REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-828/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. u Osijeku, Ulica Franje Krežme 18, OIB: 00505486048, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 22. srpnja 2024., poslovni broj: Povrv- 356/2023-14, dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 22. srpnja 2024., poslovni broj: Povrv-356/2023-14.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom sud prvog stupnja suđeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-104/2021 od 25. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], zastupanim po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. iz Osijeka, Ulica Franje Krežme 18, OIB: 00505486048, iznos od 76,06 eur (slovima: sedamdesetšesteurašestcenti), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 12,24 eur od 21. studenog 2019.,

-na iznos od 12,24 eur od 21. srpnja 2020.,

-na iznos od 15,06 eur od 21. studenog 2019.,

-na iznos od 15,06 eur od 21. srpnja 2020.,

-na iznos od 10,73 eur od 21. studenog 2019.,

-na iznos od 10,73 eur od 21. srpnja 2020.,

do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 29,84 eur (slovima: dvadesetdeveteuraosamdesetčetiricenta), sve u roku od 15 dana."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 53. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da se ne može pouzdano utvrditi da je izvršenim skupnim uplatama od strane tuženika zatvoreno potraživanje za pričuvu u odnosu na predmetne stanove, te da račun za koji je izvršeno plaćanje od strane tužene ne odgovara niti jednom od računa u iznosu otvorenih stavaka za koje se tuženik tereti, budući je tuženik u svom podnesku od 21. lipnja 2024. naveo da je pregledom dokumentacije od strane Državnih nekretnina d.o.o. ustanovljeno da je iz izvoda uplata vidljivo da je Zavodu za stanovanje dana 22. studenog 2019. izvršena uplata skupnog iznosa od 43.136,24 kn kojim je trebalo zatvoriti iznos pričuve iz 2019., s tim da iz računa od 1. listopada 2019., 67 – [adresa], proizlazi da se radi o iznosu od 286,53 kn za stanove na navedenoj adresi sa dospijećem od 20. studenog 2019., te da je dana 24. srpnja 2020., Zavodu uplaćen skupni iznos od 36.566,02 kn kojim je trebalo zatvoriti iznos pričuve iz 2020., s tim da iz računa od 1. srpnja 2020., proizlazi da se radi o iznosu od 286,53 kn za stanove na spornoj adresi, pa da je izvršenim plaćanjima trebalo izvršiti zatvaranje potraživanja pričuve za stanove u [adresa], koja su obuhvaćena ovrhom.

2.1. Ističe i prigovor zastare. Navodi da je potraživanje za 2013. i 2020. u zastari pored činjenice da je isto podmireno, jer je prijedlog sačinjen 21. srpnja 2023.

2.2. Predlaže da se pobijana presuda ukine, te odbije platni nalog u cijelosti uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjanje razloge, kao i razloge o odlučnim činjenicama.

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, od onih na koje se u skladu sa odredbom članka 365. stavak 2, ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nesporno je da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, broj Ovrv-104/2021 od 25. kolovoza 2023. naloženo ovršeniku (sada tuženoj) isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) na ime sredstava zajedničke pričuve iznos od ukupno 76,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od ukupno 16,57 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

6.1. Također je nesporno da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], temeljem međuvlasničkog ugovora poslove upravljanja zgradom povjerili Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], da je tužena u obvezi plaćanja zajedničke pričuve za tri stana na navedenoj adresi (pričuva zgrade za prostor: JT, IT i ČT).

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz izvoda otvorenih stavaka upravitelja tužitelja na dan 15. prosinca 2021. proizlazi dug tužene u iznosu od ukupno 573,06 kn/76,06 eur1 (iznosi od po 92,20 kn/12,24 eur za studeni 2019. i srpanj 2020. s dospijećem 20. studenog 2019. i 20. srpnja 2020., broj računa: 42167906 i 44415508, iznosi od po 113,46 kn/15,06 eur za studeni 2019. i srpanj 2020. s dospijećem 20. studenog 2019. i 20. srpnja 2020., broj računa: 42167930 i 44415532, iznosi od po 80,87 kn/10,73 eur za studeni 2019. i srpanj 2020. s dospijećem 20. studenog 2019. i 20. srpnja 2020., broj računa: 42167990 i 44415443),

- da je tužena u spis priložila skupnu uplatu u iznosu od ukupno 43.136,24 kn od 22. studenog 2019., uplaćenu Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], po računu broj: 41947916, te račun za sporno potraživanje u iznosu od ukupno 286,53 kn za sva tri stana za studeni 2019., kao i svoj interni dokument iz kojeg proizlazi obveza tužene za plaćanje pričuve za sve stanove u vlasništvu tužene u iznosu od ukupno 43.367,56 kn, iz čega se ne može sa sigurnošću utvrditi da je navedenom skupnom uplatom u iznosu od 43.136,24 kn od 22. studenog 2019. podmirena i obveza tužene za predmetna tri stana u iznosu od ukupno 286,53 kn, obzirom da je iznos koji sama tužena navodi kao potraživanje za sve stanove u vlasništvu, različit od uplaćenog iznosa, a ni broj računa po kojemu je izvršena uplata, ne odgovara niti jednom od gore navedenih računa u izvodu otvorenih stavaka, za koje se tužena tereti,

- da se isto zaključuje i u odnosu na skupnu uplatu u iznosu od ukupno 36.566,02 kn od 24. srpnja 2020., uplaćenu Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], po računu broj: 44424088. Iako je tužena priložila račun za sporno potraživanje u iznosu od ukupno 286,53 kn za sva tri stana za srpanj 2020., kao i svoj interni dokument iz kojeg proizlazi obveza tužene za plaćanje pričuve za sve stanove u vlasništvu tužene u iznosu od ukupno 40.114,18 kn, iz navedenog se ne može sa sigurnošću utvrditi da je navedenom skupnom uplatom u iznosu od 36.566,02 kn od 24. srpnja 2020. podmirena i obveza tužene za predmetna tri stana u iznosu od ukupno 286,53 kn, jer je ponovno iznos koji sama tužena navodi kao potraživanje za sve stanove u vlasništvu, različit od uplaćenog iznosa, a ni broj računa po kojemu je izvršena uplata, ne odgovara niti jednom od gore navedenih računa u izvodu otvorenih stavaka, za koje se tužena tereti.

8. Osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), kojom je propisano da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine, koje potraživanje pričuve je povremeno potraživanje iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) s trogodišnjim zastarnim rokom, a da sukladno čl. 226. ZOO-a potraživanja pričuve zastarijevaju za tri godine, a tužba (prijedlog za ovrhu) je u konkretnom slučaju podnesena 24. prosinca 2021., evidentno je da u odnosu na navedene račune s dospijećem 20. studenog 2019. i 20. srpnja 2020. nije došlo do zastare potraživanja tužitelja.

9. Na osnovu navedenih utvrđenja, te navedenih materijalnopravnih propisa, prvostupanjski sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a, ostavio na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju potraživanje u ukupnom iznosu od ukupno 76,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, a ukinuo je platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka, budući je u skladu sa sudskom praksom o ukupnim troškovima odlučio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Ovakav materijalnopravni stav prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj sud.

11. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja kroz provedene dokaze, te utvrđene činjenice, pravilno odlučio o osnovnosti osnove tužbe, te osnovanosti visine potraživanja tužitelja, a s druge strane tuženik pak nije dokazao svoje tvrdnje, niti je za iste tvrdnje pružio činjenice kojima bi doveo u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a kroz podatke o uplatama "skupnih iznosa" nije dokazao da bi upravo sporno potraživanje bio podmireno.

12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud odgovorio i na istaknuti prigovor zastare pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 226. ZOO, uz utvrđenje da je prijedlog za ovrhu podnesen 24. prosinca 2021., pa se neosnovano žalitelj poziva na tvrdnju da je prijedlog sačinjen 21. srpnja 2023.

13. Zbog iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, budući je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, te za svoju odluku dao detaljne i valjane razloge.

14. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

15. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 28. veljače 2025.

Sudac

mr. sc. Zlatko Pirc