Pr-3/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Vladimira Preloga 1, OIB: 98816779821, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. veljače 2025. u prisutnosti OP, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Ivane Mandić, odvjetnice iz Osijeka, u zamjeni za punomoćnicu Jasminku Biloš, odvjetnicu iz Zagreba i punomoćnice tuženika, NP, diplomirane pravnice, a objave 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Vladimira Preloga 1, OIB: 98816779821, isplatiti tužiteljici JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 796,33 eur (slovima: sedamstodevedesetšesteuratridesettricenta), što iznosi 1.584,62 eur (slovima: tisućupetstoosamdesetčetirieurašesdesetdvacenta) bruto, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na neto iznos i iznos obveznih doprinosa iz plaće, tekućim od 16. kolovoza 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 718,75 eur (slovima: sedamstoosamnaesteurasedamdesetpetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika navodi da je bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu I. vrste - asistenta (znanstvenog novaka), temeljem Ugovora o radu od 1. prosinca 2008. Tužiteljica je u sklopu svojih radnih obaveza završila poslijediplomski sveučilišni doktorski studiji, položila sve propisane ispite, udovoljila svim drugim propisanim obvezama u roku, te 18. srpnja 2014. obranila doktorsku disertaciju. Temeljem čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09 - u nastavku teksta ZPJS) tuženik predstavlja javnu službu na koju se sukladno čl. 3. istoga Zakona primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Temeljem čl. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 - u nastavku teksta ZZDVO) tuženik obavlja znanstvenu djelatnost, te se na tuženika primjenjuju opći propisi s područja znanosti i visokog obrazovanja kao i granski kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje. Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sklopili su 2. listopada 2010. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), na razdoblje od četiri godine. Odredbom čl. 13. Kolektivnog ugovora određeno je da zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn. Dana 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske je Odlukom (NN 159/13) jednostrano otkazala navedeni Kolektivni ugovor s otkaznim rokom od tri mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 4. st. 6. Kolektivnog ugovora. Istekom otkaznog roka od tri mjeseca, tj. od 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz Kolektivnog ugovora. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja je ustao tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora ističući da se radi o nezakonitom i nedopuštenom otkazivanju ugovora. Općinski radni sud u Zagrebu donio je presudu broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. kojom je nepravomoćno utvrđeno nezakonito otkazivanje Kolektivnog ugovora. Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž R-700/18 od 4. prosinca 2018. potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, te je tako i pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja Kolektivnog ugovora.

Pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja Kolektivnog ugovora radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli su pravo potraživati materijalna prava iz Kolektivnog ugovora u razdoblju u kojem bi Kolektivni ugovor važio da Vlada RH nije nezakonito otkazala Kolektivni ugovor. Konkretno, Kolektivni ugovor je sukladno utvrđenjima u gore navedenim presudama bio na snazi u razdoblju od 22. listopada 2010. do 22. listopada 2014. Dodatno, Kolektivni ugovor je bio na snazi još tri mjeseca nakon 22. listopada 2014. sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno temeljem čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku tekstu ZR). Stoga su radnici na koje se primjenjuje Kolektivni ugovor stekli pravo potraživati materijalna prava za razdoblje od 28. ožujka 2014. do 22. siječnja 2015., koji dan je zadnji dan tromjesečnog roka produžene primjene pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora. Konkretno, za tužiteljicu je nastala pravna osnova potraživati jednokratnu naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u neto iznosu od 6.000,00 kn, sve s obzirom na to da je tužiteljica obranila doktorsku disertaciju u periodu kada je gore navedenim presudama pravomoćno utvrđeno važenje Kolektivnog ugovora. Tužiteljici nije isplaćena jednokratna naknada za izradu i opremu doktorata znanosti u neto iznosu od 6.000,00 kn, iako na takvu naknadu tužiteljica nedvojbeno ima pravo temeljem čl. 13. Kolektivnog ugovora, te isto dospijeva s plaćom za mjesec u kojem je doktorat obranjen. Naknada za izradu i opremu doktorske disertacije predstavlja primitak od nesamostalnog rada, stoga je na neto iznos naknade tuženik dužan obračunati porez na dohodak, prirez porezu na dohodak, te obvezne doprinose. Na temelju podataka o osobnom odbitku, visini poreza i prireza porezu na dohodak iz isplatne liste za mjesec srpanj 2014. (u kojem je tužiteljica obranila doktorat), računovodstvena služba punomoćnika tužiteljice obračunala je razliku bruto plaće koja bi tužiteljici pripala da je naknada za izradu i opremu doktorata obračunata na plaći u navedenom mjesecu. Razlika između isplaćene bruto plaće i bruto plaće koju je tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici za mjesec u kojem je obranila doktorsku disertaciju predstavlja visinu tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi istoj u cijelosti. Ističe kako ne postoji konačna odluka nadležnog tijela o nezakonitosti otkaza predmetnog Kolektivnog ugovora, budući da je na odluku Županijskog suda u Zagrebu uložena revizija, a ishod postupka nije poznat. Stoga smatra da tužiteljica nema osnove zahtijevati isplatu naknade za izradu i opremanje doktorata znanosti nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora 27. ožujka 2014. Dodaje da u razdoblju od otkazivanja Kolektivnog ugovora pa do stupanja na snagu trenutno važećeg kolektivnog ugovora na zaposlenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja se primjenjivao Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, te Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a koji nisu sadržavali odredbe o naknadi za izradu i opremanju doktorata znanosti.

3. Podneskom od 19. studenog 2019. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, a nakon provjere točnosti izračuna iste.

4. Podneskom od 18. ožujka 2020. tuženik se i dalje protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva, te dostavlja dokaz iz kojeg je vidljivo da je naknadu za izradu diplome i dodjele akademskog stupnja doktora znanosti u iznosu od 1.600,00 kn platio tuženik, a budući da smatra da tužiteljica nije imala nikakvih troškova za izradu i opremu doktorske disertacije, tuženik smatra neosnovanim tužbeni zahtjev.

5. Tužiteljica u podnesku od 16. lipnja 2020. navodi da je naknada od 1.600,00 kn koju je isplatio tuženik, nešto sasvim drugo od naknade za izradu i opremu doktorata znanosti (6.000,00 kn neto + porez, prirez i doprinosi) koju tužiteljica potražuje u ovom postupku.

6. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-252/2019-13 od 29. rujna 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 11.939,33 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2014. do isplate.

7. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-263/2021-4 od 6. rujna 2022. usvojena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-2670/2019-2 od 25. svibnja 2021. ukinuo presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-8589/2014-47 od 29. siječnja 2018. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018-6 od 4. prosinca 2018. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Pr-126/2022-7 od 10. rujna 2024., koje je postalo pravomoćno 5. listopada 2024., određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, dok se pravomoćno ne završi postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-16194/2021.

9. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Pr-126/2022-10 od 5. prosinca 2024., koje je postalo pravomoćno 3. siječnja 2025., određen je nastavak postupka.

10. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je podneskom od 18. veljače 2025. uredila tužbeni zahtjev, na način da iznose u kunama potražuje u eurima (796,33 eur neto, odnosno 1.584,62 eur bruto).

11. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu, a ne čineći spornim izračun visine tužbenog zahtjeva.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao iskaz tužiteljice, te izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. prosinca 2008. (list 4-5 spisa), vjenčani list za tužiteljicu (list 6 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 7 spisa), preslik diplome o doktoratu znanosti (list 8 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-700/18-6 od 4. prosinca 2018. (list 9-10 spisa), obračunsku ispravu za isplatu plaće za srpanj 2014. (list 11 spisa), obračun bruto iznosa naknade za izradu i opremu doktorata (list 12 spisa), odluku o pokriću troškova školarina poslijediplomskih (doktorskih) studija za asistente i znanstvene novake znanstveno- nastavnih i umjetničko-nastavnih sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (list 36-37 spisa), račun br. 2015/01-119 od 11. ožujka 2015. (list 38 spisa), izjavu od 12. prosinca 2008. (list 39 spisa) i uredovnu bilješku od 5. prosinca 2024. (list 87 spisa).

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

14. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu asistenta (znanstvenog novaka) na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od šest godina zaključenog 1. prosinca 2008. Ugovor o radu zaključen je do 1. prosinca 2014. Nesporno je i da je tužiteljica 18. srpnja 2014. obranila doktorsku disertaciju, te da je tuženik platio 1.600,00 kn naknade za izradu diplome i dodjele akademskog stupnja doktora znanosti, kao i da je tužiteljica svoj znanstveno-istraživački dio doktorskog rada izvela u sklopu projekta tuženika.

15. Odredbom čl. 13. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10 - u nastavku teksta KU) zaključenog 22. listopada 2010. na razdoblje od četiri godine, određeno je da zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn.

16. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema osnove zahtijevati isplatu naknade za izradu i opremanje doktorata znanosti nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora 27. ožujka 2014. (dana 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske je Odlukom - NN 159/13 jednostrano otkazala navedeni Kolektivni ugovor s otkaznim rokom od tri mjeseca), sud nalazi da isti nije osnovan.

16.1. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024. utvrđeno da je odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. (NN 142/2010) objavljena 30. prosinca 2013. u Narodnim novinama broj 159/2013, nezakonita i nedopuštena, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Nadalje, utvrđeno je da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010) bio na snazi do 22. listopada 2014. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024-2 od 15. listopada 2024.

17. S obzirom na navedeno, te da se iznos od 1.600,00 kn, koji je tuženik po izdanom računu od 11. ožujka 2015. platio Sveučilištu za izradu diplome i dodjele akademskog stupnja doktora znanosti odnosi na troškove Rektorata Sveučilišta, a ne na troškove koje je polaznik doktorskog studija, u konkretnom slučaju tužiteljica, imao vezano za izradu i opremu doktorata znanosti sukladno čl. 13. KU, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, budući da tuženik nije osporavao izračun visine istog od 11.939,33 kn/1.584,62 eur[1] bruto, odnosno 6.000,00 kn/796,33 eur neto. 18. Stoga sud smatra da tužiteljici pripada 796,33 eur neto, odnosno 1.584,62 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2014. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) na neto iznos i iznos obveznih doprinosa iz plaće.

19. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP), budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 21. listopada 2019. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2019. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), umjesto traženih 75 bodova, budući da je isto odgođeno, trošak zastupanja na ročištu 25. veljače 2020. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 17. lipnja 2020. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife) umjesto traženih 75 bodova, budući da je isto odgođeno, trošak zastupanja na ročištu 19. veljače 2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 18. veljače 2025. kojim je uređen tužbeni zahtjev u visini od traženih 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što je ukupno 287,50 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 575,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a, u iznosu od 143,75 eur, sveukupno iznosi 718,75 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 28. veljače 2025. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen je kao neosnovan. Osijek, 28. veljače 2025.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužiteljici putem punomoćnika

2. tuženiku