Posl. br. Pp-617/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Marini Radaić Martinović, uz sudjelovanje zapisničara Elide Kapor, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TČ, zbog prekršaja iz čl. 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a temeljem odredbe čl.182. Prekršajnog zakona, na raspravi za donošenje i objavu odluke održanoj dana 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1976. u [adresa], od oca T i majke O, rođ. TČ, sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, završene SSS, po zanimanju alu i pvc stolar, zaposlen, s primanjima 545,47 Eur-a, lošeg financijskog stanju, vlasnik osobnog automobila, neoženjen, bez djece, do sada prekršajno nekažnjavan, temeljem odredbe čl. 182. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a),
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
za djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, (NN 41/77,55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114 /22 i 47/23), da bi dana 17. veljače 2024. oko 12,20 sati u na lokalnom putu u blizini mjesta [adresa] zbog ranijih nesuglasica između OČ (2001.) i TČ (1976.) koji se nalazio u društvu sa ČČ (1982.) došlo najprije do verbalne prepirke a potom do fizičkog sukoba na način da je TČ uhvatio OČ rukama za vrat te ga udario par puta šakom u glavu.
Odbacuje se imovinskopravni zahtjev podnesen od okrivljenika kao nedopušten.
Temeljem čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi vođenja redovnog prekršajnog postupka pasti će na teret proračunskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska postaja Korčula je pod brojem Klasa: 211-07/24-5/5152, Urbroj: 511-03-10-24-1 od dana 23. veljače 2024. podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika TČ, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci ove presude.
2. Potom, sazvana je glavna rasprava na koju je pristupio okrivljenik dok nije pristupio uredno pozvani ovlašteni predstavnik tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 167. st.3. PZ-a riješeno da će se rasprava održati i bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja.
3. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da se ne osjeća krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret te ne priznaje navode iz optužnog prijedloga u pogledu prekršaja za koje ga se tereti. Dalje navodi u odnosu na predmetnu zgodu kako je dana 17. veljače 2024.g. u 12,45 sati krenuo sa ČČ prema zgradi koja je u vlasništvu njegova oca (štala) koja se nalazi u [adresa] u namjeri da tamo uzme dio koji mu je trebao za traktor (uteg). Navodi kako se odmah ispred navedene zgrade nalazi poljski put kojim svi mogu prolaziti, inače da tim putem prolazu većinom traktori i auta. Prije nego što su ušli u zgradu, dakle na tom poljskom putu u mjestu [adresa], iz auta da je izašao LČ rođen 2001.g. koji da je imao brokvu u ruci i krenuo je prema njemu, na što da ga je okrivljenik upitao "što radiš ovdje", nakon čega da ga je isti brokvom udario u glavu, lijevu stranu glave dva puta i na desnu jednom, potom ispod rebra na jedno mjesto i straga na lijevoj lopatici na tri mjesta. Nakon tog, okrivljenik navodi da je pao na pod nakon čega da ga je isti nastavio sa brokvom udarati u lopaticu i u prednji dio tijela, te dok je bio na podu da ga je LČ namjerno udarao nogom u lijevi stražnji dio potkoljenice i od tih udaraca da mu je pukla glavna kost i kost zvana "fubula". Okrivljenik navodi da je nastavio ležati na podu, od udaraca koje mu je zadao LČ i boli da se nije mogao dignuti, a u jednom momentu da je vidio kako je ČČ bio bačen ispod ceste tog puta, međutim navodi kako nije vidio taj udarac koji je ČČ zadao LČ jer da je ležao okrenut prema podu. Navodi kako nije vidio da je ČČ udario lopatom po glavi i tijelu OČ a što da nije ni mogao vidjeti jer da je bio okrenut licem prema zemlji. Okrivljenik dalje navodi da prethodno nije imao nesuglasica sa OČ, međutim da je LČ otuđio vozilo od BČ zbog čega da su isti imali nesuglasice. Navodi kako u niti jednom momentu nije udario OČ, možda da ga je eventualno u jednom momentu odgurnuo sa rukom kako bih se obranio, ali da to je već bilo nakon što je isti njega udario te dalje navodi da ga nije uhvatio rukama za vrat, niti da se sa istim prethodno verbalno prepirao, jedino što ga je upitao što on tu radi. Okrivljenik navodi da se ne smatra krivim niti da je dužan platiti kaznu već da se smatram oštećenikom, a u svakom slučaju plaćanje kazne da bi ugrozilo njegovu egzistenciju i njegovih roditelja koje uzdržava. Na sve ove okolnosti predlaže saslušati ČČ koji je bio prisutan.
4. U svom iskazu svjedok LČ je naveo da se sjeća zgode koja se dogodila 17. veljače 2024. tijekom dana na javnom putu u [adresa] koji se nalazi ispred imanja TČ, a kada je došlo do sukoba između njega, TČ i ČČ. Svjedok navodi kako između njega i AČ, sina od ČČ da su postojale neke nesuglasice i u rješavanju tih nesuglasica da su se upetljali i TČ i ČČ. Tog dana da je krenuo prema imanju TČ kako bi vidio dali se tamo nalazi đip, a u svezi kojeg đipa je protiv njega bila podnesena kaznena prijava. Svjedok navodi da je taj đip, koji je inače bio parkiran kod imanja TČ, kupljen od strane BČ sa novcima za koje svjedok smatra da su dijelom bili i njegovi zarađeni novci. Svjedok navodi da je prethodno uzeo bez odobrenja od ČČ navedeni đip, jer da je bio ljut što mu nije bilo plaćeno za radove koje je izvršio, ČČ da je đip ponovno uzeo od njega, zbog čega da je krenuo prema imanju kako bi vidio da li se tamo nalazi đip. Svjedok navodi da kada je navedenog dana prošao pored imanja javnim putem da je susreo TČ i ČČ i kada je vidio da tu nema đipa, da je išao zaobići auto od TČ koje je tu bilo parkirano, te nakon što je izašao iz auta u namjeri da otiđe dalje prema kući ČČ, da je pristupio TČ i pitao ga povišenim tonom gdje ide i krenuo prema njemu bržim korakom, na što svjedok navodi da mu je on uzvratio "kad ste vi došli po svoje ja ću sada po svoje". Nakon toga TČ da ga je počeo šakama lupati po glavi, a uz to da je on počeo tiskati TČ, lupao ga šakama i uz to da je došao ČČ koji da ga je udarao lopatom po cijelom tijelu, nakon čega da je on ČČ bacio ispod ceste i udario TČ četiri puta šakom u glavu. Navoi kako nije odmah počeo udarati šakama TČ već poslije kada ga je ČČ počeo udarati lopatom. Svjedok navodi da kada je ČČ pao ispod ceste od visine 4 do 5 metara isti da se ponovno digao i krenuo na njega da bi on potom ČČ tisnuo od sebe, nakon čega da je TČ ponovno krenuo na njega i udario ga šakama, na što da je on udario ponovno ZČ u glavu tri puta. Potom da je ZČ zvao policiju koja je došla nakon nekog vremena.
5. U odnosu na iskaz svjedoka okrivljenik je iznio primjedbu navodeći da nakon što je pao na pod da se nije ponovno digao i udario svjedoka jer da se nije mogao dignuti sa poda zbog toga što je od njegova udarca pao i slomio nogu.
6. U svom iskazu svjedok ČČ u odnosu na predmetnu zgodu navodi kako je tog dana zajedno sa TČ otišao na njihovo imanje u [adresa] gdje se nalazi kućica gdje odlažu strojeve i alat za poljoprivredu, a kamo su otišli u namjeri da uzmu jedan uteg koji im je bio potreban. U jednom momentu da je sa autom prema imanju došao LČ, koji je izašao iz auta, a nakon čega da ga je TČ normalnim tonom upitao zašto je došao, a nakon čega da je LČ nasrnuo na TČ, počeo ga udarati prvo s brokvom, a poslije šakama te da je potom TČ pao na pod, a nakon čega da je LČ počeo udarati njega i bacio ga pod cestu. Svjedok navodi da prije nego što je LČ započeo udarati TČ između njih da nije bilo nikakve svađe. Dalje navodi da je on te zgode u ruci imao lopatu koja mu je služila za dizanje utega i u tom momentu kada ga je LČ udario, navodi dok je padao sa lopatom da je zakačio OČ. Svjedok navodi kako nije namjerno udario OČ sa lopatom već u momentu kada ga je LČ udario da ga je zakačio sa lopatom i potom svjedok navodi da je pao ispod ceste. Dalje navodi da se nakon toga podigao i vidio OČ kako uzima brokvu koja da mu je ispala po podu i koju je bacio u grm te da se uputio prema autu i otišao, a nakon čega da je TČ pozvao policiju i hitnu pomoć. Svjedok navodi kako TČ navedene zgode nije udario OČ, niti ga je uhvatio za vrat, niti vikao na njega, kao i da se nisu međusobno svađali.
7. Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka ČČ.
8. U dokaznom postupku je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka ČČ, službena zabilješka PP Korčula od 17. travnja 2024. o ispitivanju svjedoka ČČ, liječnička svjedodžba za OČ, ČČ i TČ i potvrda od Ministarstva pravosuđa. Nadalje, okrivljenik i saslušani svjedoci su naveli kako nitko drugi osim njih nije bio tu predmetne zgode.
9. Okrivljenik nije imao primjedbi na naprijed pročitane isprave osim što je ponovio primjedbu u odnosu na iskaz svjedoka OČ u dijelu u kojem isti navodi da ga je on njega udarao, što okrivljenik navodi da nije istina budući da ga kako to okrivljenik navodi on nije udario OČ u niti jednom momentu a što da nije ni mogao jer da je isti prvo počeo udarati njega sa brokvom te nakon što je pao na pod, okrivljenik navodi da se nije više mogao ni dignuti, te da ga LČ namjerno udario nogom u lijevu potkoljenicu.
10. U završnom govoru okrivljenik je naveo kako smatra da nije kriv te potražuje odštetu za teške tjelesne ozljede u visini od 50.000,00 Eur-a.
11. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrane okrivljenika i iskaze svjedoka, ovaj sud nije našao za dokazanim da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, pa ga je stoga trebalo za isto djelo prekršaja osloboditi od optužbe na način opisan u izreci presude.
12. Naime, svjedok LČ je u svom iskazu naveo kako ga je okrivljenik udarao šakama po glavi, dok je svjedok ČČ u svom iskazu naveo kako predmetne zgode okrivljenik nije udario OČ, niti da ga je uhvatio za vrat, niti da ga je vikao. Dakle, temeljem navoda obrane okrivljenika i iskaza ČČ sa jedne strane te iskaza svjedoka OČ, koji iskazi su glede predmetnog događaja dijametralno suprotni, ostalo je dvojbeno na koji način se predmetne zgode zbivao događaj kojim se okrivljenik tereti. Potrebno je istaknuti kako u konkretnom slučaju nije bilo neutralnog očevica predmetnog događaja a kako to proizlazi iz navoda obrane okrivljenika i iskaza svjedoka. Slijedom navedenog, a u nedostatku drugih dokaza, uvažavajući načelo "in dubio pro reo", trebalo postupiti na način opisan u izreci presude i okrivljenika za predmetno djelo prekršaja osloboditi od optužbe, jer se nije uspjelo nedvojbeno utvrditi i dokazati kako bi predmetne zgode počinio djelo prekršaja na način kako mu se to stavlja na teret, a način opisan u izreci presude.
13. Budući je okrivljenik oslobođen od optužbe za predmetno djelo prekršaja, odlučeno je kako trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda, a sve temeljem navedene odredbe naznačenog propisa u izreci presude.
14. Što se pak tiče odštetnog zahtjeva postavljenog od strane okrivljenika, sukladno čl. 141. PZ-a osoba oštećena prekršajem (oštećeni) može do kraja prvostupanjskog postupka protiv okrivljenika podnijeti imovinskopravni zahtjev. Sud će imovinskopravni zahtjev raspraviti ako su u njemu navedene sve činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev i ako se njegovim raspravljanjem ne bi znatno odugovlačio prekršajni postupak. Dakle, budući da je TČ, koji je postavio imovinskopravni zahtjev u ovom postupku okrivljenik, to isti nije ovlašten podnijeti u ovom postupku imovinskopravni zahtjev, zbog čega je isti valjalo odbaciti kao nedopušten.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Korčuli, 30. siječnja 2025.
Zapisničar
S u t k i nj a
Elida Kapor
Marina Radaić Martinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj i okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove Stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku, a može se na istom mjestu izjaviti i usmeno na zapisnik.
PRESUDU DOSTAVITI:
- ovlaštenom tužitelju
- okrivljenom
- pismohrani
