REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10086/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Marija Hrupeca u zamjenu za odvjetnika Borisa Juga i punomoćnice tuženika MK, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj 01850 zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF).

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, isplatiti tužitelju LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.462,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 4,48 eura od dana 28.10.2008.,

- 8,03 eura od dana 27.11.2008.,

- 20,32 eura od dana 26.01.2009.,

- 21,91 eura od dana 26.02.2009.,

- 13,28 eura od dana 30.03.2009.,

- 15,76 eura od dana 27.04.2009.,

- 16,56 eura od dana 27.05.2009.,

- 12,64 eura od dana 02.07.2009.,

- 13,11eura od dana 27.07.2009.,

- 11,93 eura od dana 28.08.2009.,

- 11,93 eura od dana 28.09.2009.,

- 9,89 eura od dana 28.10.2009.,

- 14,01 eura od dana 30.11.2009.,

- 13,00 eura od dana 30.12.2009.,

- 17,53 eura od dana 28.01.2010.,

- 19,19 eura od dana 25.02.2010.,

- 20,53 eura od dana 31.03.2010.,

- 23,15 eura od dana 28.04.2010.,

- 28,01 eura od dana 25.05.2010.,

- 31,31 eura od dana 28.06.2010.,

- 36,52 eura od dana 27.07.2010.,

- 39,49 eura od dana 30.08.2010.,

- 43,59 eura od dana 29.09.2010.,

- 42,07 eura od dana 29.10.2010.,

- 44,33 eura od dana 29.11.2010.,

- 55,38 eura od dana 29.12.2010.,

- 54,90 eura od dana 31.01.2011.,

- 54,28 eura od dana 28.02.2011.,

- 59,79 eura od dana 31.03.2011.,

- 53,05 eura od dana 28.04.2011.,

- 59,55 eura od dana 30.05.2011.,

- 70,27 eura od dana 27.06.2011.,

- 86,00 eura od dana 27.07.2011.,

- 96,55 eura od dana 30.08.2011.,

- 76,94 eura od dana 28.09.2011.,

- 69,86 eura od dana 26.10.2011.,

- 69,94 eura od dana 29.11.2011.,

- 75,22 eura od dana 30.12.2011.,

- 79,98 eura od dana 31.01.2012.,

- 80,95 eura od dana 28.02.2012.,

- 78,88 eura od dana 29.03.2012.,

- 78,08 eura od dana 30.04.2012.,

- 80,79 eura od dana 31.05.2012.,

- 81,00 eura od dana 29.06.2012.,

- 78,93 eura od dana 27.07.2012.,

- 77,40 eura od dana 29.08.2012.,

- 71,81 eura od dana 28.09.2012.,

- 78,75 eura od dana 30.10.2012.,

- 79,61 eura od dana 28.11.2012.,

- 78,85 eura od dana 28.12.2012.,

- 70,65 eura od dana 29.01.2013.,

- 74,44 eura od dana 27.02.2013.,

- 75,16 eura od dana 29.03.2013.,

- 79,48 eura od dana 29.04.2013.,

- 70,17 eura od dana 28.05.2013.,

- 70,81 eura od dana 29.06.2013.,

- 72,09 eura od dana 30.07.2013.,

- 71,46 eura od dana 31.08.2013.,

- 73,92 eura od dana 30.09.2013.,

- 76,11 eura od dana 29.10.2013.,

- 76,23 eura od dana 29.11.2013.,

- 78,91 eura od dana 30.12.2013.,

- 76,24 eura od dana 30.01.2014.,

- 79,90 eura od dana 27.02.2014.,

- 82,11 eura od dana 27.03.2014.,

- 80,29 eura od dana 30.04.2014,

- 77,32 eura od dana 27.05.2014.,

- 78,67 eura od dana 27.06.2014.,

- 80,41 eura od dana 30.07.2014.,

- 81,48 eura od dana 29.08.2014.,

- 81,57 eura od dana 30.09.2014.,

- 83,15 eura od dana 30.10.2014.,

- 85,61 eura od dana 28.11.2014.,

- 85,60 eura od dana 29.12.2014.,

- 80,55 eura od dana 30.01.2015.,

- 80,55 eura od dana 27.02.2015.,

- 80,55 eura od dana 17.03.2015.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje od tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, isplatu iznosa od 100,35 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, naknaditi tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.899,59 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. prosinca 2021. navodi da je s tuženikom dana 03. travnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 23.469,60 CHF obračunatom prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita. Ističe da je tuženik koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tužitelj svojim tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 5.1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF, te traži da sud naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne iznose preplaćenih iznosa teku od dana uplata pojedinih anuiteta, sve to uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva. Smatra da nisu ispunjeni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi s obzirom da su iste jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe da je ugovaranje valutne klauzule u CHF u cijelosti u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima te u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije imao niti je mogao imati saznanja o kretanju tečaja. Ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 01850 od 03. travnja 2008. (list 8-11, 44-47), presliku dopisa tuženika od 14. listopada 2021. uz plan otplate, knjigovodstvene kartice i pregleda promjena kamatnih stopa (list 12-22), presliku novinskih članaka (list 38-43, 56-59), presliku Ugovora o potrošačkom kreditu od 10. listopada 2011. s planom otplate (list 48-55), presliku Izjave od 28. rujna 2023. (list 107-109). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 83-91), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 118-119).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐK s obzirom da je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 06. listopada 2022., te svjedoka ZK i SK s obzirom da je tuženik od navedenih dokaznih prijedloga odustao podneskom od 04. rujna 2024.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe podneskom tužitelja od 12. siječnja 2022. s obzirom da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Između stranaka je nesporna je činjenica da je dana 03. travnja 2008. sklopljen među strankama ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom franku, Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlike između tečaja CHF na dan isplate ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja, kao i pitanje zastare.

8. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) i Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05). uzimajući u obzir datum sklapanja ugovora.

9. Pritom prvenstveno valja istaknuti da se na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revd 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora (a to je u konkretnom slučaju tuženik) ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

10. Radi utvrđivanja okolnosti sklapanja ugovora sud je saslušao tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da je s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila i to za svoje osobne potrebe. Navodi da mu je bio ponuđen gotov formirani ugovor isključivo s valutnom klauzulom u CHF, te ga djelatnici tuženika nisu upozorili na mogućnost rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama predmetnog ugovora s djelatnicima tuženika. Kredit je u cijelosti osobno otplatio.

11. Sud prihvaća navedeni iskaz jer ga ocjenjuje istinitim, uvjerljivim i logičnim. Iz iskaza proizlazi da je osobni automobil kupljen za osobne potrebe, te da je tužitelju ponuđena mogućnost sklapanja samo predmetnog ugovora u valuti CHF, bez ikakvih posebnih upozorenja o njezinim rizicima. Također sud prihvaća da nije vođeno pregovaranje oko uvjeta kreditiranja, pa tako niti o odredbi kojom se plaćanje anuiteta veže uz tečaj CHF.

12. Ovdje se ističe da je tuženik odustao od saslušanja svojih djelatnika, te nije dostavio neki drugi dokaz na temelju kojeg bi se mogla eventualno utvrđivati okolnost da su vođeni razgovori i pregovori s djelatnicima tuženika o pojedinim odredbama Ugovora, već je uvjerljivo da je kod tuženika samo potpisan Ugovor, koji je bio unaprijed sastavljen po tuženikovim uvjetima.

13. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, jer da to svojstvo nije dokazao, a da se svojstvo potrošača ne presumira, valja reći da iz iskaza proizlazi da je osobni automobil kupljen za osobne potrebe, a koja tvrdnja ničim nije dovedena u sumnju. Pritom je na tuženiku, kao trgovcu, teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), pa čak niti konkretno tvrdio. Dakle, ovaj sud smatra utvrđenim da tužitelj ima položaj potrošača, jer je predmet kredita – osobni automobil korišten za osobne potrebe.

14. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama Ugovora, a sve sukladno članku 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača.

16. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da su vođeni pojedinačni pregovori, već iz iskaza tužitelja proizlazi da ništa nije rečeno o rizičnosti valute CHF, iz čega onda slijedi da od strane tuženika nisu pružene potpune i jasne informaciju o rizicima ugovaranja kredita za vozilo vezanog uz tečaj CHF, niti o mogućnosti rasta tečaja u toj mjeri da značajno opterećuje plaćanja rate. Osim toga, iz predmetnih odredbi Ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora, sastavljenoj unaprijed od strane tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornim odredbama Ugovora.

17. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

19. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao, mogao razumno očekivati da bi predmetna ugovorna odredba bila prihvaćena se o njoj pojedinačno pregovaralo.

18. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19. Imajući u vidu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, jer je u Republici Hrvatskoj valutna klauzula dopuštena i često se koristi, za zaključiti da je prosječnom potrošaču iz tih odredaba bilo i jasno pa prema tome i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju švicarskog franka prema kuni.

20. Međutim, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

21. Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se anuitet veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nije razumljiva.

22. Budući da navedena odredbe prosječnom potrošaču nisu razumljive, imajući u vidu i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, ima mjesta ispitivanju njihove (ne)poštenosti, u smislu utvrđenja je li eventualni propust obavještavanja bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

23. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

24. Priroda i specifičnosti valute švicarski nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za CHF prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

25. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja CHF, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formularnim ugovorima koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile promjene tečaja valute švicarski franak nego ugovorne odredbe.

26. Stoga je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli kako bi bilo moguće predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima nije bilo moguće pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

27. Tijekom postupka nije utvrđeno da je jasno i potpuno objašnjena odredba o valutnoj klauzuli zbog čega za potrošača nije bilo moguće predvidjeti posljedice ugovaranja takve odredbe.

28. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da je ništetna točka 5.1.. Ugovora o kreditu prema kojoj je ugovorena mjesečna rata u valuti CHF plaćanjem u kunama na dan uplate. Naime, ovakvim uređenjem plaćanje se veže za tečaj, a da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora nije bila u potpunosti informiran o mogućnosti promjene toga tečaja i rizicima ugovaranja valutne klauzule. Stoga je sud navedeni dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u cijelosti prihvatio kao u točki I. izreke ove presude.

29. Stoga, kako je ugovor dakle ništav u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, slijedom čega je sukladno čl. 1111. ZOO-a tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništavim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa, i to razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene tečaja CHF i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku sklapanja Ugovora.

30. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 08. veljače 2023. proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 33.625,03 kn što preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 4.462,76 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

31. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

32. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je tužba podnesena 14. prosinca 2021., pa kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) to valja uzeti u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je istom odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao. Stoga je sud ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

33. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike preplata zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.462,76 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, dok je za preostali iznos od 100,35 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen, uvažavajući i protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe iz članka 193. ZPP- a za koje je, obzirom je do istoga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 5. i 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 14. prosinca 2021. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 12. siječnja i 03. ožujka 2022. i 07. ožujka 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, za sastav podneska od 12. rujna 2024. sukladno Tbr. 8.3. Tarife u iznosu od 25 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 06. listopada 2022. i 11. veljače 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 625 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.250,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.562,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,04 eura, te na presudu u iznosu od 91,05 eura, odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.899,59 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 91,05 eura 2. Tuženiku po pun.