Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-178/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca istoga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Divjan Pavlečić, odvjetnik u Sisku, odlučujući o žalbama prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: R1-49/2025-10 od 20. veljače 2025., u sjednici održanoj 28. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe prisilno smještene osobe DŠ te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: R1-49/2025-10 od 20. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je, na temelju odredbe članka 39. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14 – dalje: ZZODS), prisilni smještaj DŠ u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana, počevši od 18. veljače 2025.
2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se prisilno smještena osoba po punomoćniku Divjanu Pavlečiću, odvjetniku u Sisku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela i prisilno smještena osoba osobno, bez navođenje određenih žalbenih razloga i bez određenog prijedloga u pogledu sadržaja drugostupanjske odluke.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. 2/07., 84/08., 98/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti i utvrdio sve činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o potrebi određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.
7. Rukovodeći se sadržajem obavijesti Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi (prema kojoj je pacijentica primljena na odjel nakon što je u suicidalnoj namjeri popila niz medikamenata, pa iako je dva dana bila relativno mirna i suradljiva, ponovno je postala psihomotorno uznemirena, nesuradljiva, nekritična i bez uvida u svoje stanje), ali i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Elvire Koić, spec. psihijatra (prema kojem pacijentica boluje od težeg duševnog poremećaja na razini egzacerbacije depresivnog poremećaja raspoloženja u okviru trajnog poremećaja ličnosti, koje je rezultiralo ponovljenim ozbiljnim pokušajem suicida, pa kako je njezino ponašanje psihopatološki motivirano i determinirano, ista nije sposobna shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, a zbog utjecaja bolesti nije u mogućnosti ni samostalno i odgovorno pristupiti svom liječenju), prvostupanjski je sud utvrdio da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS i kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć, zbog čega joj je odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana (članak 39. stavak 1. i 3. ZZODS). Prije donošenja pobijane odluke prvostupanjski je sud saslušao odjelnu liječnicu, ali i prisilno smještenu osobu, koja se liječenju ne protivi, ali smatra da se isto može odvijati i na slobodi.
8. S obzirom na navedeno, neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalbeni navodi kojima se daje vlastita procjena zdravstvenog stanja DŠ, pa s tim u vezi i procjena o mogućnosti nastavka njezinog liječenja kod kuće, ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda o trome da njezine duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožavaju vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, zbog čega joj je potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja. To stoga, što suprotno žalbenim navodima, nije utvrđeno da bi u psihičkom stanju prisilno smještene osobe nastupile takve promjene koje bi bile dostatne za otpust i ambulantno liječenje.
9. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 27. ZZODS te članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i odredio prisilni smještaj.
10. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 43. stavak 3. ZZODS, odbiti žalbe prisilno smještene osobe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Sisku 28. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
