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nema potrošačko svojstvo s obzirom da je predmetni stan iznajmljivala, valja napomenuti da iz iskaza tužiteljice i svjedoka IĆ, te ugovora o najmu predmetnog stana proizlazi da je ugovor o najmu sklopljen 25. siječnja 2020., dakle nakon što je predmetni kredit otplaćen, dok spisu ne prileži niti jedan dokaz da bi predmetni stan bio iznajmljivan tijekom otplate kredita. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.
15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. studenog 2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.
16. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
17. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 29. lipnja 2021. proizlazi da je ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 66.223,80 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.
18. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koje tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode te niti sam tuženik ne predlaže pozvati vještaka na usmeno saslušanje. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.
19. U odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice valja napomenuti da činjenica da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Niži tečaj od onog koji je bio početan nisu doveli do povrede interesa potrošača, uz napomenu da tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju, nije ništa primila/stekla, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.
20. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.
21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 8.789,47 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 13. studenog 2019. sukladno Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 16. kolovoza 2021. i 10. veljače 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, za sastav žalbe od 12. travnja 2022. sukladno Tbr. 10.4 Tarife u iznosu od 50 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 11. svibnja 2021., 03. ožujka 2022., 24. srpnja 2024. te 05. i 20. veljače 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 5x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima za objavu presude od 31. ožujka 2022. i 28. veljače 2025. sukladno Tbr. 9.3. Tarife u iznosu od 2x50 bodova, što ukupno iznosi 950 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.900,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.375,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 65,50 eura i na presudu u iznosu od 134,32 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.773,90 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
23. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav podnesaka od 27. studenog 2019., 24. siječnja 2020., 24. svibnja i 17. kolovoza 2021., s obzirom da isti, po mišljenju suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 28. veljače 2025.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
