REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1194/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9, protiv tuženika: V., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Arko, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 7, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 21. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenice tužiteljevog opunomoćenika te zamjenika tuženikovog opunomoćenika, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba toč. A. Ugovora o kreditu br.: 00042 od 18. rujna 2007. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sadržajno potvrđenog 18. rujna 2007. po javnoj bilježnici Mariji Baković, a sklopljenog između tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Impuls-Delta d.o.o., koje je je pripojeno tuženiku V., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba čl. 8. Uvjeta ugovora o kreditu br.: 00042 od 18. rujna 2007. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sadržajno potvrđenog 18. rujna 2007. po javnoj bilježnici Mariji Baković, a sklopljenog između tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Impuls-Delta d.o.o., koje je je pripojeno tuženiku V., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja kredita, kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu davatelja kredita.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 9. Uvjeta Ugovora o kreditu br.: 00042 od 18. rujna 2007. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sadržajno potvrđenog 18. rujna 2007. po javnoj bilježnici Mariji Baković, a sklopljenog između tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Impuls-Delta d.o.o., koje je je pripojeno tuženiku V., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja kredita, kojom je ugovoreno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak kao i da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 5.095,29 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 2,14 EUR od 22. studenoga 2007. do isplate,

- 5,51 EUR od 2. veljače 2008. do isplate,

- 3,78 EUR od 5. ožujka 2008. do isplate,

- 9,74 EUR od 3. travnja 2008. do isplate,

- 9,08 EUR od 6. svibnja 2008. do isplate,

- 1,16 EUR od 4. lipnja 2008. do isplate,

- 4,39 EUR od 2. srpnja 2008 do isplate,

- 1,75 EUR od 13. rujna 2008. do isplate,

- 1,13 EUR od 23. listopada 2008. do isplate,

- 0,27 EUR od 18. studenoga 2008. do isplate,

- 11.62 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- 23,47 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- 11,89 EUR od 4. ožujka 2009. do isplate,

- 33,42 EUR od 14. ožujka 2009. do isplate,

- 33,24 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- 36,42 EUR od 4. lipnja 2009. do isplate,

- 28,82 EUR od 3. srpnja 2009. do isplate,

- 28,97 EUR od 8. kolovoza 2009. do isplate,

- 26,28 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,

- 27,20 EUR od 27. listopada 2009. do isplate,

- 22,70 EUR od 29. listopada 2009. do isplate,

- 26,41 EUR od 19. studenoga 2009. do isplate,

- 23,20 EUR od 4. prosinca 2009. do isplate,

- 26,50 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate,

- 25,58 EUR od 4. veljače 2010. do isplate,

- 29,81 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,

- 33,12 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate,

- 31,14 EUR od 22. travnja 2010. do isplate,

- 35,10 EUR od 12. svibnja 2010. do isplate,

- 42,18 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,

- 44,12 EUR od 30. srpnja 2010. do isplate,

- 50,46 EUR od 4. rujna 2010. do isplate,

- 50,47 EUR od 5. listopada 2010. do isplate,

- 65,81 EUR od 3. prosinca 2010. do isplate,

- 56,20 EUR od 29. prosinca 2010. do isplate,

- 58,32 EUR od 10. veljače 2011. do isplate,

- 71,86 EUR od 25. veljače 2011. do isplate,

- 71,07 EUR od 24. ožujka 2011. do isplate,

- 64,76 EUR od 13. travnja 2011. do isplate,

- 70,17 EUR od 18. svibnja 2011. do isplate,

- 68,39 EUR od 15. lipnja 2011. do isplate,

- 75,13 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,

- 81,96 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,

- 102,99 EUR od 7. rujna 2011. do isplate,

- 121,26 EUR od 27. rujna 2011. do isplate,

- 94,40 EUR od 30. studenoga 2011. do isplate,

- 84,97 EUR od 21. prosinca 2011. do isplate,

- 86,54 EUR od 21. prosinca 2011. do isplate,

- 89,20 EUR od 14. ožujka 2012. do isplate,

- 97,72 EUR od 20. travnja 2012. do isplate,

- 97,85 EUR od 15. svibnja 2012. do isplate,

- 94,65 EUR od 9. lipnja 2012. do isplate,

- 94,49 EUR od 19. srpnja 2012. do isplate,

- 96,32 EUR od 21. kolovoza 2012. do isplate,

- 95,95 EUR od 11. rujna 2012. do isplate,

- 93,79 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,

- 93,36 EUR od 13. studenoga 2012. do isplate,

- 88,39 EUR od 12. prosinca 2012. do isplate,

- 92,78 EUR od 19. siječnja 2013. do isplate,

- 96,33 EUR od 19. veljače 2013. do isplate,

- 94,86 EUR od 21. ožujka 2013. do isplate,

- 93,18 EUR od 19. travnja 2013. do isplate,

- 90,69 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 90,03 EUR od 13. lipnja 2013. do isplate,

- 96,54 EUR od 19. srpnja 2013. do isplate,

- 89,01 EUR od 28. kolovoza 2013. do isplate,

- 87,01 EUR od 24. rujna 2013. do isplate,

- 87,43 EUR od 24. listopada 2013. do isplate,

- 86,91 EUR od 20. studenoga 2013. do isplate,

- 90,63 EUR od 22. prosinca 2013. do isplate,

- 91,49 EUR od 19. siječnja 2014. do isplate,

- 93,02 EUR od 18. veljače 2014. do isplate,

- 94,52 EUR od 21. ožujka 2014. do isplate,

- 93,49 EUR od 19. travnja 2014. do isplate,

- 96,95 EUR od 23. svibnja 2014. do isplate,

- 96,84 EUR od 25. lipnja 2014. do isplate,

- 96,69 EUR od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 95,30 EUR od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 95,53 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- 97,72 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- 98,38 EUR od 27. rujna 2014. do isplate i

- 98,18 EUR od 11. studenoga 2014. do isplate,

po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.596,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana 9. veljače 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su 18. rujna 2007. tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu br.: 00042, kojim je korisniku kredita, ovdje tuženiku, odobren iznos 25.160,50 CHF, radi kupnje osobnog automobila marke Peugeot, tip 207 Trendy 1,4 HDI (dalje: Ugovor o kreditu). Odobreni iznos kredita isplaćen je Auto Grifon d.o.o., Zagreb, Koledovčina 8. U svrhu opravdanja pasivne legitimacije, tužitelj ističe kako je Impuls-Delta d.o.o., Zagreb, Samoborska 147 (u dostavljenom ugovoru o kreditu naveden kao davatelj kredita) u međuvremenu pripojeno ovdje tuženiku Ugovorom o pripajanju od 9. studenoga 2017. Predmetnim Ugovorom o kreditu, među inim, ugovorena je valutna klauzula u valuti CHF i kamatna stopa promjenjiva jednostranim odlukama tuženika. Sukladno Ugovoru je neto mjesečni obrok kredita iznosio 367,44 CHF. Odredbom čl. 8. Ugovora bilo je predviđeno kako se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u HRK sukladno izdanom računu davatelja kredita, ovdje tuženika. Nadalje, kao početna kamatna stopa predviđena je realna godišnja kamatna stopa 8,73%, a s time u svezi je odredbom čl. 9. Ugovora predviđeno je kako visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak te pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Uslijed općepoznatog rasta tečaja CHF u odnosu na HRK, kao i uslijed neosnovanog i jednostranog povećanja kamatne stope tužitelj je na ime otplate kredita-pozajmljenog iznosa tuženiku isplatio znatno veći iznos od onoga koji bi isplatio da nije bilo spomenutog rasta tečaja i jednostranog povišenja kamatne stope. Napominje se kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, sukladno uvjetima ovdje spornog Ugovora o kreditu. U vrijeme sklapanja ovog pravnog posla i to 18. rujna 2007. je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07.) te je tuženik ugovaranjem zaštitne valutne klauzule u CHF i kamatne stope koja je promjenjiva sukladno jednostranim odlukama kreditora povrijedio odredbe predmetnog Zakona odnosno odredbe čl. 96. i 97. Zakona. Zaštitna valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa ugovorne su odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, već su u Ugovor unesene isključivo na inicijativu tuženika, koji je Ugovor sastavio i koji je nesavjesno upotrijebio svoj položaj jače ugovorne strane naspram potrošača. Predmetni Ugovor je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, te je pored nepoštene-ništetne valutne klauzule, tuženik u Ugovor uvrstio i nepoštenu- ništetnu odredbu kojom mu je dopušteno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a koja odredba nije ni jasna ni transparentna jer visinu kamatne stope veže za niz međusobno nepovezanih mjerila. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništenim i bez pravnog učinka odredbi glede valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjive kamatne stope te posljedično isplatu iznosa 5.095,29 EUR sa zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, koji je ovome sudu podnesen 4. travnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 54), se navodi da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od donošenja odluke o troškovima postupka. Priznaje se kako je između prednika tuženika Impuls-Delsta d.o.o., kao davatelja kredita, s jedne strane, te tužitelja, kao korisnika kredita, s druge strane, sklopljen 17. rujna 2007. Ugovor o kreditu br.: 00042, kojim je davatelj kredita odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, kredit u iznosu 25.160,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan odobrenja kredita, radi kupnje motornog vozila marke Peugeot, tip 207 Trendy 1,4 HDI, s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka, u neto iznosu kunske protuvrijednosti od 263,23 CHF po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan plaćanja, od kojih je prvi mjesečni obrok prema Ugovoru dospio 31. listopada 2007., a posljednji 30. rujna 2014. (dalje: Ugovor o kreditu. Predmetni Ugovor je sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljenog 18. rujna 2007., sukladno odredbama čl. 274. i sl. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), između Impuls-Delta d.o.o., kao predlagatelja osiguranja, s jedne strane, te tužitelja, kao protivnika osiguranja i jamca platca ŠJ, obojica s druge strane, sadržajno potvrđenog po javnoj bilježnici Mariji Baković, Zagreb, pod br. OV-35876/07. Predmetni Ugovor o kreditu prestao je istekom uglavljenog trajanja i otplatom kredita od strane tužitelja 10. studenoga 2014. Ni predmetni Ugovor o kreditu, kao niti Sporazum radi osiguranja novčane tražbine, nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrale nepoštenima u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07. i 125/07.), koji je vrijedio u vrijeme njegovog sklapanja, kao niti odredbe koje bi bile ništetne u smislu odredbi čl. 296., odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05. i 41/08.). Tuženik ističe kako odredbe o visini odobrenog kredita i načinu njegova vraćanja predstavljaju glavne odredbe ugovora o kreditu, te da u smislu odredbe čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07. i 125/07.), nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Tuženik, nadalje, ukazuje kako su se o visini odobrenog kredita, valuti ugovora, te načinu njegova vraćanja između prednika tuženika Impuls-Delta d.o.o., kao davatelja kredita, s jedne strane, i tužitelja, kao korisnika kredita, s druge strane, vodili pregovori. Naime, prednik tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nudio je i sklapao također i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom i valutom ugovora u EUR, a odabir valute ugovora bila je isključivo stvar osobnog izbora tužitelja, kao i svakog drugog potencijalnog korisnika kredita, za koju od rečenih vrsta ugovora o kreditu će se odlučiti. Imajući na umu navedeno, ukazuje se kako odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli nisu bile nepoštene. Nadalje, tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe toč. 9. Uvjeta ugovora predmetnog Ugovora o kreditu ukazuje neosnovanim. Tuženik, također ističe i prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa (toč. IV. tužbenog zahtjeva). Prema prevladavajućoj sudskoj praksi, zahtjev za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, a rok zastare tražbine je pet godina. Iz navedenih razloga je tužbeni zahtjev neosnovan, pa tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od donošenja odluke o troškovima.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o kreditu br.: 00042, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od 18. rujna 2007. (list 10-15), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 17. rujna 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 18. rujna 2007. (list 16-19), amortizacijski plan uz Ugovor o kreditu br. 00042 (list 20 i 21), izvadak iz sudskog registra za tuženika, od 9. veljače 2024. (list 22-26), pregled prometa po kreditu (list 27-38), otplatni plan i izračun razlika u anuitetu zbog promjene tečaja (list 40-51), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 13. rujna 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 14. rujna 2007. (list 71- 74), Ugovor o kreditu br.: 00037, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od 14. rujna 2007. (list 75-80), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 27. rujna 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 82-85), Ugovor o kreditu br.: 00061, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od 27. rujna 2007. (list 86-92), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 14. prosinca 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 18. prosinca 2007. (list 93-96), Ugovor o kreditu br.: 00241, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od 18. prosinca 2007. (list 97-103), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 13. svibnja 2008., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 15. svibnja 2008. (list 104-107), Ugovor o kreditu br.: 00601 (list 108-113), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 8. rujna 2008., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 114-117), Ugovor o kreditu br.: 00932 (list 118-124), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 7. studenoga 2008., (list 125-127), Ugovor o kreditu br.: 01108 (list 108-113) uz ponudu, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 7. studenoga 2008. (list 128-136), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 17. studenoga 2008., (list 137-139), Ugovor o kreditu br.: 01142, s ponudom, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 18. studenoga 2008. (list 140-148), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 11. prosinca 2008., (list 149-151), Ugovor o kreditu br.: 01196, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 12. prosinca 2008. (list 152-159), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 23. prosinca 2008., (list 160-162), Ugovor o kreditu br.: 01207, s ponudom, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 23. prosinca 2008. (list 163- 171), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 23. prosinca 2008., (list 172-174), Ugovor o kreditu br.: 01219, s ponudom, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 24. prosinca 2008. (list 175-183), tuženikovu informativnu ponudu za kredit broj 451, od 14. rujna 2007. (list 184), godišnja izvješća HNB-a za 2006. i 2007. godinu (list 201-206), ovjerovljeni prijevod s francuskog jezika odluke Europskog suda za ljudska prava po zahtjevu br. 46505/19, uz odnosni izvornik (list 207-256), tuženikove obavijesti, upućene tužitelju, od 6. veljače i 16. travnja 2014., uz amortizacijski plan i tuženikovu obavijest, upućenu tužitelju od 15. srpnja 2014., uz amortizacijski plan (list 257-266) i Ugovor o prodaji stana, od 15. prosinca 1997., s prilozima, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa (list 314-320) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, Darku Prpiću, koji je 9. srpnja 2024. predao pisani nalaz i mišljenje (list 284- 292), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka DJ i CJ te tužitelja osobno kao stranke, svih na ročištu 21. siječnja 2025. (list 310-313).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno uglavka glede jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te posljedično zahtjev za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove, zbog promjene tečaja.

Nije sporno da je tuženikov prednik s tužiteljem u Zagrebu 18. rujna 2007. sklopio Ugovor o kreditu br.: 00042, kao i da je istoga dana javnobilježnički ovjerovljena istinitost potpisa na istoj ispravi.

Sporna je ništetnost uglavaka Ugovora o kreditu glede jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te posljedično pravo na isplatu razlike u visini mjesečnih obroka uslijed promjene tečaja CHF za HRK, kao pravo na povrat stečenog bez osnove, dakle sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ujedno je istaknut prigovor zastare.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu br.: 00042, uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od 18. rujna 2007. (list 10-15) i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 17. rujna 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 18. rujna 2007. (list 16-19), utvrđeno je da je isti Ugovor i Sporazum sklopljen u Zagrebu između Impuls Delta d.o.o., Zagreb, prednika ovdje tuženika, kao davatelja kredita i predlagatelja osiguranja, i VJ, ovdje tužitelja, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja te ŠJ, kao jamca platca, u svezi kredita u iznosu 25.160,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan odobrenja kredita (toč. A.); ugovorena je namjena kredita odnosno svrha istog Ugovora o kreditu je kupnja vozila marke Peugeot, Tip 207 Trendy, model 1,4 HDI, novo vozilo (toč. B.); ugovoreno je trajanje Ugovora odnosno broj mjesečnih obroka kredita od 84 (toč. C.); ugovoren je mjesečni obrok kredita / ukupan iznos svih mjesečnih obroka kredita i to iznos neto mjesečnog obroka kredita od 367,44 CHF odnosno ukupan iznos svih mjesečnih obroka kredita je 32.119,94 CHF, ugovoreni su troškovi sklapanja Ugovora o kreditu od 3,50% odnosno u iznosu 850,84 CHF (uključujući i PDV) (toč. E.); ukupni troškovi Ugovora o kreditu iznose 32.119,94 CHF (toč. F.); ugovorene su kamatne stope odnosno realna je godišnja kamata od 8,73% (toč. G.); te pod ugovornim uvjetima (CHF) je određeno glede plaćanja da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u HRK sukladno izdanom računu davatelja kredita (čl. 8.1.) i glede očuvanja vrijednosti je određeno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranjem, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak, kao i da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit (čl.9.1.).

7. Svjedok DJ, saslušan na ročištu 21. siječnja 2025., je iskazao da se je zaposlio kod tuženika tijekom 2008. godine i to na poslovima prodaje leasinga ovisno o izboru odnosno dogovaranja uvjeta kreditiranja za traženi leasing. Dakle, isti svjedok nema neposrednih saznanja u svezi predmetnog ugovaranja iz 2007. godine. Isti svjedok nema saznanja o ponudama koje je imao tuženik u ranijem razdoblju, dakle prije zaposlenja istoga svjedoka kod tuženika pa tako ne zna je li tuženik imao u ponudi tijekom 2007. godine i kredite vezane uz EUR.

8. Svjedok CJ, saslušan na ročištu 21. siječnja 2025., iskazao je da je isti tijekom 2007. godine bio zaposlen kod Impuls-Delta d.o.o., Zagreb, pravnog prednika ovdje tuženika. Radio je kod tuženika na poslovima sklapanja ugovora o kreditu odnosno skupljao je sve potrebite isprave i instrumente osiguranja kredita, te je radio procjenu kredita i nakon što je isto upotpunio, isti predmet je predavao na odobrenje nadležnom odjelu tuženika. Odjel prodaje je dogovarao uvjete kredita dakle potrebiti iznos kredita te kamatnu stopu i ostale uvjete kreditiranja. S obzirom na brojne slučajeve kreditiranja isti svjedok se ne sjeća detalja predmetnog slučaja kreditiranja. Tijekom 2007. godine je tuženik u ponudi imao kredite vezane uz EUR i kredite vezane uz CHF pa je stoga stranka-korisnik kredita imala mogućnost izbora što je za nju povoljnije. U to vrijeme građanstvo je u najvećem broju slučajeva dizalo kredite vezane uz CHF, kao povoljnije kredite. Tuženik nije preporučao kredite vezane uz CHF niti je istim davao prednost u odnosu na kredite vezane uz EUR. Korisnik kredita prilikom razgovora, informiranja i pregovaranja mogao je pregovarati odnosno utjecati i izmijeniti pojedinu ugovornu odredbu, pa tako glede kamatne stope, troškova obrade i sl., jer je sve bilo stvar dogovora. Sve potonje navedene uvjete kreditiranja s korisnikom kredita dogovarao je tuženikov odjel prodaje, a nakon toga je isti svjedok pripremao ugovor za sklapanje odnosno za odobrenje kredita. Isti svjedok se ne sjeća je li tko od tuženika upozoravao korisnike kredita na valutni rizik odnosno rizik dizanje kredita vezanog uz CHF, niti davao poredbu istoga kod kredita vezanog uz neku drugu stranu valutu npr. EUR i sl., niti se sjeća je li bilo govora o tzv. "valuta utočišta", niti se sjeća je li korisnik kredita upozoren uz koju stranu valutu HNB veže odnosno štiti tečaj HRK. Isti svjedok, kao djelatnik ugovornog odjela pri tuženiku, je imao neposredni kontakt s korisnikom kredita i to prije sklapanja ugovora o kreditu pa je tako razjasnio korisniku kredita kako funkcionira kredita, odnosno dužnost istoga registrirati na sebe predmetno vozilo, potpisati osiguranje tražbine itd. Isti svjedok nema saznanja što je prodajni odjel tuženika preporučao korisnicima kredita u smislu je li bila preporuka za kredite vezane uz CHF ili nije bila preporuka u svezi iste vrste kredita.

9. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 21. siječnja 2025., koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je tužitelj tijekom 2007. godine kod prednika tuženika podigao predmetni auto kredit, misli, na rok otplate od 7 godina, vezan uz CHF te se ne sjeća je li kamatna stopa bila fiksan ili promjenjiva. Predmetni osobni automobil marke Peugeot, tip 207, je tužitelj koristio isključivo za vlastite potrebe, odnosno za potrebe svoje obitelji te se istim služe do današnjeg dana. Dakle, isto vozilo nisu koristili u komercijalne svrhe. Tužitelj odnosno njegova obitelj otplaćivali su mjesečne anuitete kredita i to putem uplatnica te je isti kredit u cijelosti otplaćen u ugovorenom roku. Predmetno vozilo je tužitelj kupio kao novi automobil i to u auto salonu "MB auto", Žitnjak, Zagreb. Djelatnik istog auto salona provjeravao je i utvrđivao tužiteljevu kreditnu sposobnost te je utvrdio da su tužiteljeva primanja opterećena ranijim kreditima pa stoga tužitelj nije bio u mogućnosti, dakle, bili su mu otežani uvjeti kreditiranja odnosno kupnje predmetnog vozila. Stoga je isti djelatnik navedenog auto salona kontaktirao djelatnika tuženikovog prednika te je kroz telefonski razgovor s istim rečeno tužitelju da može podići kredit putem tuženikovog prednika i to isključivo kredit vezan uz CHF, a sve s obzirom na raniju opterećenost tužiteljevih primanja (plaće). Osim toga za predmetni kredit, kao instrument osiguranja, bilo je nužno i sudjelovanje sudužnika. Početni mjesečni anuitet je iznosio 1.200,00 HRK, dok je tijekom otplatnog razdoblja isti povećan na iznos 2.400,00 HRK. U vrijeme sklapanja Ugovora tužitelj nije bio nositelj obrta niti je obavljao poslovnu ni inu trgovačku registriranu djelatnost ni slobodno zanimanje, već je ostvarivao prihode od nesamostalnog rada (plaću). Tužitelj se ne sjećam odnosno ne vjeruje da ga je netko od ovlaštenih osoba tuženika ili odnosnog auto salona informirao o sadržaju i značenju pojedinih ugovornih odredbi niti o ekonomskim i pravnim posljedicama istih. Tužitelj nije imao mogućnost pregovarati odnosno utjecati niti izmijeniti bilo koju ugovornu odredbu niti mu je itko od ovlaštenih osoba razjasnio ijednu ugovornu odredbu niti je znao za istu mogućnost. Tužitelj je letimično pročitao Ugovor prije nego ga je potpisao-sklopio, dok tužitelj ne zna je li mu sve bilo jasno i razumljivo, ali nije tražio pojašnjenje ugovornih odredbi. Naime, tužitelj nije prethodno dobio nacrt Ugovora kako bi se u dostatnom vremenu upoznao sa sadržajem istoga, već naprotiv sve se je ubrzano odvijalo pa je tako dobio gotov nacrt Ugovora, koji je bio standardiziran (špranciran), te je tužitelj dobio uputu da s istim nacrtom Ugovora ode k javnom bilježniku, radi ovjere istoga, kako je tužitelj i postupio. Osim toga, tužitelj je bio sretan što je unatoč opterećenju svojih mjesečnih primanja uspio zadovoljiti uvjete predmetnog kreditiranja i kupiti navedeno vozilo za vlastite potrebe pa stoga nije postavljao upite niti tražio razjašnjenja glede Ugovora. U vrijeme sklapanja Ugovora bio mu je poznat pojam "valutna klauzula" odnosno to je isto značilo da se iznos veže uz tečaj strane valute. Nitko od ovlaštenih osoba nije tužitelju razjasnio niti ga upozorio na valutni rizik, odnosno rizik dizanja kredita vezanog uz CHF, niti mu je dana poredba istog rizika kod kredita vezanog uz neku drugu stranu valutu npr. EUR i sl., niti je bilo govora o tzv. "valuta utočišta", niti o tome uz koju stranu valutu HNB veže odnosno štiti tečaj HRK. Ranijim kreditima je bila opterećena plaća tužitelja, no raniji krediti nisu sadržavali valutnu klauzulu. Nakon predočenja Ugovora o prodaji stana od 15. prosinca 1997., tužitelj ističe da je predmetnim Ugovorom otkupio stanarsko pravo na stanu u [adresa] te isti Ugovor nije sadržavao valutnu klauzulu. Tužitelj se ne sjeća ugovorne odredbe pod toč. 8.1. Ugovora, koja je davala mogućnost davatelju kredita dakle tuženikovom predniku, zaračunati i tečajne razlike veće od 5%. S obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora odnosno brzo odvijanje istoga, tužitelj je prije potpisivanja-sklapanja Ugovora isti letimično pročitao te se je tom prilikom usredotočio na tužitelju važne uglavke i to glede visine kamatne stope, iznosa kredita i mjesečnih anuiteta pa stoga nije proučavao druge ugovorne odredbe niti se sjeća drugih detalja ugovaranja.

10. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, predanog 9. srpnja 2024. (list 284-292), utvrđeno je da je isti vještak, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, mišljenja:

- Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan odobrenja ugovora iznosi 38.427,29 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR=7,53450 HRK) iznosi 5.100,13 EUR, dok su pojedini mjesečni iznosi razlika iskazani u Tabeli 1 zaključka (list 288 i 289);

- Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan odobrenja ugovora iznosi -36,49 HRK, za anuitete koje je nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR=7,53450 HRK) iznosi -4,84 EUR, dok su pojedini mjesečni iznosi razlika iskazani u Tabeli 2 zaključka (list 290) i

- Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan odobrenja ugovora iznosi 38.390,80 HRK, ukoliko se više plaćeni obroci prebiju s manje plaćenim obrocima, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR=7,53450 HRK) iznosi 5.095,29 EUR, dos su pojedini mjesečni iznosi razlika iskazani u Tabeli 3 zaključka (list 290 i 291).

11. Navedeni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka je prihvaćen u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, to tim više što niti parnične stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun istoga niti je bilo potrebe za usmenim izlaganjem istoga.

12. Daljnji dokazi nisu izvedeni, poglavito predloženi po tuženiku, jer isti tuženikovi dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali tuženikovi dokazi, odnosno sudska praksa na koje se poziva tuženik u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 25. travnja 2024. (list 276 i 277) određeno je koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni kao potrebiti. Tako je određeno financijskim vještačenjem utvrditi tzv. pozitivne tečajne razlike, kao i tzv. negativne tečajne razlike, odnosno kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od tečaja koji je vrijedio i koji je bio ugovoren u vrijeme sklapanja Ugovora, te je potonje uzeto u obzir pri izračunu. Dakle, izvedenim drugim dokazima predmet je dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

13. Pri tome imajući na umu recentnu sudsku praksu, poglavito presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i odnosne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 221/18 od 3. rujna 2019. i Rev- 18/18 od 26. svibnja 2020., kao i mjerodavne odluke Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije (u predmetima C- 26/13 presuda od 30. travnja 2014., C- 51/17 presuda od 20. rujna 2018. i C- 118/17 presuda od 14. ožujka 2019.).

14. Naime, mjerodavnom odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Međutim, glede tužiteljevog položaja potrošača, valja istaknuti recentnu odluku Suda Europske unije br. C-198/20 od 10. lipnja 2021., kojom je presuđeno da se zaštita predviđena Direktivom Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u ugovorima sklopljenim s potrošačima primjenjuje na sve potrošače, a ne samo na one koji se mogu smatrati ''prosječnim potrošačima, normalno informiranim i razumno pažljivim i informiranim''. Naime, tužitelj je položaj potrošača dokazao priloženim Ugovorom o kreditu, kao i danim iskazom, iz kojeg proizlazi da je tuženikov prednik, kao davatelj kredita, dao tužitelju, kao fizičkoj osobi i korisniku kredita, predmetni kredit za kupnju osobnog automobila, za vlastite potrebe, dakle isto je koristio namjenski, za vlastite, privatne svrhe, odnosno za životne potrebe tužitelja, a to nije poslovanje niti poduzetništvo tužitelja, dakle tužitelj je potrošač. Ukoliko tuženik ima drukčija saznanja (npr. da tužitelj nije potrošač, već trgovac), dužan je isto i dokazati, s obzirom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-18/18-2 od 26. svibnja 2020.

15. Dovodeći u svezu tužiteljev iskaz, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, kao i podudarne dijelove iskaza svjedoka CJ, dok svjedok DJ nema neposrednih saznanja u mjerodavnom razdoblju, s ostalim (pisanim) dokazima, utvrđeno je da se ovdje radilo o ugovoru koji je tuženikov prednik na isti način plasirao na tržištu svim korisnicima kredita, te da tužitelj nije niti pokušao utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, poglavito glede spornih uglavaka, jer se radilo o ugovoru koje je ponudio tuženik, kao trgovac, pa stoga tužitelj nije mogao ništa mijenjati niti utjecati jer je vrijedilo pravilo "uzmi ili ostavi". Dakle, ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu koje su predmet ovog spora, kojima kamatnu stopu mijenja jednostrano tuženikov prednik i glavnica kredita veže za valutu CHF, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača već zbog činjenice da potrošači nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovornih odredbi budućeg ugovora na sklapanje kojeg ih je tuženikov prednik navodio svojim reklamama. Naime, ovdje se štiti pravo potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog standardnog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Zaključno, proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojima ugovorne strane nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj, dok je istom pravnom poslu tužitelj pristupio s potpunim povjerenjem u tuženika, kao trgovca. Stoga, proizlazi da je tužitelj s tuženikovim prednikom pregovarao isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora u skladu s njegovom financijskom sposobnošću, koja je ovisila o visini obroka, pri čemu je visina obroka ovisila o glavnici i ugovorenoj kamati, koja je bila najniža za švicarske franke. Dakle, tužitelj nije mogao mijenjati sporne ugovorne odredbe, već samo ukoliko iste ne prihvaća odustati od sklapanja predloženog ugovora. Tuženikov prednik je tužitelju reklamirao i predstavio isti Ugovor u švicarskim francima kao najpovoljniji, jer su najniže kamate, i time za tužitelja najpovoljnije.

Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama, pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Naime, proizlazi da je tuženikov prednik propustio razjasniti tužitelju odredbu o valuti obveze te da isto nije počinjeno u dobroj vjeri, odnosno nije dokazano da je tuženikov prednik informirao tužitelja, kao potrošača, u predugovornom stadiju sklapanja Ugovora o rizicima promjene tečaja švicarskog franka te da je tuženikov prednik propustio razjasniti tužitelju strukturu kamatne stope, odnosno koji parametri utječu i u kojem razdoblju na način promjene kamatne stope te da isto nije počinjeno u dobroj vjeri, odnosno nije dokazano da je tuženikov prednik informirao tužitelja, kao potrošača, u predugovornom stadiju sklapanja Ugovora o načinu promjene kamatne stope niti je o istom tužitelj mogao pregovarati.

Ujedno, time što je ugovor ispunjen isti nije postao valjan ugovor, on je i dalje ništetan u spornim odredbama, a takvi ugovori ne proizvode pravne učinke i sa njima se postupa kao da nisu sklopljeni, te stoga tužitelju pripada pravo na vraćanje stečenog bez osnove.

16. Zaključno, s obzirom da je ovdje tuženikov prednik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nastupao kao trgovac u odnosu na tužitelja, koji je potrošač, pravna shvaćanja iz kolektivnih sporova u odnosu na banke kao potrošače primjenjiva su i u ovom slučaju s obzirom na to da je način sklapanja Ugovora i ugovaranje jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u jednak način postupanja koji je prouzrokovao znatnu neravnotežu među ugovornim stranama. Stoga, učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Isto tako, učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju povećavao kamatnu stopu sve do dana konačne otplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući povećanje tečaja CHF spram HRK, sve do dana konačne otplate kredita. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti promjena kamatnih stopa i valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec do dana konačne otplate kredita iznose obroka.

17. Neosnovan je prigovor zastare. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. br. Rev- 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište kako je zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju pojedinačnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., jer je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu iste tužbe. Stoga, budući da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva zbog valutne klauzule u CHF počinje teći ispočetka tek od 15. lipnja 2018. Naime, predmetna tužba je podnesena 9. veljače 2024., dok u ovom slučaju povrata stečenog bez osnove predmetna tražbina zastarijeva za pet godina, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Stoga, primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a zastara restitucijskog zahtjeva može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, kojom se prethodno utvrđuje nepoštenim i ništetnim spornih ugovornih odredbi, s obzirom na pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

18. Naime, mjerodavnom odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03.), isto kao kasnijom odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07.) je propisano da ugovorna odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom.

19. S obzirom na utvrđenja iz ovako izvedenih dokaza, pri tome imajući na umu i pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, proizlazi da je tuženikov prednik povrijedio prava tužitelja, kao potrošača-korisnika kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Naime, visina kamatne stope je bitan sastojak Ugovora, odnosno cijena, pa je stoga za svaku njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih sastojaka kod svake vrste ugovora, potrebito sklapanje dodatka ugovora, a za sklapanje kojeg je ponovna potrebita suglasnost volja obiju ugovornih strana. Iz navedenoga jasno proizlazi da je tuženikov prednik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile određene nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja Ugovora, tako i za vrijeme njegova trajanja, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužitelja. Isto tako, utvrđene su ništetnim i odluke o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, dok tuženik suprotno nije dokazao, to posljedično primjenom čl. 323. ZOO-a proizlazi da je tuženik povrijedio prava tužitelja, kao potrošača-korisnika kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope i valutna klauzula u CHF, dakle utvrđena je ništetnost spornih uglavaka predmetnog Ugovora i kao posljedica iste ništetnosti osnovanost zahtjeva za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove. Zbog izloženog, utvrđena je ništetnost odredbi Ugovora u dijelu kojim je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope i valutna klauzula u CHF, temeljem čl. 322. i 324. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I., II. i III. izreke presude.

20. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

21. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost Ugovora, kao posljedicu iste u smislu čl. 323. ZOO-a, valjalo je prihvatiti zahtjev za vraćanje primljenih iznosa u ukupnom iznosu 5.095,29 EUR zbog tečajnih razlika i to tzv. pozitivnih tečajnih razlika umanjenih za tzv. negativne tečajne razlike, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev (čl. 2. st. 1. ZPP-a), kako je to utvrđeno financijskim vještačenjem, a s kojim je usklađen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, kao stečenog bez osnove, temeljem čl. 1111. ZOO- a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana plateža svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO-a, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

23. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 16. travnja 2024. i 7. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 25. travnja 2024. i 21. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (250,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 48,70 EUR i za presudu u zahtijevanom iznosu 97,40 EUR. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, jer je isto bilo neophodno za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.596,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

24. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 24. travnja 2024. i 1. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 25. travnja 2024. i 21. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (250,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.250,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, u ukupnosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

26. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 97,40 EUR i

- opun. tuženika.