REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-997/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ET iz Gale, Gala 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika: 1. IT iz [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku načelniku ŠT i 2. [obrt], obrt za graditeljstvo, zastupanog po NT iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Psp-149/2020 od 5. srpnja 2024., dana 28. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Psp-149/2020 od 5. srpnja 2024. i sudi:
Odbija se kao neosnovana tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženici su time što su koncem rujna i tijekom listopada 2020.g. provozili teškim kamionima i bagerima preko nekretnina tužitelja označenih kao kat. č. zem. [katastarska čestica], kat. č. zem. [katastarska čestica] VRT i 993/3 ORANICA sve KO [katastarska općina] zasmetali tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu, a posebice i zbog toga što su dijelove nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] utabali te ostavili na njima kolotragove kamiona zasmetali su tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu istih pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave ranije stanje posjeda na način da će na vlastiti trošak izvršiti duboko oranje, brananje te sijanje djeteline na dijelovima nekretnina označenih kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] obje KO [katastarska općina], a sve sukladno skici izmjere Prizme iz Sinja iz listopada 2021.g. omogućivši time tužitelju njihovo ponovno iskorištavanje i obradu s time da će se i ubuduće kloniti takvog provoza ili sličnog smetanja, a ujedno su dužni nadoknaditi i trošak ovog spora tužitelju u iznosu od 799,86 eura, a i to u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 776,54 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
Tuženici su time što su koncem rujna i tijekom listopada 2020.g. provozili teškim kamionima i bagerima preko nekretnina tužitelja označenih kao kat. č. zem. [katastarska čestica], kat. č. zem. [katastarska čestica] VRT i 993/3 ORANICA sve KO [katastarska općina] zasmetali tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu, a posebice i zbog toga što su dijelove nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] utabali te ostavili na njima kolotragove kamiona zasmetali su tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu istih pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave ranije stanje posjeda na način da će na vlastiti trošak izvršiti duboko oranje, brananje te sijanje djeteline na dijelovima nekretnina označenih kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] obje KO [katastarska općina], a sve sukladno skici izmjere Prizme iz Sinja iz listopada 2021.g. omogućivši time tužitelju njihovo ponovno iskorištavanje i obradu s time da će se i ubuduće kloniti takvog provoza ili sličnog smetanja, a ujedno su dužni nadoknaditi i trošak ovog spora tužitelju u iznosu od 799,86 eura, a i to u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobijaju tuženici navodeći da je odluka suda pogrešna i nije utemeljena za zakonu te da prvostupanjski sud nije pravilno raspravio prigovor zastare tuženika. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženici smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, te nakon toga i pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku, s tim što je iz žalbe vidljivo da pod prigovorom zastare tužbe, tuženici smatraju da je tužitelj promašio prekluzivni rok za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Predlažu da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Kod utvrđivanja bitnih činjenica koje je u postupcima koji se vode radi smetanja posjeda potrebno razjasniti, sud iz provedenih dokaza treba izvesti činjenične zaključke o tome da li je čin smetanja posjeda izvršen, tko ga je izvršio, a prethodno i da li je tužitelj bio prije samog čina smetanja u posljednjem mirnom posjedu stvari, u konkretnom slučaju zemljišnih čestica , te da li je tužba za sudsku zaštitu posjeda podnesena u roku koji propisuje odredba članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV). Ta zakonska odredba propisuje da pravo na sudsku zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Tuženi su i tijekom postupka osporavali pravodobnost podnesene tužbe, ali prvostupanjski sud je zaključio da je tužba podnesena u roku od trideset dana, pri čemu se ne navodi točan dan smetanja, već se opisno navodi da je do smetanja došlo nekoliko dana prije E koji se slavi 29. rujna.
7. Navedeni činjenični zaključak prvostupanjskog suda je nepravilan i ne proizlazi iz dokaza koji su tijekom postupka provedeni, odnosno zaključak je u suprotnosti sa dokazima u spisu, tako da bi se tu radilo i o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali budući se tuženici nisu u žalbi pozvali na tu bitnu postupovnu povredu zakona, a na nju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, prilikom odlučivanja o žalbi ista nije uzeta u obzir. Međutim, u vezi s istim činjeničnim zaključkom prvostupanjskog suda, sud drugog stupnja nalazi da je žalba tuženika osnovana zbog pogrešno utvrđenih bitnih činjenica, zbog čega je i materijalno pravo kod donošenja pobijane odluke pogrešno primijenjeno.
7.1. Naime, u konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da su tuženi ostvarili samovlasno zadiranje u posjed predmetnih zemljišnih čestica tužitelja, ali nakon proteka određenog roka u kojem je sam tužitelj dozvolio prelazak građevinskih strojeva i kamiona preko njegovog zemljišta, a što je bilo ograničeno vremenom dovršetka izgradnje grobnice na mjesnom groblju za potrebe sahrane supruge tužiteljevog nećaka GT. Nakon toga je tužitelj zabranio daljnji prolazak teškim građevinskim vozilima preko njegovog zemljišta putem kojim su do tada ista prolazila, ali su tuženi nastavili sa radovima na groblju prolazeći drugim putem za koji su smatrali da je javni put. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je on išao provjeriti stanje u katastru, te je utvrdio da je taj put u njegovom vlasništvu i da tuženi i dalje prelaze preko njegovog zemljišta, unatoč njegovoj zabrani. Tužitelj to svoje saznanje o činu smetanja posjeda i o počiniteljima smješta u vrijeme provjere stanja u katastru, kada je istovremeno prijavio događaj u Policijskoj postaji Sinj. Dakle relevantno vrijeme saznanja tužitelja za smetanje njegovog posjeda, koje je uslijedilo nakon što je on uskratio dotadašnji pristanak na korištenje svog zemljišta i zabranio daljnji prolaz tuženicima preko istog, može biti samo vrijeme neposredno prije ili upravo na dan kada je on podnio prijavu policiji, a što je prema dopisu PU Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Sinj i službene bilješke uredujućeg policijskog službenika ( strana spisa 41), bio najkasnije dan 22. rujan 2020. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava pružio tužitelju posjedovnu zaštitu i usvojio njegov tužbeni zahtjev, iako je tužbu radi smetanja posjeda tužitelj predao sudu 23. listopada 2020., dakle nakon proteka roka iz članka 21. stavak 3. ZV-a, kada je već nastupila prekluzija tužiteljevog prava na zaštitu posjeda putem tužbe radi smetanja posjeda.
8. Sud drugog stupnja je na osnovu svega naprijed iznesenog, zaključivši da je podnesena žalba tuženih osnovana, odlučio preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje na način da je tužba tužitelja odbijena kao neosnovana, a odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Zbog naprijed iznesenog o nastupu prekluzije tužiteljevog prava na posjedovnu zaštitu, ostali žalbeni navodi tuženih nisu razmatrani, jer nisu bili od značaja za donošenje drugostupanjske odluke.
9. Preinakom pobijane prvostupanjske odluke odlučeno je i o naknadi parničnih troškova prvostupanjskog postupka za tužene, koji zahtjev je postavljen do zaključenja glavne rasprave, te je tuženima na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a uz trošak prvostupanjskog postupka u jednokratnom iznosu od 625, 00 eura sa PDV-om, u visini određenoj temeljem odredbe Tbr 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 od 19. prosinca 2012. godine, dalje: OT) , dosuđen i trošak drugostupanjskog postupka za sastav žalbe i plaćenu sudsku pristojbu u iznosu od 151,54 eura sa PDV-om, u visini prema odredbi Tbr. 10. točka 2. OT, sve u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a .
10. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 28. veljače 2025.
Sudac
Berislav Devčić
