REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-190/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu toga suda Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetnog HŽ, kojega zastupa posebna skrbnica JŽ, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 28. siječnja 2025. u nazočnosti ŽŽ, odvjetničke vježbenice kod zamjenika punomoćnika tužiteljice Borisa Hlatki odvjetnika u Vukovaru, tuženika osobno, te u nenazočnosti uredno pozvanog maloljetnog djeteta zastupanog po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. ZPP-a, 28. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su 18. srpnja 2015. u Račinovcima sklopili tužiteljica TŽ, tada LŽ, rođena **.**.1993. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik MŽ rođen **.**.1981. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u matici vjenčanih matičnog područja Račinovci za godinu 2015. pod red. br. 00002.

II. Dijete maloljetni HŽ, rođen **.**.2022. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stanovat će s majkom, tužiteljicom TŽ koja će u odnosu na to dijete samostalno potpuno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupat će to dijete sama u djetetovim bitnim osobnim pravima.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 553,08 (slovima:petstotinapedesttrieuraosamcenti).

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda 11. rujna 2023. zaprimljena je tužbu koju je tužiteljica podnijela sudu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su brak sklopili 18. srpnja 2015. u Račinovcima, da su oni roditelji sina HŽ rođenog **.**.2022. u [adresa], da su njihovi bračni odnosi teško i trajno narušeni te da se protiv tuženika vodi kazneni postupak zbog prijetnje smrću tužiteljici, da se u postupku obveznog savjetovanja, koji je proveden prije pokretanja ovog parničnog postupka, nisu uspjeli sporazumjeti u sadržajima roditeljske skrbi u pogledu njihovog zajedničkog djeteta i da zbog opisane prijetnje nisu bili upućeni u postupak obiteljske medijacije, navodi da se osobni odnosi djeteta s tuženikom kao ocem mogu odvijati samo u službenim prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Županja i u nazočnosti policijskih službenika, odnosno da se ovi osobni odnosi ne trebaju ostvarivati za vrijeme trajanja liječenja tuženika od ovisnosti o alkoholu, sve na dobrobit navedenog djeteta, tako da presudom traži da sud razvede brak koji je sklopila s tuženikom, da odredi da će tužiteljica skrbiti o djetetu koje će s njom stanovati i da će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na dijete te da se naloži tuženiku za dijete plaćati uzdržavanja u iznosu zakonom propisanog minimalnog novčanog iznosa potrebnog za uzdržavanja djeteta te dobi.

2. Tuženik je zaprimio tužbu s prilozima i nije se pisano očitovao, no na ročištu koje je održano dana 28. siječnja 2025. iznio je kako se protivi prijedlogu tužiteljice za razvodom njihovog braka, da bi nakon što je saslušan u svojstvu parnične stranke izjavio kako se ne protivi traženju tužiteljice.

3. U smislu odredbe čl. 258. (Narodne novine br. 103/15 i 98/19, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je u smislu odredbe čl. 414. i čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa] (dalje u tekstu Zavod), radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom sinu tužiteljice i tuženika HŽ, imenovao posebnog skrbnika rješenjem od 26. rujna 2023. KLASA UP/I-552-02/23-07/58, URBROJ: 139-111-2/8-23-2 (list spisa 15-16) i to u osobi JŽ dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek.

3.1. Posebna skrbnica djeteta očitovala se na tužbu na način da je iznijela kako se ne protivi razvodu braka roditelja djeteta čija je skrbnica, no predložila je da se zastane s odlukom u pogledu roditeljske srbi u odnosu na to dijete dok se ne okonča postupak koji se vodi u predmetu Općinskog suda u Vukovaru broj R1 Ob- 461/2023 po prijedlogu Zavoda radi lišenja tuženika kao oca prava na roditeljsku skrb.

4. Radi utvrđenja bitnih činjenica sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem izvješća o obveznom savjetovanju (stranica spisa 5-6), vjenčanog lista (stranica spisa 7), rodnog lista na ime HŽ (stranica spisa 8), obavijesti HUSR PU Županja od 6. svibnja 2024. (stranica spisa 25), nalaza i mišljenja psihologa Hrvatskog zavoda za socijali rad Područni ured Županja od 8. kolovoza 2024. (stranica spisa 31-32) i izvješća o obiteljskim imovinskim prilikama istoga Zavoda od 12. kolovoza 2024. (stranica spisa 33), pregledao je u sustavu e-spisa predmet ovoga suda br. R1Ob- 461/2023, te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika (stranica spisa 26-27 i 38-39).

4.1. Iz izvješća o obveznom savjetovanju, vjenčanog lista, rodnog lista na ime HŽ utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi koji su brak sklopili 18. srpnja 2015. u Račinovcima, da je nakon sklapanja braka prezime njih oboje HŽ, da su tužiteljica i tuženik roditelji sina maloljetnog HŽ rođenog **.**.2022. u [adresa], da su prije pokretanja ovoga postupka proveli zakonom propisani postupak obveznog savjetovanja kod nadležnog područnog ureda Zavoda tijekom kojega nisu postigli dogovor u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na to njihovo zajedničko maloljetno dijete, te da nisu sudjelovali u postupku obiteljske medijacije s obzirom na opisanu prijetnju tuženika prema tužiteljici.

4.2. Iz nalaza i mišljenja psihologa Hrvatskog zavoda za socijali rad Područni ured Županja od 8. kolovoza 2024. i izvješća o obiteljskim imovinskim prilikama istoga Zavoda od 12. kolovoza 2024. utvrđeno je da je tužiteljica odrasla u disfunkcionalnoj obitelji uz nasilnog oca, da je po zanimanju pomoćni frizer, da nema ostvarenog radnog staža, da u braku s MŽ imaju jedno zajedničko dijete, da je tužiteljica u zajednici života s ČŽ i da u njegovom kućanstvu s djetetom živi unazad godinu dana, da je od rođenja djeteta obitelj u stalnom praćenju Zavoda kroz mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu sve zbog okolnosti na strani roditelja, da je psihologijskom obradom tužiteljice utvrđeno da je u kontaktu verbalno produktivna, opširna, usmjerena i spontana, da je mišljenje po sadržaju i formi uredno, a razmišljanje na razini konkretnog, da je primjerenog emocionalnog doživljaja i reagiranja, da je lakše mentalno retardirana, slabije socijalizirana i kruta u odnosu s ljudima, ekstrovertirana, emocionalno nestabilna i sklona ponašanjima koja odstupaju od društveno prihvatljivog, da je impulzivna i usmjerena na sebe i s manjkom empatije, ali da je u pogledi skrbi o djetetu motivirana, brižna, zainteresirana i spremna učiti te da, uz pomoć partnera ČŽ, na odgovarajući način zadovoljava sve potrebe djeteta koje odrasta u sigurnom i poticajnom okruženju, higijenski uredno, zdravo je i urednog napretka te da je tužiteljici osigurana pomoć u stjecanju znanja i razvijanju vještina za odgovarajuću brigu o djetetu koju pomoć ona rado prihvaća, usvojila je potrebna znanja i vještine te uz pomoć sadašnjeg partnera skrb o djetetu može ostvarivati na prihvatljivi način, kao što je utvrđeno i da je tuženik kao otac toga djeteta Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 27. ožujka 2024. lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na to dijete te da je to rješenje postalo pravomoćno.

Utvrđeno je i da tužiteljica s djetetom stanuje u kući koja je u vlasništvu njezinog partnera ČŽ, da je stambeni prostor opremljen svim namještajem i kućanskim aparatima, uredan i održavan, da je ČŽ korisnik inozemne mirovine u mjesečnom iznosu od 1450,00 eura

Utvrđeno je da je tuženik odrastao u teškim materijalnim uvjetima i nasilju, da je završio osnovnu školu, radio u nadnicama po selu, da je korisnik zajamčene minimalne naknade kao radno nesposobni samac u mjesečnom iznosu od 172,54 eura te da su kod njega vidljive promjene na psihičkom planu u obliku psihoorganske izmijenjenosti kao posljedice stradavanja kao bicikliste u prometnoj nezgodi, ali i zbog neliječene ovisnosti o alkoholu.

4.3. Saslušana kod ovoga suda kao parnična stranka tužiteljica je iznijela da s tuženikom, koji je njezin suprug, zajedno ne živi od srpnja mjeseca 2023. kada je otišla od tuženika i sa sobom povela njihovog zajedničkog sina HŽ koji je tada imao devet mjeseci, da razvod braka traži zato što njezin muž pije, stalno, ne želi prestati piti, da je ona s djetetom nakon što je rođeno otišla u Karlovac, u kuću [adresa] u koju odlaze majke s djecom dok se ne snađu, da je po savjetu socijalne radnice i pravnice u Zavodu otišla s djetetom živjeti kod tuženikove sestre OŽ koja im je bila udomiteljica sve zato što je htjela da tuženik prestane piti alkohol i da nastave živjeti kao obitelj, da tuženiku nije pomoglo liječenje u [adresa] i [adresa] i da njegova sestra nije željela da ide na liječenje u Popovaču, tako da tuženik do 31. listopada 2023. nije prestao piti te je ona prestala stanovati kod tuženikove sestre i s djetetom preselila kod ČŽ i na toj adresi je njezino prebivalište, da zna da je tuženik lišen prava da bude djetetov otac što su joj javili iz Zavoda, da tuženik ne plaća uzdržavanje za dijete i da sve potrebno osigurava ČŽ, da prima dječji doplatak, misli mjesečno 84 eura, da je HŽ zdravo dijete, da više ne dolazi nadzor, da je dijete staro dvije godine pomalo hoda, ali još ne govori, da ne zna koliko bi novaca trebalo da se zadovolje djetetove potrebe i da ona kupuje pelene, vlažne maramice i hranu, da je u vezi s ČŽ i željela bi da tako ostane.

4.4. Saslušan kao parnična stranka tuženik je u svome iskazu iznio da protivi razvodu braka koji je s tužiteljicom sklopio zato što se ne želi od nje razvesti, da s njom ima sina HŽ, starog dvije i pol godine, da svi zajedno ne žive od 2022. kada je tužiteljica otišla živjeti kod njegove sestre, da tužiteljica sada živi kod ČŽ, da on kao otac dijete nije vidio godinu i pol, da je pred Božić nosio djetetu darove, no da ČŽ to nije htio primiti i da se on usprotivio takvom ponašanju, da žive u istom mjestu i u istoj ulici no da nije vidio dijete otkako je otišlo s majkom iz njihovog kućanstva, da je 2014. imao prometnu nesreću i da ima tegobe zbog te nesreće zbog koje pije lijekove i da je zbog toga bio dva mjeseca u komi, da ne zna kako se tužiteljica brine za dijete i da je za vrijeme dok su zajedno živjeli, tužiteljica znala biti nepristojna i bezobrazna prema njemu i na njega vikati.

4.5. Pregledom predmeta ovoga suda broja R1Ob-461/2023 utvrđeno je da je u tome predmetu sud donio rješenje poslovni broj R1Ob-461/2023-8 dana 27. ožujka 2024. i da je tim rješenjem tuženik kao otac djeteta maloljetnog HŽ lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na to dijete, da nije određeno ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem te da je to rješenje postalo pravomoćno 24. travnja 2024.

5. Odredbom čl. 12. ObZ-a određeno je da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, dok je odredbom čl. 31. ObZ-a određeno da su bračni drugovi u braku ravnopravni, te da su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

5.1. Odredbom čl. 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je odredbom čl. 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga s prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

6. Budući da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi, da je tužiteljica tužbom zatražila razvod njihovog braka, te da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu na kojemu je glavna rasprava zaključena, najprije iskazao protivljenje, a zatim suglasnost da se njihov brak razvede te da je sud utvrdio da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika faktično prekinuta prije više od godinu dana, i to još 2022. te da se od tada nije obnavljala i da nema izgleda da će s obnoviti, valjalo je brak razvesti na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

7. Odredbom čl. 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

7.1. Odredbom čl. 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

7.2. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

7.3. Odredbom čl. 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

7.4. Odredbom članka 105. ObZ-a određene su okolnosti u kojima jedan od roditelja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, u kojem slučaju je potrebno donijeti i odluku o tome hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. istoga Zakona.

7.5. Odredbom čl. 175. određeno je da roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi i da sud iznimno može dopustiti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem koji je lišen prava na roditeljsku skrb (st.1.), da roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb ima dužnost plaćati uzdržavanje za dijete (st.2.), te da pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom i dužnost plaćanja uzdržavanja za dijete prestaju posvojenjem (st.3.)

7.6. Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio i da će njihov zajednički maloljetni sin, nakon razvoda njihovog braka nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, ocijenivši da je ovakva odluka na dobrobit toga djeteta i u zaštiti djetetovog najboljeg interesa, naročito što je tuženik odlukom suda koja je postala pravomoćna 24. travnja 2024., lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na to dijete, a iz pribavljenog mišljenja Zavoda utvrđeno je da je tužiteljica kao djetetova majka sposobna dovoljno dobro ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na navedeno dijete s obzirom da ima podršku i pomoć svog sadašnjeg partnera ČŽ te prihvaća i slijedi upute i savjete Zavoda kojima joj se omogućava usvajanje potrebnih znanja i vještina u što kvalitetnijem ostvarivanja svih sadržaja roditeljske skrbi.

9. Sud nije određivao ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom s obzirom da ovi osobni odnosi nisu određeni niti naprijed opisanom sudskom odlukom kojom je tuženik lišen prava na roditeljsku skrb u odnosu na to dijete sve jer je utvrđeno da između navedenog djeteta i tuženika ne postoji uspostavljen niti razvijen emocionalni odnos privrženosti djeteta prema ocu, te da je tuženik zbog svoje nemogućnosti za prekidom ovisnosti o alkoholu, te zbog toga i odlaska na potrebno liječenje, a djelomično i zbog posljedica ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći od prije deset godina, onemogućen kvalitetno i na odgovarajući način provoditi vrijeme s djetetom i brinuti o djetetovoj dobrobiti za vrijeme trajanja tih osobnih odnosa, koja je mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa određena iznimkom u smislu odredbe čl. 175. st. 1. ObZ-a.

10. Sud nije naložio tuženiku plaćati uzdržavanje za navedeno dijete iako je on otac djeteta i iako lišenjem prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi osim što ima dužnost plaćati uzdržavanje za dijete, kako je to određeno čl. 175. st. 1. i 2. ObZ-a budući da je iz dostavljenih podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim 'prilikama parničnih stranaka u ovom postupku utvrđeno da je tuženik korisnik zajamčene minimalne novčane naknade kao radno nesposobni samac koja mu se mjesečno isplaćuje u iznosu od 172,54 eura, te ne ostvaruje drugih prihoda.

11. Sud je o troškovima ovoga postupka odlučivao slobodno, primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja i ishodu ovoga postupka, te je odbio, točkom III. izreke ove presude, kao neosnovan zahtjev tužiteljice za plaćanjem zatraženih troškova ovog parničnog postupka koji su u pravovremenom postavljenom zahtjevu određeni iznosom od 500,00 eura uvećano za trošak plaćne sudske pristojbe za tužbu i presudu budući da je tuženik prije zaključenja glavne rasprave iskazao suglasnost za traženje tužiteljice za razvodom njihovog braka, a lišen je prava na roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko maloljetno dijete čiji su roditelji tužiteljica i on, te je bilo nužno donijeti odluku o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete ovom odlukom kojom se razvodi brak tužiteljice i tuženika, dok opisanu sudsku pristojbu tužiteljica nije platila.

U Vukovaru 28. veljače 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljica putem punomoćnika odvjetnika Krunoslava Glokovića, Županja.

2. Tuženik MŽ, [adresa].

3. Maloljetnom djetetu putem posebne skrbnice JŽ,Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Županja.

5. Matični ured Županja.

6. Matični ured Vinkovci.