Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Biograd na Moru

Poslovni broj: P-9/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice UČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Branimira Zorice, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjani pravi osnov za stjecanje svog prava suvlasništva, za 1/4 dijela, u pogledu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužena UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši upis svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

II Nalaže se tužiteljici ZČ naknaditi tuženici UČ parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR (petstošezdesetdva eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 3. siječnja 2024. navodi da je tužiteljica suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao vlasnica predmetne nekretnine da je upisana tuženica UČ, za cijelo. Međutim navedeni upis da nije osnovan odnosno tuženica ne može biti vlasnica predmetne nekretnine za cijelo. Predmetna nekretnina da se "tretira" kao naknadno pronađena imovina pok. JČ. Iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju pok. JČ da proizlazi da su zakonski nasljednici ostavitelja prijavili u ostavinsku imovinu ostavitelja i nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] predio Žižanj, s tim da nasljednicima ostaje otvorena pravna mogućnost podnijeti zahtjev kao za naknadno pronađenu imovinu. Nadalje tužiteljica navodi da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu, već da je to imovina pok. JČ, a koju je isti stekao, prije braka, od svoje majke pok. AČ rođ. SČ. Nadalje da nije točno da je predmetnu nekretninu pok. JČ usmeno darovao tuženici UČ. U tom pravcu tuženica da je trebala dostaviti dokumentaciju ili svjedoke kojim to dokazuje, ali nije. Također tužiteljica da se pita na temelju kojega se to dokumenta ista upisala kao vlasnica, a i za usmeno darovanje da mora postojati neki dokaz (svjedoci i dr.). Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 26. veljače 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da su u cijelosti neosnovani i ničim dokazani navodi. Obzirom da se tužiteljica u povjesnici tužbe poziva na nasljeđivanje, ističe se prigovor nepotpune pasivne legitimacije jer na strani tuženika nisu obuhvaćeni svi nasljednici iza pok. JČ pa se ponajprije predlaže odbaciti tužbu. Ističe da pok. JČ predmetnu nekretninu još za života, i to negdje početkom 2000. -ih godina prošlog stoljeća, darovao svojoj supruzi, ovdje tuženici UČ, jer je njegova volja i želja bila da svojoj supruzi osigura u posebno vlasništvo nekolicinu nekretnina, među kojima je bila i ova. Upravo od učinjenog darovanja od strane svoga supruga tuženica da se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine te joj ni posjed ni vlasništvo iste nikada nitko nije osporavao. Baš zato što je tuženica isključiva vlasnica predmetne nekretnine i to na temelju darovanja učinjenog od strane svog supruga, a što je tužiteljici jako dobro poznato, kao i njezinoj braći PČ i OČ, ta nekretnina da nije ni uvrštena u ostavinsku imovinu iza pok. JČ. Prema tome, tužiteljica da nije mogla nasljeđivanjem steći suvlasništvo predmetne nekretnine jer je pok. JČ istom nekretninom raspolagao za života u korist tuženice i upravo zbog učinjenog darovanja, za koje da je tužiteljica znala, ista ova nekretnina nije bila predmetom nasljeđivanja iza pok. JČ. Osim toga, ukoliko je tužiteljica već smatrala da polaže nekakva suvlasnička prava na spornoj nekretnini ista da je ta svoja prava mogla ostvarivati u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a što ista nije učinila. Dakle, tužiteljica da nije sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za predmetnu nekretninu i nije ulagala prigovor na upis prava vlasništva tuženice, tako da su doista sada suvišni navodi o nekakvoj naknadno pronađenoj imovini iza pok. JČ i suvlasništvu tužiteljice s te osnove. Isto tako, da nije jasan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži da se utvrdi da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, obzirom da iz povjesnice tužbe uopće nije vidljivo na temelju kojeg to pravnog posla tužiteljica temelji tako postavljeni tužbeni zahtjev. Ova tužba, baš kao i nekolicina drugih koje je tužiteljica podnijela protiv tuženice, da predstavlja jedino i isključivo šikaniranje i zlouporabu prava jer da je jedini razlog podnošenja ove tužbe, baš kao i svih ostalih, potreba tužiteljice da napakosti tuženici, a to sve zbog teško narušenih odnosa između istih, iako tužiteljica jako dobro zna da ne polaže nikakva prava na ovoj nekretnini. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 3-4), izvod iz katastarskog plana DGU, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru od 26. srpnja 2018. ( list spisa 5), izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 6,), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 8-9), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl.br. O-107/18-8, UPP/OS-75/07 od 16. prosinca 2010. ( list spisa 10-13), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], broj Z: 3445/2011/2593 ( list spisa 19-20). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: OČ, PČ te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem ZČ i UČ.

3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/4 dijela, uz trpljenje upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da je vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza smrti pok. oca JČ.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine i to zapisnikom sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z- 3445/2011/2593.

7. Između stranaka je sporno predstavlja li predmetna nekretnina naknadno pronađenu imovinu iza prednika stranaka pok. JČ, a posljedično je li tužiteljica nasljeđivanjem pok. JČ stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine.

8. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, iza smrti pok. JČ, posl.br. O-107/07, UPP/OS- 75/07, razvidno je da su njegovi nasljednici na temelju zakona: supruga UČ te djeca: OČ, PČ i ŠČ, svaki za ¼ dijela. Ujedno proizlazi kako predmetna nekretnina nije činila ostavinsku imovinu pok. ostavitelja JČ.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-3445/2011/2593 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini upisana tuženica kao vlasnica za cijelo. Pred sudskom komisijom ovdje tuženica UČ je navela da je predmetnu nekretninu stekla usmenim darovanjem od svog supruga pok. JČ koji da je istu stekao od svoje majke, a ona od svog oca SČ.

10. Svjedok OČ je u svom iskazu naveo da je predmetnu nekretninu majka prebacila na sebe, prije koju godinu i njoj nitko nije osporavao pravo vlasništva. Naveo je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću koju je njegov pokojni otac JČ počeo graditi 1975./76., a u gradnji da su pomagali majka te brat i on. Poznato mu je da je otac majci rekao "ako se meni što desi ti to stavi na sebe i radi s tim kako ti želiš" ističući da se navedeno nije odnosilo samo na predmetnu parcelu već na sve parcele na kojima on nije riješio zemljišno-knjižno stanje. Ovu parcelu najviše koristi brat PČ, a majka zna povremeno otići. Pokojni otac je majci usmeno ostavio svu preostalu imovinu koju nije uspio upisati na sebe negdje pola godine prije smrti. Nadalje je naveo da u ostavinskom postupku iza smrti njegovog oca ova nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu jer ista nije njihova djedovina, pri tome misli da je to zemlja od tog KČ na kojoj su sagradili kuću. U ostavinskom postupku iza smrti oca nije se raspravljalo o imovini koju bi otac imao na predjelu Žižanj. Sa sestrom ZČ nije u svađi, ali više ne pričaju jer nemaju o čemu. Među sestrom, braćom i majkom nije bilo spora oko toga da kuća na Žižnju pripada majci. Da je tu kuću otac ostavio majci upoznati su i brat i sestra.

11. Svjedok PČ je u svom iskazu naveo da je predmetna nekretnina sada upisana na majku. Na toj nekretnini sada se nalazi vikendica, a koju su svi skupa gradili, odnosno pokojni otac, brat OČ, majka i on, svi osim sestre ZČ, 80-ih godina, a gradnja da se nastavila kroz Domovinski rat. Navodi da ta nekretnina ne predstavlja njihovu djedovinu, poznato mu je da to ranije pripadalo nekom KČ. Međutim otac je na toj zemlji sagradio ovu kuću te da je i majka rekla da joj je otac ostavio cijelu tu parcelu na Žižnju oko 388 kvadrata i on njoj vjeruje. Naveo je da je sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti oca pok. JČ i zna da ova nekretnina nije bila predmet raspravljanja iz razloga jer ona nije predstavljala njihovu djedovinu.

12. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku imovinu u ostavinskoj raspravi iza smrti pok. oca JČ. Međutim kako nisu imali papira kojim bi dokazali da ta nekretnina pripada ocu, njima je pripalo daljnje pravo da po pribavi potrebnih papira da se ta nekretnina vodi kao naknadno pronađena imovina. Poslije ostavinskog postupka, 2014. godine, dakle sedam godina nakon smrti oca, navodi da je majka otišla u Tkon gdje se vršila obnova zemljišne knjige i tamo je došao taj KČ koji je samo potvrdio da ova predmetna nekretnina ne pripada njemu, tada se majka upisala na ovoj nekretnini bez da je njih ostale nasljednike iza smrti oca o tome obavijestila. To je nekretnina koju je njezina pokojna baka RČ dobila u dotu od svoga brata SČ. To je saznala dvije – tri godine nakon toga, tako što ju je obavijestio EČ i pitao je li upoznata da majka prodaje kućicu na Žižnju. Do tada nije ni znala da ju je majka prebacila na sebe 1/1. Potom da je majku pitala zašto joj to nije rekla, a ona da joj je odgovorila da je to njoj tata ostavio, međutim to nije spomenula na ostavinskoj raspravi. Predmetna kuća se počela graditi 1970., nakon njezinog rođenja, a tada su otac i majka već bili u braku. Na pitanje je li što poduzela nakon ostavinskog postupka u vezi rješavanja vlasništva predmetne parcele, navodi da je o tome razgovarala s majkom koja joj je rekla da će ona to riješiti, ona da ju je pitala može li ja zajedno s njom u tome sudjelovati, međutim majka da joj je rekla da ne treba. 2017. godine je otišla u prostorije sudske komisije u Tkonu pitati sutkinju na osnovu čega se majka upisala na predmetnoj nekretnini i pitala zna li ona da postoji još nasljednika iza oca, odnosno njih troje, sutkinja je rekla da ona to nije znala i da nije bilo nikakvih svjedoka osim dotičnog KČ.

13. Tuženica je u svom iskazu navela da je predmetna nekretnina upisana na njezino ime u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]. Ovu predmetnu nekretninu da joj je ostavio suprug. Naime na ovoj parceli je već oko 1970.-te godine postojala jedna mala kućica koju su kasnije nadograđivali, ona i njezin suprug nakon Domovinskog rata, a u gradnji su sudjelovali PČ i OČ. Već tada u tijeku izgradnje njezin suprug joj je usmeno rekao da on ovu kuću tj. ovu parcelu ostavlja njoj. Ovu parcelu je njezina svekrva naslijedila od svog oca SČ i nikada oni u kući nisu razgovarali o tome kome ova kuća pripada. U ostavinskom postupku iza smrti supruga navodi da se nije raspravljalo o ovoj nekretnini.

14. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

15. Odredbom članka 115. ZVDSP propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, s tim da je stavkom 3. istog članka propisano da bi bio valjan pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

16. Odredbom članka 128. stavka 1. ZVDSP propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

17. U skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Prije svega, u odnosu na prigovor nepotpuno pasivne legitimacije istaknut od strane tuženice navodeći da na strani tuženika nisu obuhvaćeni svi nasljednici iza pok. JČ, po stavu ovog suda isti je neosnovan. Tužbeni zahtjevom tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za ¼ dijela u odnosu na upisanu zk. vlasnicu ovdje tuženicu. U vlasničkoj tužbi položaj tuženika ima ona osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnine. Prema tome, budući da je tužiteljica u ovom postupku radi utvrđenja prava vlasništva na pasivnoj strani označila upisanu (isključivu) zk.vlasnicu predmetne nekretnine, prigovor promašene nepotpune pasivne legitimacije se ukazuje neosnovanim.

19. Nadalje, cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka, po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na činjenici da predmetna nekretnina predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza pok. JČ, temeljem čega da tužiteljici kao njegovoj zakonskoj nasljednici u ¼ dijela pripada pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, ostaviteljevi nasljednici nasljeđuju stvari i prava koji pripadaju ostavitelju u trenutku ostaviteljeve smrti, a rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni karakter te se može utvrđivati je li i neka druga imovina, osim one koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju bila u vlasništvu ostavitelja. Institut naknadno pronađene imovine propisan je odredbom članka 234. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/23., 163/03.), a naknadno pronađenom imovinom smatra sva ona ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio ostavine ili ne. ( Shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3127/93 od 22. veljače 1995.)

20. Međutim, tužiteljica na kojoj je teret dokaza po stavu ovog suda nije dokazala da bi predmetna nekretnina predstavljala naknadno pronađenu imovinu iza smrti pok. oca JČ. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da je sporna nekretnina bila predmet raspravljanja u ostavinskom postupku iza pok. JČ, međutim da za isto nisu raspolagali dokumentacijom pa da ista iz tog razloga nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju. Međutim navedeno ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza tijekom postupka. Tijekom postupka saslušani su svjedoci OČ i PČ, koji su također zakonski nasljednici iza pok. JČ koji su suglasno naveli da predmetna nekretnina nije bila predmetom ostavinskog postupka jer je istu pok. otac darovao majci ovdje tuženici za života. Sud je iskaze ovih svjedoka cijenio istinitim i životno uvjerljivim iz razloga jer da ova nekretnina doista predstavlja ostavinsku imovinu njihova pok.oca ( odnosno naknadno pronađenu imovinu) isti bi posljedično nasljeđivanjem također stekli pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom dijelu, a što su obojica svjedoka izričito negirali navodeći da sporna nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo njihove majke, tuženice UČ stečeno darovanjem od pok. oca JČ za njegovog života, a tome i prilog ide i činjenica što je u konačnici tuženica u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i upisala svoje pravo vlasništva za cijelo, kako to i proizlazi iz priloženog zapisnika poslovni broj: Z- 3445/2011/2593.

21. Nadalje, iz činjenične osnove tužbe proizlazi da se tužiteljica poziva na nasljeđivanje iza smrti pok. JČ, a u času njegove smrti (22. srpnja 2007.) sva prava ostavitelja prešla su na nasljednike po sili zakona na temelju odredbe članka 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine“ broj: 48/23., 163/03., dalje u tekstu: ZN), koji je bio na snazi u času smrti ostavitelja, što znači da su isti postali vlasnici nekretnina na temelju zakona u trenutku smrti prednika stranaka neovisno o tome kada će to svoje pravo upisati u zemljišne knjige. S obzirom da se stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem stvrstava u originarno (izvorno), a ne derivatno (izvedeno) stjecanje prava vlasništva, to se pravo vlasništva stječe u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, pri čemu uknjižba tog prava predstavlja samo deklaraciju već postojećeg pravnog odnosa. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u navedenom suvlasničkom udjelu je u suprotnosti s tvrdnjom da je to pravo stekla nasljeđivanjem prednika pok. JČ.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a te članaka 155. i 164. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.200,00 EUR. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu, ista je dužna naknaditi tuženici troškove koji su joj bili potrebni za vođenje ovog postupka.

23.1. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 29. kolovoza 2024. i 21. siječnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), od po 75 bodova, dakle ukupno 225 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 450,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 562,50 EUR. Slijedom čega je zahtjev tuženice za naknadu više zatraženih troškova postupka, trebalo odbiti kao neosnovan.

23.2. Dakle, tuženici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 562,50 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (28. veljače 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

24. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 28. veljače 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru.