REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5211/24-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 29. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Adžića odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika ČČ, odvjetničke vježbenice, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.983,99 eura, sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

- 10,65 eura počev od 16. prosinca 2008. do isplate

- 14,48 eura počev od 13. veljače 2009. do isplate

- 17,24 eura počev od 16. ožujka 2009. do isplate

- 18,49 eura počev od 14. travnja 2009. do isplate

- 15,20 eura počev od 15. svibnja 2009. do isplate

- 15,86 eura počev od 15. lipnja 2009. do isplate

- 10,56 eura počev od 15. srpnja 2009. do isplate

- 6,65 eura počev od 18. kolovoza 2009. do isplate

- 7,69 eura počev od 16. rujna 2009. do isplate

- 9,75 eura počev od 30. listopada 2009. do isplate

- 9,57 eura počev od 14. prosinca 2009. do isplate

- 7,48 eura počev od 15. siječnja 2010. do isplate

- 11,39 eura počev od 15. veljače 2010. do isplate

- 14,53 eura počev od 15. veljače 2010. do isplate

- 18,98 eura počev od 15. ožujka 2010. do isplate

- 17,96 eura počev od 16. travnja 2010. do isplate

- 24,01 eura počev od 18. svibnja 2010. do isplate

- 22,87 eura počev od 16. lipnja 2010. do isplate

- 25,10 eura počev od 13. srpnja 2010. do isplate

- 44,46 eura počev od 23. kolovoza 2010. do isplate

- 40,48 eura počev od 15. listopada 2010. do isplate

- 52,66 eura počev od 15. studeni 2010. do isplate

- 48,45 eura počev od 14. siječnja 2011. do isplate

- 41,68 eura počev od 21. veljače 2011.do isplate

- 55,96 eura počev od 29. ožujka 2011. do isplate

- 74,12 eura počev od 4. svibnja 2011. do isplate

- 61,26 eura počev od 30. lipnja 2011. do isplate

- 65,77 eura počev od 30. srpnja 2011.do isplate

- 60,04 eura počev od 29. kolovoza 2011. do isplate

- 61,07 eura počev od 30. rujna 2011. do isplate

- 85,42 eura počev od 31. listopada 2011. do isplate

- 87,79 eura počev od 30. studeni 2011 do isplate

- 108,13 eura počev od 30. prosinca 2011. do isplate

- 97,68 eura počev od 03. veljače 2012. do isplate

- 86,24 eura počev od 27. veljače 2012. do isplate

- 84,69 eura počev od 02. travnja 2012. do isplate

- 83,81 eura počev od 30. travnja 2012. do isplate

- 89,25 eura počev od 18. lipnja 2012. do isplate

- 93,99 eura počev od 03. srpnja 2012. do isplate

- 94,62 eura počev od 30. srpnja 2012. do isplate

- 91,35 eura počev od 29. kolovoza 2012. do isplate

- 93,56 eura počev od 01. listopada 2012. do isplate

- 95,07 eura počev od 31. listopada 2012. do isplate

- 92,53 eura počev od 03. prosinca 2012. do isplate

- 93,20 eura počev od 09. siječnja 2013. do isplate

- 91,29 eura počev od 16. veljače 2013. do isplate

- 87,16 eura počev od 20. ožujka 2013. do isplate

- 91,56 eura počev od 18. travnja 2013. do isplate

- 93,67 eura počev od 30. listopada 2013. do isplate

- 92,19 eura počev od 30. listopada 2013. do isplate

- 83,89 eura počev od 30. listopada 2013. do isplate

- 90,94 eura počev od 30. listopada 2013. do isplate

- 91,56 eura počev od 30. listopada 2013. do isplate,

s time da kamatna stopa teče od 16. prosinca 2008. g. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. g. određena je za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.798,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj P-6766/21 od dana 18. kolovoza 2022. godine prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova preplate radi valutne klauzule iznos od 22.482,89 kn, sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.122,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana 18. kolovoza 2022. g. do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Županijski sud u Dubrovniku odlučio je žalbi tuženika rješenjem poslovni broj Gž-934/22 od dana 21. kolovoza 2024. godine, kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja viši sud navodi da je tuženik tijekom postupka predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedoka HČ, a da je sud taj dokazni prijedlog odbio pogrešno smatrajući da povreda tužiteljevog interesa kao pojedinačnog potrošača proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga, da će prvostupanjski sud u nastavku postupka ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica.

4. U podnesku od dana 13. prosinca 2024. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev odnosno zahtjev je postavio u valuti eura, pa tako tužitelj traži od tuženika da mu isplati iznos od 2.983,99 eura, za zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da mu naknadi parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, prometa po kreditu, financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o., saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

6. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 13. prosinca 2024. godine.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju djelomično ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog dana 28. ožujka 2006. godine.

8. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. ožujka 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 28.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca.

9. Osim toga, nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik mijenjao tijekom otplate kredita tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Uz navedeno, nesporno je među strankama da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

10. I u ovoj fazi postupka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, primjena utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa na ovaj spor, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupcima koji su vođeni na Visokom trgovačkom sudu RH) mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

12. Prije svega se navodi da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i RBA (uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u razdoblju od 2003. g. - 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

13. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-2221/18, od 03. rujna 2019. g.

14. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

15. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17). U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima o rizicima koje nosi ugovaranje u valuti CHF, niti je potrošačima spomenuta vjerojatnost skorašnjeg rasta valute CHF.

17. I u ovom postupku, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je na ročištu dana 13. prosinca 2024. godine iskazao da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila koje mu je trebalo za osobne potrebe. Naglasio je da mu vozilo nije trebalo ni za kakvo obavljanje poslovne djelatnosti već isključivo privatno. Izjavio je da su mu zaposlenici banke rekli da svi uzimaju kredite u valuti CHF jer da je to najpovoljnije i najbolja kombinacija, te da ga nisu upozorili na rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF. Također da mu nisu rekli da postoji mogućnost većeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je naveo da se sve odvijalo vrlo brzo i da mu nije bila ponuđena mogućnost sklapanja ugovora u valuti eura ili u nekoj drugoj valuti. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da automobil nije koristio i za poslovanje, već isključivo privatno.

18. Tužiteljev iskaz sud je u cijelosti prihvatio jer je djelovao iskreno i uvjerljivo, a osim toga, a odgovara svim podacima i činjenicama iz pisane dokumentacije.

19. Odmah po zaprimanju ukidnog rješenja višeg suda, tuženik je u podnesku od dana 16. rujna 2024. godine decidirano izjavio da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem zaposlenice banke HČ i ĐČ u svojstvu svjedoka, pa sud nije provodio taj dokaz.

20. Na temelju rezultata provedenih dokaza, utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu potrošača zaključio Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, dakle u privatne svrhe, te je s obzirom da je imao svojstvo potrošača, tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

21. Nadalje je utvrđeno da su ugovorne odredbe u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Radi se o nepoštenim, te ništetnim ugovornim odredbama u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.

22. Naime, već spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.g. korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

23. Dakle, u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a.

24. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

25. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takve odredbe ( čl. 323. ZOO-a), prema pravilima stjecanja bez osnove.

26. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

27. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. Vještakinja je na temelju dostupne dokumentacije utvrdila da ukupan iznos preplate uzevši u obzir rast tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 2.983,99 eura (prema ranije važećoj valuti: 22.482,89 kn).

28. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno na računski dio nalaza, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ih je u cijelosti prihvatio.

29. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je ova tužba podnesena dana 23. kolovoza 2021.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

30. Tuženik se protivio preinaci tužbe navodeći da je za preinaku potreban pristanak tuženika. Sud je dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj iz opravdanog razloga nije mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Naime, da bi mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev, trebalo je provesti financijsko vještačenje, što je u ovom postupku i učinjeno, a nakon toga je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

31. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, a potom je specificira u sada važećoj valuti eura i to u podnesku tužitelja od 13. prosinca 2024. godine, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 2.983,99 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

32. Zatezna kamata teče od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate, jer tuženik nepošteni stjecatelj, pa nije prihvaćen tuženikov prigovor u odnosu na tijek zateznih kamata, koje bi po tuženikovom shvaćanju tekle tek od podnošenja ove tužbe.

33. Kamatna stopa teče od 16. prosinca 2008. g. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. g. određena je za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

35. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska 10. siječnja 2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište 02. ožujka 2022.g. - 100 bodova, sastav podneska 07. ožujka 2022.g. - 25 bodova, sastav podneska tužitelja od 06. travnja 2022.g. - 100 bodova, sastav podneska od 21. travnja 2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište 06. lipnja 2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište 04. srpnja 2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište 13. prosinca 2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 13. prosinca 2024.g. - 100 bodova i pristup na ročište 29. siječnja 2025. g. - 100 bodova, što je ukupno 1025 bodova, odnosno 2.050,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 512,50 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te sudska pristojba na tužbu u svoti od 36,50 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.798,08 eura.

36. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 27. veljače 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Dubrovniku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku