REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2032/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL društvo s ograničenom odgovornošću za pružanje vodnih usluga iz Novog Vinodolskog, Dubrova 22, OIB: 36612651354, zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika LL i tuženika, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40722/2022 od 4. srpnja 2022., koje je donijela javna bilježnica Valerija Pernar, kojim je tuženiku ČL naloženo isplatiti tužitelju Vodovod i odvodnja ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL društvo s ograničenom odgovornošću za pružanje vodnih usluga iznos od ‭22,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

‭‭

- 5,03 EUR od 23. studenoga 2021. pa do isplate,

- 10,05 EUR od 21. prosinca 2021. pa do isplate,

- 7,54 EUR od 21. siječnja 2022. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40722/2022 od 4. srpnja 2022., koje je donijela javna bilježnica Valerija Pernar, u dijelu u kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 50,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40722/2022 od 4. srpnja 2022., koje je donijela javna bilježnica Valerija Pernar, u dijelu u kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20,24 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40722/2022 od 4. srpnja 2022., koje je donijela javna bilježnica Valerija Pernar, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 14. travnja 2022. podnio ovršni prijedlog kojim je od tuženika (ranije ovršenika) tražio isplatu iznosa od 93,33 EUR (703,20 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 11,77 EUR (88,72 kn) od 23. studenoga 2021. pa do isplate,

- 16,80 EUR (126,58 kn) od 21. prosinca 2021. pa do isplate,

- 64,76 EUR (487,90 kn) od 21. siječnja 2022. pa do isplate, slijedom čega je javna bilježnica Valerija Pernar donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40722/2022 od 4. srpnja 2022. (dalje: predmetno rješenje o ovrsi). Istim rješenjem tužitelju su određeni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR (187,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor (str. 35 spisa) u kojem je naveo da tužitelj nije dokazao da prema njemu ima osnovano potraživanje, te da osobito nije dokazao visinu navodnog potraživanja potkrijepljenog ispostavljenim računima i da stoga nije moguće utvrditi je li tužitelj pravilno i zakonito utvrdio i izračunao potrošnju vode za koju tereti tuženika. Tuženik je, nadalje, opreza radi istaknuo prigovor zastare potraživanja, te je osporio potraživanje tužitelja u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini i predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Pravomoćnim rješenjem poslovni broj Povrv-2032/2022-2 od 27. rujna 2022. ovaj sud je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (t. I. izreke rješenja). Navedenim rješenjem tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (t. II. izreke). U istom rješenju tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz t. II. izreke tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (t. III. izreke).

4. Tužitelj je navedeno rješenje zaprimio 4. listopada 2022., te je u podnesku od 18. listopada 2022. naveo da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja jer je vlasnik nekretnine na području mjesta pružanja usluge. Nadalje je u odnosu na cijenu i način naplate vodnih usluga naveo da Zakon o vodnim uslugama u odredbama čl. 42. - 46. propisuje da Odluku o cijeni vodnih usluga određuje isporučitelj usluge, dakle tužitelj. Isto tako je naveo da je Vlada donijela Uredbu o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva i da prema istoj fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga, dok varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga. Tužitelj je nastavno naveo da je na njemu, kao isporučitelju da izračuna sveukupno fiksne troškove i varijabilne troškove, te da odredi kako će ih naplatiti korisnicima. Također je naveo da se tužitelj odlučio za naplatu fiksnog troška u jednakom iznosu od svih korisnika u stambenim zgradama, kao i za obračun varijabilnog dijela po potrošnji za stambene prostore koji imaju ugrađene ispravne i baždarene sekundarne vodomjere, kako je određeno u odredbama čl. 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 32/2012. od 9. kolovoza 2012.) s Dopunama i izmjenama objavljenim na web stranici tužitelja. Pojasnio je da se u konkretnom slučaju radi o tome da su svi ostali vlasnici apartmana u zgradi (ima ih više od deset) ugradili sekundarne vodomjere i da oni plaćaju samo potrošnju očitanu na tim vodomjerima, dok svu razliku koja se očitava na glavnom vodomjeru tužitelj stavlja na teret tuženiku, iako je svjestan mogućnosti postojanja razlike između stanja na glavnom vodomjeru i zbroja očitanja na sekundarnim vodomjerima i u slučaju kada bi svi vlasnici apartmana imali sekundarne vodomjere. Tužitelj je još naveo da je tuženik tek u kolovozu 2022. za svoju nekretninu na adresi [adresa] ugradio sekundarni vodomjer, te da mu se od rujna 2022. potrošnja računa sukladno sekundarnom kontrolnom brojilu. Tužitelj je dodao i da su Odluke o Općim i tehničkim uvjetima isporučitelja usklađene sa Zakonom o mjeriteljstvu i Pravilnikom o ovjerenim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o mjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Nadalje je naveo da na temelju odredbe čl. 2. Pravilnika o ovjerenim razdobljima za ovjeravanje zakonitih mjerila vodomjer mora zadovoljavati standarde redovitog umjeravanja (baždarenja) izmjere potrošnje vode svakih 5 godina, te biti smješten sukladno odredbama čl. 28. i 31. Općih i tehničkih uvjeta. Stoga je tužitelj zaključno naveo da zakonito i osnovano potražuje naplatu dospjelih a neplaćenih računa. Tužitelj je u navedenom podnesku smanjio tužbeni zahtjev, koji je u pogledu iskazivanja potraživanja u valuti EUR uredio u podnesku od 5. prosinca 2023., te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 73,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupaka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

5. Budući da je tužitelj u podnesku od 18. listopada 2022., uređenog u podnesku 5. prosinca 2023., smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu u dijelu u kojem je potraživao isplatu iznosu od ‭20,24 EUR (‭152,55 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čemu se tuženik nije protivio, to je u tom dijelu, odnosno za navedeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti platni nalog sadržan t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi, a kako je to odlučeno u t. III. izreke.‭‭‭‭‭‭‭‭

6. Tuženik je podnesak tužitelja od 18. listopada 2022. zaprimio 18. svibnja 2023., te je na ročištu 6. rujna 2023. preložio da se izvrši uvid u fotografije koji se nalaze u spisu ovog suda poslovni broj P-3504/2021, te da se izvrši uvid u navedeni spis, kao i u spise ovog suda poslovni broj Povrv-8063/2017 i Povrv-2776/2019. Nadalje, je uz podnesak od 19. prosinca 2023. dostavio dokumentaciju i fotografiju, te je naveo da je izvršio uplatu fiksnog dijela računa. Isto tako je naveo da ne osporava Pravilnike i svoju obvezu plaćanja potrošnje vode, ali prema obručnu iz kojeg će biti vidljiva stvarna potrošnja vode. Također je naveo da tužitelj nije dokazao stvarnu potrošnju vode, odnosno obračunati dio varijabilnog dijela naknade za vodu, te da nije dokazao na koji način je došao do obračunate potrošnje koja se odnosi na tuženika. Naveo je i da tužitelj nije dostavio obračun iz kojeg će biti vidljivo stanje glavnog vodomjera, stanje ugrađenih sekundarnih vodomjera, stanje potrošnje na ilegalnom trošilu, stanje potrošnje od glavnog vodomjera do svakog pojedinog ugrađenog sekundarnog brojila iz kojeg bi proizašla razlika koja se odnosi na tuženika. Posebno je naveo da mu tužitelj u obračunu potrošnje vode uračunava i potrošnja vode s ilegalnog priključka kojeg je tužitelju pismeno prijavio i dostavio fotografije ilegalnog priključka, te da je i sam tužitelj dopisima od 15. srpnja 2014. i 30. rujna 2014. priznao da tuženiku obračunava vodu sa ilegalnog priključka i vodu od glavnog vodomjera do pojedinih sekundarnih potrošača. Tuženik je još naveo da je tužitelj 2014. organizirao da se u apartmane ugrade novi digitalni vodomjeri kojeg su bili obvezni platiti vlasnici apartmana, a cijena ugradnje novih digitalnih vodomjera iznosila je cca 1.600,00 kn. Isto tako je naveo da je ugradnju novih digitalnih vodomjera prihvatilo 13 vlasnika apartmana, dok je on dopisima tražio od tužitelja da prihvati ugrađeni vodomjer koji se već nalazio u apartmanu, te kojeg je bio spreman dati tužitelju na održavanje, baždarenje i u vlasništvo, kako bi se na osnovu njega utvrđivala stvarna potrošnja vode. Nadalje je naveo da su nakon što su 2014. pojedini vlasnici (13 vlasnika) apartmana prihvatili ugradnju novih vodomjera da su isti dan ugradili slavinu u hodnik, zbog čega je dopisom obavijestio tužitelja da je ugrađena ilegalna slavina iz koje se zalijeva cvijeće i dvorište, na što je tužitelj tuženika uputio da sam riješi taj problem, te pritom uredno obračunava potrošnju vode s ilegalno ugrađene slavine tuženiku. Stoga tuženik smatra da tužitelj nezakonito i nepravilno tuženiku obračunava varijabilni dio potrošnje vode, odnosno da isti tuženiku obračunava na način da očita glavni vodomjer, očita sekundarna mjerna mjesta (ugrađene digitalne vodomjere - 13 vodomjera), te da potrošnju na glavnom vodomjeru umanji za ukupno očitano po sekundarnim mjernim mjestima (ugrađenim digitalnim vodomjerima - 13 vodomjera) i da ostatak potrošnje fakturira tuženika, a iz čega proizlazi da se tuženiku fakturira potrošnju vode po ilegalno ugrađenoj slavini iz koje se zalijeva dvorište i cvijeće te voda od glavnog vodomjera do svakog pojedinog apartmana u kojima je ugrađen digitalni vodomjer temeljem kojeg se obračunava samo potrošnja vlasniku koji je ugradio digitalni vodomjer. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te je na ročištu održanom 16. siječnja 2025. naveo da ne potražuje troškove postupka.

7. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u pravovremeno predložene dokaze i to u presliku računa broj 764/P1/2 od 12. svibnja 2022. (str. 14-15 spisa), presliku izvatka iz poslovnih knjiga na dan 14. travnja 2022. (str. 26 spisa), presliku računa broj 1093/P1/2 od 12. srpnja 2022. (str. 41 spisa), presliku liste novih priključaka za razdoblje od 16. kolovoza 2022. do 17. kolovoza 2022. (str. 52 spisa), presliku računa broj 2110-982606 od 31. listopada 2021. (str. 60 spisa), presliku računa broj 2111-982606 od 30. studenoga 2021. (str. 61 spisa), presliku računa broj 2112- 982606 od 31. prosinca 2021. (str. 62 spisa), presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela [adresa] Općinskog suda u Crikvenici od 28. siječnja 2021. (str. 64 spisa), presliku Odluke o izmjeni općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 25. ožujka 2016. (str. 65 spisa), presliku Cjenika - cijena tarifa usluga od 1. listopada 2015. (str. 66-71 spisa), presliku Odluke o izmjeni općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od 25. veljače 2016. (str 81 spisa), presliku Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (str. 82-96 spisa), presliku Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od 18. lipnja 2014. (str. 97-112), presliku Odluke o cijeni vodnih usluga od 14. listopada 2016. (str. 113-115 spisa), presliku Odluke o odvodnji otpadnih voda na području Grada Novi Vinodolski od 23. listopada 2014. (str. 116-121 spisa), presliku Cjenika -Cijena tarifa usluga od 14. listopada 2016. (str. 122-125 spisa), te presliku Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine od 31. listopada 2014. (str. 126-138 spisa).

8. Međutim, sud nije proveo dokaze koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 5. prosinca 2023., te koje je tuženik preložio po prvi put na ročištu 6. rujna 2023. i dostavio uz podnesak od 19. prosinca 2023. Ovo stoga što je u odredbi čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U st. 7. istog članaka je propisno da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. toga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, u st. 9. istog članka je propisno da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i 7. tog članka, dok je u st. 10. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 9. toga članka sud neće uzeti u obzir.

9. Prema tome, kako tužitelj, niti tuženik nisu tvrdili da dokaze koje nisu pravovremeno preložili, odnosno dokaze koje su po prvi put predložili na ročištu održanom 6. rujna 2023. i u podnescima od 5. prosinca 2023. i 19. prosinca 2023. nisu mogli pravovremeno iznijeti, odnosno predložiti bez svoje krivnje, tako sud sukladno navedenoj odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a navedene dokaze nije uzeo u obzir.

10. Na temelju pravovremeno predloženih dokaza, a cijeneći svaki od tih dokaza za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. 11. Među strankama nije sporno, a i utvrđeno je uvidom u presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela [adresa], Općinskog suda u Crikvenici, od 28. siječnja 2021. (str. 64 spisa) da je nekretnina na koju se odnosi utužena tražbina ([adresa], zk.č.br. 3153/1, k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-39, garsonjera, površine 32,40 m2) u suvlasništvu tuženika. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/2019.) korisnik vodnih usluga i obveznik plaćanja tih usluga po odredbi čl. 42. st. 1. istog Zakona, a što isti tijekom postupka i nije osporio .

12. Uvidom u presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 14. travnja 2022. (str. 26 spisa) i preslike računa (str. 60-62 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tuženiku, za potrošenu vodu, odnosno vodne usluge na obračunskom mjestu na adresi [adresa], broj objekta 982606, ispostavio račune na ukupan iznos od 703,20 kn (93,33 EUR ) i to prema računima kako slijedi:

- broj 2110-982606 od 31. listopada 2021. s dospijećem 22. studenoga 2021. na iznos od 88,72 kn (obračun izvršen prema potrošnji vode od 2 m3),

- broj 2111-982606 od 30. studenoga 2021. s dospijećem 20. prosinca 2021. na iznos od 126,58 kn (obračun izvršen prema potrošnji vode od 4 m3),

- broj 2112-982606 od 31. prosinca 2021. s dospijećem 20. siječnja 2022. na iznos od 487,90 kn (u koji su uračunate kamate u iznosu od 380,25 kn,a obračun izvršen prema potrošnji vode od 3 m3).

13. Ovdje valja reći da je među strankama nesporno da je tuženik po navedenim računima platio tužitelju ukupan iznos od 152,55 kn (20,24 EUR), odnosno fiksni dio cijene. Stoga je po predmetnim računima ostao nepodmiren samo varijabilni dio cijene vodnih usluga i kamate uračunate na računu broj 2112-982606 od 31. prosinca 2021., u ukupnom iznosu od 550,65 kn (73,08 EUR) i to kako slijedi:

- prema računu broj 2110-982606 od 31. listopada 2021. iznos od 37,87 kn,

- prema računu broj 2111-982606 od 30. studenoga 2021. iznos od 75,73 kn,

- prema računu broj 2112-982606 od 31. prosinca 2021. iznos od 437,05 kn.

14. U odredbi čl. 50. st. 1. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tužitelja ("Službene novine" broj 32, str. 82-96 spisa; dalje: Odluka o općim i tehničkim uvjetima) propisano je da se u slučaju kada se zbroj stanja očitanih sekundarnih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera utvrđena razlika obračunava na način da se ona raspodijeli na sve korisnike prema njihovom vlasničkom udjelu (stambena jedinica) i pribroji stanju očitanog sekundarnog vodomjera. U odredbi čl. 51. st. 5. Odluke o općim i tehničkim uvjetima i Dopunama i izmjenama navedene Odluke od 23. srpnja 2013. (javno dostupne na internetskim stranicama tužitelja) propisano je da se u zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika imaju sklopljene o ugradnji sekundarnih vodomjera količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način de se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima se raspoređuje na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene vodomjere prema broju istih stambenih jedinica razmjerno.

15. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz suglasnih navoda stranaka, ostali vlasnici apartmana u zgradi (njih 13) su ugradili sekundarne vodomjere i plaćaju samo potrošnju očitanu na tim vodomjerima, dok svu razliku koja se očitava na glavnom vodomjeru tužitelj stavlja na teret tuženiku, iako je svjestan mogućnosti postojanja razlike između stanja na glavnom vodomjeru i zbroja očitanja na sekundarnim vodomjerima i u slučaju kada bi svi vlasnici apartmana imali sekundarne vodomjere. Nadalje, tuženik prema vlastitim navodima nije pristao na ugradnju sekundarnog vodomjera (koji je trebao financirati s iznosom od oko 1.600,00 kuna), te u spornom razdoblju isti nije bio ugrađen. Stoga je tuženik takvim ponašanjem, odnosno odbijanjem ugradnje sekundarnog vodomjera, a kojim bi se mogla utvrditi stvarna potrošnja, preuzeo na sebe rizik plaćanja razlike potrošnje očitane na glavnom vodomjeru koji mjeri isporučenu vodu cijeloj zgradi, osobito u situaciji kada u zgradi, prema njegovim tvrdnjama, postoji slavina kojom se koriste svi stanari za zalijevanje cvijeća i dvorišta, dakle za potrebe cijele zgrade. Pritom valja istaknuti da je tuženik u konkretnom slučaju potrošač, dok je tužitelj isporučitelj javne usluge, pa stoga obveza plaćanja mora biti što bliža stvarnoj potrošnji ako ju je moguće utvrditi ili procijeniti. Kako tuženik nije pristao na ugradnju sekundarnog vodomjera, tako je isti postupio suprotno odredbama čl. 4., 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), te stoga ne može s uspjehom osporavati obračunatu potrošnju vode (varijabilnu cijenu vodne usluge) kako je istu tužitelj obračunao na utuženim računima. Pritom valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o prekomjernoj potrošnji, s obzirom na to da je uvidom u gore navedene račune utvrđeno da je za mjesec listopad 2021. obračunata potrošnja od 2 m3, za studeni 2021. od 4 m3, te za prosinac od 3 m3. Pritom valja reći i da tuženik pravovremeno iznesenim dokazima nije dokazao da bi u spornom razdoblju potrošnja bila manja, odnosno da bi apartman bio u spornom razdoblju bio manje korišten, već je isti na ročištu održanom 16. siječnja 2025. odustao od svih predloženih a neprovedenih dokaza i preložio je zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

16. Dakle, na temelju gore navedene dokumentacije, utvrđeno je da tuženik, iako je obvezan, nije podmirio potraživanje tužitelja koje se odnosi na varijabilnu cijenu vodne usluge u ukupnom iznosu od iznosu od ‭170,40 kn (prema računu 2110-982606 od 31. listopada 2021. iznos od 37,87 kn, prema računu broj 2111-982606 od 30. studenoga 2021. iznos od 75,73 kn i prema računu broj 2112-982606 od 31. prosinca 2021. iznos od 56,80 kn). Stoga je sukladno odredbama čl. 9. i 342. st. 1. ZOO-a, a uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.; fiksni tečaj 1 EUR = 7,53450 kn) valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 22,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a) po stopi odrađenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.‭‭

17. Ovdje valja reći da je neosnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja u dosuđenom iznosu od 22,62 EUR. Naime, u odredbi čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a propisano je da tražbine naknade za isporučenu vodu zastarijevaju za jednu godinu. Kako je najranije potraživanje tužitelja dospjelo 22. studenoga 2021. dok je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesena 14. travnja 2022., to je evidentno da predmetno potraživanje tužitelja u navedenom iznosu nije zastarjelo.

18. Međutim, platni nalog sadržan u t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi je valjalo ukinuti, te odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem od tuženika potražuje kamate obračunate na računu broj 2112-982606 od 31. prosinca 2021. u iznosu od 380,25 kn (50,47 EUR). Ovo stoga što tužitelj, na kojem se nalazi teret dokazivanja, nije dostavio obračun navedenih kamata niti je dokazao na što se iste odnose. Pored toga, imajući u vidu da tužitelj nije dokazao na koje razdoblje su obračunate navedene kamate, tako, imajući u vidu istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, tužitelj nije dokazao niti da bi tužbu za navedeno potraživanje s osnove kamata podnio pravovremeno. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka je donesena na temelju odredba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a. Sud je u t. IV. izreke ove presude ukinuo platni nalog sadržan u t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o nastalom trošku ovršnog postupka jer se radi o jedinstvenom postupku neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovora tuženika, te sud o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje u presudi. Pored toga uspjeh tužitelja u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u pogledu visine i osnove iznosi 31%, dok uspjeh tuženika iznosi 69%, pa bi stoga tužitelj bio u obvezi naknaditi tuženiku trošak sukladno razlici omjera uspjeha stranaka u parnici, odnosno u omjeru od 38%. Međutim, tuženiku tijekom postupka nisu nastali troškovi, te je tuženik naveo i da iste ne potražuje. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. IV. izreke.

Zagreb, 28. veljače 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku