Poslovni broj: Pn-1421/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista CH, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČH, odvjetničke vježbenice, i zamjenice punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice iz Zagreba, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. svibnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.798,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 09.07.2024. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 25.03.2024.g. tužitelj u svojstvu vozača stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, a kako je tuženik u mirnom postupku otklonio njegov odštetni zahtjev, to tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30.05.2024.g. kao slijedećeg dana od dana odašiljanja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 25.03.2024. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik osporava da bi tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede uslijed kojih bi mu pripadalo pravo na dosudu novčane naknade. Naime, sadržaj medicinske dokumentacije ukazuje da se radilo o lakšoj ozljedi u vidu istegnuća mišića vrata uslijed koje je tužitelj proveo kratkotrajno liječenje. Navedeno ukazuje da je kod tužitelja došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja u vrijednosti medicinski objektiviziranog oštećenja koje je neznatno i u kratkom vremenu nestaje pa takva ozljeda ne predstavlja relevantnu težinu povrede zdravlja koje predstavlja osnov za dosudu novčane naknade. U svakom slučaju, tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata od dana odštetnog zahtjeva, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Stranke su na pripremnom ročištu održanom dana 07.10.2024.g. učinile nespornim činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku potvrde MUP-a o prometnoj nezgodi (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 7-10 spisa), odštetni zahtjev od 29.05.2024.g. (list 11 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Jakši Filipušiću koji je dana 28.10.2024.g. dostavila pisani nalaz i mišljenje.

5. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 . Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8.ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Kako je među parničnim strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete budući tuženik smatra da je tužitelj zadobio ozljedu uslijed koje mu ne pripadal pravo na dosudu novčane naknade, to je na prijedlog tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jošku Filipušiću.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Joška Filipušića proizlazi utvrđenje da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 25.03.2024.g. i tom je prilikom zadobio istegnuće vratne kralješnice (Whiplash). Kod tužitelja se radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi koja je nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirana i nakon koje nisu zaostale trajne štetne posljedice. U medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu nema nikakvih pokazatelja koji bi govorili u prilog postojanja mogućih zaostalih trajnih posljedica. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 6 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 20 dana. Trpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, a u toku daljnjeg tijeka liječenja je bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 3 tjedna bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po jedan sat dnevno od 27.03. do 19.04.2024.g. u akutnoj fazi ozljeđivanja i zbog povremene imobilizacije ovratnikom, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje nije zaostalo.

8. Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

10. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

11. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom kućnog liječenja s preporukom nošenja Schantzova ovratnika, uzimanja analgetika po potrebi, RTG obrade cervikalne kralješnice, provođenja fizikalne terapije, pregleda po doktoru fizijatru (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

12. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 850,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

13. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž- 3137/2024 od 25.07.2024.g.).

14. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 23 sata (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 92,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u mjestu [adresa] i okolici, u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 92,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

15. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.042,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, no međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja u smislu čl. 2 ZPP-a, a kojim je potraživao iznos od 2.000,00 eura s naslova neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.000,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

16. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

17. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu počev od 30.05.2024.g., odnosno od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ciklus fizikalnih terapija završen s danom 22.04.2024.g., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva, sve po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

18. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 07.10.2024.g. i 14.02.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova te na trošak sastava podnesaka od 02.09.2024.g. i 22.11.2024..g., svaki od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, što ukupno iznosi 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23 eura i na presudu u iznosu od 66,45 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.798,76 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

19. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podnesaka od 14.10.2024.g. i od 13.01.2025.g., svaki u iznosu od 125,00 eura, budući da isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a obzirom je istima dostavljao potvrde o uplati predujma i požurivao sud, a za koje radnje nije potrebno sastavljati podnesak, odnosno isti nije potreban za vođenje postupka. Nije mu niti priznat zahtjev za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura budući isti nije potreban u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda, te obzirom da na ročište za objavu presude nije potrebno da pristupi punomoćnik stranke, već može i sama stranka. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

20. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 66,45 eura 2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine