REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-3246/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice MP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu 2. ŠP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. godine, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom br. Ovr-385/2019 određena na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom br. Ovr-385/2019 od 21. veljače 2019.g. na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. tijelo 37, KO [katastarska općina] za 1/2 dijela.

II/ Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže utvrditi tužiteljicu suvlasnicom za 1/2 dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. tijelo 36, KO [katastarska općina] s osnova bračne stečevine te kojom se ista ovlašćuje temeljem ove presude upisati pravo suvlasništva nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. zk. tijelo 37, KO [katastarska općina] na svoje ime MP OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III/ Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 30. srpnja 2019., tužiteljica je navela da je rješenjem o ovrsi ovog suda pod posl. br. Ovr-385/2019 od 21. veljače 2019.g. na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. tijelo 37, KO [katastarska općina] odobrena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja ŠP protiv ovršenika IP radi naplate tražbine ŠP u iznosu od 200.000,00 EUR-a te troškova ovrhe. U tom postupku je tužiteljica u svojstvu treće osobe zatražila odgodu ovrhe te je sud rješenjem od 9. srpnja 2019.g. odbio taj prijedlog. Tužiteljica je potom kao treća osoba upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštene ovrhe pod naprijed navedenim brojem. Ističe da je suvlasnica predmetne nekretnine te da je za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice s tuženikom IP sagradila obiteljsku kuću na istoj.

2. U odgovoru na tužbu (listovi 26-27 spisa) tuženik ad. 1. IP priznaje tužbu i tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

2.1.Tuženik ad. 2. se na pripremnom ročištu održanom 6. lipnja 2022. protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti. Ističe da predmetna nekretnina nije bračna stečevina tužiteljice i prvotuženika, već da je bila u vlasništvu njegovog i prvotuženikovog oca pok. PP koji je istu oporučno ostavio prvotuženiku.

3. Predmet spora je u ovoj pravnoj stvari je proglašenje ovrhe nedopuštenom.

3.1. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. Ovom sporu prethodio je ovršni postupak u ovršnom predmetu ovog suda broj Ovr-385/2019, ovrhovoditelja ŠP protiv ovršenika IP, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje drugotuženika na predmetu ovrhe - nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom postupku je MP, ovdje tužiteljica podnijela prigovor kao treća osoba, tvrdeći da na predmetu ovrhe ima takva prava koja sprečavaju ovrhu. Ovaj sud je rješenjem broj Ovr- 385/2019 od 9. srpnja 2019. uputio treću osobu u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige (listovi 3-4 spisa), zemljišnoknjižna izjava PP (list 5 spisa), uvjerenje Općinske uprave društvenih prihoda koje se izdaje IP u svrhu podizanja kredita kod banke (list 8 spisa), rješenje o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta Skupštine Općine Imotski, komiteta za privredu, Službe za poljoprivredu od 15. rujna 1986. (list 9 spisa), uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Skupštine Općine Imotski, Sekretarijata za upravno-pravne poslove, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 22. siječnja 1986. (listovi 10-13 spisa), rješenje o elektroenergetskoj suglasnosti Elektrodalmacije Split, Pogon Imotski od 18. siječnja 1989.(listovi 14-16 spisa), račun za angažiranu snagu Elektrodalmacije Split, Pogon Imotski (list 16 spisa), troškovnik za izgradnju stambene kuće (listovi 17- 18 spisa), preslika fotografija predmetne kuće (listovi 41-42 spisa), uvjerenje Općine Imotski o podnesenoj poreznoj prijavi IP u svrhu ishodovanja kredita za gradnju kuće (list 44 spisa), ugovor o kreditu za individualnu stambenu izgradnju od 8. prosinca 1986., rodni list PP (list 61 spisa), rodni list CP (list 62 spisa), preslika povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica](listovi 65- 85), saslušane su parnične stranke i svjedoci RP, GP, JP, MPĐ (listovi 125-131 spisa), kao i svjedoci EP i TP (listovi 169-171 spisa), tužba ŠP pod posl. br. P.1020/96 (listovi 132-133 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog sua u Imotskom pod posl. br. O.186/92 (list 137 spisa), zapisnik s rasprave Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. P-1020/06(listovi 139-140), presuda Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. P.1020/96 od 12. rujna 1996. (listovi 141-142 spisa), prijepis predmeta Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. IR226/86 (listovi 143-149 spisa).

5.1. Sud nije izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika i vještaka građevinske struke budući da je iz priloženih isprava i iskaza parničnih stranaka i svjedoka dovoljno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega bi izvođenje tog dokaza samo odugovlačilo postupak i gomilalo parnične troškove.

6. U ovom postupku među parničnim strankama je bilo sporno predstavlja li predmetna nekretnina koja je bila predmet ovrhe bračnu stečevinu tužiteljica i tuženika ad. 1.

7. Nesporno je da su:

- tužiteljica i tuženik ad.1. u braku

- da je tuženik ad.2. brat tuženika ad.1.

- da je tužitelj digao stambeni kredit 8. prosinca 1986. „za individualnu stambenu izgradnju“

[katastarska općina]

- da tužiteljica i tuženik ad.1. imaju dva sina, i to PP (1983.) i CP( 1997.)

-da je za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika ad.1., tuženik ad.1. na vlastitom zemljištu započeo sa gradnjom kuće na način da je 1986. napravio temelje, te da su uselili 1989, a nadogradili je 2007.

8. Analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je donio odluku kao u izreci presude

8.1. Prije svega valja navesti kako je u konkretnom slučaju predmetna kuća očito izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad.1. pa se u pogledu bračne stečevine, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, dalje: ObZ) primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine.

8.2. Uzevši u obzir činjenicu da je gradnja kuće, odnosno postavljanje temelja započelo 1986., valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) kojom je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO- a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

8.3. U postupku je utvrđeno da je zemljište na kojem je izgrađena kuća predstavljalo posebnu imovinu prvotuženika, budući da je na vlastitom zemljištu, koje je stekao darovanjem od svog oca, započeo s gradnjom kuće, na način da je ista izgrađena od temelja, a pri čemu su ulaganja vršili zajednički tužiteljica i prvotuženik, sredstvima stečenim za vrijeme trajanja bračne zajednice radom.

8.4. Prema pravnom stajalištu ovog suda, a koji se temelji na stavovima sudske prakse (VSRH, odluka Rev-2929/1992, Rev-2999/1992-2 od 3. lipnja 1993. i sl.) bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga može s uspjehom ostvariti stvarnopravni zahtjev po osnovi tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova, a istovjetan stav je zauzet u odluci Županijskog suda u Splitu pod posl. b. Gž Ob-163-2017. Tužiteljica je, nedvojbeno, izgradnjom predmetne kuće ulagala u posebnu imovinu svoga bračnog druga, a kojim ulaganjem je nesporno došlo do bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine njezina supruga. Potonje proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Navodi drugotuženika kojima osporava suglasne iskaze saslušanih svjedoka uglavnom se svode na isticanje doprinosa njegovog oca PP u izgradnji predmetne kuće. Navedeno je irelevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari obzirom da je upravo PP darovao zemljište na kojem je kuća izgrađena prvotuženiku.

8.5. Dakle, iz činjeničnih utvrđenja nije sporno da je kuća na predmetnoj nekretnini izgrađena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i prvotuženika. Ni sam drugotuženik ne spori postojanje bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika u vrijeme izgradnje predmetne kuće, već ističe da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu.

8.6. U odnosu na navode tuženika u kojima se poziva na predmete Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. IR-226/1988 i P-1020/1996, isti su također irelevantni budući da je uvidom u zk izvadak koji prileži ovom spisu razvidno da je IP vlasnik predmetne nekretnine.

8.7. Drugotuženik navodi da su instrument osiguranja urednog vraćanja kredita koje je prvotuženik uzeo 1997. bile nekretnine upisane u ZU 805 k. o. [katastarska općina], dakle kuća IP te da to nije bilo bez svijesti i saznanja od strane MP. Međutim, da tim prigodama MP nije nastupala kao suvlasnica po osnovi bračne stečevine i apsolutno ne bi bila u prilici spriječiti ovrhu da je do iste došlo na predmetnoj kući jer da ona nije bila suvlasnica te kuće. Takvi navodi drugotuženika ne mogu biti dokaz o kojem se može donijeti ikakav valjani zaključak budući da do toga nije ni došlo.

9. Valjalo je utvrditi je li drugotuženik postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odnosno utvrditi koje načelo ima pravo prvenstva u konkretnom slučaju, načelo bračne stečevine ili pak načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Naime, iako je znatno mlađi od svog brata IP, ŠP, prema stavu ovog suda, nije postupao savjesno u konkretnom slučaju, budući da je živio u „staroj“ kući zajedno s prvotuženikom i tužiteljicom dok se oni nisu odselili, tako da je zasigurno znao, odnosno viđao svog brata i njegovu suprugu da grade kuću koja se nalazi u blizini njegove. Štoviše, i sam u svom iskazu navodi da je kopao temelje za kuću. Iz navedenog proizlazi da drugotuženika u pogledu podnošenja prijedloga za ovrhu ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige obzirom da je znao ili mogao znati da neovisno o upisu prvotuženika kao vlasnika nekretnine, ista predstavlja bračnu stečevinu.

9.1. Sud je „dao prednost“ načelu bračne stečevine u odnosu na načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, s obzirom da je nakon provedenog dokaznog postupka, sud zauzeo stav da je drugotuženik taj koji je postupao nesavjesno podnošenjem prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini za cijelo umjesto na ½ dijela predmetne nekretnine.

10. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka RP, GP, LP, MPĐ, EP i TP. Za napomenuti je da su EP i TP naknadno predloženi od strane tužiteljice na raspravi održanoj 18. prosinca 2024. budući da su DP i ĐP koji su predloženi prije zaključenja prethodnog postupka preminuli, a sve na temelju članka 299. stavka 2. ZPP-a.

11. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužiteljice da je ona zajedno s prvotuženikom izgradila kuću u kojoj i danas žive. RP im je „2000. i neke“ godine pomogao pri nadogradnji kuće, u to doba je bio bez posla, a tužiteljica i prvotuženik da su ga plaćali za odrađeno. Svjedokinja GP nije znala čija bi bila zemlja na kojoj je sagrađena kuća, niti je li među tuženicima bilo sporova, ali potvrdila je navode tužiteljice i prvotuženika da su upravo oni zajednički izgradili kuću. Naime, otac svjedokinje je radio vanjsku fasadu i unutarnje nabacivanje 1986/87. Navodi da je to radio po njihovom nalogu i da su ga oni plaćali. Nadalje, njezin suprug DP da je radio vodu, a djever kamen i pločice. U odnosu na tu početnu fazu gradnje suprug da joj je pričao jer su se oni tek kasnije upoznali, ali da je kasnije radio i na nadogradnji kuće, a za što su mu tužiteljica i prvotuženik redovno plaćali. Svjedok HP detaljno je obrazložio sudu postupak izgradnje predmetne kuće, Naime, kuća je sagrađena prema nacrtu „jednog M“ te je identična njegovoj. Potvrdio je navode svjedokinje GP da je njen pok. otac AP radio na kući, kao i njenog muža. On je bio i posrednik pri nabavi građevinskog materijala za krovnu konstrukciju po koju je prvotuženik išao u Travnik svojim kamionom. Potvrdio je navode tužiteljice i prvotuženika da su bili dobrog imovnog stanja za to vrijeme, da je tužiteljica radila u robnoj kući IMA, a IP da je imao dućan bijele tehnike i kamion. MPĐ je naveo da su MP i IP mogli sagraditi predmetnu kuću budući da su imali dobra primanja. Svjedok EP također navodi da je sudjelovao u izgradnji predmetne kuće, radio je garažna vrata, prozore, ogradu na balkonu i sl. Za to da su ga uredno plaćali MP i IP koji su ga i angažirali. Konačno, TP je pomagao svom bratu pok. DP koji je bio električar. Ističe da su proveli struju kroz kuću, a da je IPĐ platio iznos koji bi ga ovaj tražio.

11.1. Prilikom saslušanja parničnih stranaka, tužiteljica i prvotuženik su detaljno i jasno obrazložili kako i zašto (majka tuženika BP je odbila nadogradnju stare) su sagradili kuću. Oni da su digli kredit radi izgradnje kuće, da bi angažirali majstore kada je trebalo odraditi ono što nisu mogli sami. Osporavali su navode drugotuženika da je pok. PP bio dobrog imovnog stanja i da ih je financijski pomagao. Prvotuženik navodi da je naporno radio (taksi, kamion), ali i da je imao visoka primanja. Ističe da građevinska i lokacijska dozvola glasi na njegovo ime. Drugotuženik je naveo da je pok. PP imao dobra primanja, da je naslijedio dosta obradive zemlje i prodavao vino, rakiju i sl. Ističe da su njegovi roditelji sudjelovali u izgradnji kuće te da je upravo on kopao temelje za kuću.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

13. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a čiji su navodi na okolnosti izgradnje i ulaganja u kuću identični navodima iz iskaza tužiteljice i prvotuženika, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

14. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika.

15. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev ad. 1. kao osnovan.

16. Što se tiče tužbenog zahtjeva ad. 2., isti je odbačen budući da je rješenjem ovog suda od 09. srpnja 2019. tužiteljica MP upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a tužbu je mogla pokrenuti samo radi razloga zbog kojih je upućena u parnicu pa u ovom postupku nije bilo mjesta deklaratornom utvrđenju tužiteljice kao suvlasnice predmetne nekretnine.

17. U smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, nesporno je da su stranke u ovom postupku uspjele svaka u omjeru od 50% u pogledu osnove. Neovisno o pravilima iz stavka 1. i 2., u konkretnoj situaciji, bilo je potrebno odlučiti primjenom odredbe članka 156. stavka 1. ZPP-a (članak 154. stavak 3. ZPP-a).

Imotski, 28. veljače 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Jakša Cvitković, Split

2. odvj. Ante Ćurković, Split

3. odvj. Petar Bačić, Split