Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-102/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, zastupan po punomoćniku LO, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-748/2024-75 od 28. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana dok se žalba tužitelja FO odbija djelomično kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-748/2024-75 od 28. studenoga 2024.:

-potvrđuje pod točkom I. izreke u cijelosti

-potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos zatezne kamate koja teče na iznos od 3.156,15 eura od 11. listopada 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate te za isplatu zatezne kamate koja na iznos zatezne kamate teče na iznos od 6,64 eura od 19. veljače 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadom troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja FO uvažava se djelomično kao osnovana te se ukida točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-748/2024-75 od 28. studenoga 2024. u dijelu gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 530,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2013. do isplate te u cijelosti se ukida pod točkom III. izreke presude te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 748/2024-75 od 28. studenoga 2024. presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.592,08 eur s zateznom kamatom koja teče

-na iznos od 79,63 eur od 22. veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 2.087,73 eur od 25. veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 26,54 eur od 8. ožujka 2013. do isplate,

-na iznos od 398,17 eur od 25. travnja 2013. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 530,89 eur s zateznom kamatom tekućom od dana 11. listopada 2013. do isplate, za isplatu zatezne kamate na iznos zatezne kamate koja teče na iznos od 3.156,15 eur od 11. listopada 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate te za isplatu zatezne kamate na iznos zatezne kamate koja teče na iznos od 6,64 eur od 19. veljače 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate. III Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 naknaditi tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.129,62 eur s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. studenog 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj u odnosu na točku II. i III. izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. , 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba tužitelja prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi kako je na ime pretrpljene neimovinske štete sud dosudio tužitelju iznos od 2.057,20 eura dok je odbio zahtjev za iznos od 530,89 eura. Prvostupanjski sud pogrešno navodi visinu naknade za pojedine vidove štete odnosno navedeni i obrazloženi iznosi ne odnose se na iznose koje je tužitelj potraživao konačnim specificiranim tužbenim zahtjevom slijedom čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 530,89 eura. Naime, tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2022. potraživao neimovinsku štetu u iznosu od 2.588,09 eura obzirom je prvostupanjski sud tužitelju dosudio manji iznos od traženog, to je sud trebao i obrazložiti razloge zbog kojih tužitelju nije dosudio traženi iznos, a kako prvostupanjski sud to nije učinio to nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos zatezne kamate koja teče na iznos zatezne kamate na iznos od 3.156,15 eura od 11. listopada 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate te za isplatu zatezne kamate koja teče na iznos zatezne kamate na iznos od 6,64 eura od 19. veljače 2013. do 24. travnja 2015., a na koji iznos se potražuje zatezna kamata od 28. studenog 2016. do isplate. Dakle, radi se o procesnim kamatama koji zahtjev je prvostupanjski sud odbio navodeći da tužitelj nije obračunao iznos dospjelih zateznih kamata za razdoblje od dospijeća do ispunjenja. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno obzirom je zahtjev tužitelja dovoljno odrediv, a koji stav je iskazao i Županijski sud u Velikoj Gorici u svojoj odluci broj Gž-24/2016. od 13. srpnja 2016., te Županijski sud u Splitu broj Gž- 722/2020. od 18. svibnja 2020. Također tužitelj navodi kako mu prvostupanjski sud nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude, a u kojem dijelu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom je navedeni trošak bio opravdan i nužan.

3. Protiv navedene presude u odnosu na točku I. i III. izreke pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a. Naime, tuženik smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud utvrdio da bi bez operativnog zahvata ishod liječenja tužitelja bio lošiji pri čemu je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu da se u slučaju potrebe za hitnom zdravstvenom uslugom operacija obavlja odmah i bez naručivanja na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Također prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da bi pri pregledu tužitelja od 26. veljače 2013. bilo prošlo idealno vrijeme za kirurški zahvat. Tuženik osporava i tvrdnje sudskog vještaka o idealnom vremenu za kirurški zahvat.

4. Na žalbe stranaka nisu dostavljeni odgovori.

5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete. Nakon što je rješenjem ovog suda broj Gž-97/2023-4 od 7. ožujka 2024. uvažena žalba tužitelja i tuženika to je u nastavku postupka pred prvostupanjskim sudom trebalo biti raspravljeno pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 530,89 eura, pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom imovinske štete u visini od 2.592,08 eura sa zateznim kamatama te u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom procesnih kamata kao i u odnosu na tijek zatezne kamate na pojedinačne dospjele iznose neimovinske štete.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom utvrđeno je:

- da se štetni događaj zbio 19. veljače 2013.;

- da je tužitelj stradao kao pješak;

- da je tužitelju pružena liječnička pomoć u KBC Sestre Milosrdnice, a potom je tužitelj daljnje liječenje nastavio u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion;

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede;

- da je 24. travnja 2015. tuženik isplatio tužitelju iznos od 23.830,00 kuna od čega se iznos od 23.500,00 kuna odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 280,00 kuna odnosi se na štetu s naslova tuđe pomoći i njege dok iznos od 50,00 kuna odnosi se na troškove liječenja;

- da je za pruženu zdravstvenu uslugu u KBC Sestre Milosrdnice tužitelj platio učešće 19. veljače 2013. u iznosu od 50,00 kuna odnosno 6,64 eura;

- da je 22. veljače 2013. tužitelj platio iznos od 600,00 kuna za pruženu zdravstvenu uslugu u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion;

- da je 25. veljače 2013. tužitelj platio iznos od 15.730,00 kuna za pruženu zdravstvenu uslugu u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion;

- da je 8. ožujka 2013. tužitelj platio iznos od 200,00 kuna za pruženu zdravstvenu uslugu u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion;

- da je 25. travnja 2013. tužitelj platio iznos od 3.000,00 kuna za pruženu zdravstvenu uslugu u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion;

- da je tužitelj 11. listopada 2013. podnio odštetni zahtjev tuženiku.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 2.500,00 eura, zbog pretrpljenog straha pripada iznos od 3.200,00 eura, zbog umanjenja životnih aktivnosti pripada iznos od 7.500,00 eura, zbog zaostalog naruženja pripada iznos od 4.500,00 eura. Uzevši u obzir nesporno isplaćeni iznos od 3.118,99 eura, a koji iznos odgovara protuvrijednosti od 23.500,00 kuna koji je isplaćen tužitelju na ime neimovinske štete to prvostupanjski sud navodi da tužitelju dosuđuje neimovinsku štetu u iznosu od 2.057,20 eura. Također s naslova imovinske štete tužitelju dosuđuje iznos od 2.592,08 eura sa zateznim kamatama na pojedine dospjele iznose. Nadalje, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete u iznos od 530,89 eura sa zateznom kamatom navodeći da je postavljenim tužbenim zahtjevom od 24. svibnja 2020. tužitelj zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.588,09 eura što odgovara protuvrijednosti 19.500,00 kuna obzirom na činjenicu da je tužitelju dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 2.057,20 eura. Također odbio je zahtjev tužitelja za isplatom procesne kamate.

9. U odnosu na žalbu tuženika: neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je nepravilna prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. izreke presude tj. u dijelu gdje je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka, a također i u fazi žalbenog postupka sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete za troškove koje je imao zbog liječenja u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion. U odnosu na spornu činjenicu neophodnosti liječenja tužitelja u privatnoj poliklinici odnosno je li operativni zahvat tužitelja bio nužan i je li se isti mogao obaviti u ustanovama gdje trošak liječenja snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prvostupanjski sud je saslušao vještaka dr. Domagoja Vergles te potom pravilno tužitelju dosudio naknadu za tražene imovinske štete sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje u tekstu: ZOO) u svezi s člankom 1086. ZOO-a i člankom 1095. stavak 1. ZOO-a.

9.1. Prije svega napominje se kako tuženik u odnosu na iskaz vještaka dan na glavnoj raspravi 22. listopada 2024. nije imao primjedbi. U svom iskazu vještak Domagoj Vergles izričito je naveo kako je tužitelj opravdano tražio drugo mišljenje u drugoj ustanovi obzirom da u traumatološkoj klinici gdje je prvotno pregledan tj. KBC Sestre Milosrdnice, tužitelju nije indicirano kirurško liječenje odnosno nije preporučen operativni zahvat. Da tužitelj nije proveo operativni zahvat u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion, trajne posljedice po tužitelja bile bi izražene te bi i ocjena vještaka bila drugačija obzirom bi ishod liječenja bio lošiji. Da je tužitelju kirurški zahvat preporučen na kontrolnom pregledu 26. veljače 2013., obzirom na operativnu obradu, prošlo bi idealno vrijeme za kirurški zahvat. Tužitelj nije proveo operaciju u KBC Sestre Milosrdnice jer mu operacija nije bila niti indicirana te je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je operativni zahvat kod tužitelja bio nužan te da tužitelj navedeni zahvat nije proveo u privatnoj ustanovi, prošlo bi idealno vrijeme za poduzimanje istog te bi za tužitelja nastupile znatno teže posljedice. Provođenjem operativnog zahvata u privatnoj specijalnoj bolnici tužitelj je smanjio štetu jer bi neprovođenjem istog ishod liječenja za tužitelja bio lošiji, a posljedice izraženije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužitelju dosudio imovinsku štetu u iznosu od 2.592,08 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a koja šteta se sastoji u troškovima liječenja koje je tužitelj platio u privatnoj specijalnoj bolnici. Činjenica da tužitelj nije pristupio na kontrolni pregled u KBC Sestre Milosrdnice zakazan za dan 26. veljače 2013. ne utječe na pravilnost ocijene prvostupanjskog suda obzirom taj rok od sedam dana, imajući u vidu činjenicu da je prvi pregled bio 19. veljače 2013. nije bio dostatan za pravodobno poduzimanje liječenja jer iz iskaza vještaka Domagoja Vergles nedvojbeno proizlazi da bi tada proteklo idealno vrijeme za poduzimanje operativnog zahvata. Tuženik nije dokazao tijekom postupka da na dan 26. veljače 2013. nije proteklo idealno vrijeme za poduzimanje operativnog zahvata. Svoj nalaz i mišljenje vještak Domagoj Vergles je sigurno i uvjerljivo obrazložio i obranio, u čemu se posebno napominje da tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju te iskazu vještaka niti je predlagao provođenje novog vještačenja. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

10. U odnosu na žalbu tužitelja: neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu procesnih kamata. Naime, člankom 31. stavak 2. ZOO-a propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. U konkretnom slučaju zahtjev za isplatu procesne kamate tužitelj je postavio 28. studenog 2016. na način da je potraživao isplatu zatezne kamate koja teče na iznos zatezne kamate na iznos od 3.156,15 eura od 11. listopada 2013. do 24. travnja 2015. te je potraživao isplatu zatezne kamate koja teče na iznos zatezne kamate na iznos od 6,64 eura od 19. veljače 2013. do 24. travnja 2015., obzirom je tuženik samo djelomično podmirio novčanu obvezu. U slučaju djelomičnog podmirivanja novčane obveze od strane tuženika, tužitelju pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Ovo stoga jer je riječ o djeljivoj obvezi odnosno djeljivoj tražbini u smislu odredbe članka 41. stavak 1. ZOO-a, koja se tražbina može ispuniti u dijelovima. Dakle, kada je tuženik isplatio nesporni dio tužiteljeve glavne novčane tražbine, a koju isplatu je tužitelj bio dužan primiti jer za njeno odbijanje nije imao nikakav opravdani razlog niti poseban interes, time je taj dio glavne tražbine tužitelja prestao pa su se stekli uvjeti da tužitelj ostvari i zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos plaćenog dijela glavne tražbine kao i zahtjev za plaćanje procesne kamate počevši od dana postavljanja zahtjeva sudu za njihovu isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1173/2015-2 od 2. svibnja 2019.).

10.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj nije "uglavničio kamatu". Naime, u konkretnoj situaciji kada je tuženik djelomično podmirio novčanu obvezu tužitelja to tužitelju pripada i pravo, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Kako tužitelj navedeno nije učinio to je pravilno prvostupanjski sud u navedenom dijelu odbio njegov zahtjev jer tuženik nije dužan platiti zatezne kamate na neobračunate zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva do isplate nespornog iznosa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1147/2018 od 12. srpnja 2022.). Tužbeni zahtjev mora biti sastavljen tako da neplaćene kamate budu obračunate tj. izražene u apsolutnom (fiksnom) iznosu, a ne opisno u postotku ili na neki drugi način. Osim toga iz same stilizacije odredbe članka 31. stavak 2. ZOO-a gdje se navodi "na iznos neisplaćenih kamata" jasno proizlazi da mora biti određen iznos neisplaćenih kamata odnosno da te kamate moraju biti obračunate i izražene u apsolutnom iznosu. Stoga ovaj sud nije prihvatio pozivanje tužitelja na praksu Županijskog suda u Velikoj Gorici i Splitu imajući u vidu i gore navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom procesnih kamata.

12. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 530,89 eura na ime pravične novčane naknade odnosno da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos za pojedine vidove neimovinske štete koju tužitelj nije potraživao konačno specificiranim tužbenim zahtjevom. U navedenom dijelu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisane člankom 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev te članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima presude te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

12.1. Naime, podneskom od 24. svibnja 2022. (list 149 – 151 spisa) tužitelj je potraživao s naslova pravične novčane naknade neimovinske štete isplatu ukupnog iznosa od 43.000,00 kuna (s naslova smanjene životne aktivnosti iznos od 18.000,00 kuna, fizičke boli iznos od 13.000,00 kuna, za naruženost iznos od 5.000,00 kuna i za strah iznos od 7.000,00 kuna). Kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju iznos od 23.830,00 kuna to je tužitelj s naslova neimovinske štete potraživao daljnju isplatu iznosa od 19.500,00 kuna (2.588,09 eura).

12.2. Iz obrazloženja presuda prvostupanjskog suda pod točkom 17.2. razvidno je kako prvostupanjski sud cijeni da tužitelju pripada s povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih boli iznos od 2.500,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 3.200,00 eura, za smanjenje životne aktivnosti iznos od 7.500,00 eura te zbog naruženja iznos od 4.500,00 eura. Zbrajanjem navedenih iznosa proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju s naslova pravične novčane naknade priznao ukupan iznos od 17.700,00 eura pri čemu je navedeni iznos umanjio za nesporno plaćeni iznos od 3.118,99 eura, a potom prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.057,20 eura. U izreci prvostupanjske presude sud ne obvezuje tuženika na isplatu 2.057,20 eura s naslova neimovinske štete. Dakle, u navedenom dijelu prvostupanjski sud presudom je prekoračio tužbeni zahtjev jer je tužitelju priznao iznose koje tužitelj nije niti potraživao.

12.3. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga odbija zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 530,89 eura na ime neimovinske štete, iako je rješenje ovog suda broj Gž-97/2023-4 od 7. ožujka 2014. prvostupanjski sud bio upućen da detaljno obrazloži zbog kojeg odbija zahtjev tužitelja. Prvostupanjski sud ponovno nije obrazložio iz kojih razloga odbija zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 530,89 eura uz činjenicu da je presudom dodatno i prekoračio tužbeni zahtjev.

12.4. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu obrazlažući to da navedeno ročište nije bilo potrebno za vođenje parnice. Naime, navedeni trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

12.5. Stoga je u navedenom dijelu ukinuta odluka prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a te je sukladno članku 371. ZPP-a odlučeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

13. Iako je ovaj sud rješenjem broj Gž-97/2023-4 od 7. ožujka 2024. već jednom ukinuo prvostupanjsku odluku, imajući u vidu činjenicu da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, da je izreka presude proturječna obrazloženju te da o odlučnim činjenicama ne postoje razlozi, da su pogrešno navedeni iznosi za pojedine vidove štete to ovaj sud nije mogao u navedenom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom te će donijeti novu valjano obrazloženu presudu pri čemu će obrazložiti razloge zbog kojih prihvaća ili odbija zahtjev tužitelja za isplatom spornog iznosa od 530,89 eura sa zateznom kamatom od 11. listopada 2013. do isplate, a koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu, obzirom će u nastavku postupka prvostupanjski sud samo odlučiti o tom dijelu neimovinske štete kao i o troškovima parničnog postupka. Također i prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud imat će u vidu je li trošak ročišta za objavu presude tužitelju bio opravdan ili ne.

15. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari bilo je nužno ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

16. Obzirom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana to je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog psotupka uskladno članku 166. stavak 1. ZPP-a.

17. O troškovima žalbenog postupka tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 28. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak