REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pn-163/2024-81

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I. [adresa] i ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obojice kao zakonskih nasljednika pok. ČJ, zastupanih po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Zavarovalnice Sava zavarovalna družba d.d., Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska OIB:45237012600, Zagreb, R.F. Mihanovića 9, zastupane po EJĐ i SJ, zaposlenicima tuženika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 23. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude zbog bolesti suca, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ZAVAROVALNICA SAVA zavarovalna družba d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, SAVA OSIGURANJE, društvo za osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, dužan je tužitelju NJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete, isplatiti iznos od 14.875,08 Eura, zajedno sa zateznom kamatom:

- na iznos od 1.085,93 Eura, tekućom od dana 13. travnja 2018. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana,

- na iznos od 13.789,15 Eura, tekućom od dana 27. veljače 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženik ZAVAROVALNICA SAVA zavarovalna družba d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, SAVA OSIGURANJE, društvo za osiguranje, d.d. - (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, dužan je tužitelju ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete, isplatiti iznos od 14.875,08 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.085,93 Eura, tekućom od dana 13. travnja 2018. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana,

- na iznos od 13.789,15 Eura, tekućom od dana 27. veljače 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev svakoga od dvojice tužitelja i to preko dosuđenog iznosa od 14.875,08 Eura, do zatraženog iznosa od 18.605,82 Eura, odnosno za isplatu iznosa od po 3.730,74 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe, pa sve do isplate.

IV. Odbijaju se sporedni novčani zahtjevi svakog tužitelja u vezi zatražene zatezne kamate na iznose od 13.789,15 Eura, počevši od dana podnošenja tužbe ili dana 13. travnja 2018. godine, pa sve do dana 26. veljače 2025. godine (s obzirom da je zatezna kamata tužiteljima na taj iznos dosuđena od 27. veljače 2025. godine).

V. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 10.868,97 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 27. veljače 2025. godine, pa sve do isplate, prema stopi koja se obračunava u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČJ je protiv tuženika Ergo osiguranje d.d. Zagreb, podnio tužbu nedatiranim podneskom kojeg je dostavio sudu dana 13. travnja 2018. godine, radi naknade štete.

2. U tužbi, navodi kako je dana 29.04.2017.g. oko 16.10 sati u [adresa], vozač ŽJ, upravljajući osobnim automobilom marke ''WV Passat 2.0 TDI reg. ozn. [registarska oznaka] dolaskom do kbr. 115, protivno odredbi čl. 51.st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izazvao prometnu nesreću na način da je uslijed neprilagođene brzine kretanja udario vozilom u tijelo tužitelja – pješaka ČJ koji se je kretao u istom smjeru, desnom stranom kolnika, te je započeo prelaziti cestu s desne strane na lijevi rub kolnika, uslijed čega je došlo do udara vozila u tijelo pješaka, nabacivanja istoga na vjetrobransko staklo vozila, nakon čega je tužitelj ČJ pao na kolnik, zadobivši pri tome teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma rebara, sa izljevom krvi u prsište, prijeloma kosti lubanje, prijeloma lijevog skočnog zgloba. Protiv vozača DJ pokrenut je kazneni postupak, no rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj: K-DO- 430/17 od dana 13.02.2018.g. je odbačena kaznena prijava, a temeljem nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Pere Todorovića. Međutim, tužitelj tvrda da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, te je u svakom slučaju osiguranik tuženika odgovoran jer na ravnom i preglednom dijelu ceste, u (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

dnevnim uvjetima, nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila kako bi se pravovremeno zaustavio prije naleta na pješaka – tužitelja koji se u trenutku udara nalazio na sredini kolnika, a radi se o osobi starije životne dobi, rođene 1951.g. Osim toga, tužitelj nije imao prilike u kaznenom postupku protiv DJ, očitovati se o nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka, izjaviti prigovore, odnosno predložiti novo vještačenje.

3. Vozilo marke ''WV Passat 2.0 TDI reg. ozn. [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽJ, obvezno je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], a tužitelj ČJ je u predmetnoj prometni nesreći zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma rebara, sa izljevom krvi u prsište, prijeloma kosti lubanje sa posttraumatskim lezijama, prijeloma lijevog skočnog zgloba, te brojna druga natučenja. Zbog navedenih ozljeda učinjena mu je operacija spajanja kostiju lijevog nožnog zgloba, smanjena mu je funkcija pluća, ima drenažu mokraćnog mjehura koja je zamijenjena pelenama, dijagnosticiran mu je psihoorganski sindrom promjena ličnosti. Nakon prometne nesreće ima epilepsijske napade tipa grand mal, sa grčenjem desnih ekstremiteta, devijacijom glave i bulbusom. Tužitelju je drastično promijenjeno zdravstveno stanje na gore, više ne funkcionira kao prije kao samostalna osoba, ne može se samostalno brinuti o sebi, teško je pokretan, gubi se, ima smetnje sa pamćenjem, te mu je trajno potrebna pomoć i njega treće osobe.

4. Budući da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju i to temeljem objektivne odgovornosti, isti zahtjeva ovom tužbom da mu se nadoknadi šteta i to na način kako slijedi:

- za povredu prava osobnosti (prava na tjelesno, duševno zdravlje), a uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvanih:

- fizičkih boli (35.000,00kn),

- straha (25.000,00 kn),

- duševnih boli zbog naruženja od operacije (10.000,00 kn),

- duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (150.000,00 kn), zbog čega tužitelj zahtjeva ukupnu pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 220.000,00 kn,

-za tuđu pomoć i njegu, koje je bila potrebna tužitelju nakon povređivanja, potražuje iznos od 15.000,00 kn ili ukupno traži da mu se nadoknadi šteta u iznosu od 235.000,00 kn.

5. Tužitelju tvrdi da mu je zbog gore navedenih ozljeda, kako je naprijed navedeno bila potrebna tuđa pomoć i njega treće osobe, no i u budućnosti će mu biti potrebna tuđa pomoć i njega treće osobe trajno. Naime, tužitelj se više ne može sam kretati, brinuti o sebi, samostalno zadovoljavati osnovne životne potrebe, te mu je potrebna svakodnevna pomoć i njega treće osobe od najmanje 4 dana dnevno, odnosno 120 sati mjesečno, počevši od 01.05.2018.g., pa nadalje. S obzirom na sudsku praksu u pogledu cijene sata tuđe pomoći i njege od 15 kn, proizlazi da tužitelju pripada mjesečna renta na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno (120 sati mjesečno x 15kn/h = 1.800,00 kn).

6. Tužitelj je naglasio da se u mirnom postupku, obratio tuženiku sa zahtjevom od 10.05.2017.g., no da je tuženik dosada tužitelju platio samo po tuženiku, nesporni iznos od 7.500,00 kn. Zbog toga, tužitelj je umanjio svoj predmetni zatraženi iznos od 235.000,00 kn, na ime naknade ukupne štete, za plaćeni iznos od 7.500,00 kn, te je (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

ostao kod preostalog zahtjeva za isplatu iznosa od 227.500,00 kn, na ime naknade štete.

7. Također, tužitelj je priznao svoj doprinos nastanku sporne prometne nesreće u omjeru od 20%, pa je stoga visinu zatražene naknade štete umanjio za 20% i predložio je da mu se isplati iznos od 182.000,00 kuna u vezi naknade neimovinske štete, te 1.440,00 kuna mjesečno za ubuduće počevši od dana 01. svibnja 2018. godine, pa nadalje u vezi naknade imovinske štete – rente.

8. Nakon što je tijekom ove parnice, tuženik Ergo osiguranje d.d. Zagreb naveo da je podmirio tužitelju još 50.000,00 kuna na ime naknade nesporne štete, te obavijestio sud podneskom od 09. prosinca 2019. godine, da je promijenio svoje sjedište, ali i da je prenio cjelokupni portfelj društva tuženika, trgovačkom društvu Zavarovalnica Sava…(navedenom u uvodu ove odluke), pa time i pravo o kojem teče ovaj postupak (dostavivši u prilogu i materijalni dokaz o tom činu u vidu isprave, pri čemu je taj podnesak supotpisala odgovorna osoba navedenog trgovačkog društva Zavarovalnice Sava… u svojstvu treće osobe), a obje pravne osobe su suglasno predložile da ta treća pravna osoba stupi u ovaj postupak umjesto tuženika, postupak je nastavljen u odnosu na novog tuženika Zavarovalnicu Sava…, a tužitelj je posredstvom odvjetnika tužbeni zahtjev umanjio za tih 50.000,00 kuna (povukavši tužbu za isplatu tog iznosa), podneskom od 15. studenog 2018. godine, potražujući isplatu preostalog utuženog iznosa od 132.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i navedenog iznosa u vezi mjesečne buduće rente, te je ujedno tužitelj tužbu ispravio podneskom od 07. svibnja 2020. godine, na način da je na strani tuženika označio tu novu pravnu osobu (pravnog sljednika prvog tuženika), potražujući isplatu iznosa od 132.000,00 kuna i 1.440,00 mjesečno za ubuduće na ime rente, sud je dopustio subjektivnu preinaku tužbe tužitelja na raspravi održanoj dana 17. rujna 2020. godine, što je zapisnički konstatirano na tom ročištu.

9. Međutim, kako je tužitelj ČJ umro tijekom ove parnice, postupak je bio prekinut zbog smrti tužitelja, rješenjem od 24. siječnja 2021. godine, a kako su nedatiranim podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 02. rujna 2021. godine, nasljednici pokojnog ČJ, EJ i ZJ (nećaci pokojnog tužitelja ČJ) preuzeli ovaj parnični postupak, na strani tužitelja, kojim podneskom su ujedno ispravili tužbeni zahtjev i u vezi navođenja na strani tužitelja navedenih nasljednika pokojnog ČJ, ali i u vezi isplate novčanog iznosa, pri čemu je EJ predložio da mu se isplati iznos od 87.600,00 kuna, sa zateznom kamatom, a ZJ je predložio da mu se taj isti iznos isplati sa zateznom kamatom, što se odnosilo na tražbinu u vezi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 175.200,00 kuna (odustavši od prethodnog zahtjeva tužitelja ČJ koji se odnosio na isplatu mjesečnog iznosa u vezi budućih potraživanja po osnovi naknade imovinske štete i to rente jer se radilo o osobnoj tražbini ČJ, koja nije bila nasljediva), rješenjem od 08. rujna 2021. godine je nastavljen ovaj parnični postupak s navedenim nasljednicima pokojnog ČJ, na strani tužitelja. Naime, tim podneskom su novi tužitelji, pojasnili visinu svog zahtjeva na način da su istakli s obzirom da su naslijedili ČJ na jednake dijelove, da nasljeđuju i predmetnu tražbinu dotičnog na jednake dijelove, no s obzirom na činjenicu da je ČJ umro dana **.**.2020., tužitelji potražuju dospjele iznose rente za tuđu pomoć i njegu ČJ za razdoblje od mjeseca svibnja 2018. godine, do mjeseca listopada 2020. godine (za (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018) period od ukupno 30 mjeseci) u mjesečnom iznosu od 1.440,00 kuna, ukupno 43.200,00 kuna, odnosno svaki od tužitelja potražuje isplatu polovice te svote ili 21.600,00 kuna po osnovi naknade imovinske štete, a povukli su u preostalom dijelu tužbu (odvjetnik tužitelja je ovdje omaškom napisao da se povlači tužbeni zahtjev, što ni teoretski nije moguće jer se povući može, makar djelomično, samo tužba, a od tužbenog zahtjeva se tužitelj može samo odreći – opaska suca) za buduću rentu, nakon dana smrti ČJ, odnosno buduće mjesečne zahtjeve za isplatu naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege za HJ. Kako su u preostalom dijelu novi tužitelji ostali kod potraživanja navedenog iznosa u vezi naknade neimovinske štete, te je svaki od dvaju tužitelja po tom osnovu potraživao iznos od 66.000,00 kuna (obzirom da se prethodnim zahtjevom prednika tužitelja potraživao iznos od 132.000,00 kuna po tom osnovu), svaki od novih tužitelja ukupno je potraživao isplatu iznosa od 87.600,00 kuna (dakle, 66.000,00 kuna + 21.600,00 kuna), sa zateznom kamatom.

10. Nakon izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku LJ, odnosno nakon izvođenja dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještacima VJ i TJ, tužitelji su podneskom od 12. veljače 2024. godine, očitujući se o tom novom nalazu medicinskih vještaka, izmijenili tužbeni zahtjev u smislu da su potraživali isplatu iznosa od po 18.605,82 Eura i to svaki od dvaju tužitelja, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe. Taj znatno povećani tužbeni zahtjev u pogledu visine, tužitelji su obrazložili navođenjem da visinu tražbine usklađuju sa sadržajem nalaza navedena dva vještaka (VJ i TJ) po kojem je njihov prednik imao smanjenje životne aktivnosti od 62%, ali i da je isti umro po proteku 3 i pol godine od sporne prometne nezgode, a zbog čega smatraju da je realna pravična naknada štete po osnovi smanjenja životne aktivnosti njihovog prednika u tom razdoblju u kojem je ovaj živio nakon prometne nezgode, iznos od 20.000,00 Eura. Osim toga, tužitelji potražuju po kriteriju bolova 2.700,00 Eura, po kriteriju straha iznos od 2.000,00 Eura, a zbog naruženja svog prednika iznos od 7.000,00 Eura, što daje svotu od 31.700,00 Eura u vezi naknade neimovinske štete. Nadalje, za tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna predniku tužitelja nakon povređivanja u razdoblju od izlaska iz bolnice 30.05.2017.g., do 30.04.2018.g., odnosno za 180 sati mjesečno po 3,32 Eura za svaki sat, a što daje svotu od 594,00 Eura mjesečno, odnosno za 11 mjeseci, ukupan iznos od 6.534,00 Eura, tužitelji potražuju taj iznos, što u zbroju sa prethodno navedenih 31.700,00 Eura, daje ukupnu svotu od 38.234,00 Eura. Također, tužitelji su u vezi buduće rente za tuđu pomoć i njegu, od 01. svibnja 2018. godine, pa do dana smrti njihovog prednika, tj. do dana 20. listopada 2020. godine, za ukupno 30 mjeseci, istakli zahtjev za isplatu iznosa od 17.820,00 Eura (594,00 Eura x 30 = 17.820,00 Eura), matematički utvrdivši ukupnu visinu ovako istaknutog zahtjeva za naknadu štete od 56.054,00 Eura (38.234,00 Eura + 17.820,00 Eura = 56.054,00 Eura), no kako su tužitelji (kao i njihov prednik) umanjili visinu svog potraživanja za 20%, na ime doprinosa njihovog prednika nastanku štete, zbog čega preostala visina tužbenog zahtjeva sukladno navedenom iznosi 44.843,20 Eura, a od te svote su umanjili svoje potraživanje za iznos plaćen po tuženiku od 57.500,00 kuna ili 7.631,56 Eura u sada važećoj valuti, tužitelji su istakli konačan zahtjev u vezi isplate ukupnog iznosa od 37.211,64 Eura, od koje ukupne svote svaki od dva tužitelja potražuje polovicu iznosa ili 18.605,82 Eura, sa zateznom kamatom.

11. Međutim, kako se tuženik protivio preinaci tužbe tužitelja, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, ističući ujedno i prigovor zastare u vezi povećanog (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

zahtjeva, tužitelji su podneskom od 27. ožujka 2024. godine, obavijestili sud kako "s obzirom na to protivljenje tuženika, te uvažavajući sudsku praksu", povlače svoje ranije povećanje tužbenog zahtjeva iz podneska od 12. veljače 2024. godine, te ostaju kod novčanog zahtjeva koji je postavljen podneskom od 02. rujna 2021. godine, a kojim podneskom su preuzeli ovaj postupak kao nasljednici pok. ČJ, potražujući dakle iznose od po 11.626,52 Eura (a što predstavlja u sada važećoj valuti, ranije zatraženu isplatu od po 87.600,00 kuna) i to svaki tužitelj, sa zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja tužbe. Napokon, podneskom od 12. srpnja 2024. godine, tužitelji ponovo preinačuju tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva i to u vezi isplate iznosa od po 18.605,82 Eura, koliko potražuje svaki tužitelj sa zateznom kamatom "od dana podnošenja tužbe" (kao da odvjetnik tužitelja ne zna kojeg je to točno dana podnesena tužba pa ne može napisati točan datum u izreci tužbenog zahtjeva – opaska suca), dakle, kao u podnesku datiranom sa 12. veljače 2024. godine, a u kojem podnesku su kao i u ovom od 12. srpnja 2024. godine, tužitelji pojasnili zbog čega potražuju baš taj iznos od 18.605,82 Eura, svaki, time da je to povećanje bilo motivirano pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 27. svibnja 2024. godine (list 749 spisa).

12. Imajući u vidu da je tuženik tijekom ove parnice, nakon smrti tužitelja ČJ, isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije navedene dvojice nasljednika tužitelja u vezi predmetne parnice, odnosno predmetnog potraživanja pok. ČJ, na prijedlog tužitelja, ova parnica je bila ponovno prekinuta dana 23. rujna 2024. godine, do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod ovoga suda pod brojem O-2271/2020, odnosno do donošenja odluke o naknadno pronađenoj imovini ostavitelja – koja naknadno pronađena imovina se odnosila na predmetnu novčanu tražbinu ostavitelja ČJ, a u kojem ostavinskom postupku je uostalom trebalo utvrditi tko je pozvan na nasljedstvo u vezi te predmetne novčane tražbine pok. ČJ, odnosno kojem od više nasljednika će se uručiti ta naknadno pronađena imovina i tko će, shodno tome, biti aktivno legitimiran da u svojstvu nasljednika pok. ČJ, nastavi ovu parnicu u svojstvu tužitelja i potražuje isplatu utuženog iznosa po utuženim osnovama.

13. Kako su tužitelji EJ i ZJ (nećaci pok. ČJ), dostavili u spis rješenje o naknadno pronađenoj imovini pok. ČJ, koje se odnosilo na predmetnu novčanu tražbinu tog ostavitelja, iz kojeg je proizlazilo da su naslijedili pok. ČJ i u vezi predmetne novčane tražbine sada pok. ČJ, odnosno da su obojica aktivno legitimirani za ovu parnicu u svojstvu nasljednika pok. ČJ, rješenjem broj Pn-178/2021-77 od 11. studenog 2024. godine, nastavljen je ovaj prekinuti parnični postupak sa istim tužiteljima, EJ i AJ, te je tuženik povukao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a rasprava je zaključena dana 23. prosinca 2024. godine.

14. Tuženik je u svom pisanom odgovoru na tužbu, podneskom do 15. svibnja 2018. godine, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Pored toga, tuženik je osporio i naznačenu vrijednost predmeta spora, na način kako ju je naznačio tužitelj u svojoj tužbi u iznosu od 268.400,00 kn, dok tužbom potražuje ukupan iznos od 183.440,00 kn (očito zaboravivši na sadržaj odredbe čl. 36. ZPP – opaska suca). Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud, sukladno odredi članka 35. ZPP, utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 183.400,00 kn (što naravno nije bilo izvedivo u kontekstu visine početno istaknute mjesečne tražbine tužitelja ČJ (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

AJ, za buduće dospijevajuće iznose istaknute po osnovi rente od 1.440,00 kuna i čl. 36. ZPP. – opaska suca). Nadalje, tuženik ističe da je tužba u dijelu koji se odnosi na tužiteljevo potraživanje na ime rente po osnovi potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom, preuranjena jer se tužitelj prije svega nije izjasnio je li njegovo liječenje završeno, a ako i je, tek će po provođenju medicinskog vještačenja moći točno utvrditi je li mu doista potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem opsegu, pa se slijedom navedenog nameće jasan zaključak da je tužitelj morao pričekati s podnošenjem tužbe do završetka liječenja i končanog utvrđenja zdravstvenog stanja, da bi tek potom eventualno podnio tužbu protiv tuženika. Također, tuženik je naveo da mu je sasvim nejasno iz kojeg razloga i na kojem temelju tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje rentu po osnovi trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom, s početkom od dana 01. svibnja 2018. godine (iako je jasno da je tužba podnesena tijekom travnja 2018. godine, pa se zahtjev u vezi budućih davanja po osnovi rente mogao istaći tek od 01. svibnja 2018. godine – opaska suca), te da je tužitelj spomenuti datum odredio sasvim paušalno i neosnovano pa stoga drži da isti mora urediti svoj tužbeni zahtjev u spomenutom dijelu, sukladno čl. 109 ZPP, kako bi tužba bila prikladna da se po njoj dalje postupa.

15. Tuženik, nadalje osporava uzročno-posljedičnu vezu između nastalog štetnog događaja i navodne potrebe tužitelja za trajnom tuđom njegom i pomoći, obzirom da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi, da se tužitelj ranije liječio od ovisnosti o alkoholu, te da je imao napade epilepsije. Nadalje, tuženik je priznao kao točan navod tužitelja da je dana 29. travnja 2017. godine, oko 16:10 sati, u [adresa], vozač ŽJ, upravljajući osobnim automobilom marke ''WV'' Passat 2.0 TDI reg. ozn. [registarska oznaka], dolaskom do kbr. 115, udario vozilom u tijelo tužitelja – pješaka koji se kretao u istom smjeru, desnom stranom kolnika, te je započeo prelaziti cestu sa desne strane na lijevi rub kolnika, uslijed čega je došlo do udara vozila u tijelo pješaka. Međutim, tuženik je osporio tvrdnju tužitelja, da bi osiguranik tuženika u cijelosti bio odgovoran za opisani štetni događaj, prihvativši tužiteljevo priznanje doprinosa štetnom događaju u omjeru od 20%, ali tuženik smatra da taj doprinos kojeg je tužitelj sam priznao nije realan u pogledu visine opsega doprinosa, pa slijedom navedenog tuženik istakao prigovor suodgovornosti tužitelja, za nastanak štetnog događaja u omjeru od barem 50%.

16. Zbog toga, tuženik je u cijelosti osporio i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje neimovinske štete na ime ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, te je istakao prigovor cjelokupnog namirenja tužitelja, s obzirom da mu je u tijeku mirnog postupka, u cijelosti nadoknadio, po tuženiku, opravdan iznos štete, pretrpljene povodnom predmetnog štetnog događaja.

17. Obrazlažući zbog čega smatra da je doprinos tužitelja štetnom događaju, znatno veći od onog kojeg tužitelj sam priznaje, tuženik je naveo da se tužitelj protivno odredbama članka 127., čl. 129. i čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje u tekstu: ZSPNC) kretao u istom smjeru kao i osiguranik tuženika, desnom stranom kolnika, iako se zapravo trebao kretati suprotnom, lijevom stranom kolnika, nakon čega je započeo prelaziti kolnik prema lijevom rubu, iako se prije stupanja na kolnik nije uvjerio da to može učiniti na siguran način. Naime, tuženik je naglasio da je odredbom članka 127. ZSPNC, propisano da je pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti dužan kretati se uz lijevi rub kolnika, dok je odredbom članka. 129. istog Zakona, propisano da je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

stupanja na kolnik, uvjeri da to može učiniti na siguran način, a kolnik, sukladno odredbi članka 2. ZSPNC, predstavlja dio cestovne površine namijenjen u prvom redu za promet vozila, s jedom prometnom trakom ili više prometnih traka. Također, tuženik je naglasio da prema članku 131. st. 1. istog Zakona, pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz, ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

18. Tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju, tuženik prilikom prelaska na lijevu stranu kolnika, prethodno nije uvjerio da to može učiniti, odnosno, prije prelaska s desne na lijevu stranu kolnika nije pogledao iza sebe kako bi se uvjerio da može sigurno prijeći kolnik. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, ne proizlazi da bi tužitelj imao problem sa sluhom, stoga nije životno da nije čuo automobil koji mu prilazi, već je kolnik pokušao prijeći kao da je jedini sudionik u prometu. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj većim dijelom svojim nepropisnim ponašanjem, uzrokovao nastanak štetnog događaja, te stoga po tuženiku, tužitelj snosi podijeljenu odgovornost za nastanak istoga u cijelosti. Slijedom navedenog, tuženik je naveo kako je dana 18. svibnja 2018. godine, nakon procjene cenzora, tužitelju na račun punomoćnika uplatio daljnji nesporni dio naknade štete u iznosu od 50.000,00 kn, a koji iznos obuhvaća neimovinsku štetu od 42.500,00 kn i tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.500,00 kn, dostavivši kao dokaz plaćanja, potvrda o uplati (list 40). Dakle tuženik tvrdi da je do sada tužitelju uplatio ukupan iznos od 57.500,00 kn, te ističe prigovor potpunog namirenja obzirom na zadobivene ozljede kod tužitelja, kako to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije.

19. Da je prednje opisani način tužiteljeva ponašanja okolnost koja nedvojbeno isključuje odgovornost tuženika (ovakve izjave o isključenju odgovornosti tuženika su suprotne ranijim tvrdnjama tuženika, kojim je tuženik smatrao tužitelja suodgovornim za prometnu nezgodu u opsegu od 50% - opaska suca), tuženik tvrdi da to dokazuje i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj Pn-218/16 od 3. ožujka 2018. godine, koju je tuženi dostavio u spis (list 41-43).

20. Unatoč navodu tuženika istaknutom u točci 19., obrazloženja ove odluke, kojim se odjednom punomoćnik tuženik počeo pozivati na tuženikovo isključenje od odgovornosti za štetni događaj (premda je tuženik sam već isplatio ČJ iznos naknade štete koji je smatrao nespornim – opaska suca), tuženik posredstvom odvjetnika se na istoj stranici odgovora na tužbu pozvao i na čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) i pravila o podijeljenoj odgovornosti, ukazujući ovome sudu kako doprinos oštećenika oslobađa tuženika odgovornosti za štetu u omjeru u kojem je doprineseno nastanku štete.

21. Tuženik je u cijelosti osporio kao neosnovane i paušalno iznijete navode tužitelja da bi naslovni sud trebao odrediti kako cijena sata tuđe pomoći i njege, pružene tužitelju od strane ukućana, iznosi 15,00 kn, te je na tu okolnost dostavio relevantnu sudsku praksu hrvatskih sudova (list 44-46). Iz dostavljene po tuženiku sudske prakse hrvatskih sudova, koja datira od 2011. godine i 2012. godine, razvidno je bilo da je cijena sata tuđe pomoći i njege pružene od strane treće osobe, tada iznosila 10,00 kn.

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

22. Osim toga, tuženik je osporio potraživanje zatezne kamate sa osnova zatražene mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu, počevši od dana podnošenja tužbe, navevši da se u tom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, čiji iznos može biti poznat tek po okončanju predmetnog parničnog postupka, pa zatezne kamate po tuženiku u vezi tog potraživanja mogu teći tek od dana presuđenja, a ne od 01. svibnja 2018. godine, na što upućuje i sudska praksa (list 47) na koju se tuženik pozvao. Konačno, tuženik je u odgovoru na tužbu, osporio i potraživanje naknade parničnog troška tužitelja u vezi sastavljanja odštetnog zahtjeva, od strane punomoćnika tužitelja, jer je tužitelj mogao pokrenuti parnični postupak i bez upućivanja bilo kakvog odštetnog zahtjeva tuženiku, pa stoga tuženik smatra, kako punomoćnik tužitelja nema pravo potraživati spomenuti trošak od tuženika u predmetnom parničnom postupku, jer sud sukladno odredbi čl. 155 st. 1. ZPP-a, strankama priznaje isključivo one troškove koji su bili nužno potrebni za vođenje parnice. Tuženik je predložio da se odbije u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Nakon što je tužitelj ČJ umro, te nakon što su parnicu preuzeli u svojstvu tužitelja, nasljednici dotičnog EJ i ZJ (dostavivši u spis rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČJ), koji su konkretizirali svoj tužbeni zahtjev podneskom dostavljenim sudu dana 02. rujna 2021. godine, odnosno nakon što je nastavljen ovaj parnični postupak sa novim tužiteljima, koji je bio u prekidu zbog smrti tužitelja ČJ, tuženik se podneskom od 13. rujna 2021. godine, usprotivio i tom novo istaknutom tužbenom zahtjevu dvojice tužitelja, pri čemu je prvo naveo da ne pristaje na povlačenje tužbe sa početno traženih 218.400,00 kuna, na konkretiziranu navedenim podneskom, svotu od 175.200,00 kuna ukupno, koliko traže oba tužitelja. Iako su novi tužitelji na jasan i konkretan način u svom podnesku obrazložili zbog čega su odustali od ranije tražbine po osnovi buduće rente (uslijed činjenice smrti ČJ i okolnosti da ne mogu potraživati isplatu rente za dotičnog za ubuduće, nakon njegove smrti), te zbog čega su svoju tražbinu u vezi rente koncentrirali samo do dana smrti svog prednika na ukupan iznos od 43.200,00 kuna ili 21.600,00 kuna po tužitelju, tuženik je posredstvom odvjetnika našao smislenim isticati u tom podnesku od 13. rujna 2021. godine, da navedeno sniženje tužbenog zahtjeva nije bilo uvjetovano nikakvom isplatom tuženika, smatrajući samo iz razloga poznatih odvjetniku tuženika da je dotadašnja visina tužbenog zahtjeva iznosila 218.400,00 kuna (premda je u pravnom smislu, ali i po onome navedenom u početnoj tužbi pok. ČJ, sasvim jasno da je vrijednost predmeta spora za života tužitelja ČJ iznosila 268.400,00 kuna, uslijed sadržaja čl. 35., čl. 36. i čl. 37.st.1. ZPP), te da bi po stajalištu odvjetnika tuženika takva trebala i ostati jer se eto tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbe u opisanim okolnostima nakon smrti ČJ, sukladno smislenom obrazloženju obojice tužitelja, zbog čega i zbog kojih razloga su djelomično tužbu povukli u svojstvu nasljednika pokojnog ČJ, odnosno odustali od potraživanja novčanog iznosa na ime rente nakon dana smrti svog prednika.

24. Tim istim podneskom je tuženik posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika osporio da je dospio ikakav novčani iznos u vezi isplate buduće rente na ime tuđe pomoći i njege za prednika oba tužitelja, te je osporio stoga da bi tužitelji uopće bili ovlašteni potraživati i svotu od 43.200,00 kuna ukupno, u vezi rente za tuđu pomoć i njegu, do dana smrti svog prednika. U tom kontekstu tuženik navodi da bi se utvrdilo je li renta bila uopće potrebna predniku tužitelja, da je bilo potrebno neposredno klinički pregledati ozlijeđenu osobu, no do trenutka smrti prednika tužitelja, nije bio izveden (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

niti jedan dokaz u ovoj parnici, a posebice nije bio izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Analizirajući svoj pravni stav i razrađujući ga u kontekstu tvrdnje odvjetnika tuženika o tome da je nužno da se izvede dokaz neposrednim pregledom osobe kojoj bi potencijalno trebala biti potrebna tuđa pomoć i njega da bi joj se mogla priznati pravična naknada za takav vid štete (što inače nema veze sa istinom – opaska suca), odvjetnik tuženika zaključuje da taj zahtjev tužitelja treba u cijelosti odbiti jer neće moći biti izveden dokaz medicinskim vještačenjem u smislu neposrednog pregleda pokojnog ČJ, od strane vještaka. Ujedno tuženik navodi da sadašnji tužitelji nemaju zdravstvenih tegoba, kao što je imao njihov prednik, pa je stoga po tuženiku jasno kako sadašnjim tužiteljima "buduća renta" zasigurno nije potrebna (ovdje tuženik posredstvom tadašnjeg odvjetnika uopće ne akceptira činjenicu da se zahtjev u vezi isplate po osnovi buduće rente odnosio na zahtjev LM, počevši od 01. svibnja 2018. godine, pa nadalje – opaska suca), a kako je riječ o strogo osobnom primanju, koje nikako ne može pripasti drugome, osim onoj osobi koja je stradala, tuženik smatra da je neosnovano to potraživanje tužitelja u iznosu od 43.200,00 kuna ukupno.

25. Podneskom od 17. studenog 2021. godine, tuženik se posredstvom odvjetnika sjetio istaći i prigovor zastare u smislu čl. 230. ZOO u vezi tražbine koju su novi tužitelji istakli u pogledu novčanog potraživanja na ime rente, kao nasljednici pokojnog ČJ, do dana njegove smrti, a ujedno je ustvrdio "kako takvim postupanjem Tužitelji čine preinaku tužbenog zahtjeva, kojoj se Tuženik protivi". Tim podneskom je tuženik, ponovo posredstvom odvjetnika uzeo sebi za pravo da se bavi detaljnije razrađivanjem već istaknutog prigovora podijeljene odgovornosti, odnosno prigovora doprinosa, sada pok. ČJ, kritičnoj prometnoj nezgodi, a time i šteti koja mu je nastala, analizirajući sadržaj iskaza saslušanog svjedoka PJ, ustvrđujući da je upravo "prednik Tužitelja svojim postupanjem prouzročio nastanak predmetnog štetnog događaja"…ili "…jasno je kako osiguranik Tuženika, pa time ni Tuženik, nisu ni na koji način odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja, već je to isključivo prednik Tužitelja" (kao da prethodno tuženik nije već platio predniku tužitelja nesporni iznos po tuženiku u vezi naknade štete, koji mu nije niti trebao platiti ukoliko je doista isključivo prednik tužitelja odgovoran za štetni događaj i kao da prethodno tuženik posredstvom istog odvjetnika u odgovoru na tužbu nije elaborirao o suodgovornosti sada pok. ČJ za nastanak prometne nezgode u opsegu od 50%, odnosno kao da nije osiguranik tuženika sa osobnim automobilom, krećući se cestom naletio na pješaka koji se kretao cestom, tj., na sada pokojnog ČJ – opaska suca).

26. Napokon, nakon konačnog isticanja visine tužbenog zahtjeva od strane oba tužitelja, prema podnesku tužitelja od 12. veljače 2024. godine, a po provedenom novom dokazu medicinskim vještačenjem, a kojim podneskom su tužitelji preinačili tužbu, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u vezi potraživanja po osnovi naknade neimovinske štete, tuženik koji je podneskom od 13. lipnja 2023. godine, opozvao punomoć koju je dao za zastupanje u ovome predmetu odvjetnicima i koji se tijekom ove parnice odlučio u ovome predmetu zastupati po vlastitim zaposlenicima, podneskom kojeg je dostavio sudu dana 26. veljače 2024. godine u 10:08 sati, je prvenstveno istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije oba tužitelja, budući da potraživanje pok. ČJ iz ove parnice, nije bilo obuhvaćeno donesenim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ČJ, Općinskog suda u Bjelovaru broj O- 2271/20 od 21. srpnja 2021. godine (taj prigovor je tuženik tek kasnije povukao, nakon (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

što su tužitelji dostavili u spis rješenje broj O-2271/20 od 23. listopada 2024. godine, kojim je upravo predmetna novčana tražbina pok. ČJ, kao naknadno pronađena imovina uručena nasljednicima dotičnog i nećacima, NJ i ZJ – novom tužiteljima koji su preuzeli ovu parnicu na strani tužitelja, nakon smrti svog prednika), a potom je tuženik osporio u smislu čl. 1096. i čl. 1097. st.1. ZOO, da bi pok. ČJ imao pravo na trajnu pomoć i njegu u smislu rente i da bi njemu bila potrebna takva pomoć i njega u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. U tom podnesku je tuženik iznio činjenice o pok. ČJ koji je dugogodišnji ovisnik o alkoholu, da se radilo o osobi blaže retardacije, a od 1996. godine, osobi sa verificiranom epilepsijom, da ga obitelj opisuje zaostalim od rođenja, odnosno da je do smještaja u Dom za starije i nemoćne osobe živio higijenski zapušteno, te nije bio u stanju samostalno se o sebi brinuti, pa smatra da medicinski vještaci VJ i TJ, te tegobe prednika sadašnjih tužitelja, nisu uzeli u obzir kod davanja nalaza i mišljenja.

27. Također, podneskom koji je dostavljen sudu istoga dana 26. veljače 2024. godine, ali u 16.43 sata, tuženik se usprotivio preinaci tužbe tužitelja, a ukoliko sud dopusti takvu preinaku je istakao prigovor zastare temeljem čl. 230.st.1. ZOO, obzirom da je od nastanka štetnog događaja i okončanja liječenja, do preinake tužbe proteklo više od 3 godine, uputivši u tom smislu na sudsku praksu u vidu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1460/2013 i Revx-848/149 (od koje je ova prva odluka stara cca 12 godina, dok je za ovu drugu odluku s obzirom na način na koji je tuženik napisao broj odluke, nedokučivo koje je uopće godine donesena i o kakvoj se to praksi radi – opaska suca).

28. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (u daljnjem tekstu: ODOBJ) broj K-DO- 430/17-8 od 30.06.2017.g. (list 7 spisa), dopis PU Bjelovarsko-bilogorske, PP Bjelovar od 28.06.2017.g. (list 8), zapisnik o očevidu PP Bjelovar od 30.04.2017.g., sa dokumentacijom očevida - situacijskim planom i fotografijama (9-14), rješenje ODOBJ od 13.02.2018.g. (list 15 i 74-77), medicinsku dokumentaciju ČJ (list 17- 30, 626, 627-628), nedatirani odštetni zahtjev ČJ, dostavljen Ergo osiguranju d.d. Zagreb (list 31-32), dokaz o plaćanju nespornog iznosa naknade štete od 50.000,00 kuna, ČJ dana **.**.2018.g., posredstvom njegovih punomoćnika, od čega je 7.500,00 kuna plaćeno na ime tuđe pomoći i njege ili naknade imovinske štete, dok je preostali iznos od 42.500,00 kuna, prema navodu tuženika s lista 103 spisa plaćen na ime naknade neimovinske štete (list 40 spisa), sudsku praksu dostavljenu po tuženiku (list 41-47,148-150, 447-452, 572-587), dopis ODOBJ od 28.05.2018.g. (list 53), dopis Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 29.05.2018.g. (list 56), nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića datiran sa 02.02.2018.g., iz predmeta ODOBJ (list 78-83), službena zabilješka PP Bjelovar od 10.08.2017.g. (list 85), dopise Ustanove za zdravstvenu skrb Feniks od 22.02.2018.g., od 16.10.2020.g., te od 16.02.2022.g. (list 89,453 i 593), zdravstveni karton ČJ (list 90-93, 455-496, 600-602 i 611-612), potvrdu Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 31.08.2018.g. (list 95), dokaz o plaćanju iznosa od 7.500,00 kuna ČJ, dana **.**.2017.g., posredstvom njegovih punomoćnika, na ime naknade neimovinske štete prema navodu tuženika s lista 104 spisa (list 106), rješenje Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 08.03.2019.g. (list 116), uviđajem na licu mjesta dana 27.03.2019.g., te prometnim vještačenjem, radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode uz sudjelovanje vještaka Zlatka Mlinarića (list 117-118), uvidom u (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

pisani nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Mlinarića od 23.04.2019.g. (list 122-139), izjavu o prijenosu i preuzimanju portfelja od 21.11.2019.g., sa rješenjem predsjednika Upravnog vijeća Ergo osiguranje d.d. Zagreb od 23.10.2019.g., te izvodom iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo ZAVAROVALNICA SAVA, zavarovalna družba d.d. Slovenija (list 197-200), dopis Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 07.10.2020.g., sa priloženim dopisom Doma za starije i nemoćne osobe Dolenčić od 06.10.2019.g. (list 435-436), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-2271/20 od 21.07.2021.g., iza pok. ČJ (list 553-554), pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26.04.2021.g. (list 562), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku LJ (list 636-637), uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. LJ od 03.04.2023.g. (list 646-651), te novim medicinskim vještačenjem po vještacima VJ i TJ (list 689-691), uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka VJ i TJ od 26.12.2023.g. (list 697-703), pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 27.05.2024.g. (list 749), te rješenje o naknadno pronađenom imovini iza pok. ČJ, Općinskog suda u Bjelovaru broj O-2271/20 od 23.10.2024.g. (list 780-781).

29. Izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka ZJ (list 97-98), DJ (list 98) i PJ (list 99-100), kao i vještaka Zlatka Mlinarića (list 152-153 i 405), vještaka LJ (list 656-659), te vještaka VJ (list 756-757) i TJ (list 757).

30. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

31. Tužbeni zahtjev tužitelja je ocijenjen samo djelomično osnovanim, iz razloga koji će sada biti izneseni.

32. Naime, prije svega valja istaći da je između stranaka bilo nesporno slijedeće:

- da je dana 29. travnja 2017. godine, došlo do prometne nezgode oko 16:10 sati u [adresa] u [adresa] kod kbr. 115, kada je na cesti došlo do sudara osobnog automobila marke WV Passat 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽJ i pješaka (sada pokojnog) ČJ, koji se kretao pješice tom cestom, a u kojoj prometnoj nezgodi je ČJ, pretrpio više tjelesnih ozljeda, koje su po svom karakteru bile teške i po život opasne,

- da je protiv vozača DJ, PP Bjelovar podnijela kaznenu prijavu broj 511- 02-10-59-KU-6/17, te je sačinila dana 30. travnja 2017. godine, zapisnik o očevidu i situacijski plan prometne nezgode, a fotografirala je i lice mjesta nakon štetnog događaja,

- da oštećeni i sada pokojni ČJ, koji je i podnio predmetnu tužbu ovome sudu, nije bio u mogućnosti odgovarati na postavljena pitanja suca na raspravi, niti biti saslušan u ovoj parnici u svojstvu stranke (iako je sud namjeravao saslušavati tog tužitelja u početnoj fazi ovoga postupka), zbog svog lošeg zdravstvenog stanja nakon štetnog događaja, a u što se sudac osobno uvjerio dana 11. listopada 2018. godine (list 97 spisa) u prostorijama suda, kada je u predvorje u prizemnom dijelu zgrade suda, ČJ bio dovedene u kolicima od strane medicinske sestre Doma za starije i nemoćne u kojem se tada inače nalazio, te što uostalom proizlazi i iz službene (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018) zabilješke Postaje prometne policije Bjelovar od 10. kolovoza 2017. godine (list 85 spisa), koja zabilješka, dakle, upućuje na zaključak da nakon 3 i pol mjeseca od štetnog događaja, ČJ nije bio u mogućnosti komunicirati na smislen način (obzirom da ne reagira na pitanja, te da se nalazi u krevetu u Domu za stare i nemoćne Dolenčić i prema dojmu policijskog službenika ne djeluje razumno),

- da je povodom podnesene kaznene prijave PP Bjelovar, protiv vozača DJ, ODOBJ, donijelo rješenje broj K-DO-430/17-26 od 13. veljače 2018. godine, kojim je odbačena kaznena prijava, podnesena protiv te osobe, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227.st.2. u vezi st.1 i 5. Kaznenog zakona,

- da iz medicinske dokumentacije sada pokojnog ČJ, proizlazi da je zadobio u kritičnoj prometnoj nezgodi, višestruke ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji ČJ, a koje su ujedno i pobliže istaknute u pisanim nalazima i mišljenjima predmetnih medicinskih vještaka,

- da ČJ, kod nadležnog Centra za socijalnu skrb u Bjelovaru, za svog života nije bio evidentiran kao korisnik doplatka za pomoć i njegu, pomoć u kući, osobnu invalidninu, pri čemu je 12. srpnja 2018. godine, bio podnijet zahtjev dotičnog za priznavanje osobne invalidnine, a koji zahtjev je rješenjem od 08. ožujka 2019. godine (list 116 spisa), bio odbijen kao neosnovan,

- da je tijekom ove parnice, tužitelj ČJ umro dana **.**.2020. (list 553-554 spisa), te da je rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda, broj O- 2271/20 od 21. srpnja 2021. godine, ostavinska imovina ČJ uručena njegovim nećacima, NJ i AJ u jednakim suvlasničkim omjerima, kojim nasljednicima je također u formi naknadno pronađene imovine, rješenjem ovoga suda broj O-2271/20 od 23. listopada 2024. godine (list 780-781), uručena predmetna novčana tražbina, pok. ČJ u vezi koje se vodi ovaj postupak,

- da su nakon smrti početnog tužitelja, ČJ, stupili u ovu parnicu na strani tužitelja navedeni nasljednici pokojnog tužitelja, preuzevši postupak povodom tužbe koju je podnio u svojstvu tužitelja, sada pokojni ČJ, nakon čega su povukli dio tužbe u vezi budućih iznosa rente za tuđu pomoć i njegu, nakon dana smrti E, ostavši kod tražbine po tom osnovu samo do dana smrti ČJ,

- da je tijekom ove parnice, uz suglasnost tužitelja, ali i prvotnog tuženika Ergo osiguranje d.d. Zagreb i treće osobe kojoj je taj tuženik prenio cjelokupni portfelj društva (list 197-200), stupilo u ovu parnicu na strani tuženika, novo trgovačko društvo navedeno u uvodu i izreci ove odluke.

33. Između stranaka je bilo sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Osim toga, bilo je sporno u kojem je opsegu sada pokojni ČJ, doprinio štetnom događaju ukoliko se ovdje radi o njegovom doprinosu štetnom događaju s obzirom da je tužitelj ČJ sam posredstvom svog punomoćnika u osobi odvjetnika priznao svoj doprinos u opsegu od 20% (a kasnije su to priznali i sadašnji tužitelji), dok je tuženik smatrao da je taj doprinos veći i da iznosi 50%, te je čak bilo sporno i da li je eventualno ČJ isključivo odgovoran za opisanu prometnu nezgodu,

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

obzirom da je tijekom ove parnice, tuženik u više navrata tvrdio da je sada pok. ČJ, isključivo odgovoran za štetni događaj i navedenu prometnu nezgodu. Sporno je bilo i da li je zastarjelo potraživanje tužitelja u vezi rente u pogledu budućih davanja od dana podnošenja tužbe, pa sve do dana smrti ČJ.

34. Podredno je bilo sporno je li ČJ za svog života bio raspravno sposoban, te da li bi mu trebalo možda imenovati skrbnika za zastupanje ili ga lišiti poslovne sposobnosti.

35. Iako je ovaj sud, posredstvom predmetnog suca, utvrdio da ČJ nije mogao biti saslušan na raspravi održanoj dana 11. listopada 2018. godine, kada su saslušani svi svjedoci, a što je već konstatirano u točci 32., obrazloženja ove odluke, ali i na zapisniku s tog održanog ročišta, činjenica jest da je sud od nadležnog Centra za socijalnu skrb u Bjelovaru, tijekom ove parnice zatražio na prijedlog stranke, da nadležne osobe te ustanove, posjete ČJ na adresi njegovog boravišta u [adresa] u Domu za starije i nemoćne gdje se nalazio u to vrijeme, kako bi se u razgovoru s njim, utvrdilo da li je dotični parnično sposoban, te da se o tome obavijesti ovaj sud, ali i da ta ustanova pokrene postupak lišenja poslovne sposobnosti ČJ, ukoliko utvrdi da za to postoje zakonski uvjeti.

36. Povodom tog zahtjeva suda, bjelovarski Centar za socijalnu skrb je dopisom od 07. listopada 2020. godine, obavijestio sud da zbog zaštite narušenog zdravstvenog stanja ČJ nije bilo moguće izvršiti terenski izvid, što je proizlazilo i iz dopisa navedenog Doma za starije i nemoćne od 06. listopada 2020. godine, koji je bio priložen tom dopisu Centra (u kojem je inače bilo navedeno od strane diplomirane socijalne radnice, da je ČJ korisnik usluge smještaja u toj ustanovi od svibnja 2017. godine, te da je zaprimljen u teškom psihofizičkom stanju, kao nepokretna osoba, s komorbiditetom više težih dijagnoza i psihoorganskim poremećajem, te da je njegovo stanje postojalo sve lošije, unatoč uzimanju propisane terapije, medicinskoj skrbi i stalnom nadzoru liječnika. Također je bilo istaknuto da je trenutno ČJ vrlo lošeg stanja, da nije sposoban ostvariti bilo kakav kontakt s drugim osobama ili izraziti vlastitu volju, da ima postavljen urinarni kateter i nosi pelene, te da nije u mogućnosti gutati, odnosno da nije u mogućnosti samostalno udovoljavati vlastitim životnim potrebama i da je u potpunosti ovisan o 24-satnoj skrbi medicinskog osoblja), odnosno da nije svrhovito pokretati postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, budući da su sve potrebe dotičnog zadovoljene na adresi navedenog doma kod kojeg je smješten, da nije ugrožena njegova imovina, da ne ispoljava agresivno ponašanje, te da je u ovom sudskom postupku dotični adekvatno zastupan od strane odvjetnika.

37. Kako je **.**.2020., umro ČJ, dakle samo 14 dana od dana kada je bjelovarski Centar obavijestio ovaj sud o gore opisanim okolnostima, te su ovaj parnični postupak na strani tužitelja, preuzeli njegovi nećaci EJ i ZJ u svojstvu zakonskih nasljednika pok. ČJ, nije bilo nikakve zakonske zapreke da se nastavi s postupanjem u odnosu na navedene zakonske nasljednike pokojne osobe koja je inicirala ovu parnicu.

38. Također, obzirom da je tuženik posredstvom odvjetnika u vrijeme kada su nasljednici pok. ČJ, preuzeli na strani tužitelja ovu parnicu i kada su visinu svoje tražbine naslijeđene od svog prednika u vezi tuđe pomoći i njege koja je njihovom (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

predniku bila potrebna, ograničili samo do dana smrti svog prednika, spekulirao s činjenicom mogu li novi tužitelji bez dopuštenja tuženika, djelomično povlačiti tužbu u fazi glavne rasprave u dijelu u kojem se ista odnosi na isplatu naknade imovinske štete i to u vidu buduće rente (dostavljajući čak u tom kontekstu činjenice smrti prednika tužitelja u spis, sasvim neprimjerenu sudsku praksu, odnosno pravna stajališta, koja se ne odnose na ovu pravnu situaciju), sud utvrđuje da je bez ikakve dvojbe, bilo dopušteno u ovom slučaju, da novi tužitelji u svojstvu nasljednika pok. ČJ, novčanu tražbinu dotičnog koja se odnosila na buduća davanja u vidu isplate novčane rente zbog tuđe pomoći i njege za ČJ, ograniče samo na razdoblje od 01. svibnja 2018. godine (dakle, od slijedećeg mjeseca u odnosu na mjesec kada je tužba ČJ, bila podnesena) do dana smrti ČJ, a što je i logično, obzirom da sadašnji tužitelji nisu osobe koje uopće trebaju rentu u vezi tuđe pomoći i njege, nego su samo stupili nakon smrti svog prednika u ovu parnicu, kao njegovi nasljednici, koji su naslijedili i njegovo predmetno novčano potraživanje, a koje se po logici stvari nakon smrti ČJ ne može odnositi na isplatu buduće rente zbog pomoći i njege dotičnom nakon dana njegove smrti, tj., nakon 20. listopada 2020. godine, nego samo do toga dana.

39. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka i prometnim vještačenjem.

40. Svjedok ZJ, koji nije bio neposredni očevidac prometne nezgode jer sam nije vidio sudar, naveo je da se kritičnog dana nalazio u dvorištu kod svoje kuće, te je neposredno prije kritičnog događaja primijetio ČJ, kako se pješice kreće cestom iz smjera Novih Plavnica, prema Gudovcu u trenutku kada je od njega bio udaljen oko 15-ak metara, te ga je svjedok pozdravio kada je prolazio pored njegove kuće i svjedok tvrdi da mu je ČJ odzdravio, klimajući glavom, nakon čega ga je svjedok prestao pogledom pratiti i nije ga više niti mogao pratiti, zbog svojih čempresa i živice, no kako je ubrzo čuo nekakav udarac, nakon što je prethodno čuo da prolazi automobil, izašavši na cestu je primijetio da je vozač automobila zaustavio automobil, te se držao za glavu rekavši da je udario čovjeka, time da je ČJ u tom trenutku ležao na cesti i svjedok je primijetio krv. Svjedok je naveo da je u tom trenutku bio dan i da se ČJ, kada ga je vidio sporo kretao u istom smjeru kao i vozilo i to istim dijelom ceste, odnosno da se ČJ nije kretao lijevom stranom ceste u smislu da mu motorna vozila koja se kreću cestom dolaze u susret. Također, svjedok je naveo da mu je poznato da je u tom kritičnom trenutku ČJ dosta slabo čuo, odnosno da praktički nije ništa čuo. To je naveo jer je poznavao od ranije, ČJ i jer je u zadnjih 10-tak godina bilo jako teško s njim komunicirati, obzirom da se radi o osobi koja jako slabo čuje, pa joj se treba približiti i glasno govoriti da bi ČJ čuo što mu se govori. Svjedok je naveo da je po njegovoj procjeni neposredno prije sudara koji nije vidio, ČJ hodao po cesti nekih 50-70 cm udaljen od desnog ruba kolnika, time da je po njegovom mišljenju teoretski bilo moguće da se ČJ tada primakne bliže desnom rubu kolnika, kada je hodao, a uz rub ceste je tada bila obrasla trava. Upitan da se očituje o tome, da li je ČJ toga dana imao neki poseban razlog prelaziti s tog desnog dijela ceste na lijevu stranu kolnika, svjedok je naveo da mu je bilo poznato kako je dotični imao običaj hraniti jednog psa koji se nalazi u blizini kritičnog mjesta s lijeve strane gledajući u smjeru kretanja ČJ na mjestu gdje je bilo parkiralište kamiona, a to je bilo otprilike udaljeno oko 30-tak metar od kritičnog mjesta, te je svjedok pretpostavio da se upravo na to mjesto uputio ČJ. Svjedok je (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

prepoznao svoj kamion koji je bio vidljiv na fotografijama s policijskog fotoelaborata lica mjesta (listovi 12-14 spisa).

41. Svjedok BJ je naveo da je kritičnog dana vozio automobil u smjeru Gudovca iz ulice Ivana Cankara u Bjelovaru, te je u jednom trenutku uočio da se ispred njega po cesti u istom smjeru u kojem je svjedok vozio, kreće svjedoku okrenut leđima, jedan pješak, time da ga je otprilike uočio na udaljenosti od oko 100-tinajk metara. Svjedok je naveo da se ovaj pješak kretao cestom i to nekih do pola metra od desnog ruba, pa mu je opreza radi trubnuo u vozilu kojim je upravljao, nakon čega je primijetio da je ovaj pješak čuo taj signal trubom jer se okrenuo, no pješak se potom nastavio kretati u istome smjeru, a svjedok tvrdi da se pokušao malo sa vozilom pomaknuti u lijevo na cesti kada se približavao tom pješaku, no u jednom trenutku kada se približio pješaku na udaljenost od nekih 20-30 metara, taj pješak je naglo skrenuo u lijevo prema drugoj strani ceste, a zbog te nagle reakcije pješaka nije mogao izbjeći sudar, te ga je zahvatio sa automobilom. Svjedok je tvrdio da je vozio u tom trenutku nekih 40-50 km/h, a bio je tada dan i suh kolnik. Također, svjedok je dodao da je sa prednjim lijevim djelom vozila zahvatio tog pješaka kritičnog dana i da je ubrzo nakon sudara na lice mjesta došla osoba koja je saslušana prije svjedoka (ZJ – opaska suca). Svjedok je mišljenja da je do naleta došlo na srednjem dijelu ceste otprilike, odnosno malo više ulijevo od srednjeg dijela, gledajući u smjeru kretanja, time da pješak prije skretanja u lijevo nije izvršio nikakvu provjeru da li može prijeći cestu na siguran način, te nije ni na kakav način dao do znanja da će prijeći na drugu stranu ceste. Ujedno je naglasio kako nije nikako mogao izbjeći nalet na pješaka u konkretnom slučaju, sretanjem u lijevo s ceste jer se uz cestu s lijeve strane tada nalazio parkirani kamion. 42. Svjedok PJ, nećak ČJ, je naveo da su mu poznate određene činjenice o stanju ČJ prije i nakon prometne nezgode, koju je dotični doživio 29. travnja 2017. godine, te tvrdi da je ČJ od 2015. godine živio sam i koliko je to bio u mogućnosti vodio je brigu o sebi, no radilo se o osobi koja je živjela u neimaštini i kojoj je centar za socijalnu skrb pomagao u vezi egzistencije, a svjedok ga je primjerice do prometne nezgode, znao 2 puta otprilike, posjećivati u mjesec dana. Svjedok je naveo da je znao kako je ČJ, u to vrijeme praktički svakodnevno hodao nekih 5 km, a ponekad čak i 20-ak km, no i u to vrijeme je imao slabiji sluh, odnosno slabije je čuo, kao što slabije čuje i nakon prometne nezgode. Nakon prometne nezgode, kako se radilo o štićeniku CZSS Bjelovar, po otpuštanju iz bolnice bio je u prvu ruku smješten na jednu lokaciju u Zvjercima, te se radilo o udomljavanju, međutim kako je ubrzo dobio temperaturu, ponovo je jedno vrijeme boravi o u bolnici, nakon čega je svjedoku, kao jednom od bližih članova njegove obitelji, objašnjeno da bi ga se trebalo smjestiti u neki dom za stare i nemoćne osobe, zbog čega je svjedok osobno pomogao oko smještaja svog strica u bjelovarski dom za starije i nemoćne osobe "Dolenčić". Svjedoku je također bilo poznato jer se u to osobno uvjerio, a podredno je to čuo i od osoblja tog doma, da je njegov stric praktički stalno vezan za tuđu pomoć i njegu, jer bez tuđe pomoći praktički ne može niti ustati, pa više ne može sam brinuti o sebi i stanje mu je bitno promijenjeno u odnosu na ono kada je živio sam prije prometne nesreće. Svjedoku nije bilo poznato ništa u vezi epileptičkih napada, odnosno da li ih tužitelj ima, te da li ih nije imao prije prometne nezgode. Svjedok se nije mogao izjasniti da li je zbog slabijeg sluha njegov stric kritičnog dana uopće mogao čuti zvuk vozila koje mu je dolazilo iza leđa prije sudara, no svjedoku je bilo poznato da se njegov stric uvijek kretao desnom stranom ceste, kada je hodao u smjeru Gudovca (kao kritičnog dana – opaska suca), dakle da nije išao automobilima (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

u susret, nego suprotno, a kada je išao nazad iz smjera Gudovca, da je opet išao desnom stranom ceste, dakle u istom smjeru u kojem su se kretala i motorna vozila cestom. Sa sigurnošću je svjedok naveo da je njegov stric bio priseban i sposoban za rasuđivanje prije prometne nezgode jer ga je posjećivao u kući i shvatio da njegov stric razumije što mu govori, pa je tako jednom izričito odbio prijedlog Centra za socijalnu skrb u vezi udomljavanja prije štetnog događaja, kada mu je svjedok iznio taj prijedlog, obzirom da je htio živjeti u svojoj kući. Svjedok je naveo i da je sestra svjedoka znala upozoravati ČJ, s obzirom da slabije čuje, da baš ne odlazi hodati po cesti, no ČJ tada nije prestao hodati po cesti u smislu odlaska u šetnje, već je samo promijenio smjer kretanja, tako da ne prolazi ispred kuće svoje nećakinje. Svjedok je dodao da je sada otežana bitno komunikacija sa ČJ, odnosno da dotični čak po prilici oko 90 posto ili više ne razumije u odnosu na ono što je prije razumio, te svjedok ima dojam da ČJ sada nije u realnom svijetu.

43. Dana 27. ožujka 2019. godine, održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Zlatka Mlinarića, dipl. ing. prometa, a na kojem uviđaju je na temelju pokazanog po svjedoku DJ, prvenstveno, a samo djelomično i po svjedoku ZJ (koji ipak nije vidio sudar), provedena rekonstrukcija prometne nesreće, a nakon što je vještak zabilježio po svjedocima pokazane detalje kojih su se svjedoci sjećali u vezi kritičnog dana (te nakon što je punomoćnik tužitelja na uviđaju predložio da vještak izradi dvije varijante mogućeg naleta na pješaka, odnosno prvo da se pješak kreće normalnim hodom, a potom vrlo sporim hodom, ali i da vještak izračuna moment naleta na pješaka u varijanti da pješak kolnik počinje prelaziti pod pravim kutom – 90 stupnjeva, odnosno pod kutom od – 45 stupnjeva), vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje podneskom od 23. travnja 2019. godine.

44. U tom pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak, Zlatko Mlinarić je skicirao i prikazao fotografijama lice mjesta, utvrdivši da kolnik na spornom dijelu ceste ima širinu od 5,30 metara, time da u vrijeme uviđaja nije bio označen središnjom linijom, dok je sa zapadne strane bankine bila travnata bankina širine 0,80 metara, iza koje se nastavlja putni jarak širine 2,10 metara, a s istočne strane kolnika se prilikom uviđaja nalazila zelena površina koja se prostire do uličnih ograda. Utvrdio je također da je u vrijeme štetnog događaja kolnik bio suh, ali dosta oštećen, s vidljivim mjestima sanacije, time da je brzina kretanja motornih vozila ograničena na 50 km/h na tom spornom dijelu ceste. Vještak je izgled lica mjesta na kojem je došlo do sudara, prikazao i na skici i na fotografiji broj 1, koja pokazuje pogled lica mjesta iz smjera kojim su se kretali sudionici prometne nezgode, odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga, dok fotografija vještaka broj 2., prikazuje isto mjesto, gledajući iz suprotnog smjera.

45. Vještak je naveo da se ČJ (u daljnjem tekst: LM) u trenutku nastanka prometne nezgode, kao pješak, kretao uz zapadni rub asfaltnog kolnika iz smjera sjevera u smjeru juga, a u istom smjeru se kretao i automobil reg. oznake [registarska oznaka]. Vještak je naveo da je tijekom rekonstrukcije, na licu mjesta, osiguranik tuženika i vozač osobnog automobila pokazao da se LM kretao sjeverno od PTM uz desni (zapadni) rub kolnika na udaljenosti 0,50 metara od zapadnog ruba kolnika, kako je to vidljivo na fotografiji broj 5, te je naveo da je vozač prije prolaska pored PTM, zvučnim signalom upozorio pješaka na nailazak vozila, a istovremeno je vozilo pomaknuo prema sredini kolnika, kako bi ostvario siguran bočni razmak prilikom obilaska LM. Vještak je navodi da je vozač osobnog automobila prelazak tužitelja preko kolnika (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

uočio u trenutku kada je prednjim dijelom svog automobila bio udaljen od PTM za 14,90 metara, te navodi da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem tako naglo da je u tom trenutku došlo do gašenja motora vozila, ali nalet na E ipak nije uspio izbjeći, već se prema pokazivanju vozača osobnog automobila nalet dogodio na mjestu koje prikazuje fotografija broj 9, odnosno na udaljenosti od 27,10 metara od PTM u smjeru juga, od zapadnog ruba kolnika na udaljenosti 3,00 metra. Nakon naleta, E je odbačen prema naprijed u smjeru juga i nešto istočnije od smjera kretanja osobnog automobila, što je vještak prikazao na fotografijama 11. i 12.

46. Vještak je na skici br. 2., svog pisanog nalaza, na stranici 7 nalaza, pojasnio prikazao položaje koje su prilikom rekonstrukcije pokazali svjedok - vozač osobnog automobila (neposredni svjedok i sudionik prometne nezgode) i svjedok ZJ (koji nije vidio štetni događaj, ali je vidio LM kako hoda cestom neposredno prije štetnog događaja, te kako LM leži na cesti nakon štetnog događaja – opaska suca), te je konstatirao da je prema policijskom zapisniku o očevidu do prometne nezgode došlo na način da je došlo do naleta automobila reg. oznake [registarska oznaka], na E kao pješaka, uslijed čega je tijelo pješaka podignuto na poklopac motornog prostora, a nastavno i na prednji vjetrobran u donjem dijelu pretežno lijeve strane, a nakon naleta tijelo pješaka je odbačeno prema naprijed i ulijevo, prema istočnom rubu asfaltnog kolnika, a prema tragovima krvi zabilježenih prilikom očevida, zaustavilo se na mjestu koje je od PTM udaljeno od 36,10 do 36,90 metara u smjeru juga, a od istočnog ruba kolnika na udaljenost od 1,10 do 1,50 metara.

47. Vještak je također, konstatirao da je materijalni trag naleta osobnog automobila na pješaka jasno vidljiv na prednjem poklopcu vozila i to na poziciji između sredine prednjeg dijela vozila i pozicije koju u vozilu zauzima vozač kako je to jasno vidljivo s fotografije broj 13 (a koja fotografija je zapravo prikazana kao fotografija broj 10 iz policijske fotografije očevida i predstavlja presliku iste), a što s obzirom na širinu vozila od 1,82 metra, po vještaku znači da se primarni kontakt dogodio na udaljenosti od 1,00 metra od desne bočne strane osobnog automobila.

48. Zbog stanovitog pomaka u lijevo između nastalih oštećenja na poklopcu motora vozila i oštećenja vjetrobranskog stakla, koje je uslijedilo kasnije tijekom naleta, vještak zaključuje kako se može pouzdano govoriti da se tijekom naleta pješak kretao s desne strane prema lijevoj, promatrano iz položaja vozača osobnog automobila (kako je uostalom i svjedočio ŽJ u ovome postupku – opaska suca), a kako taj pomak nije bio velik, vještak je naveo da je teško pobliže definirati brzinu kretanja LM, no utvrđuje da ta brzina svakako nije bila velika. E je u vrijeme nastanka prometne nezgode imao 66 godina, a svjedok je na uviđaju rekao da se E kretao laganim, moglo bi se reći "normalnim" hodom, pa je vještak za davanje odgovora na zadani mu predmet vještačenja koristio tablicu iz knjige "Ekspertize prometnih nezgoda", prof.dr. Z (na listu 339 knjige – Tablicu 6.4.), po kojoj se starije osobe muškog spola u starosti od 60-70 godina, pri normalnom hodu kreću brzinom od 3,5 km/h do 4/4 km/h, odnosno brzinom od oko 4 km/h (tu Tablicu je vještak i prikazao u svom nalazu na listu 9 nalaza u formi fotografije broj 14.).

49. Vještak je pojasnio da se u ovom slučaju analiza dinamike nastanka prometne nezgode u smislu utvrđivanja naletne brzine i mjesta naleta, mogla provesti uz korištenje tablice koja određuje daljinu odbačaja pješaka u zavisnosti od brzine kretanja vozila (koju tablicu je prikazao na listu 10 nalaza), pa zaključuje da iz (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

navedene Tablice, prikazane na fotografiji broj 14., proizlazi da se LM neposredno prije naleta kretao brzinom od oko 4 km/h, a što upućuje na zaključak da je u 1 sekundi prelazio udaljenost od 1,11 metara.

50. Vještak je na temelju u spisu raspoloživih podataka o mjestu na kojem je zatečeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], utvrdio da se nalet dogodio na mjestu koje je od istočnog ruba kolnika udaljeno 2,50 metara, te je od zapadnog ruba kolnika bilo udaljeno 2,80 metara.

51. Vodeći računa o tim utvrđenim parametrima, vještak je sukladno uputi suda sa održanog uviđaja, odgovarajući na predmet vještačenja, ali i na prijedlog punomoćnika LM s održanog uviđaja, analizirao dinamiku nastanka prometne nezgode u slučaju okomitog prelaska LM preko kolnika, ali i u slučaju dijagonalnog prelaska (pod kutom od 45 stupnjeva), prikazavši tu analizu i u formi skica broj 3 i broj 4.

52. Vještačka analiza dinamike nastanka prometne nesreće u slučaju okomitog prelaska LM preko kolnika s desne na lijevu stranu gledajući u smjeru kretanja LM i smjeru kretanja automobila s kojim se sudario, ukazuje da je vozač mogao ugledati LM u trenutku kada je ovaj započeo prelaženje kolnika, kada je od njega bio udaljen 19,68 metara, a kako se prema analizi vještaka osobni automobil kretao 43,2 km/h u trenutku naleta, uz pravovremenu reakciju vozača osobnog automobila, proizlazi da se osobni automobil u trenutku reagiranja na opasnost kretao brzinom od 51,37 km/h, pri čemu je vozač mogao izbjeći nalet na tužitelja pod uvjetom da se kretao brzinom koja je jednaka ili manja brzini od 40,83 km/h. Vještak zaključuje da se u tom slučaju prometna nezgoda nije nikako mogla izbjeći kod brzine kretanja automobila veće od 40,83 km/h, a što znači niti kod dopuštene brzine kretanja na tom dijelu ceste od 50 km/h.

53. Vještačka analiza dinamike nastanka prometne nesreće u slučaju dijagonalnog prelaska LM preko kolnika s desne na lijevu stranu gledajući u smjeru kretanja LM i smjeru kretanja automobila s kojim se sudario (pri čemu je vještak naglasio da nikako ne može zanemariti prilikom analize činjenice koje proizlaze iz nespornih materijalnih tragova nađenih na licu mjesta – trag krvi na kolniku tj. mjesto odbačaja LM i položaj osobnog automobila nakon prometne nezgode), ukazuje da je vozač mogao ugledati LM u trenutku kada je ovaj započeo prelaženje kolnika, kada je od njega bio udaljen 30,60 metara, a kako se prema analizi vještaka osobni automobil kretao 43,2 km/h u trenutku naleta, uz pravovremenu reakciju vozača osobnog automobila, proizlazi da se osobni automobil u trenutku reagiranja na opasnost kretao brzinom od 51,37 km/h, pri čemu je vozač mogao izbjeći nalet na tužitelja pod uvjetom da se kretao brzinom koja je jednaka ili manja brzini od 54,77 km/h.

54. S obzirom na sve navedeno, vještak je zaključnog mišljenja da se vozač u trenutku uočavanja opasnosti (dakle, uočavanja da pješak koji se kreće desnom stranom ceste, skreće preko ceste u lijevo, upravo u smjeru kojim se trebalo provesti osobno vozilo – opaska suca) kretao brzinom od oko 51,27 km/h, te da unatoč poduzetom kočenju nalet nije uspio izbjeći, a nalet osobnog automobila na lijevu bočnu stranu tijela tužitelja se dogodio pri brzini kretanja automobila od 43,2 km/h, time da je u trenutku uočavanja prelaska LM preko kolnika, osobni automobil bio udaljen od mjesta naleta 19,68 metara, a nalet se u tim okolnostima mogao izbjeći pod uvjetom da se osobni automobil kretao brzinom koja je jednaka ili manja brzini od oko 40,83 (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

km/h. Taj način nastanka prometne nezgode, odgovara analizi dinamike pod uvjetom da je LM kolnik prolazio okomito, dok je u slučaju dijagonalnog prelaska kolnika od strane LM, vozač automobila mogao izbjeći prometnu nezgodu da se kretao dopuštenom brzinom kretanja od 50,00 km/h u trenutku uočavanja opasnosti.

55. Odgovarajući na dio predmeta vještačenja, kojim je od vještaka zatraženo da se očituje i o načinu izbjegavanja prometne nezgode od strane sudionika, vještak je naveo da je vozač automobila svakako mogao zauzeti veći bočni sigurnosni razmak od pješaka, a to ujedno ne znači da bi tom radnjom bi prometna nezgoda posve sigurno bila izbjegnuta u opisanim okolnostima slučaja, ali bi se po mišljenju vještaka, tom radnjom, umanjile mogućnosti njenog nastanka. Što se tiče LM, vještak je mišljenja da je u slučaju okomitog prelaska asfaltnog kolnika prilikom okretanja tijela za kut od 90 stupnjeva, LM nakratko bio u prilici da u perifernom vidnom polju ugleda nailazeći osobni automobil, no tu mogućnost nije imao u slučaju da se kretao dijagonalno, pri čemu se zaokrenuo tek za kut od 45 stupnjeva, no vještak nalazi da je LM, mogao da se nakratko zaustavi prilikom hodanja, prije nego li je odlučio prijeći na suprotnu stranu ceste, te da prvo pogleda prema kolniku iza svojih leđa (vještak izričito navodi "na jednu i drugu stranu"), te po potrebi propusti osobni automobil, pa bi se tada prometna nezgoda izbjegla, svakako.

56. Bez obzira, što je tuženik posredstvom odvjetnika Josipa Perića u podnesku od 20. svibnja 2019. godine, smatrao da nalaz vještaka Mlinarića, nije prikladan i da se na njemu ne može utemeljiti meritorna odluka suda (nalazeći opravdanje tom svom zaključku u netočnoj, po uvjerenju suda, tvrdnji da je tijekom postupka sasvim jasno i nesporno utvrđeno da se tužitelj kretao sasvim normalnim, a ne spornim hodom, te da je cestu prelazio okomito – jer za takav zaključak nije bilo opravdanog razloga, a niti dokaza kojeg bi sud mogao prihvatiti), pa se također drugi odvjetnik tuženika, GJ, zaigrao prilikom saslušanja vještaka Zlatka Mlinarića na raspravi održanoj dana 23. rujna 2019. godine, kada je pokušao od vještaka dobiti odgovor na potpuno besmislena pitanja ili pitanja koja nemaju veze sa predmetom spora ili ona na koja je vještak dao svoj odgovor u pisanom nalazu (primjerice samo, taj odvjetnik tuženika je našao umjesnim pitati vještaka da odgovori na pitanje kojom stranom ceste se pješak treba kretati na prometnici, da li je vještak na temelju materijalnih ili nekih drugih konkretnih dokaza prikazao opisanu situaciju – iako je sve u vezi toga bilo navedeno u nalazu vještaka, koji je temeljni zadatak vještačenja ili na osnovu čega vještak vještači, može li vještak reći sa stopostotnom sigurnošću da je druga situacija koju je opisao upravo ono što se dogodilo, da li je u postupanju osiguranika tuženika počinjen kakav prekršaj), te bez obzira što se E posredstvom svog odvjetnika, očitovao o nalazu vještaka u podnesku od 08. svibnja 2019. godine, nerealno po uvjerenju suda, ustvrđujući da iz vještačkog nalaza proizlazi da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nezgodu u prevladavajućem omjeru, te da je doprinos LM prometnoj nezgodi samo 20 %, sud je morao izvesti određene zaključke na temelju vještačkog nalaza i mišljenja.

57. Prije svega, imajući u vidu i iskaze svih saslušanih svjedoka u ovoj parnici, ali i sadržaj pisanog nalaza i mišljenja vještaka Mlinarića, koji je u potpunosti odgovorio na zadani mu predmet vještačenja iz rješenja broj Pn-59/2018-28 od 20. prosinca 2018. godine, ali i dodatno zadani mu predmet vještačenja prilikom uviđaja u smislu da prikaže i analizira dinamiku nastanka prometne nezgode na dva načina, kako je to (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

predložio odvjetnik E, na održanom uviđaju, sud zaključuje da je u ovoj parnici dokazano:

- da se LM, kretao kritičnog dana (kao i inače što se kretao) sasvim pogrešnim dijelom ceste za pješaka (desnim), iako se inače sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, trebao kretati cestom lijevim dijelom na način da mu vozila dolaze u susret, a ne da se kreće u smjeru kretanja vozila po istom dijelu ceste,

- da je vozač automobila uočio LM da hoda po desnom dijelu ceste, kada mu se približavao i da je stoga malo vozilo pomaknuo ka sredini ceste prilikom približavanja LM, ali da nikako vozač automobila nije očekivao da će E naglo skrenuti u lijevo, gledajući u smjeru njegovog kretanja, dakle na cestu s namjerom da prijeđe preko ceste na drugu stranu ceste (lijevu stranu), a time ujedno da krene pred vozilo i time izazove prometnu nezgodu,

- da je LM, neposredno prije sudara skrenuo u lijevo s namjerom da prijeđe cestu i dođe na lijevu stranu, bez da se prethodno uvjerio smije li ili ne izvršiti tu radnju skretanja radi svoje sigurnosti i da li mu se približava automobil iza leđa,

- da je E imao problema sa sluhom i da je inače slabo čuo, kritičnog dana, a nije dokazano da li je E krenuo pješice neposredno prije nego li je na njega naletio automobil, na lijevi dio ceste okomito (dakle, pod pravim kutom u odnosu na smjer kretanja desnim dijelom ceste ili dijagonalno unaprijed pod nekim drugim kutom).

58. Sud nije samo na temelju iskaza vozača automobila, mogao bezrezervno zaključiti da je ovaj dao zvučni signal u vozilu, kada je uočio pješaka (LM) da se kreće desnim dijelom ceste u trenutku kada mu se približavao s vozilom u smislu da ga upozori (jer za takav zaključak nije bilo dostatan samo iskaz svjedoka DJ da bi ga sud mogao, bez kritike prihvatiti, a drugih dokaza u vezi te tvrdnje ovoga svjedoka nije niti bilo), niti da je E, čuo taj zvučni signal ukoliko je bio dan od strane DJ (iz istih razloga, kao i prethodno) i reagirao na njega okretanjem glavu u smjeru vozila (tim više što je ta tvrdnja svjedoka bila nerealna u kontekstu činjenice da je par sekundi potom E, skrenuo u lijevo na cesti kojom je hodao, dakle direktno pred automobil, pa bi tako nešto upućivalo na suicidalne namjere E, a na kakve namjere ne upućuje niti jedan, jedini izvedeni dokaz u ovoj parnici), niti je sud uopće mogao na temelju nekog konkretnog dokaza zaključiti da bi E, neposredno prije sudara, krenuo okomito ili dijagonalno preko ceste na lijevu stranu ceste.

59. Naime, stranke i njihovi odvjetnici u ovakvim parnicama, sasvim razumljivo sa ljudskog aspekta, pokušavaju na sve moguće načine, učiniti da njihova stranka uspije u postupku, pa je tako i odvjetnik LM, predložio prilikom uviđaja da vještak razmotri navedene dvije opcije načina prelaska LM preko ceste (da bi u boljoj varijanti za njega, E imao većeg izgleda da uspije u ovoj parnici, odnosno da uspije sa što većim omjerom u ovom postupku, tj. da sud utvrdi manji doprinos LM prometnoj nezgodi), dok je odvjetnik tuženika, bezuspješno pokušao uvjeriti sud da je u ovome postupku već dokazano, izvedenim dokazima, da se tužitelj kretao sasvim normalnim, a ne spornim hodom, te da je cestu prelazio okomito (što bi išlo u ovom slučaju u korist tuženika, da je nešto takvo doista utvrđeno).

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

60. Okolnost da je u ovom postupku bilo na temelju izvedenih dokaza objektivno nemoguće utvrditi da li se E, kretao izuzetno sporo u kritičnom trenutku ili normalnih hodom, da li je osiguranik tuženika uopće dao zvučni signal LM, kada ga je uočio u vrijeme dok mu se približavao krećući se u automobilu, pa čak i ukoliko ga je dao, da li je na taj zvučni signal, LM uopće reagirao na neki način, a također i da je po uvjerenju suda bilo nemoguće zaključiti da li se LM, držao stroge okomice od 90 stupnjeva, kada je odlučio neposredno prije sudara, hodajući prijeći cestu s desne na lijevu stranu ili je ipak krenuo na drugu stranu ceste dijagonalno (kosinom unaprijed) pod nekim kutom (o kojem kutu kretanja se u tom slučaju također ne može sa sigurnošću spekulirati), upućuje na zaključak da nije trebalo izvoditi novi dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode (jer je vješta Zlatko Mlinarić, odgovorio u tom smislu na zadani mu predmet vještačenja u okviru raspoloživih dokaza, pri čemu je i sam naglasio da na licu mjesta nisu bili pronađeni materijalni tragovi u vidu krhotina plastike i ostatka stakla, koji bi u tom slučaju mogli točno definirati mjesto naleta), te da je sud morao izvesti određene zaključke na temelju onoga što je dokazano u ovoj parnici, a što je istaknuto u točci 57., ovoga obrazloženja, ali i u nalazu i mišljenju vještaka, kada se govori o činjenicama koje proizlaze iz vještačkog nalaza.

61. Sud je pri tome prihvatio zaključak vještaka Mlinarića da je E, svakako mogao izbjeći prometnu nezgodu da nije odlučio neposredno prije sudara, prijeći preko ceste s desne na lijevu stranu, a jasno je i da je tu prometnu nezgodu mogao izbjeći da se kritičnog dana kretao po lijevoj strani ceste, po kojoj je to inače bio dužan, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ili da se prije vršenja radnje skretanja u lijevo preko ceste, prvo na desnoj strani ceste (na kojoj se nalazio i kojom se kretao) zaustavio i okrenuo unazad da pogleda, da li dolazi neko vozilo iza njega i da li smije prijeći preko ceste, bez neke opasnosti od sudara, tim više što iz izvedenih dokaza proizlazi da je bio dosta slabog sluha, pa se nije mogao pouzdati u sluh u kontekstu akceptiranja opasnosti koja mu je dolazila iza leđa u kritičnom trenutku.

62. U drugu ruku, iako iz izvedenih dokaza proizlazi da se osiguranik tuženika, upravljajući automobilom kretao otprilike u granicama dopuštene brzine kretanja motornih vozila na tom dijelu ceste (ograničenje je iznosilo 50 km/h, a vještak smatra da se kretao 51,27 km/h), neposredno prije uočavanja opasnosti, odnosno prije nego li je uočio da LM prelazi cestu iznenada s desne na lijevu stranu ili nešto zanemarivo malo preko te dopuštene brzine kretanja vozila, činjenica jest da je prije uočavanja opasnosti u smislu pješačkog kretanja u lijevo po cesti, vozač automobila uočio pješaka da se kreće po desnom dijelu ceste i da je upravo zbog toga, vozač morao značajnije smanjiti brzinu kretanja vozila kojim je upravljao, po uvjerenju suda, upravo stoga da izbjegne potencijalnu opasnost sudara u slučaju da pješak iznenada pokuša prijeći preko ceste. Sud smatra da bi takva reakcija svakog prosječnog vozača, bila primjerena i logična u opisanim okolnostima slučaja, te da bi savjestan vozač svakako trebao znatno usporiti kretanje automobila (inače brzina kretanja osiguranika tuženika je bila primjerena kritičnog dana, da se kojim slučajem pješak nije kretao po cesti s desne strane), kao reakciju na potencijalnu opasnost od sudara u slučaju iznenadnog prelaska preko ceste od strane pješaka (sud je već napomenuo da ne može u tom smislu pokloniti vjeru iskazu svjedoka o tome da je istinito kazivao kada je naveo da je dao zvučni signal u automobilu i da je primijetio da ga je E čuo je je okrenuo glavu u smjeru vozila, obzirom da na istinitost te tvrdnje svjedoka ne upućuje niti jedan drugi dokaz, a ta tvrdnja je krajnje dubiozna u kontekstu činjenice da je par sekundi kasnije (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

LM, krenuo preko ceste na lijevu stranu, dakle direktno pred vozilo koje mu se približavalo).

63. Kako iz uvjerljivog iskaza rođaka E, PJ (nećaka LM), saslušanog u svojstvu svjedoka proizlazi da je E, inače bio razumna i svjesna osoba prije štetnog događaja, a suprotno ne proizlazi iz izvedenih dokaza (neovisno o načinu kretanja desnom stranom ceste, što je E uobičavao uvijek činiti), sud ne može zaključivati da je opisana reakcija LM u kritičnom trenutku, imala obilježja pokušaja suicida, a što bi se moglo zaključiti u slučaju da je sud prihvatio kao točnu ili kao dokazanu tvrdnju svjedoka DJ, da je dao zvučni signal pješaku, kada ga je učio da se kreće desnom stranom ceste i da je ovaj na to reagirao okretanjem glave u smjeru vozača automobila, odnosno da je E bio svjestan da mu se s leđa približava po cesti automobil i da mora pripaziti.

64. Uslijed opisanih propusta koje su učinili po uvjerenju suda i E i ŽJ u smislu izbjegavanja sudara, sud smatra da ne postoje razlozi za utvrđenje da je isključivo LM doprinio štetnom događaju, bez ikakvog doprinosa vozača automobila, a također da se ne radi samo o doprinosu LM od 20%, kako to po uvjerenju suda pogrešno smatra njegov punomoćnik u osobi odvjetnika, nego da se ovdje radi svakako o jednakoj podijeljenoj odgovornosti E i DJ, dakle svakoga u opsegu od po 50%. Prijedlog tuženika u vezi izvođenja dokaza novim prometnim vještačenjem je ocijenjen nepotrebnim (bez obzira što se tuženik tijekom ove parnice pozivao i na nalaz vještaka Pere Todorovića iz postupka vođenog pred državnim odvjetništvom – koji nalaz nije od značaja za ovu parnicu, te je mogao biti od značaja za donošenje državno-odvjetničke odluke koja je bila i donesena (list 15-16), a iz kojeg nalaza vještaka Todorovića, inače, proizlazi da je osiguranik tuženika u kritičnom trenutku upravljao motornim vozilom u granicama dopuštene brzine, te da se nastanak prometne nezgode može pripisati radnjama LM), obzirom da je vještak Mlinarić odgovorio na predmet vještačenja određen u ovome postupku, te da po vještaku Mlinariću, utvrđena brzina kretanja osiguranika tuženika od 51,27 km/h u trenutku uočavanja opasnosti, nije bila odlučan čimbenik za utvrđivanje od strane ovoga suda o tome da u okolnostima slučaja, postoji odgovornost osiguranika tuženika, kao što ne bi bila ta brzina kretanja odlučan čimbenik, niti da je prometnim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da se osiguranik tuženika, primjerice kretao brzinom od 47-49 km/h, već je odlučan čimbenik bila upravo okolnost što dotični nije svoju brzinu i način kretanja motornim vozilom, prilagodio uvjetima na cesti, koji uvjeti su u smislu čistine i preglednosti bili jako dobri, odnosno činjenici da je uočio kako se ispred njega, po cesti, kreće pješak na desnom dijelu ceste i to ne po rubu kolnika ili bankini, te da taj pješak realno predstavlja opasnost od sudara, pa je po uvjerenju ovoga suda osiguranik tuženika trebao brzinu kretanja svojim vozilom i sniziti na manje od 40 km/h ili bar do 40 km/h, te vozilo usmjeriti na lijevi prometni trak, a da je to učinio do prometne nezgode, po uvjerenju suda, imajući u vidu prihvaćeni sadržaj nalaza vještaka Mlinarića, ne bi niti došlo.

65. Naime, ne može se zanemariti činjenica da se vozač automobila u pokretu, koje vozilo se inače smatra opasnom stvarju, nalazio u povoljnoj situaciji da pravovremeno uoči potencijalnu opasnost od pješaka jer se kretao ravnim dijelom ceste i na vrijeme je uočio LM, pa je uslijed pravilne reakcije vozača i znatnog smanjenja brzine kretanja vozilom, uz pomicanje vozila bliže lijevom rubu kolnika (jer nitko nije u ovome postupku kazivao o tome da bi iz suprotnog smjera dolazilo neko drugo vozilo koje bi (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

onemogućilo tu radnju, a iz fotografija vještaka je razvidno da se kritični dio ceste proteže ravno, bez zavoja, u dužini od više stotina metara i da je vidljivost i preglednost bila dobra u kritičnom trenutku), po uvjerenju suda, da je ŽJ predvidio opasnost i učinio sve što je objektivno mogao da spriječi potencijalni sudar, sudar bio izbjegnut. U drugu ruku, da je E, učinio sve što je sud već naveo da je morao učiniti da se izbjegne štetni događaj ili sudar, također bi bio izbjegnut sudar, a u tim opisanim okolnostima slučaja sud smatra da je doprinos štetnom događaju ili sudaru navedenih sudionika u prometu bio ravnomjeran, odnosno po 50%.

66. Sudska praksa koju je tuženik dostavio u smislu da dokaže isključivu odgovornost LM za štetni događaj, nema nikakve veze sa okolnostima ovog konkretnog slučaja, a iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Mlinarića dostavljenog u vezi ovog konkretnog slučaja, koji sud prihvaća kao istinit i točan, odnosno dat u skladu s pravilima struke, proizlazi da bi nalet bio izbjegnut pri brzini kretanja osobnog vozila u trenutku uočavanja opasnosti, jednakoj ili manjoj od oko 40,83 km/h, a do koje brzine je po uvjerenju suda osiguranik tuženika na tom ravnom dijelu ceste mogao svakako sniziti brzinu kretanja vozila kojim je upravljao u trenutku kada je prvi put uočio LM, uz pomicanje vozila bliže lijevom rubu ceste, za svaki slučaj i opreza radi da se maksimalno smanje bilo kakve mogućnosti nastanka prometne nezgode.

67. Ovaj opisani postotak podijeljene odgovornosti, odnosno doprinosa LM, kritičnoj prometnoj nezgodi, kakav je utvrdio sud će biti kasnije od značaja, kod utvrđivanja opravdane visine štete koju je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljima, kao nasljednicima LM, s obzirom da od utvrđene visine štete, svakako treba umanjiti doprinos LM, nastanku štetnog događaja, a time i štetnim posljedicama.

68. Vezano za visinu nastanka štete, sud je izveo dokaze medicinskim vještačenjima i to u dva navrata, ocijenivši da je nakon prvog medicinskog vještačenja bilo neophodno odrediti novo medicinsko vještačenje iz razloga koji će biti istaknuti u daljnjem tijeku obrazloženja ove odluke.

69. Vještak LJ nije pravovremeno odgovorio na zadani mu predmet vještačenja, određen rješenjem broj Pn-178/2021-22 od 20. listopada 2022. godine, a kako je izignorirao i produljeni mu rok od 10 dana, za dostavu pisanog nalaza i mišljenja, koji mu je dodijeljen dopisom od 19. prosinca 2022. godine, sud je rješenjem od 18. siječnja 2023. godine, odredio glavnu raspravu radi saslušanja tog vještaka za dan 13. travanj 2023. godine, a ujedno je tom odlukom pozvao vještaka ponovo, da u daljnjem roku od 30 dana, dostavi zatraženi nalaz.

70. Kako je vještak LJ, ponovo izignorirao i taj zahtjev suda, te do tada nije dostavio sudu zatraženi nalaz i mišljenje u roku dužem od puna 4 mjeseca, dopisom od 10. ožujka 2023. godine je upozoren da će mu se izreći novčana kazna ukoliko u daljnjem roku od 10 dana ne dostavi nalaz i mišljenje, pa kako je tek prijetnja novčanom kaznom edukativno djelovala na ovog medicinskog vještaka da shvati svoje osobne obveze i dužnosti u vezi ovog spisa, dostavio je podneskom od 03. travnja 2023. godine, pisani nalaz i mišljenje u kojem je valjda da opravda svoju nemarnost i neažurnost, naveo u prvoj rečenici da je na zahtjev suda analizirao medicinsku dokumentaciju LM, koja prileži u spisu koji sadrži 635 stranica (kao da u spisu ima 635 stranica medicinske dokumentacije, a ne simboličan broj listova medicinske (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

dokumentaciju koju je trebao analizirati u odnosu na ukupan broj listova spisa – opaska suca).

71. Uglavnom iz napokon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka LJ, proizlazilo je na što sve upućuje sadržaj medicinske dokumentacije iz spisa, te da je LM dovezen u bjelovarsku bolnicu, kolima hitne medicinske pomoći u hitan bolnički prijem, da je na dasci imobiliziran, da mu je vrat imobiliziran, da se kod dolaska u bolnicu ne može sa LM uspostaviti verbalni kontakt, te je bila vidljiva vanjska ozljeda temporalno lijevo, krvarenje iz lijevog uha, sa većom oteklinom prednjeg dijela lijeve natkoljenice, deformacijom lijevog gležnja, te mu je imobilizirana lijeva noga. Vještak je na temelju med. dokumentacije LM, utvrdio da je bio hospitaliziran u bjelovarskoj bolnici od 29. travnja do 24. svibnja 2017. godine, te da su za to vrijeme izvršeni u više navrata, raznovrsni pregledi zbog frakture rebara, rane na glavi i ostalih rana na tijelu LM. Također, utvrdio je da je E, bio ponovo u istoj bolnici hospitaliziran od 26., do 30. svibnja 2017. godine, te je vještak detaljno opisao što proizlazi iz medicinske dokumentacije LM. Iz nalaza liječnika psihijatra od 29. lipnja 2017.g., je proizlazilo da LM boravi u to vrijeme u Domu za starije i nemoćne osobe i to od svibnja 2017. godine, da je niz godina ovisnik o alkoholu, da nije završio osnovnu školu, da je radio u Austriji kao fizički radnik, da od bratove smrti tijekom 2015. godine, živi sam i nema djece, da ga obitelj opisuje kao zaostalog od rođenja, higijenski zapuštenog, te da se nije u stanju samostalno brinuti o sebi, pogotovo nakon ozljede pretrpljene u predmetnoj prometnoj nezgodi. Ujedno je psihijatar u medicinskom dokumentu, utvrdio kako se verbalni kontakt uspostavlja, ali se ne može adekvatno održati, da LM upute ne razumije i ne izvršava i da je samostalno nepokretan. Liječnik je u tom medicinskom dokumentu ukazao na potrebu pokretanja postupka procjene poslovne sposobnosti u segmentu liječenja i određivanja skrbnika. Nadalje, iz daljnjih medicinskih dokumenata za LM je proizlazilo da je dana 21. srpnja 2017. godine, LM polupokretan uz pomoć sestre i dana 24. kolovoza 2017. godine, da LM mokri spontano u pelene. Također, da je dana 12. prosinca 2017. godine, dovezen kolima hitne pomoći u kojima je imao prvu epileptičku ataku i hospitaliziran sve do 18. prosinca 2017. godine, da je zaprimljen u hitnoj služni zbog epileptičkog statusa grand mal tipa, odnosno da je ranije isto imao epi napade. Također, vještak je utvrdio da je LM, preminuo **.**.2020..

72. Vještak je zaključio na temelju raspoložive medicinske dokumentacije LM, da je dotični u štetnom događaju pretrpio i da mu je dijagnsticirana Polytrauma, contusio cerebri (nagnječenje mozga), fractura cranii temporoparietalis sin. (prijelom lubanje sljepoočno – tjemeno lijevo), SAH (krvarenje ispod meke ovojnice mozga), fractura sostarum II-IV, V-X (prijelom rebara II-IV lijevo, te V-X rebra lijevo uz pomak i I rebra desno, krvarenje u pleuralnom prostoru, zrak u sredoprsju, krvarenje iz lijevog uha, prijelom lijeve potkoljenice, prijelom lijeve lopatične kosti, kompresivni prijelom gornje pokrovne plohe desetog prsnog kralješka, razderotinu na glavi i krvni podljev lijeve natkoljenice. Istakao je i da je epileptični napad zbog kojeg je E bio hospitaliziran, posljedica kontuzije mozga (nagnječenja mozga), nakon ozljede mozga u predmetnom štetnom događaju, Tu je vještak naveo da u priležećoj medicinskoj dokumetaciji i zdravstvenom kartonu nema podataka da je tužitelj ranije imao epilepsiju.

73. Vezano za kriterije bitne za odmjeravanje visine štete, vještak LJ je odgovarajući na predmet vještačenja, naveo da je E trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, a lakšeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, da je primarni strah u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja, bio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah karakteriziran brigom (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

za zdravlje i ishodom liječenja, bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, srednjeg u trajanju od 2 tjedna i blažeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca.

74. Vezano za tuđu pomoć, vještak je utvrdio kako je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom u ukupnom trajanju od 3 mjeseca i to 6 tjedana po 4 sata dnevno, 6 tjedana po 2 sata dnevno, a u smislu trajnih posljedica u vezi smanjenja životne aktivnosti ovaj vještak je ubrojio samo epilepsiju, kao posljedicu nagnječenja mozga, time da je naruženje, opisao kao naruženje blagog stupnja, kao posljedica postoperacijskog ožiljka u predjelu lijevog nožnog zgloba.

75. Kako je ovaj vještak u pisanom nalazu i mišljenju propustio odgovoriti na niz zadanih mu pitanja u okviru određenog predmeta vještačenje, vještak je prilikom usmenog saslušanja na raspravi održanoj dana 13. travnja 2023. godine, dopunio pisani nalaz mišljenje istaknuvši da je E pretrpio teške tjelesne povrede, kako svaku zasebno, tako i u njihovom zbroju, te se nije mogao na adekvatan način očitovati o stanju svijesti LM sa stručnog aspekta, naglasivši da bi za takvo nešto bio adekvatan liječnik psihijatar. Također, dopunio je pisani nalaz i mišljenje, navevši da je liječenje LM, bilo dovršeno 18. prosinca 2017. godine, kada je izašao iz bolnice zbog epilepsijskog napada, nakon čega nije bilo za LM, daljnjih medicinski dijagnosticiranih podataka. Također, ovaj vještak je naglasio da se ne može sa stručnog aspekta očitovati da li je strah kojeg je pretrpio kod E, ostavio kakve trajnije posljedice, uputivši sud da bi za takvo utvrđenje bio adekvatan liječnik psihijatar. Vezano za nelagode ili neugodnosti tijekom liječenja LM, o kojima se trebao očitovati, a nije, vještak je dopunio svoj pisani nalaz navevši da je LM zbog ozljede u vidu prijeloma rebara bio prinuđen ležati u krevetu puna tri tjedna, te je zbog prijeloma u lijevom nožnom zglobu, imao imobiliziranu potkoljenicu u trajanju od 6 tjedana. Ujedno je ukazao na činjenicu da je LM, tijekom liječenja prvih 6 tjedana morao koristiti za kretanje obje dolaktične šake, a slijedećih šest tjedana je morao koristiti jednu, a bio je podvrgnut i pretragama u vidu CT glave, CT prsnog koša, RTG lijevog nožnog zgloba. Za naruženje LM je dopunio pisani nalaz na način da je naveo kako je isto samo povremeno uočljivo trećim osobama. Vezano za tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna LM, vještak je ponovio da mu je ista trebala 3 mjeseca ukupno i to u vezi posljedica tjelesnih ozljeda, a nakon što je vještaku predočeno da se LM, nije moglo saslušati na glavnoj raspravi dana 11.12.2018.g., upitan da se očituje da li mu je trebala tuđa pomoć i njega i u vrijeme održavanja rasprave, naveo je da o tome ne može ništa kazivati jer bi se to eventualno odnosilo na očitovanje liječnika psihijatra u vezi psiho-organskog sindroma LM.

76. Vezano za nelogičnost navoda na 4 stranici pisanog nalaza vještaka, na kojoj je navedeno da se E liječio na psihijatriji 1996. godine, zbog alkoholizma i komplikacija epi atake grand mal tipa, te da je na 5 stranici nalaza napisao, kako u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je LM, ranije imao epilpsiju, vještak je naglasio da je navod s 4 stranice pisanog nalaza bio citat liječnika iz medicinske dokumentacije LM, koji liječnik navodi za LM da nije imao epi – napade, a kasnije ppiše da je između ostalog liječen i zbog epi – atake GM tipa, pa je vještak zaključio da je LM isključivo kao posljedicu pretrpljene ozljede u predmetnom štetnom događaju imao navedenu epilepsiju GM tipa.

77. Nadalje, postotak smanjenja životne aktivnosti LM, koji vještak nije konkretno matematički izrazio, vještak je na navedenoj raspravi konkretizirao na trajno smanjenje (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

životne aktivnosti od 10%. To je obrazložio navođenjem da kod Grand mal epi napada, kao posljedice štetnog događaja, dolazi do gubitka svijesti i taj gubitak svijesti podrazumijeva ta vrsta epi napada, no iako je na taj napad LM dobro reagirao, na propisanu anti epileptičnu terapiju, unatoč tome što se ne vidi iz medicinske dokumentacije da su se takvi napadi ponavljali, radi se o trajnom smanjenju životne aktivnosti u navedenom postotku.

78. Očitujući se na pitanja odvjetnika stranaka, vještak je naveo da se zbog prijeloma rebara sa krvarenjem ne radi o smanjenju životne aktivnosti kod LM jer je ta ozljeda bila sanirana i da E ne bi niti imao smanjenje životne aktivnosti da nije doživio epileptički napad kao posljedicu štetnog događaja, te da isključivo liječnik psihijatar može dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri demencija kod LM, utječe na njegovu orijentaciju, te da u spisu nema podataka da li je E nosio štake u razdoblju u kojem je vještak za to utvrdio potrebu.

79. Unatoč činjenici da se tuženik sasvim neprimjereno i neosnovano, protivio prijedlogu suprotne stranke da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, obzirom da vještak LJ nije odgovorio na niz pitanja u kontekstu potpunog odgovara na povjereni mu predmet vještačenja, te da je i sam vještak LJ sugerirao da se u vezi toga može očitovati liječnik psihijatar (a novo vještačenje je odvjetnik E, predložio po liječnicima neurologu i kirurgu koji mogu odgovoriti na cjelokupni predmet vještačenja, pri čemu je naveo da je s nevjericom čuo da je vještak LJ samo sa 10%, procijenio smanjenje životne aktivnosti LM i to isključivo zbog navedenog epi napada, iako je dotični pretrpio 8 teških tjelesnih ozljeda od kojih su 3 bile opasne po život), sud je rješenjem od 03. listopada 2023. godine, odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, koje vještačenje je povjerio vještacima VJ i TJ.

80. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje VJ i TJ (pored činjenice da su dotični vještaci opisali što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije LM) u bitnome dijelu proizlazi da je vještakinja sa kolegom TJ, utvrdila da je E u štetnom događaju zadobio prijelom (frakturu) baze lubanje i prijelom (frakturu) lijeve potkoljenice u području lijevog gležanjskog zgloba, kao i prijelom (fraktura) lijeve lopatice, a što predstavljaju teške tjelesne ozljede.

81. Odgovarajući na dio predmeta vještačenja koji se odnosi na stanje svijesti i rasuđivanja sada LM u vrijeme nastanka štetnog događaja navedenog dana, ali i nakon nastanka štetnog događaja (pri tome vještaci moraju imati u vidu da sudac nije mogao saslušati ČJ na raspravi održanoj dana 11. listopada 2018. godine, a što je konstatirano u uvodnom dijelu zapisnika s tog ročišta), vještakinja je navela da je nakon štetnog događaja prednik tužitelja bio je psiho-organski promijenjen, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije. Naime, prema psihijatrijskom nalazu od 29.6.2017. godine, LM je bio pri svijesti, otežano surađuje, psihomotorno usporen, verbalni kontakt se uspostavlja i ne može se adekvatno održati. Upute ne razumije i ne izvršava. Psiho-organski promijenjen. Sličan nalaz je bio i od 25.8.2017. godine.

82. Nadalje, po vještacima je liječenje LM bilo dovršeno godinu dana nakon štetnog događaja, dakle, stanje se stabiliziralo 29.04.2018. godine, premda je njegovo stanje zahtijevalo daljnje praćenje i liječenje.

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

83. Vezano za kriterij straha, vještaci su zaključili kako je LM, prilikom navedenog štetnog događaja pretrpio strah i to primarni strah, jakog intenziteta kratkog trajanja, sekundarni strah sumarno jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 45 dana, a povremeni, kasni strah, iskazan je kroz smanjenje životne aktivnosti. U pogledu kriterija bolova, vještaci su mišljenja da je E, svojevremeno, trpio za života zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi, fizičke bolove sumarno jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dan, manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Također, vještaci utvrđuju da je E tijekom liječenja bio izložena nelagodama i neugodnostima, obzirom da je boravio na bolničkom liječenju, da je bio podvrgnut dijagnostičkim pretragama u vidu RTG-a, CT-a, vađenja krvi, davanja lijekova na usta i i intravenski, te da je također bio podvrgnut i operacijskim zahvatima.

84. Nadalje, vještaci su mišljenja da je kod LM, zbog posljedica pretrpljenih ozljeda svojevremeno, za njegovog života došlo do smanjenja životne aktivnosti, od ukupno 62 % i to s kirurškog aspekta, zbog stanja po prijelomu rebara (5%), stanja po prijelomu u području lijevog gležanjskog zgloba (15%), te prijeloma lijeve lopatice (5%), te stanja po zadobivenoj kraniocerebralnoj ozljedi s posljedičnim razvojem psiho-organskog sindroma 50%. Pri procjeni ukupnog realnog smanjena životnih aktivnosti, vještaci tvrde da su uzeli u obzir životnu dob LM, ali i ranije, prije predmetno štetnog događaja psihičke smetnje u vidu blaže retardacije, te podatak iz medicinske dokumentacije gdje se navodi da je 1996. godine, bila verificirana epilepsija, te da je bio kronični alkoholičar što također utječe na djelomični razvoj psiho-organskog sindroma. Vještaci u tom smislu pojašnjavaju da se smanjenje životnih aktivnosti, kod LM, ogledalo u stanju dotičnog po prijelomu rebara, tj. u vidu bolnosti prsne stjenke kod dubljeg disanja, kihanja i kašljanja, te kod okretanja u krevetu, ograničene je bio pokretljivosti u lijevom gležanjskom zglobu, te ograničene i bolne pokretljivosti u lijevom ramenu, a sve to uz istaknuti razvoj psiho-organskog sindroma.

85. Odgovarajući na predmet vještačenja u vezi naruženja LM, kao posljedica pretrpljenih povreda u navedenoj prometnoj nezgodi, vještaci su zaključili da se kod LM, radilo o naruženju teškog stupnja jer nakon predmetnog štetnog događaja, sada pokojni E, više nikada nije bio samostalno pokretan, te je za njega bila potrebna primjena ortopedska pomagala i to u vidu invalidskih kolica.

86. Vezano za tuđu pomoć i njegu LM, nakon pretrpljenih ozljeda u navedenoj prometnoj nezgodi, odnosno za vrijeme kućne njege, vještaci smatraju da je LM, bila potrebna nestručna tuđa pomoć u trajanju od 6 sati dnevno za pomoć pri održavanju osobne higijene, oblačenju, pomoć pri hranjenju, pripremi hrane te za sve kućanske poslove, za vrijeme naklon što je otpušten s bolničkog liječenja, do kraja života, umanjeno za dane provedene na bolničkom liječenju.

87. Kako je predmetom vještačenja bilo određeno za navedeno dvoje vještaka, između ostalog, da se očituju o pisanom nalazu i mišljenju kolege vještaka, u slučaju da se ne slažu sa nalazom vještaka LJ, vještaci su istakli da se vještak LJ prilikom procjene trajnih posljedica nije niti očitovao o postotku smanjenja životnih aktivnosti, te da stoga njegov pisani nalaz niti ne mogu komentirati, a iako je kasnije na raspravi, izvršena korekcija nalaza i mišljenja gdje je procijenjeno samo stanje po epilepsiji od 10%, taj vještak nije ocijenio trajne posljedice s kirurškog aspekta, te (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018) posljedice sveukupno zadobivene kraniocerebralne ozljede (posljedice ozljede mozga) s razvojem psiho-organskog sindroma. Shodno tome, vještaci tvrde da su u svom nalazu ocijenili ukupno i realno, smanjenja životnih aktivnosti LM, vezao za sve ozljede koje je dotični zadobio.

88. Nakon primitka, pisanog nalaza i mišljenja navedeno dvoje vještaka, tužitelji su posredstvom punomoćnika, podneskom od 12. veljače 2024. godine, konkretizirali visinu svoje tražbine na iznose od po 18.605,82 Eura sa zateznom kamatom, pojasnivši zbog čega potražuju te iznose (a što je konstatirano u uvodnom dijelu obrazloženja ove odluke), naglasivši da u cijelosti prihvaćaju nalaz vještaka VJ i TJ, te da ne stavljaju nikakve primjedbe na ovaj vještački nalaz.

89. Tuženik je podneskom dostavljenim sudu 26. veljače 2024. godine, prigovorio u cijelosti nalazu i mišljenju medicinskih vještaka VJ i TJ, budući da je taj nalaz u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka LJ, a tuženik smatra da su svi vidovi štete u nalazu navedeno dvoje vještaka iskazani previsoko i u cijelosti su kontradiktorni nalazu i mišljenju vještaka LJ, posebice u pogledu trajnih posljedica, naruženja i tuđe pomoći i njege.

90. Kako je tuženik predložio da se svo troje medicinskih vještaka pozovu na glavnu raspravu radi pokušaja da usuglase svoje nalaze i mišljenja, sud je udovoljio tom prijedlogu tuženika, te pozvao svo troje vještaka (LJ, VJ i TJ), na glavnu raspravu za dan 23. rujna 2024. godine u 13:50 sati.

91. Na to ročište se odazvalo svo troje vještaka, pri čemu je vještak LJ naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, ali i dopune vještačkog nalaza u smislu usmenog saslušanja kada je na ročištu dopunio pisani nalaz i mišljenje i odgovorio na upite suca u vezi predmeta vještačenja u vezi kojih se nije očitovao u pisanom nalazu, nakon čega za tog vještaka zastupnici stranaka nisu niti imali posebnih pitanja, obzirom da je tema vještačkog saslušanja bila pokušaj da se vještaci usuglase oko sadržaja nalaza i mišljenja i utvrđenja realnih i objektivnih posljedica koje je LM, pretrpio u štetnom događaju, vidljivih u medicinskoj dokumentaciji LM.

92. Unatoč tome, što su i vještaci VJ i TJ naveli da ostaju u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, sud je morao saslušati te vještake po prvi put na glavnoj raspravi, pa je vještakinja VJ, na upit suca u vezi predmeta vještačenja glede kojeg se nije očitovala sa kolegom TJ u pisanom nalazu, na toj raspravi navela da u vezi stanja svijesti prednika tužitelja, sada pokojnog ČJ, na dan štetnog događaja, može reći da je dotični bio pri punoj svijesti na dan štetnog događaja jer se samostalno kretao i prelazio preko ceste. Također je istakla da je osobno, kao vještak, uočila da iz osobnog zdravstvenog kartona LM, proizlazi da se radilo o osobi koja je dijagnosticirana kao kronični alkoholičar prije štetnog događaja, sa blagom retardacijom, te epi napadom, međutim nije bilo baš nikakvog medicinskog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da LM, nije bio pri punoj svijesti na dan štetnog događaja. Ujedno je ova vještakinja, navela na upit suca, kako je njezino mišljenje da je smrtna posljedica LM, bila u uzročno posljedičnoj vezi, sa posljedicama štetnog događaja, koje je pretrpio sada pok. ČJ u prometnoj nezgodi.

93. Na posebno pitanje zastupnika tuženika, da li vještakinja može povezati ranije dijagnosticiranu kroničnu ovisnost o alkoholu LM sa psiho organskim simptomima (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

dotičnog, odnosno da li su ti simptome mogli prouzročiti te dijagnosticirane zdravstvene probleme kod E, vještakinja je izjavila da to ne može sa sigurnošću tvrditi, međutim dodala je kako je bez svake dileme, da je nakon štetnog događaja LM dijagnosticirana kontuzija mozga i to na mjestu gdje dolazi do pogoršanja kognicije, a što inače dovodi do toga da on može koristiti ruke i noge, ali da dolazi i do psiho organskih tegoba, zbog čega smatra da je štetni događaj prouzročio kod prednika tužitelja daljnje tegobe.

94. Vještak TJ je prilikom saslušanja, naveo da se zbog velike razlike i to u bitnome u pogledu posljedica koje je pretrpio E u štetnom događaju, između njegovog nalaza i mišljenja, te mišljenja njegove kolegice VJ i nalaza i mišljenja vještaka LJ, ne može niti djelomično prikloniti nalazu i mišljenju kolege LJ i da je zbog toga uvodno na ročištu naveo kako nije moguće da se u tom dijelu usuglasi sa nalazom kolege JJ, a ujedno je naglasio da su u pisanom nalazu kolegica i on, obrazložili zbog čega su se na navedeni način očitovali o predmetu vještačenja. Istakao je također da je suglasan sa očitovanjem kolegice VJ, prilikom saslušanja toga dana, vezano za konačne posljedice štetnih događaja u pogledu pok. ČJ, te da i sam smatra kako je konačna smrt te osobe u uzročnoj posljedičnoj vezi sa posljedicama koje je dotični pretrpio u štetnom događaju.

95. Nakon saslušanja medicinskih vještaka i bezuspješnog pokušaja usuglašavanja njihovih nalaza i mišljenja, sud je morao odlučiti da se prikloni samo jednom od dva dijametralno suprotnih nalaza i mišljenja, pri čemu je izbor bio više nego jednostavan iz nekoliko razloga.

96. Naime, iz sadržaja pisanog nalaza i mišljenja vještaka LJ, kojeg je ovaj vještak dopunio prilikom svog prvog saslušanja u ovoj parnici, kada je odgovorio na neka pitanja u vezi predmeta vještačenja, glede kojih se nije očitovao u pisanom nalazu, jasno i nedvojbeno proizlazi da se ovaj vještak ogradio oko konačnih posljedica štetnog događaja za LM, pogotovo u vezi smanjenja životne aktivnosti, ali i nekih ostalih, poput tuđe pomoći i njege, uputivši ovaj sud da bi liječnik psihijatar mogao odgovoriti na određena pitanja na koja nije mogao odgovoriti vještak LJ, obzirom na svoju specijalističku struku, pa je sam vještački nalaz tog vještaka i nepotpun i manjkav. Također, nalaz ovog vještaka je bio krajnje nerealan i nehuman u vezi utvrđenja da je kod LM ostalo samo naruženje blagog stupnja, kao posljedica postoperacijskog ožiljka u predjelu lijevog nožnog zgloba, ali i da je samo 3 mjeseca LM, trebao tuđu pomoć i njegu, te takvo utvrđenje ovog vještaka upućuje da točni nije uopće realno i objektivno procijenio posljedice koje je E imao nakon štetnog događaja.

97. Dakle, iz cjelokupnog sadržaja nalaza i mišljenja vještaka LJ je sasvim razvidno da je dotični krajnje nerealno i objektivno prenisko procijenio štetne posljedice prometne nezgode za LM (koje posljedice nije trebalo vještačiti samo i jedino u smislu posljedica od pretrpljenih fizičkih ozljeda), imajući u vidu medicinsku dokumentaciju dotičnog, ali i neke činjenice koje je sud utvrdio što na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, što na temelju iskaza saslušanog nećaka E u svojstvu svjedoka, a također s obzirom na okolnost da sudac nije mogao osobno saslušati tužitelja na glavnoj raspravi, zbog ozbiljnih posljedica štetnog događaja nastalih LM i u fizičkom i u psihičkom smislu, koje nisu niti teoretski mogle prouzročiti štetne posljedice u vezi (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

smanjenja životne aktivnosti od samo 10% ili u pogledu blagog stupnja naruženja ili u vezi tuđe pomoći i njege od samo 3 mjeseca (mada se i tu vještak LJ ogradio, navodeći da je kazivao isključivo u pogledu tjelesnih ozljeda, što implicira da je i u tom dijelu nalaz ovog vještaka bio nepotpun), ali i ostale minorne posljedice, koje je vještak LJ ustvrdio.

98. Sud dopušta da je olakotna okolnost za ovoga vještaka, činjenica da osobno nije vidio LM (niti u svojoj ordinaciji, niti u prostoriji suda kada je LM, trebao biti saslušan u svojstvu stranke u kolicima u kojima je dovezen iz Doma za starije i nemoćne osobe, gdje je tada boravio, za razliku od predmetnog suca koji je vidio LM u kakvom se fizičkom i mentalnom stanju LM, nalazio više od godinu dana, nakon štetnog događaja, međutim niti druga dva medicinska vještaka nisu imala priliku vidjeti LM, ali su ipak objektivno procijenili sve štetne posljedice koje je trpio E, nakon štetnog događaja). Naime, E koji je inače sam živio u trenutku štetnog događaja i koji se bio relativno vitalan i svakodnevno hodao, a dokaz tome je i činjenica da se mogao samostalno kretati, te da se kretao baš svaki dan i hodao po više kilometara dnevno prije štetnog događaja (na što upućuje prihvaćeni kao istinit iskaz svjedoka PJ, djelomično potvrđen iskazom svjedoka ZJ), nakon štetnog događaja je postao ne samo osoba koja ovisi 24 sata o tuđoj pomoći i njezi, nego se radilo o osobi, koja se više nije mogla niti samostalno kretati, niti samostalno živjeti i koja je za baš svaki aspekt nastavka svog života (koji je potrajao samo nešto više od 3 godine, od štetnog događaja), trebala tuđu pomoć i njegu, na što osim medicinske dokumentacije LM, direktno upućuju i drugi materijalni dokazi koji se nalaze u spisu, primjerice dopis Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 07. listopada 2020. godine, sa priloženim dopisom Doma za starije i nemoćne osobe Dolenčić od 06. listopada 2019. godine (list 435- 436).

99. U drugu ruku, pisani nalaz i mišljenje vještaka VJ i TJ je bio potpun, pa kako se radilo o stručnom nalazu renomiranih osoba na području svoje struke, te ne postoji niti jedan opravdan razlog za utvrđenje da bi njihov nalaz bio neobjektivan i netočan, odnosno suprotan pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio sva vještačka utvrđenja ovo dvoje vještaka, tim više što su dotični na zadnjoj raspravi svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložili, odgovorivši na određena pitanja, radi otklanjanja nekih nejasnoća.

100. Shodno tome, valjalo je na temelju tako prihvaćenog nalaza i mišljenja navedenih vještaka, analizirati opravdanost istaknutog novčanog potraživanja obojice tužitelja, kao nasljednika pokojnog E, a sve u kontekstu činjenice da je sud doprinos LM, štetnom događaju, ocijenio sa opsegom od 50%.

101. Kada se ima u vidu da je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja navedenih dvaju vještaka utvrđeno da je LM, bila potrebna svakodnevno tuđa pomoć i njega od strane nestručnih osoba u trajanju od 6 sati svakoga dana, u svim segmentima života pri oblačenju, hranjenju, kretanju i sl. (a koja mu je bila pružena na adresi Doma za starije i nemoćne osobe u kojem se nalazio), nakon otpuštanja iz bolnice, do kraja njegovog života, te je posve izvjesno da je LM, bio u bjelovarskoj bolnici od 29. travnja do 24. svibnja 2017. godine, te ponovo od 26. svibnja, do 30. svibnja 2017. godine, pa kasnije i od 12. prosinca 2017. godine, sve do 18. prosinca 2017. godine, zbog epi napada (što proizlazi i iz medicinske dokumentacije LM, ali i nalaza vještaka LJ, koji vještak je u tom smislu samo konstatirao ono na što upućuje medicinske (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018) dokumentacija E), jasno je da je E, bio u bolnici cca 35 dana ili nešto više od mjesec dana ukupno, a od štetnog događaja koji se zbio 29. travnja 2017. godine, pa do smrti E (LM je umro dana **.**.2020.) je proteklo cca 3 i pol godine. 102. Vodeći računa o činjenici da iz materijalnog dokaza, dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Dolenčić od 06. listopada 2019. godine, proizlazi da je LM od mjeseca svibnja 2017. godine, bio smješten u tu ustanovu i da je tamo, gdje mu je i pružana tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od 6 sati dnevno svakodnevno, uz sve ostale stručne pomoći koje su mu pružane u tom Domu, bio sve do svoje smrti, dakle do 20. listopada 2020. godine, sud utvrđuje da je LM, trebala navedena tuđa pomoć i njega, nakon otpuštanja iz bolnice, u trajanju od cca nešto manje od 8 mjeseci tijekom 2017. godine (ovdje treba izuzeti ukupno 11-12 dana koliko je E bio u bjelovarskoj bolnici te godine tijekom svibnja i prosinca 2017. godine), tijekom cijele 2019. i 2020. godine, ali i veći dio 2020. godine, dakle sve do dana smrti E, tj. do dana 20. listopada 2020. godine.

103. Ovo utvrđenje, upućuje da je tuđa pomoć i njega LM, bila potrebna za vrijeme dok je boravio na adresi navedenog Doma, po šest sati dnevno ili cca 1250 dana po 6 sati dnevno, a što daje ukupan broj sati od 7500, imajući u vidu da je zbog psihofizičkog stanja LM, nakon prometne nezgode, bilo sasvim jasno da mu je tuđa pomoć i njega trebala sve do dana smrti, a ne samo do dana dovršetka liječenja LM.

104. Međutim, obrazlažući visinu konačno istaknutog zahtjeva, tužitelji su posredstvom punomoćnika potraživali posebno naknadu tzv. "buduće rente" (o čemu će više riječi biti u točci 121., obrazloženja ove odluke), ali i dospjelu naknadu imovinske štete samo za prvih 11 mjeseci, kao nasljednici pok. LM, po osnovi tuđe pomoći i njege za LM ili u trajanju od 180 sati mjesečno u razdoblju od ukupno 11 mjeseci, te su tražili naknadu od 3,32 Eura po satu i matematički netočno po uvjerenju ovoga suda, na temelju navedenih parametra, utvrdili da se radi o tražbini od 6.534,00 Eura. Naime, ukoliko se 180 sati mjesečno pomnoži sa 11 mjeseci, dobije se iznos od 1980 sati za 11 mjeseci, pa ukoliko se taj broj dana pomnoži sa 3,32 Eura, koliko tužitelji smatraju da im pripada po jednom satu tuđe pomoći i njege, dobije se iznos od 6.573,60 Eura, a ne 6.534,00 Eura.

105. No kako je E bio u bjelovarskoj bolnici tijekom mjeseca svibnja i prosinca 2017. godine, tijekom 11-12 dana, ako se od navedenih 11 mjeseci umanji tih 12 dana, dobije se (1980 – 72 = 1908), ukupno 1908 sati u tom razdoblju, obuhvaćenom granicama dospjelog potraživanja tužitelja po osnovi tuđe pomoći i njege, a kada se taj broj potrebnih sati u granicama potraživanja tužitelja, pomnoži sa 3,32 Eura, dobije se iznos do 6.334,56 Eura, za utuženo razdoblje kada LM, nije bio u bjelovarskoj bolnici i kada je trebao 6-sto dnevnu tuđu pomoć i njegu nestručne osobe koja mu je i bila pružena u Domu za starije i nemoćne osobe u kojem se nalazio nakon štetnog događaja, od mjeseca svibnja 2017. godine.

106. Sud smatra svotu od 3,32 Eura (cca 25,00 kuna u ranije važećoj valuti za razdoblje od 2017. godine i dio 2018. godine, obzirom da je sada taj iznos koji se priznaje za 1 sat tuđe njege i pomoći veći od tog iznosa) za jedan sat tuđe pomoći i njege za LM, primjerenu sudskoj praksi i okolnostima slučaja, odnosno mjestu i vremenu u kojem je ista bila pružana (neovisno o sudskoj praksi koju je tuženik dostavio i koja datira 0d 2011. godine i 2012. godine), pa je ocijenjen u tom dijelu u (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

smislu čl. 1095. ZOO, pravno osnovanim taj zahtjev u vezi naknade neimovinske štete, obojice tužitelja, koji su zakonski nasljednici pokojnog E i koji su ušli u ovu parnicu nakon smrti svog prednika E, stupivši u njegovu pravnu poziciju, zbog čega im pripada pravo na naknadu te utužene imovinske štete.

107. Međutim, kada se govori o visini iznosa kojeg treba dosuditi tužiteljima po tom utuženom osnovu, valja naglasiti da je doprinos LM, štetnom događaju utvrđen u iznosu od 50%, zbog čega od tog opravdano istaknut zahtijeva u iznosu od 6.334,56 Eura, treba umanjiti polovicu iznosa jer tuženik nije dužan platiti tužiteljima i svotu od 3.167,28 Eura, koja svota predstavlja 50%-tni doprinos LM, nastanku štetnog događaja, te je zbog toga, preostao za tužiteljima po ovom osnovu ukupan iznos od 3.167,28 Eura. Također, od te svote treba umanjiti iznos od 995,42 Eura (u ranije važećoj valuti 7.500,00 kuna), koju svotu je tuženik platio LM, neposredno nakon pokretanja ove parnice, dana 18. svibnja 2018. godine (na što upućuje tuženikovo očitovanje iz odgovora na tužbu, ali i iz podneska od 24. listopada 2018. godine, kojim podneskom je tuženik naglasio da je preostali plaćeni iznos od 50.000,00 kuna ukupno isplaćen LM u dva navrata i to u iznosima od po 7.500,00 kuna i 42.500,00 kuna u vezi naknade neimovinske štete). Kada se od istaknute svote od 3.167,28 Eura, oduzme iznos od 995,42 Eura, preostaje iznos od 2.171,86 Eura, koja ukupna svota je dosuđena tužiteljima na ime naknade imovinske štete, time da je svakome tužitelju dosuđena polovica te svote ili iznosi od po 1.085,93 Eura.

108. Nadalje, vezano za smanjenje životne aktivnosti, koju su vještaci utvrdili u ukupnom opsegu od 62%, a do koje je došlo kod LM, nakon štetnog događaja, isključivo kao posljedica štetnog događaja, pri čemu su vještaci akceptirali i godine života LM i ranije tegobe koje je imao LM, ali su te iste ranije tegobe isključili iz ovog utvrđenog ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti LM, sud utvrđuje da je prema povećanim Orijentacijskim kriterijima VSRH (koje po uvjerenju ovoga suda, svakako, valja primijeniti u ovom slučaju kod naknade neimovinske štete) iz mjeseca ožujka i svibnja 2020. godine, pravična novčana naknada po ovom kriteriju, primjerena svoti od 58.232,13 Eura (što je u ranije važećoj valuti predstavljalo svotu od 438.750,00 kuna) jer bi prema tzv. "starim Orijentacijskim kriterijima VSRH", pripadalo za ovaj vid naknade imovinske štete, oštećenoj osobi ukupan iznos od 292.500,00 kuna ili 38.821,42 Eura, čisto matematički, pa kako su novi Orijentacijski kriteriji VSRH, za 50% povisili taj iznos pravične naknade, trebalo bi toj svoti pribrojiti još 19.410,71 Eura, što daje ukupnu svotu od 58.232,13 Eura.

109. Ako se od te svote umanji za 50%, sukladno doprinosu LM, štetnom događaju, pravična naknada, dobije se iznos od 29.116,07 Eura, pa je od ove svote također trebalo umanjiti svotu koju je tuženik već isplatio LM, kod naknade nespornog iznosa neimovinske štete, no o tome će više biti riječi u daljnjem dijelu obrazloženja ove odluke u kontekstu činjenice da su tužitelji ukupno potraživali na ime naknade neimovinske štete iznos od 31.700,00 Eura, umanjeno za doprinos od 20%, tj., za 6.340,00 Eura, što predstavlja svotu od 25.360,00 Eura, kao i za već isplaćen po tuženiku ukupan iznos od 6.636,14 Eura (ili 50.000,00 kuna u ranije važećoj valuti), na ime naknade nesporne svote neimovinske štete, koja svota će se umanjiti od ukupno utvrđenog osnovanog zahtjeva tužitelja po osnovi naknade neimovinske štete.

110. Nadalje, po kriteriju fizičkih bolova, na temelju u cijelosti prihvaćenog nalaza dvoje vještaka u tom dijelu, pobliže opisanom u točci 83., obrazloženja ove presude, (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

čistom matematičkom metodologijom po starim Orijentacijskim kriterijima VSRH je trebalo priznati iznos od 1.563,47 Eura (što je u ranije važećoj valuti predstavljalo iznos od 11.780,00 kuna), međutim imajući u vidu sve nelagode i neugodnosti koje je trpio E, tijekom liječenja, obzirom da je pored ostalog boravio i na bolničkom liječenju, da je bio podvrgnut dijagnostičkim pretragama u vidu RTG-a, CT-a, vađenja krvi, davanja lijekova na usta i čak intravenski, te da je također bio podvrgnut i operacijskim zahvatima, sud smatra da primjerena pravična novčana naknada po ovom kriteriju, a sukladno starim Orijentacijskim kriterijima VSRH za dosuđu naknade neimovinske štete, iznosi još 1.500,00 Eura cca, pa to u zbroju sa navedenom svotom od 1.563,47 Eura, daje iznos od 3.063,47 Eura, a kako su novi Orijentacijski kriteriji VSRH tijekom 2020. godine, za 50% povisili taj iznos pravične naknade, trebalo bi toj svoti pribrojiti još iznos od 1.531,74 Eura, što daje ukupnu svotu od 4.595,21 Eura.

111. Naravno, od te svote treba oduzeti polovicu iznosa zbog utvrđenog doprinosa LM, štetnom događaju, a time i nastupanju štetnih posljedica štetnog događaja, nakon čega preostaje svota od 2.297,61 Eura, od koje svote će se tek kasnije umanjiti ukupan iznos koji je tuženik platio tužitelju u vezi nesporne naknade neimovinske štete, kada se zbroje svi opravdani iznosi pravične naknade po pojedinim kriterijima.

112. Po kriteriju straha, imajući u vidu u cijelosti prihvaćen nalaz dvoje vještaka u tom dijelu, pobliže opisanom u točci 83., obrazloženja ove presude, čistom matematičkom metodologijom po starim Orijentacijskim kriterijima VSRH je trebalo priznati iznos od 1.327,23 Eura (što je u ranije važećoj valuti predstavljalo iznos od 10.000,00 kuna), a toj svoti nije trebalo pribrojiti još neki posebni iznos s obzirom na okolnosti slučaja jer je E, po prihvaćenom nalazu vještaka bio psihoorganski promijenjen nakon štetnog događaja (list 701 spisa) i stoga ne postoji dokaz da je trpio kakav drugi strah osim utvrđenog po vještacima i navedenog u točci 83., obrazloženja ove presude, a pogotovo da bi taj strah izazvao kod E, neke trajnije posljedice, time da je zbog novih Orijentacijskih kriterija VSRH donesenih tijekom 2020. godine, trebalo za 50% povisili taj iznos pravične naknade, uslijed čega je trebalo toj utvrđenoj svoti pribrojiti još iznos od 663,62 Eura, što daje ukupnu svotu od 1.990,85 Eura. 113. Naravno, od te svote treba oduzeti polovicu iznosa zbog utvrđenog doprinosa LM, štetnom događaju, a time i nastupanju štetnih posljedica štetnog događaja, nakon čega preostaje svota od 995,43 Eura, od koje svote će se tek kasnije umanjiti ukupan iznos koji je tuženik platio tužitelju u vezi nesporne naknade neimovinske štete, kada se zbroje svi opravdani iznosi pravične naknade po pojedinim kriterijima.

114. Obzirom da je naruženje LM, bilo teškog stupnja jer nakon predmetnog štetnog događaja, sada pokojni LM, više nikada nije bio samostalno pokretan, te je za njega bila potrebna primjena ortopedska pomagala i to u vidu invalidskih kolica, a što je po logici stvari bilo uočljivo svakoj trećoj osobi u svako doba, kada bi ga vidjeli, sud smatra da je po starim Orijentacijskim kriterijima VSRH je trebalo priznati iznos od 6.000,00 Eura (što je iznosilo 45.207,00 kuna u ranije važećoj valuti), imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, dakle ne samo činjenicu jakog naruženja. Naime, stari zaključak sa III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987. glasi: "Osnova za priznanje novčane naknade za naruženost nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg itd.) na psihičku ravnotežu (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

oštećenika, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini. Pri tome se subjektivne osobine oštećenika uzimaju u obzir u razumnoj mjeri."

115. Kako je navedeni zaključak VSRH, trebalo tumačiti na način da sud treba voditi računa kako o objektivnim, tako i o subjektivnim okolnostima, a potpuno je jasno da je kod LM, bila potpuno izmijenjena vanjština nakon kritične prometne nezgode i to u primjetnom opsegu isključive vezanosti za druge osobe tijekom 24 sata, svakoga dana, nemogućnosti samostalnog kretanja, korištenja invalidskih kolica za kretanje uz pomoć druge osobe, ali i psihičke sfere, dakle razuma LM i poimanja okoline i realiteta oko sebe, sud je našao primjerenim za ovaj kriterij priznati pravičnu naknadu od 6.000,00 Eura, po starijim kriterijima. Međutim, zbog novih Orijentacijskih kriterija VSRH donesenih tijekom 2020. godine, trebalo za 50% povisili taj iznos pravične naknade, uslijed čega je trebalo toj utvrđenoj svoti pribrojiti još iznos od 3.000,00 Eura, što daje ukupnu svotu od 9.000,00 Eura.

116. Naravno, od te svote treba oduzeti polovicu iznosa zbog utvrđenog doprinosa LM, štetnom događaju, a time i nastupanju štetnih posljedica štetnog događaja, nakon čega preostaje svota od 4.500,00 Eura, od koje svote će se tek kasnije umanjiti ukupan iznos koji je tuženik platio tužitelju u vezi nesporne naknade neimovinske štete, kada se zbroje svi opravdani iznosi pravične naknade po pojedinim kriterijima.

117. Cijeneći okolnost da je sud na temelju prihvaćenih nalaza i mišljenja vještakinje VJ i vještaka TJ, utvrdio da nakon umanjenja 50%-tnog opsega suodgovornosti ili doprinosa E za nastalu štetu, valja dosuditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete tužiteljima, kao nasljednicima pok. E, po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, bolova, straha i naruženja u iznosima od po 29.116,07 Eura, 2.297,61 Eura, 995,43 Eura, te 4.500,00 Eura, a svaki od tih kriterija po uvjerenju ovoga suda, zbog težine povrede i okolnosti slučaja opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. st.1. i 2. ZOO, matematički je utvrđen ukupan opravdan iznos od 36.909,11 Eura, te je od te svote valjalo umanjiti, po tuženiku, nesporno plaćen iznos naknade neimovinske štete od 6.636,14 Eura (što je po ranije važećoj valuti predstavljalo svotu od 50.000,00 kuna).

118. Shodno tome, tužiteljima bi trebalo dosuditi (36.909,11 Eura – 6.636,14 Eura = 30.272,97 Eura) ukupno 30.272,97 Eura, na ime pravične naknade neimovinske štete, kao nasljednicima pok. E, no tužitelji su potraživali manji novčani iznos od te svote, pa je sud odluku mogao donijeti samo i jedino u granicama istaknutog tužbenog zahtjeva, vodeći računa da se pravična novčana naknada neimovinske štete dosuđuje u jedinstvenom iznosu, a ne posebno za svaki od više utuženih kriterija.

119. Naime, iz činjeničnog obrazloženja eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja (list 747 spisa), proizlazi da su tužitelji potraživali ukupan iznos od 31.700,00 Eura po kriteriju bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti, a od te svote su umanjili 20%, za po tužiteljima priznati doprinos štetnom događaju od strane LM, a to je svota od 6.340,00 Eura, što daje preostali iznos od 25.360,00 Eura, time da su od te svote još umanjili iznos od 6.636,14 Eura (obzirom da je s tim iznosom tuženik već platio LM, nesporni iznos po osnovi naknade neimovinske štete), zbog čega je preostali predmetni zahtjev tužitelja istaknut u iznosu od (25.360,00 Eura – 6.636,14 Eura = 18.723,86 Eura) ukupno 18.723,86 Eura u vezi pravične novčane naknade (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

neimovinske štete ili polovicu te svote za svakog tužitelja, tj. iznose od po 9.361,93 Eura na ime naknade neimovinske štete.

120. Kako je taj zatraženi iznos svakoga tužitelja od 9.361,93 Eura, odnosno ukupan iznos od 18.723,86 Eura, znatno manji u vezi naknade neimovinske štete, od onog iznosa koji je sud utvrdio (svota od 30.272,97 Eura ukupno ili polovicu te svote svakome od tužitelja) da bi trebalo tužiteljima dosuditi na temelju prihvaćenih nalaza i mišljenja vještaka TJ i VJ, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, pa i doprisnos LM, nastaloj šteti od 50%, sud je mogao samo odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva dosuditi tužiteljima, kao nasljednicima pok. E, taj zatraženi iznos od po 9.361,93 Eura u cijelosti ili ukupno 18.723,86 Eura za obojicu tužitelja na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, koju je pretrpio E jer su tužitelji pravni sljednici tužitelja, koji su stupili u ovu parnicu nakon smrti E i pripada im kao takvima, taj zatraženi iznos od ukupno 18.723,86 Eura ili polovicu te svote svakome od tužitelja. 121. Imajući u vidu da je od novčanog potraživanja tužitelja, preostala još da se obrazloži osnovanost zahtjeva tužitelja u vezi mjesečnih renti, za buduća davanja po osnovi tuđe pomoći i njege koja je bila potrebna LM do dana njegove smrti, odnosno za razdoblje od 01. svibnja 2018. godine, pa sve do 20. listopada 2020. godine, a o kojoj dosudi imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njege do kraja mjeseca travnja 2018. godine, je već bilo riječi u točkama 101-106 obrazloženja ove odluke, sud i taj zahtjev tužitelja u vezi rente za navedeno razdoblje smatra pravno osnovanim.

122. Naime, kako je to već ranije bilo istaknuto, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja dvaju vještaka, sud je utvrdio da je LM, zbog izuzetno teškog psihofizičkog stanja nakon kritične prometne nezgode, trebala svakodnevna tuđa pomoć i njega po 6 sati dnevno do kraja njegovog života, a ta pomoć mu je i pružana u navedenom Domu za starije i nemoćne osobe u Bjelovaru.

123. Tuženikovom pozivanju na čl. 1097. ZOO, prema podnesku tuženika koji je sudu dostavljen dana 26. veljače 2024. godine, nema mjesta u ovom slučaju, prema uvjerenju ovoga suda, jer sada pokojni E, nije za svog života niti prenosio na nekog svog nasljednika to svoje pravo na naknadu štete u obliku zatražene u ovoj parnici naknade imovinske štete u vidu buduće rente, da bi se takav potencijalni prijenos koji nije bio niti izvršen, sankcionirao u smislu čl. 1097.st.1. ZOO, a niti je prenosio nekakav dospjeli iznos rente do dana podnošenja tužbe na drugu osobu, pa je u kontekstu predmetnih okolnosti slučaja, potpuno nebitna odredba čl. 1097. ZOO. 124. Naime, tužitelj E je osobno i to posredstvom punomoćnika u zastupanju u osobi predmetnog odvjetnika do kraja svog života, nakon štetnog događaja, dakle za svog života pokušao realizirati pravo na isplatu dospjelih iznosa rente, ali i budućih, dospjevajućih iznosa rente jer je bilo očito da je njegovo psihofizičko stanje ozbiljno narušeno nakon štetnog događaja. Okolnost ili činjenica da to svoje pravo LM, nije uspio realizirati za svog života u ovome predmetu, dovela je samo do toga da su u njegovu procesnu ulogu tužitelja, stupili njegovi nećaci – zakonski nasljednici EJ i ZJ, koji dakle ne potražuju nekakvu rentu koja je njima osobno bila potrebna, nego potražuju kao nasljednici LM, rentu koja je bila potrebna LM i to kako onu dospjelu do dana ili mjeseca podnošenja tužbe, tako i onu za ubuduće (u ovom je slučaju, to do dana smrti LM, tj. do 20. listopada 2020. godine, počevši od 01. svibnja 2018. godine), a to njihovo pravo im nitko ne može s uspjehom osporiti jer su sadašnji (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

tužitelji nasljednici LM, koji su uostalom sukladno rješenju od 23. listopada 2024. godine, donesenom pod brojem O-2271/20 od 23. listopada 2024. godine, kao rješenje o naknadno pronađenoj imovini, naslijediti LM i u vezi ove novčane tražbine LM, koju je dotični imao prema tuženiku iz ove parnice u ovome spisu.

125. Analogno navedenom, sve ono što je trebalo dosuditi u ovoj parnici sada pokojnom E, povodom tužbe koju je sam podnio, po osnovi dospjelih iznosa naknade imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna do travnja 2018. godine, ali i budućih iznosa mjesečne rente u vezi tuđe pomoći i njege od 01. svibnja 2018. godine, pa sve do dana 20. listopada 2020. godine, sada treba dosuditi tužiteljima, koji su stupili u ovu parnicu kao zakonski nasljednici LM i kao njegovi pravni sljednici u vezi predmetne novčane tražbine.

126. Krajnje je nesuvislo i čak uvredljivo prema E ili njegovim nasljednicima, očitovanje tuženika iz navedenog podneska dostavljenog sudu dana 26. veljače 2024. godine, po kojem tuženik osporava da bi tuđa pomoć i njega koja je LM bila potrebna nakon štetnog događaja, bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Sasvim suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza, a pogotovo izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, koji dokaz jasno ukazuje ne samo da je LM., nužno bila potrebna takva pomoć, baš svaki dan do kraja njegovog života od dana štetnog događaja i to po 6 sati dnevno, nego i da je smrt LM, posljedica povreda koje je LM, zadobio u opisanoj prometnoj nezgodi (na to je jasno ukazala vještakinja VJ, prilikom saslušanja u ovoj parnici, ali i vještak TJ, prilikom svog saslušanja, a sud nije mogao ne prihvatiti ta stručna mišljenja medicinskih vještaka).

127. Kada se ima u vidu da je od početka mjeseca svibnja 2018. godine, pa sve do 20. listopada 2020. godine, proteklo razdoblje od gotovo 3 godine ili punih 29 mjeseci i 20 dana, a za ovih punih 29 mjeseci, ukoliko se računa prosječno za jedan mjesec po 30 dana je E, trebao ukupno 5220 sati tuđe pomoći i njege (30 dana x 6 sati = 180 sati mjesečno x 29 mjeseci = 5220 sati ukupno t.p. i njege), dok je za 19 dana tijekom mjeseca listopada 2020. godine, trebao još 114 sati tuđe pomoći i njege, LM je ukupno u razdoblju od 01. svibnja 2018. godine, pa sve do 20. listopada 2020. godine, trebao 5334 sati tuđe pomoći i njege. Kada se taj ukupan broj sati od 5334, pomnoži sa 3,32 Eura (svotom koju je ovaj sud ocijenio kao primjerenu okolnostima slučaja, za 1 sat tuđe pomoći i njege), dolazi se do iznosa od 17.708,88 Eura.

128. Naravno da je od te svote trebalo odbiti polovicu iznosa na ime 50%-tnog doprinosa LM, štetnom događaju, a analogno tome i štetnim posljedicama koje je sam pretrpio, pa je preostao iznos od 8.854,44 Eura, a od te svote ne treba više ništa odbijati jer je svota od 995,42 Eura (ili u nekadašnjoj valuti iznos od 7.500,00 kuna, koji je isplaćen LM, na ime nesporne naknade imovinske štete od strane tuženika), već odbijena od priznatog i dospjelog iznosa naknade imovinske štete po osnovi dospjelih mjesečnih iznosa tuđe pomoći i njege, obračunatih do 28. travnja 2018. godine. 129. Rezimirajući navedeno svakom tužitelju bi pripala polovica ukupne svote od 8.854,44 Eura ili iznos od 4.427,22 Eura po osnovi buduće rente od 01. svibnja 2018. godine, do 20. listopada 2020. godine, kao nasljednicima pok. E, na ime naknade imovinske štete E u vezi tuđe pomoći i njege koja mu je trebala do dana njegove smrti u opsegu od 6 sati dnevno da su tužitelji tražili taj iznos ili više od njega, a sve sukladno čl. 1088. ZOO.

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

130. Kada se ima u vidu da su tužitelji prilikom konačnog usklađivanja visine svoje predmetne tražbine u podnesku od 12. srpnja 2024. godine, potraživali po osnovi buduće rente iznos od 17.820,00 Eura, te su taj novčani zahtjev umanjili za 20% (koliko je po njima iznosio doprinos LM, štetnom događaju i štetnim posljedicama), a to je 3.564,00 Eura, jasno je da su ostali kod potraživanja po ovom osnovu buduće rente u ukupnom iznosu od 14.256,00 Eura, zbog čega je u znatnom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja, prije svega stoga što su tužitelji za pogrešno i nerealno mali utvrđeni doprinos štetnom događaju od strane LM, umanjili svoj novčani zahtjev po ovom osnovu.

131. Analogno tome, tužiteljima je kao nasljednicima pok. E, zbog navedenog dosuđen u smislu čl. 1088. ZOO, na ime na ime rente za razdoblje od 01. svibnja 2018. godine, pa sve do 20. listopada 2020. godine, iznos od 8.854,44 Eura ukupno ili iznos od 4.427,22 Eura, svakome od dvojice tužitelja, dok je preostali zahtjev tužitelja po ovom osnovu do ukupne svote od 14.256,00 Eura (ili do svote od 7.128,00 Eura za svakoga tužitelja), odbijen kao neosnovan.

132. Kada se matematički zbroje svi dosuđeni iznosi svakome od tužitelja u vezi naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za LM, zaključno do 01. svibnja 2018. godine, naknade neimovinske štete i naknade imovinske štete u vezi buduće rente za LM, počevši od 01. svibnja 2018. godine, pa sve do 20. listopada 2020. godine, u iznosima od po 1.085,93 Eura, 9.361,93 Eura i 4.427,22 Eura, matematički je utvrđeno da svakome tužitelju pripada ukupan iznos od 14.875,08 Eura, koja svota je i dosuđena svakome od tužitelja na ime naknade imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio sada pokojni E, nakon smrti kojeg su tužitelji stupili u ovu parnicu u njegovu procesnu ulogu, kao njegovi nasljednici.

133. Preko te svote do zatražene od 18.605,82 Eura je odbijen, kao neosnovan, zahtjev svakoga tužitelja, odnosno odbijen je zahtjev svakog tužitelja u vezi isplate iznosa od 3.730,74 Eura. Pri tome je ocijenjen neosnovanim tuženikov prigovor zastare u vezi novčane tražbine tužitelja koja se odnosila na tzv. buduću rentu do dana smrti E (a koju tražbinu su tužitelji koji su stupili u ovu parnicu umjesto pokojnog E, prvo povukli, a potom ponovo istakli kao svoju novčanu tražbinu), obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 27. svibnja 2024. godine (list 749), koje stajalište je punomoćnik tužitelja dostavio u spis.

134. Što se tiče sporednog potraživanja, tužiteljima je u smislu čl.1086. ZOO, dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, na dosuđene iznose od po 1.085,93 Eura u vezi naknade za tuđu pomoć i njegu u smislu čl. 1095.st.1. ZOO za razdoblje do kraja mjeseca travnja 2018. godine, koja je bila plaćena u okviru plaćene cijene za smještaj LM u navedenom Domu za starije i nemoćne osobe u Bjelovaru, te je time ta šteta poprimila karakter novčane materijalne štete, dok je u vezi ostalih dosuđenih iznosa tužiteljima i to kako u vezi naknade neimovinske štete, tako i u vezi ove buduće dospijevajuće rente za razdoblje od 01. svibnja 2018. godine, pa do 20. listopada 2020. godine (9.361,93 Eura + 4.427,22 Eura = 13.789,15 Eura), zatezna kamata dosuđena od dana presuđenja, sukladno sudskoj praksi jer je zakašnjenje tuženika bitna pretpostavka za nastanak obveze plaćanja zateznih kamata.

135. U konkretnom slučaju, visina naknade imovinske štete u vezi rente po osnovi troškova tuđe pomoći i njege za LM i to za razdoblje od 01. svibnja 2018. godine, pa (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

do dana smrti E, određena je tek ovom presudom, a tuženik je tek od dana donošenja ove presude i saznao, odnosno mogao saznati za opseg svoje obveze, pa je obveza tuženika u vezi plaćanja zatezne kamate na taj iznos od 4.427,22 Eura u vezi svote dosuđene svakome od dvaju tužitelja, tek dospjela danom donošenja ove presude i tužiteljima od toga dana i pripada zatezna kamate na te iznose, a ne od dana podnošenja tužbe.

136. Nadalje, odavno je poznato da sukladno sudskoj praksi zatezne kamate u vezi naknade neimovinske štete (kakva je u ovom slučaju dosuđena tužiteljima u iznosima od po 9.361,93 Eura), dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina te naknade i određena, a ne teku i ne mogu teći od dana podnošenja tužbe sudu, pa je odmjerena zatezna kamata i dosuđena u smislu odredbe čl. 29.st.2. i 8. ZPP.

137. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.2. ZPP. Naime, svaki od tužitelja je samo djelomično uspio u ovoj parnici, pa je analogno tome i tuženik uspio u odnosu na svakoga od tužitelja djelomično u ovoj parnici, zbog čega je trebalo utvrditi ukupan uspjeh stranaka u ovoj parnici i sukladno tome donijeti odluku o razmjernoj naknadi parničnih troškova, sukladno uspjehu u parnici.

138. Glede istaknute visine konačnog tužbenog zahtjeva tužitelja (koja visina je mjerilo po kojem se utvrđuje opseg stranačkog uspjeha u parnici u smislu čl. 154.st.2. ZPP), uočljivo je da je svaki tužitelj svojim konačnim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 18.605,82 Eura, a dosuđen mu je iznos od 14.875,08 Eura, pa takav uspjeh tužitelja sa tim iznosima predstavlja uspjeh u opsegu od 79,94 % u pogledu visine, dok je analogno tome, uspjeh tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva svakoga od tužitelja, 20,06%.

139. Vodeći računa o tome da sud ne smije i ne može zanemariti i uspjeh stranaka u pogledu pravne osnove u smislu čl. 154.st.2. ZPP, nije na odmet ponoviti da je tuženik tijekom cijele ove parnice osporavao i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i da je pokušao prikazati i ukazati na okolnost da je LM u 100%-tnom opsegu odgovoran za nastanak prometne nezgode, pa tako i za sve štetne posljedice koje je kasnije pretrpio zbog opisanog sudara, neovisno o tome što je LM, tuženik isplatio nesporni iznos naknade štete.

140. U kontekstu tužiteljevog priznanja da je doprinos LM, kritičnoj prometnoj nezgodi samo 20%, te tuženikovog pokušaja da dokaže da je LM u cijelosti odgovoran za nastanak sporne prometne nezgode ili barem 50%, raspravljalo se u ovoj parnici i o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno o odgovornosti sudionika prometne nezgode za nastanak prometne nezgode i u tom smislu je i izveden dokaz uviđajem na licu mjesta, rekonstrukcijom prometne nezgode i prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, zbog čega je predmet rasprave bio na preostalih 80 % odgovornosti, za nastanak štete (jer su E posredstvom svog odvjetnik, a kasnije nakon smrti E i sadašnji tužitelji, smatrali da je 80%, suodgovoran za nastanak prometne nesreće osiguranik tuženika, što je tuženik osporavao). 141. Obzirom da je od tih preostalih spornih 80% opsega odgovornosti ili suodgovornosti sudionika prometne nezgode, za nastanak prometne nezgode, sud utvrdio da je sa 30% doprinio E (uz onaj veći priznati po tužitelju postotak od 20%,

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018) dakle ukupno sa 50%), dok je za preostalih 50%, doprinio osiguranik tuženika, sud smatra da je tužitelj u većem omjeru uspio u pogledu pravne osnove i to u omjeru od 62,50%, dok je tuženik uspio u omjeru od 37,50%, a koji omjeri su jednostavno matematički utvrđeni uslijed navedenog ovosudnog utvrđenja u pogledu opsega suodgovornosti sudionika prometne nezgode, za nastanak iste.

142. Kada se ovih 62,50 % uspjeha u pogledu pravne osnove, pribroji uspjehu tužitelja u pogledu visine od 79,94 %, sud utvrđuje da je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici točno 71,22% (62,50 + 79,94 = 142,44 : 2 = 71,22 %), dok je analogno tome ukupan uspjeh tuženika u ovoj parnici preostalih 28,78% (37,50 + 20,06 = 57,56 : 2 = 28,78%).

143. Nakon prebijanja ovih ukupnih uspjeha stranaka u ovoj parnici, tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova u opsegu od 42,44%. 144. Opravdani parnični troškovi tužitelja su utvrđeni na temelju troškovnika odvjetnika tužitelja, datiranog sa 22. prosincem 2024. godine, imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja se mijenjala tijekom ove parnice, primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.

145. Tužiteljima je za sastav tužbe priznat iznos od 1.000,00 Eura (obzirom na pravilno naznačenu vrijednost predmeta spora, dok je u svojstvu tužitelja sudjelovao u ovoj parnici E), za zastupanje tužitelja na ročištu održanom dana 23. svibnja 2018. godine, priznat je isti iznos od 1.000,00 Eura, za sastav nedatiranog podneska (kojeg odvjetnik tužitelja tretira podneskom od 01. listopada 2018. godine, iako je taj podnesak samo tog dana predan sudu, a inače nije bio datiran), tužiteljima je priznat iznos od 1.000,00 Eura, za zastupanje na ročištu održanom dana 11. listopada 2018. godine, priznat je tužiteljima iznos od 1.000,00 Eura, za sastav podneska od 16. studenog 2018. godine, tužitelju je priznat iznos od 50,00 Eura u smislu Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke tarife, dok je za zastupanje tužitelja na održanom uviđaju dana 27. ožujka 2019. godine, priznat tužiteljima iznos od 1.000,00 Eura. Nadalje, za sastav podneska od 08. svibnja 2018. godine (kojeg odvjetnik tužitelja iz samo njemu poznatog razloga tretira podneskom od 09. svibnja 2019. godine, očito stoga što ne luči razliku između termina "podnesak od određenog datuma u slučaju da je datiran" i termina "nedatirani podnesak zaprimljen kod suda određenog dana"), tužiteljima je priznat iznos od 1.000,00 Eura, za zastupanje na raspravi održanoj dana 23. rujna 2019. godine, priznat je tužiteljima iznos od 1.000,00 Eura, dok je za zastupanje na ročištu održanom dana 24. siječnja 2020. godine, koje je odgođeno bez izvođenja dokaza jer je odvjetnik tuženika zatražio izuzeće suca, priznat tužiteljima iznos od 100,00 Eura u smislu Tbr. 9.t.5. Odvjetničke tarife. Pored toga, za zastupanje na raspravi održanoj dana 17. rujna 2020. godine, priznat je tužiteljima iznos od 1.000,00 Eura, za sastav ponovo nedatiranog podneska s lista 549-550 spisa (kojeg odvjetnik tužitelja tretira podneskom od 02. rujna 2021. godine, valjda zato što je toga dana predan sudu), priznat je iznos od 550,00 Eura jer se znatno smanjila vrijednost predmeta spora na iznos od 23.253,04 Eura u tom trenutku (obzirom da se potraživanje tužitelja u vezi buduće rente, koja je bila potrebna LM ograničilo samo do dana smrti LM, ali i stoga što su u parnicu stupile dvije osobe na mjesto tužitelja, pa je odvjetnik tužitelja mogao potraživati uvećanu naknadu za zastupanje više osoba), dok je za sastav podneska ponovo nedatiranog podneska, dostavljenog sudu dana 21. listopada 2021. godine, priznat tužiteljima iznos od 55,00 Eura u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, time da (ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

je za sastav podneska od 02. prosinca 2021. godine, tužiteljima priznat isti iznos od 55,00 Eura u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife. Osim toga, za zastupanje na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022. godine, priznat je iznos od 550,00 Eura, za sastav podneska od 14. rujna 2022. godine, priznat je iznos od 55,00 Eura u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, dok je za zastupanje tužitelja na ročištu održanom dana13. travnja 2023. godine, priznat iznos od 550,00 Eura, a za sastav podneska od 12. veljače 2024. godine, priznat je tužiteljima iznos od 1.100,00 Eura (jer je tim podneskom opet povišena vrijednost predmeta spora na iznos od 37.211,64 Eura), dok je za sastav podneska od 27. ožujka 2024. godine, tužiteljima priznat iznos od 55,00 Eura u smislu u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, a za sastav podneska od 12. srpnja 2024. godine, tužiteljima priznat iznos od 1.100,00 Eura, za zastupanje na raspravi održanoj dana 23. rujna 2024. godine, priznat im je iznos od 1.100,00 Eura, a za zastupanje na zadnjoj raspravi održanoj 23. prosinca 2024. godine, im je isto priznat iznos od 1.100,00 Eura.

146. Ovi opravdani troškovi su matematički utvrđeni u ukupnom iznosu od 14.420,00 Eura, pa je tužiteljima na te opravdane troškove priznat i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 3.605,00 Eura, što u zbroju daje svotu od 18.025,00 Eura. 147. Tom novčanom iznosu je valjalo pribrojiti i trošak u vezi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 402,68 Eura, sukladno vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi, ali i na presudu u iznosu od 418,48 Eura u granicama zatraženog iznosa, sukladno vrijednosti predmeta spora, koja predstavlja zbroj dvaju konačnih zahtjeva tužitelja u vezi isplate ukupnog iznosa od 37.211,64 Eura.

148. Kako zbroj navedenih opravdanih troškova istaknutih u točkama 146. i 147., daje svotu od 18.846,16 Eura, sud utvrđuje da od te svote iznos od 7.998,31 Eura, predstavlja 42,44 %, s kojim omjerom je tužitelj uspio u ovoj parnici nakon prebijanja međusobnih omjera stranaka s kojim su uspjele u ovome postupku.

149. Vodeći računa o činjenici da je u skladu sa sudskom praksom da se tužiteljima nadoknadi cjelokupni trošak kojeg su imali u vezi predmetnih vještačenja, neovisno o uspjehu u ovoj parnici, sud je utvrdio taj opravdan trošak koji su financirali tužitelji u ukupnom iznosu od 2.870,66 Eura, te ga je u cijelosti pribrojio navedenoj svoti od 7.998,31 Eura, obvezavši tuženika da tužiteljima nadoknadi razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 10.868,97 Eura.

150. Valja naglasiti da ovom odlukom nije odlučeno o zahtjevu tužitelja u vezi naknade parničnog troška za zastupanje tužitelja na ročištu na kojem će presuda biti objavljena i pripadajućem porezu na taj trošak jer je u odnosu na vrijeme izrade ove presude, buduća neizvjesna činjenica hoće li se odvjetnik tužitelja uopće pojaviti na tom ročištu, pa će se tek nakon održavanja tog ročišta u formi posebnog rješenja, odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja, ukoliko bude ispunjen zakonski uvjet da se istom udovolji.

U Bjelovaru, dana 27. veljače 2025. godine.

S u d a c:

Sanjin Milošević

(ranije spis broj Pn-178/2021 i Pn-59/2018)

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 28. veljače 2025. godine, a putem ovoga suda.