REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-1618/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Pauli Krajnović, odvjetnici iz Zagreba, ulica grada Vukovara 271, protiv tuženika VAL-METAL d.o.o. Ilica 427, OIB:10433991487, zastupanog po punomoćnici Dunji Zakošek, odvjetnici iz odvjetničkog društva Madirazza i partneri d.o.o. iz Zagreba, Masarykova 21, radi otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice Paule Krajnović, odvjetnice i punomoćnice tuženika Karle Latin, odvjetnice, odvjetnice, dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti koji glasi:

„1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08. srpnja 2022. godine donesena od strane tuženika VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487 te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dospjelih, a neisplaćenih brutoplaća iznos od 19.305,75 eur / 145.459,14 kn sa zakonskim kamatama kako slijedi:

- za rujan 2022. na iznos od 3.533,08 eur / 26.620,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2022. do isplate

- za listopad 2022. na iznos od 3.533,08 eur / 26.620,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2022. do isplate

- za studeni 2022. na iznos od 3.533,08 eur / 26.620,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2022. do isplate

- za prosinac 2022. na iznos od 3.533,08 eur / 26.620,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. do isplate

- za buduće mjesece do sudskog raskida ugovora o radu na iznos od 3.533,08 eur / 26.620,00 kn do 16. u mjesecu za protekli mjesec sa zateznim kamatama koje teku od 16. u mjesecu za isplatu plaće za protekli mjesec

po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Ugovor o radu od dana 29.03.2004. godine sklopljen između tužiteljice DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, sudski se raskida s danom 13.02.2023. godine.

4. Nalaže se tuženiku VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 28.264,65 eur / 212.960,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena..“

III/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 Eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tužitelja zaposlena na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 29.03.2004. (dalje u tekstu: "ugovor o radu") na radnom mjestu -direktor.

Tuženik je kao poslodavac 8.srpnja 2022. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim s tužiteljici kao radniku otkazuje ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa (dalje u tekstu: "odluka o otkazu").Tužiteljica je odluku posredno primila 08. srpnja 2022.

Tužiteljica je 18. srpnja 2022. protiv Odluke o otkazu, sukladno 133. st. 1. zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, u nastavku: "Zakon o radu"- ZR) podnijela zahtjev za zaštitu prava radnice, u kojem je tuženiku ukazala iz kojih razloga je otkazan ugovor o radu nedopušten i nezakonit, odnosno iz kojih razloga smatra da se donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu grubo vrijeđaju njezina prava iz radnog odnosa. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 19. srpnja 2022.

Tuženik se nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava radnice.

Tužiteljica prvenstveno ističe kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i to iz razloga što je tuženik odluku o otkazu donio izvan roka od 15 dana od dana za saznanje za činjenice na kojim temelji otkaz te je u tom pogledu prekludiran sa svojim pravom.

Pored navedenog, odluka o otkazu je nedopuštena iz razloga što u pobijanoj odluci o otkazu nisu navedene konkretne povrede, činjenice i okolnosti koje bi predstavljale razlog za izvanredni otkaz, u pobijanoj odluci se neistinito, netočno i uopćeno navodi kako je radnim počinio povrede iz radnog odnosa, dok se ne navodi koje odredbe ugovora o radu je radnik povrijedio. Pobijana odluka o otkazu ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa niti razlog za izvanredni otkaz.

Tužiteljica ističe da je u Zahtjevu za zaštitu prava od 18. srpnja 2022. ukazala tuženiku kao poslodavcu da je Odluka o otkazu nezakonita jer ne sadrži određene konkretne razloge zbog kojih se radniku otkazuje te da je radnik doveden u situaciju da istražuje zbog kojih razloga mu je otkazan ugovor o radu. Svakako, ako ih tužiteljica može dokučiti, odnosno motive za pobijanu Odluku o otkazu, oni nemaju veze sa radno-pravnom problematikom, već isključivo s narušenim međuvlasničkim odnosima tužiteljice kao suvlasnice tuženika i većinskog vlasnika tuženika koji su prethodili pobijanoj odluci, a o kojima će se tužiteljica detaljno kasnije očitovati.

U tom smislu tužiteljica ističe kako se u sudskom postupku odlučuje o dopuštenosti odluke o otkazu samo prema razlozima na kojima je takva odluka utemeljena.

Tužiteljica ističe da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena iz razloga što je protivna odredbi čl. 116. st.2. Zakona o radu kojom je propisano: " Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji".

Poslodavac je odluku o otkazu donio izvan roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima otkaz temelji.

Dana 29.06.2022. tužiteljica je Odlukom Skupštine tuženika opozvana s funkcije člana uprave tuženika.

Radi boljeg sagledavanja konteksta u kojem je tuženik nezakonito otkazao ugovor o radu tužiteljici, tužiteljica navodi kako je ona imatelj poslovnog udjela na koji otpada 25% temeljnog kapitala tuženika, dok preostale udjele u tuženu drži Primet d.o.o. Slovenija 70% temeljnog kapitala društva i BF 5% temeljnog kapitala društva.

Navedena odluka o opozivu tužiteljice s mjesta člana uprave tuženika je u cijelosti nezakonita iz razloga što su sve odluke donesene na Skupštini društva od 29.06.2022. ništetne, podredno pobojne.

Prije nego što je zapisnik sa Skupštine otpravljen strankama od strane uredujućeg javnoga bilježnika, to je novoizabrani predsjednik uprave tuženika g. CF Hvala (ujedno i zakonski zastupnik i vlasnik Primet d.o.o Slovenija koji je većinski vlasnik tuženika)donio pobijanu odluku o otkazu. Za primijeti je kako novoizabrani predsjednik uprave nije bio upisan u sudskom registru nadležnog suda. Tužiteljica navodi kako je pobijanu Odluka o otkazu, prije svega donijela neovlaštena osoba, koja je ranije, prije Skupštine tuženika od 29.06.2022. opozvana s mjesta člana uprave tuženika odlukom Skupštine tuženika od 30.12.2022. Navedenu Skupštinsku odluku tuženika od 29.06.2022. o svom opozivu s mjesta člana uprave, kao i odluku o izboru novog predsjednika uprave, tužiteljica osporava pred nadležnim sudom, a sve budući da je tužiteljica suvlasnica poslodavca i drži poslovne udjele na koje otpada 25 % temeljnog kapitala Društva.

Tužiteljica je mišljenja kako je pobijana odluka o otkazu nezakonita prije svega jer ju je donijela neovlaštena osoba , pa stoga ista ne može proizvesti pravne učinke. Tuženik u svojoj odluci o otkazu navodi kako je opozivom direktora tužiteljica kao radnica izgubila pravo voditi poslove Društva i zastupati ga. Navedeno znači da se osnovna svrha zbog koje je Ugovor o radu sklopljen više ne može ispunjavati što onemogućava nastavak radnog odnos i u konkretnom slučaju predstavlja osobito važnu činjenicu iz čl. 116. st. 1. zakona o radu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Navedena konstatacija je netočna i prije svega zlonamjerna. Tužiteljica nema sklopljen menadžerski ugovor s poslodavcem za radno mjesto člana uprave, već naprotiv na njezin ugovor o radu se u cijelosti primjenjuje odredbe Zakona o radu. Tužiteljica navodi kako je tuženik na njezino radno mjesto imenovao drugu osobu za člana uprave društva te s istom zaključio ugovor o radu.

Stoga navedeni razlog za opoziv tužiteljice s mjesta člana uprave ne može i ne smije imati nikakve reperkusije na njezin radnopravni odnos s poslodavcem, te odnos opoziva s mjesta člana uprave treba poglavito promatrati s aspekta odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Za zaključiti je kako konkretni opoziv ne može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

U odnosu na navod tuženika kako za preostale poslove iz ugovora o radu nastavak radnog odnosa nije moguć jer je kod njega u odnosu na tužiteljicu, uslijed osobito teških povreda radnih obveza kroz dulje vremensko razdoblje, došlo do nepovratnog gubitka povjerenja, tužiteljica navodi kako je jedini motiv i razlog zbog čega joj je tuženik odnosno bolje rečeno novoizabrani predsjednik uprave tuženika g. CF koji predstavlja "većinskog" člana Društva uručio izvanredni otkaz jest njezina fizička "eliminacija" iz Društva i to prvenstveno iz razloga što je protiv g. NF podnijela kaznene prijave jer je oštetio tuženika i vodio poslove protiv njegovih interesa, kao i što je protiv "većinskog" člana Društva podnijela tužbu pred nadležnim sudom radi naplate potraživanja u iznosu od 500.000 EUR koje je "većinski" član tuženika Primte d.o.o. Slovenija na čelu s g. ZF odbio platiti, te jer je u konačnici tužiteljica inicirala njegov opoziv s mjesta člana uprava (Skupštinska odluka od 30.12.2021.) te je protiv njega tuženik podnio i tužbu za isključenje iz društva. Dakle, tužiteljica je opozvana s mjesta člana uprave tuženika jer je u ime i za račun Društva tražila da "većinski" član društva koji je sklapao pravne poslove sam sa sobom putem jedne osobe (predstavnika) CF vratio dug Društvu koji premašuje iznos temeljnog kapitala Društva.

Zbog opisanog ponašanja "većinskog" člana društva, uprava Društva na čelu s tužiteljicom je radi zaštite prava i interesa tuženika podnijela kaznenu prijavu protiv člana Društva i odgovorne osobe u članu Društva i njezina imatelja poslovnog udjela te člana uprave Društva g. CF Hvala.

Zbog navedenog ponašanja "većinskog" člana Društva, uprava Društva je radi zaštite i interesa Društva podnijela tužbu radi isključenja člana društva Primet d.o.o Slovenija;

Skupština Društva od 30.12.2021. donijela je odluku da se g. CF zabranjuje da kao jednom od direktora tuženika i predstavnik i vlasnik Primeta d.o.o kao većinskog člana društva, sklapa pravne poslove između tuženika i Primeta d.o.o. bez valjane ovlasti i suglasnosti ostalih članova Društva i drugog člana uprave Društva ovdje tužiteljice.

Također, na predmetnoj Skupštini je donesena odluka da se u Primet d.o.o. obustavi daljnja isporuka robe dok ne podmiri cjelokupni dug.

Dakle, jedini razlog i motiv za imenovanje g. NF i opoziv tužiteljice jest da on može zajedno sa drugim predloženim članom uprave gđom. RF (koja s njim skupno zastupa) nastaviti sa daljnjom štetnom radnjom protiv tuženika- neplaćanje duga za preuzetu robu, kreditiranje većinskog člana Društva bez valjane Skupštinske odluke, sklapanje pravnih poslova sa samim sobom na štetu Društva po niskim cijenama u odnosu na tržište.

Upravo iz svih navedenih razloga evidentno je da će bez tužiteljice novoizabranom predsjedniku uprave s još jednim članom uprave biti odriješene ruke da nastavi sa štetnom praksom koju je tužiteljica dokinula, a koja će uzrokovati nepopravljivu štetu za društvo tj. tuženika.

Navedene radnje tužiteljice pokrenute u ime tuženika davanjem odluke o otkazu nema tko štiti za Društvo, odnosno svakako je njihova pravna održivost dovedena u pitanje provedbom odluka čija odgoda primjene traži predstavljajući da ista ima konstruktivan učinak (njezina provedba u sudskom registru je deklarirane naravi). Tuženiku kao "PRAVNOM ENTITETU" različitom od njihovih članova će nastupiti nepopravljiva i nenadoknadiva šteta jer bez smijenjenog člana uprave za pretpostaviti je da će novoizabrani predsjednik uprave povući sve tužbe pa tako i tužbu radi naplate potraživanja u vlasništvu Društva.

Nadalje bez tužiteljice, novoizabrani predsjednik uprave će nastaviti sa dosadašnjom praksom izvlačenja kapitala iz tuženika (čitaj preko 1 mil Eur Društvo ima na računu) pa će tako nastaviti bez valjane skupštinske odluke kroz dug kreditirati "većinskog" člana Društva tj. njegovo loše poslovanje, odnosno bolje rečeno izvlačenje kapitala kroz vlastite pozajmice u Republici Sloveniji.

Nadalje, član Društva Primet d.o.o. Slovenija je u obvezi na temelju presude isplatiti člana Primet d.o.o.Slovenija-čitaj: svoga brata HF, u višemilijunskom iznosu, što konkretizira opasnost da će se Društvu uskratiti ne samo daljnje plaćanja robe (nastavit će se današnja štetna praksa koju je predlagateljica nastojala dokinuti), već naprotiv da se po pokrenutim sudskim sporovima neće "pro aktivno" pratit njihov tijek i nastojanje da se poluči povoljan rezultat.

U prilogu nastanka nepopravljive štete za Društvo zbog pobijane odluke o otkazu ukazuje posebno slijedeće okolnosti;

-Društvo je na čelu s tužiteljicom ostvarilo rekordnu dobit u iznosu od 1 milijun eura u 2021. g.

- novoizabrani predsjednik uprave odbio kao predstavnik "većinskog" člana Društva usvojiti financijsko izvješće Društva sa izraženom dobiti u navedenom iznosu tako što je odbio Dopunu dnevnoga reda na Skupštini Društva od 29.06.2022.

- novoizabrani predsjednik uprave je prije nego što je Zapisnik sa pobijanom odlukom o opozivu predlagateljice osiguranja otpravljen od javnog bilježnika istoj dao neosnovana izvanredni otkaz ugovora o radu zbog razloga koji su raspravljeni na Skupštini Društva od 24.11.2021. Izvanredni otkaz datira od 08. srpnja 2022, a zapisnik sa Skupštine društva od 29.06.2022. je otpremljen strankama 14.07.2022. Važno za tuženikove navode u pogledu osobito teških povreda iz radnog odnosa u kojima navodi da je radnica nakon višekratnih pisanih upozorenja od strane drugog direktora i člana Društva g. CF nije prestala s praksom prikupljanja akumulatora, za što Društvo nema izdanu dozvolu. Štoviše radnica s tom praksom nije prestala ni nakon što je na skupštini Društva 24.11.2021. godine odbila obvezujuću uputu da Društvo i njegovi radnici prestanu s provođenjem radnji usmjerenih na otkup akumulatora.

Odluka je nezakonita iz slijedećih razloga: Tužiteljica navodi kako prije svega, iz samog obrazloženja pobijane oduke proizlazi kako je tuženik prekludran u svojoj odluci o otkazu. Navedena navodna povreda je raspravljena na Skupštini tuženika 24.11.2021., dok opisane povrede nije bilo iz slijedećih razloga: Tuženik posjeduje ugovor s tvrtkom CIAK o prodaji njihovih proizvoda i na taj način ima pravo preuzimati otpadne akumulatore, jer ga na to ovlašćuju pozitivni propisi.

Zaključno, i ne manje važno, tužiteljica navodi kako je g. CF kao zakonski zastupnik član Društva Primet d.o.o. Slovenija pokušao zabraniti obavljanje djelatnosti tuženiku koja mu donosi dobit. Tako je pokušao ,,sabotirati' poslovni odnos s tvrtkom CIAK gdje je tuženik imao ugovor o prodaji proizvoda s njima, na temelju kojega je imao pravo otkupljivati otpadne akumulatore, a gdje bi korist imali kako tuženik, tako i većinski vlasnik tuženika Primet d.o.o. Slovenija, a budući da bi u kompenzaciju za akumulatore i kositar koji dolazi od većinskog vlasnika, ClAK bi u kompenzaciju dao olovo u bloku koje bi opet većinski vlasnik Primet d.o.o. Slovenija uzimao od tuženika i prodavao dalje te ostvarivao zaradu što j bila dosadašnja praksa. Takav posao sa tvrtkom CIAK tj. promet trebao Je iznositi između 1-2 mll. kuna godišnje.

Radnica je, protivno člancima 41., 49. i 426. st. g. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 118/2003, 107/2007, 146/2008,137/2009,111/2012, 125/2011. 69/2013,110/2015,40/2019, 34/2022) bez posebne ovlasti Društva nastupila kao druga ugovorna strana te je sama sa sobom sklopila više dodataka ugovoru o radu kojima si je povećala ugovorenu placu od 4.750,00 kn neto (5.937.50 kn bruto). Budući da su sklopljeni bez posebne ovlasti Društva takvi dodaci protivni su prisilnim propisima i kao takvi su ništetni, (čl. 322. ZOO). Temeljem navedenih dodataka ugovoru o radu radnici je u razdoblju od 2004. godine do danas godine neosnovano isplaćeno na ime plaće više nego što je ugovoreno inicijalnim Ugovorom o radu, čime je Društvo oštetila za navedeni iznos. S obzirom da ne postoji valjana pravna osnova za isplatu tog iznosa (dodaci temeljem kojih joj je Društvo isplatio navedeni iznos su ništetni).

Radnica je dužna vratiti navedeni iznos Društvu.

Odluka je nezakonita iz slijedećih razloga:

Tužiteljica navodi kako prije svega, iz samog obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je tuženik prekludiran u svojoj odluci o otkazu. Navedena navodna povreda je raspravljena na Skupštini Društva od 24.11.2021. Navod Poslodavca je u cijelosti neosnovan i zlonamjeran. Za promjene iznosa plaće tužiteljici nije rađen nikakav aneks ugovora, a posebice ga nije sklapala sama sa sobom kako to neistinito navodi tuženik, nego je postojao isključivo usmeni dogovor između direktora/većinskog vlasnika u tom periodu.

Ništa se po pitanju place tužiteljice nije mijenjalo bez isključivog odobrenja g. SF {sada pok.). Nakon njegove smrti imalo lošijeg poslovanja u 2015.-toj i početku 2016.-te godine član uprave DF samoinicijativno sebi isplatila manju plaću u korist Društva i smanjenja troškova poslovanja.

Sve okolnosti vezane za placu tužiteljice u pogledu njezine visine su vrlo dobro poznate novoizabranom predsjedniku uprave tuženika g. CF (sin pok. SF) i prije nego sto je to pitanje raspravljeno na Skupštini tuženika 24.11.2021. Naime, tužiteljica postavlja pitanje kako to da g. CF njezini iznosi plaće tj. razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu kako to on sada njoj zlonamjerno inputira nisu bili sporni kada je bio član uprave tuženika u periodu 2016.-2020.godine? Iz istih razloga, bilo poboljšanja ili pogoršanja mijenjanje plate je napravljeno još par puta , no nikad nije došlo na razinu prethodno odobrenu od strane pok. SF.

S obzirom da ugovor o radu nastaje suglasnošću volja obiju ugovornih strana, niti jedna ugovorna strana ne može jednostrano izmijeniti sadržaj ugovora, izuzev otkaza uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu. Stranke, ugovor o radu mogu mijenjati na različite načine; aneks, konkludentnim radnjama, otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora, izmjenom nekog od izvora prava koji je regulirao ugovor o radu. U praksi je često slučaj da se odredbe ugovora o radu mijenjaju konkludentnim radnjama. Primjerice kada poslodavac isplaćuje radniku veću plaću od ugovorene, a radnik bez izričitog usmenog ili pisanog očitovanja na takvu izmjenu pristane obje strane takvu izmjenu prihvaćaju i takvo stanje ostaje trajno, a što je i slučaju tužiteljice DF i pokojnog člana uprave OF bio slučaj.

Zaključno, u konkretnome slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu prije svega jer valjani pravni temelj za isplatu plaće postoji.

Tužiteljica navodi kako tuženik nikada nije postupio po skupštinskoj odluci od 24.11.2021. jer i sam tuženik uvidio kako nije u pravu i da bez ikakvog pravnog temelja potražuje naknadu štete . U svakom slučaju njegova odluka u tom pogledu je prekludirana.

Naprotiv, tužiteljica ima potraživanje prema poslodavcu s naslova manje isplaćenih plaća od dogovorene, kao i neisplaćenog bonusa.

Radnica je u 2021. kasnila s predajom financijskih izvješća FINA-i, dok za 2022. godinu uopće nije predala financijska izvješća FINA-i što je protivno obvezama propisanim Zakonom o računovodstvu te obvezi uprave iz čl. 428. i čl. 252. ZTD-a. Odluka je nezakonita iz slijedećih razloga:

Tužiteljica navodi kako prije svega, iz samog obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je tuženik prekludiran u svojoj odluci o otkazu.

Navedena navodna povreda je ispravljena na Skupštini Društva od 24.11.2021.Navod Poslodavca je u cijelosti neosnovan i zlonamjeran. Upravo suprotno, tužiteljica je predala navedena izvješća u 2021. unatoč tome što g. CF tadašnji član uprave tuženik nije htio supotpisati financijska izvješća samo iz njemu znanih razloga. Štoviše, on je kao predstavnik većinskog člana Društva odbio glasovati za usvajanje financijskih izvješća Društva za 2020., i 2021., a usprkos opstrukcijama g. NF tuženik sa tužiteljicom kao članom uprave/direktorom je na FINA-u predao financijska izvješće kako ne bi bio u prekršaju !

Radnica je u čitavoj 2022. godini odbila odobriti isplatu mjesečne naknadu za obavljanje funkcije člana uprave drugom članu uprave Društva (g. CF). Tužiteljica navodi kako prije svega, iz samog obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je tuženik prekludiran u svojoj odluci o otkazu.

Odluka je nezakonita iz slijedećih razloga:

Tužiteljica nije odobrila navedenu isplatu jer je tadašnji član uprave tuženika g. CF opozvan s mjesta člana uprave Skupštinskom odlukom od 30.12.2021.,što je istome poznato jer je podnio tužbu radi pobijane navedene odluke te se Postupak vodi pred TS Zagreb.

Navedena odluka o opozivu ima konstutivan učinak.

Nadalje, navedenu odluku je isti pokušao krivotvorenom ispravom staviti van snage te je na temelju takve krivotvorene isprave 18.03.2022. tražio od tužiteljice da mu isplati navedeni iznos na štetu Društva.

Stoga o ozbiljnosti, opravdanosti i dopuštenosti razloga za otkaz pored sadržaja pobijane odluke o otkazu govori i činjenica da je tuženik kao poslodavac tužitelju otkazao ugovor o radu za radno mjesto - direktor više od 7 mjeseci od navodnih učinjenih povreda. U slučaju da je tuženik kao poslodavac zaista smatrao da na strani tužiteljice postoje razlozi za izvanredan otkaz zasigurno je ne bi narednih 7 i više mjeseci ostavio da radi iste poslove radnog mjesta - direktor.

Iz svega gore navedenog, proizlazi zaključak da je tužiteljica uredno i obavljala radne zadatke, unatoč grubim povredama njenih prava iz radnog odnosna, odnosno prava koja proizlaze iz zakona o radu od strane g. CF Hvala.

Stoga, ne samo da je tuženik u više vidova povrijedio prava tužiteljice, već je učinio i niz formalnih propusta koji odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu čini nedopuštenom odnosno otkaz nezakonitom. Nadalje, čak i kad bi sve tvrdnje iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu bile istinite, navedene tvrdnje ne bi predstavljale razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu.

Tužiteljica ističe da je kod tuženika zaposlena preko 18 godina te za vrijeme radnog staža kod tuženika nikada nije počinila niti jednu povredu radne obveze. Štoviše, tuženik je na čelu s tužiteljicom kao direktorom sve godine ostvarivao dobit, a 2021. ostvario rekordnu dolit u iznosu većem od 1. mil. Eur, pa se opravdano postavlja pitanje razloga i motiva zbog čega joj je izvanredno otkazan ugovor o radu? Pored toga, tužiteljica nikada od strane tuženika kao poslodavca nije upozorena da bi bilo kakvo postupanje u radnom odnosu i u svezi s ugovorom o radu predstavljalo skrivljeno ponašanje ili da na bilo koji način mora promijeniti svoj odnos prema radu. Tuženik u pobijanoj odluci o otkazu općenito navodi povrede obveze iz radnog odnosa, ali ne navodi koje je konkretno povrede tužitelj počinio.

S izloženog gledišta, pobijenoj odluci se netočno i neistinito, a ujedno i potpuno neodređeno i nejasno navodi da je radnik počinio pojedine povrede radnih obveza bez navođenja konkretnih datuma i radnji koje bi predstavljale krivljeno ponašanje tužiteljice i o čemu bi se tužiteljica uopće mogla očitovati pobijati ovom tužbom, slijedom čega je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena.

Tužiteljica pojašnjava da je smisao i svrha otkaza zaštiti poslodavca od neželjenog ponašanja radnika, a da tužiteljica kao radnik nikada nije počinila niti jednu povredu radne obveze koja bi predstavljala razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. Povrede kako ih u pobijanoj odluci o otkazu navodi tuženik ne predstavljaju povrede obveze iz radnog odnosa jer na temelju Zakona o radu takve povrede moraju biti izravno u svezi sa radnim odnosom i radom tužiteljice da bi predstavljale razlog za otkaz.

Zbog navedenoga, tužiteljica ističe kako je čl. 117. Zakona o radu propisano da su neopravdani razlozi za otkaz: "podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne Predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu."

Također, tužiteljica navodi je tuženik povrijedio odredbe čl. 119. st 2. kojom je propisano: ,,prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.", a budući da joj prije donošenje odluke o otkazu nije dopustio i omogućio da iznese svoju obranu.

Budući da tužiteljica nije pisano upozorena niti na jednu obvezu iz radnog odnosa, a posebice niti na jednu koja je predmet ovog postupka, to je tuženik bio dužan obrazložit; koje su to okolnosti zbog koji nije bilo opravdano očekivati od njega da tužiteljicu pisano upozorava pa se pobijana odluka ukazuje kao nezakonita u cijelosti. S obzirom na vrstu otkaza koju je tuženik donio za tužiteljicu, a rada se otkazu zbog skrivljenog ponašanja, tužiteljica navodi kako se u takvoj situaciju predmnijeva prethodno kršenje radnih obveza, odnosno postupanje protivno Ugovoru o radu, jer je donijet protivno odredbi čl. 4. st. 4. Zakona o radu.

Zbog navedenoga, tužiteljica smatra kako su navodi tuženika da je u nju izgubio povjerenje odnosno da je njezino ponašanje postalo neprihvatljivo potpuno irelevantni, jer tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljica prekršili ijednu ugovornu obvezu prema tuženiku kao poslodavcu.

Slijedom navedenog tužiteljica u tužbi i tužbenom zahtjevu, kako je opisano u izreci ove presude predlaže ovom sudu utvrditi nedopuštenom odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te tužiteljici isplatiti neisplaćene bruto plaće u iznosu kako je navedeno u izreci presude te utvrditi sudski raskid radnog odnosa uz naknadu parničnoga troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga jer su isti neosnovani.

Tuženik prvenstveno ističe kako su navodi tužbe konfuzni jer se tužiteljici miješaju različite uloge (bivšeg radnika i direktora te postojećeg člana društva) pa tužiteljica u nekim dijelovima neosnovano poistovjećuje navodne interese društva tuženika sa svojim interesima te štetu koja bi mogla nastati njoj sa štetom koja bi mogla nastati društvu. Navodi tužiteljice o nedopuštenosti otkaza kao i nastojanje tužiteljice da se prikaže kao osobu koja postupa u interesima društva u cijelosti su neosnovani i netočni, a što će tuženik dokazati tijekom ovog i drugih postupaka koje tužiteljica spominje u tužbi.

Za početak, tuženik ističe kako je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 08.07.2022. godine (u nastavku: Odluka o otkazu) dopuštena i zakonita jer je donesena unutar roka propisanog čl. 116. st. 2. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, u nastavku: Zakon o radu). Naime, nesporno je da je na skupštini društva tuženika dana 29.06.2022. godine donesena odluka kojom je tužiteljica opozvana s mjesta člana uprave tj. direktora tuženika. Sukladno čl. 425. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, u nastavku: ZTD) donošenje odluke o opozivu ili imenovanju direktora ima konstitutivan učinak, dok upis u sudski registar promjena članova uprave ima samo deklaratoran učinak. Slijedom navedenog, odluka o opozivu tužiteljice kao člana uprave proizvodi učinke od dana donošenja tj. od 29.06.2022. godine te od tog datuma tužiteljica više nije ovlaštena obavljati poslove direktora tuženika. Isto tako, na skupštini **.**.2022. g. CF je imenovan predsjednikom uprave s ovlaštenjem da društvo zastupa samostalno i pojedinačno, iz čega proizlazi da je Odluka o otkazu donesena od strane ovlaštene osobe te da

su protivni navodi tužiteljice neosnovani. Bitno je napomenuti da su predmetne odluke upisane i vidljive u sudskom registru.

S obzirom da je tužiteljica ugovor o radu s tuženikom sklopila radi obavljanja poslova direktora, opoziv tužiteljice s te funkcije predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć, sve sukladno čl. 116. Zakona o radu. Kako je odluka o opozivu tužiteljice donesena 29.06.2022. godine, rok od petnaest dana teče od 30.06.2022. godine i ističe 14.07.2022. Stoga je Odluka o otkazu koju je tuženik donio 08.07.2022. godine pravodobna i zakonita jer je donesena unutar roka od petnaest dana.

Nadalje, poslovi koje se tužiteljica obvezala obavljati člankom 2. Ugovora o radu sklopljenog 29.03.2004. godine (u nastavku: Ugovor o radu) predstavljaju poslove direktora odnosno člana uprave:

- organizacija i vođenje poslovanja tvrtke,

-planiranje poslovanja-prihoda i rashoda troškova tvrtke, vođenje kadrovske politike tvrtke uz suglasnost skupštine,

- podnošenje pisanog izvještaja o poslovanju tvrtke na skupštini – minimalno na 6 mjeseci, itd. Otkazni rokovi iz čl. 9. Ugovora o radu tužiteljice predstavljaju iznimku od rokova iz čl. 122. Zakona o radu. Člankom 12. Ugovora o radu zakonska zabrana utakmice je definirana specifično za poziciju direktora, a člankom 12. Ugovora o radu propisana je osobna i moralna odgovornost direktora za provođenje članaka iz tog ugovora. Zakon o radu u čl. 4. st. 3. i 4. propisuje da se na fizičku osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, ne primjenjuju odredbe Zakona o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora om radu, otkaznom roku i otpremnini. Kako je tužiteljica do opoziva bila član uprave tj. direktor tuženika, ovlaštena zastupati tuženika i voditi njegove poslove, ona je izuzeta od primjene odredbi Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Isto tako, bitno je naglasiti da Ugovorom o radu nije ugovoreno da je tuženik kao poslodavac u slučaju opoziva s mjesta direktora tužiteljici dužan ponuditi drugo radno mjesto u društvu. Donošenjem odluke kojom je tužiteljica opozvana s funkcije direktora društva, tužiteljica više nije u mogućnosti obavljati poslove i dužnosti direktora, odnosno poslove zbog kojih je otkazani Ugovor sklopljen, što znači da se osnovna svrha Ugovora više ne može ispunjavati te da nastavak radnog odnosa nije moguć. Da opoziv člana uprave predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć potvrđuje i važeća sudska praksa i to presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-2229/2012-2 od 08.11.2012., presuda VSRH Revr-226/13 od 04.02.2015., presuda VSRH Revr- 167/2015-2 od 04.12.2019., presuda VSRH Revr-718/11-2 od 19.12.2012. te presuda Ustavnog suda RH posl. broj U-III-3241/2013 od 14.05.2014. godine. Tuženik ističe kako se Odluka o otkazu prvenstveno temelji na opozivu kao osobito važnoj činjenici zbog koje tužiteljica više ne može izvršavati dužnosti direktora. Međutim, tuženik je u Odluci o otkazu, pored navedenog razloga, dodatno naveo i povrede obveza tužiteljice, vezane uz poslove i dužnosti direktora, koje kontinuirano traju i zbog kojih je došlo do nepovratnog gubitka povjerenja u tužiteljicu i njezinu sposobnost zakonitog vođenja poslova društva. Kako se radi o povredama koje su po svojoj prirodi takve da kontinuirano traju i da nikad zapravo nisu prestale, ne može smatrati da je u odnosu na njih protekao rok iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Tako je tužiteljica u društvu do opoziva provodila nezakonitu poslovnu praksu prikupljanja akumulatora, bez da tuženik za to ima potrebnu dozvolu i primjereno skladište, izlažući time tuženika prekršajnoj odgovornosti, u slučaju inspekcijske kontrole. Tužiteljica i radnici u Zagrebu kojima je bila nadređena nastavili su raditi navedeno i nakon što je tužiteljica na skupštini dana 24.11.2021. godine dobila obvezujuću uputu da prestane s nezakonitom praksom te nakon što joj je predsjednik uprave tuženika g. CF izričito zabranio takvo postupanje. Ugovor s društvom C.I.A.K. d.o.o. koji je tužiteljica dostavila uz tužbu primjereno skladište za prikupljanje i trgovanje s akumulatorima. Nadalje, tužiteljica si je od rujna 2004. godine pa do donošenja Odluke o otkazu svaki mjesec isplaćivala plaću veću od one ugovorene člankom 10. Ugovora o radu. Tuženik je prvo pretpostavio da je tužiteljica navedeno radila temeljem dodataka ugovoru o radu koje je sklopila sama sa sobom (na strani radnika i na strani zz poslodavca). Takvi ugovori bili bi suprotni člancima 41., 49. i 426. st. 8. ZTD-a i kao takvi ništetni. Međutim, iz e-mail korespondencije koju je tužiteljica priložila tužbi kao i same tužbe proizlazi da tužiteljica nema sklopljen niti jedan dodatak ugovoru o radu kojim bi joj zakonito bila povećana plaća, već tvrdi da je povećanje njezine plaće usmeno odobrio g. FF. S obzirom da tužiteljica nema nikakav valjano sklopljen dodatak iz kojeg bi proizlazi visina plaće koju si je isplaćivala te da nema nikakvih dokaza da je povećanje njezine plaće „odobrio“ g. FF, sasvim je jasno da si je tužiteljica plaću veću od ugovorene isplaćivala godinama bez ikakve pravne osnove, a na štetu društva. Ugovorena plaća tužiteljice iznosila je 4.750,00 kn neto. Iz dokumentacije koju je tužiteljica priložila tužbi naziva: „Plaća- DF“ te „Kretanje plaće- DF“, nedvojbeno proizlazi da si je tužiteljica bez pravne osnove povećala i isplatila plaću i to u iznosu od čak 33.080,00

kn u srpnju 2010. godine, 34.080,00 kn u kolovozu 2011. godine te čak 34.180,00 kn u studenom 2013. godine, dok joj je u travnju 2021. isplaćena plaća od 26.620,00 kn bruto. Posebno je apsurdan i netočan navod da se ugovori o radu, pa tako i plaća radnika često mijenjaju konkludentnim radnjama. Člankom 14. st. 1. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Jednako tako i njegove izmjene moraju biti u pisanom obliku, kako bi obje strane znale svoja prava i obveze te ih, u slučaju potrebe, mogle i dokazati. Iz ovog razloga ugovori o radu u praksi se rijetko, gotovo nikad ne mijenjaju konkludentnim radnjama. U svakom slučaju, tuženik smatra kako je tužiteljica ovime priznala isplatu plaće bez pravne osnove što je nezakonito postupanje koje se u Odluci o otkazu navodi kao uzrok gubitka povjerenja u tužiteljicu. Tuženik, nadalje, osporava vjerodostojnost potvrde FINA-e o primitkum dokumentacije (izvješća) za 2020. godinu koju je tužiteljica priložila tužbi. Naime, na stranicama sudskog registra kao i RGFI FINA-e vidljivo je da su izvještaji dok je tužiteljica bila direktorica predani tek 02.12.2021. godine, dok za 2021. godinu još uvijek nisu predani.

Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima (NN 43/2020) propisano je da su poduzetnici, iznimno od roka od šest mjeseci iz čl. 30. st. 5. Zakona o računovodstvu (NN 78/2015, 134/2015, 120/2016, 116/2018, 42/2020, 47/2020, u nastavku: ZR) u posebnim okolnostima dužni godišnje izvješće iz članka 30. stavka 2. točke 1. ZR s pripadajućim revizorskim izvješćem, odnosno godišnje financijske izvještaje iz članka 30. stavka 3. točke 1. ZR s pripadajućim revizorskim izvješćem dostaviti Financijskoj agenciji radi javne objave najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine (=kalendarska godina sukladno čl. 7. st. 12. ZR). S obzirom da su izvještaji za 2020. godinu dostavljeni FINA-i tek 01.12.2021. jasno je da je tužiteljica prekoračila zakonski rok (kolovoz 2020.) za dostavu izvještaja. Također, nakon prestanka važenja Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima rok za predaju bilance i računa dobiti i gubitka za 2021. godinu je prema odredbama ZR 30.04.2022. godine, a za predaju nekonsolidiranih izvještaja revizorskog izvještaja šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine tj. 30.06.2022. godine. Propuštanje navedenih rokova je prekršaj prema ZR za koji se može izreći novčana kazna u visini od 10.000,00 do 100.000,00 kn.

S obzirom da iz javno dostupnih podataka proizlazi da je tužiteljica zakasnila s predajom izvješća za 2020. godinu, a da izvješća za 2021. godinu nisu uopće predana FINA-i jasno je da je tužiteljica kao direktorica odgovorna za takva postupanja odnosno nepoštivanje propisa. Naposlijetku, tužiteljica je, bez ikakvog valjanog razloga odbila odobriti isplatu mjesečne naknade drugom članu uprave tuženika, g. CF Hvala. Naime, tuženik je na skupštini društva 12.03.2021. imenovan direktorom društva te je skupština donijela odluku da društvo s njim kao direktorom sklopi ugovor o pravima i obvezama člana uprave koji je priložen tom zapisniku. Usprkos navedenom, tužiteljica je odbila g. LF isplatiti naknadu određenu predmetnim ugovorom. Slijedom svega navedenog, jasno je da tužiteljica kao direktor društva tuženika nije vodila poslove i ispunjavala obveze pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika nego da je sama postupala te poticala postupanje protivno zakonu (prikupljanje akumulatora bez dozvole, isplata veće plaće, kašnjenje predaje fin. izvješća) kojima društvo izlaže prekršajnoj odgovornosti. Nedvojbeno je da je takvim ponašanjem postupala protivno interesima društva te da je zbog kontinuiranog trajanja tih povreda tuženik nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu zbog čega nastavak radnog odnosa nije bio moguć.

Slijedom navedenog, jasno je da se Odluka o otkazu zasniva na opravdanom razlogu te da je ista pravodobna, dopuštena i zakonita.

Tuženik ističe kako mu tužiteljica nikad nije dostavila zahtjev za zaštitu prava, onemogućivši mu da se očituje na navode zahtjeva. Tužiteljica je zahtjev poslala poštom na adresu društva znajući da tuženik tj. njegov zakonski zastupnik neće primiti zahtjev jer se nalazi u Sloveniji. S druge strane, tužiteljica je prilikom uručenja otkaza odbila primiti Odluku o otkazu. Štoviše g. BF je Odluku o otkazu demonstrativno pokidao.

Tuženik je stoga Odluku o otkazu tužiteljici isti dan poslao putem e-maila, što je i ona mogla učiniti da je htjela da tuženik zaprimi njezin zahtjev. Tuženik smatra da je opisano postupanje tužiteljice daleko od dobronamjernog.

Tuženik se oštro protivi navodima tužiteljice da bi joj otkazao Ugovor o radu jer je podnijela kaznenu prijavu protiv njega. Tuženik ističe kako je Odluka o otkazu donesena je isključivo iz razloga navedenih u Odluci. Navodi kaznene prijave tužiteljice netočni su i ničim dokazani te se opisanim postupanjima nije ostvarilo biće kaznenog djela zbog kojeg je ista podnesena (čl. 246. Kaznenog zakona – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju) zbog čega bi državno odvjetništvu istu trebalo odbaciti. Tuženik je za ostale postupke koje je tužiteljica (kao direktor) pokrenula protiv društva Primet d.o.o. (postupak posl. broj P-1194/2022 koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu, radi isplate kao i postupak posl. broj 1193/2022 koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu, radi isključenja člana društva Primet d.o.o.) saznao u kolovozu i rujnu 2022. godine, dakle nakon donošenja Odluke o otkazu u srpnju 2022. Iz navedenog jasno proizlazi da su netočni navodi tužiteljice o tome da ju je tuženik htio eliminirati zbog postupaka koje je pokrenula protiv njega i člana društva Primet d.o.o. Tuženik se oštro protivi svim navodima o ništetnosti odluka skupštine 29.06.2022. godine. Tužiteljica i BF su kao članovi društva tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnim odluka donesenih na skupštini 29.06.2022. godine (posl. broj P- 1387/2022). U tom postupku tužiteljica i BF tražili su i donošenje privremene mjere, tj. da sud do okončanja postupka P-1387/2022 zaustavi primjenu odluka skupštine od 29.06.2022. godine. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. broj Ovr-172/2022 od 05.09.2022. odbio prijedlog tužiteljice za osiguranje privremenom mjerom te je u obrazloženju u odnose na razloge pobijanja odluka u bitnom naveo:

- da su odvjetnici Fran Olujić i Tatjana Radmilović imali ovlaštenje za zastupanje kao i glasanje za navedeno društvo (točka 11.);

- da su glasovi društva Primet d.o.o. valjano vrednovani jer su dani po ovlaštenim punomoćnicima i nisu dani suprotno odredbama čl. 12. Društvenog ugovora (točka 12.);

- da nije osnovan navod predlagatelja osiguranja da je većinski član, društvo Primet d.o.o. odbio usvojiti Financijska izvješća (točka 16.)

- da ne postoji interes osnivača Primet d.o.o. niti člana njegove uprave NF da nanosi štetu društvu u kojem ima poslovni udio u toj visini tj. u kojem ima 70% temeljnog kapitala (točka 18.) pa stoga ni pravni interes nanošenja štetu društvu protivnika osiguranja (ovdje tuženika).

S obzirom na navedenu odluku suda, upitni su svi navodi tužiteljice o navodnom štetnom postupanju osnivača Primet d.o.o. i predsjednika uprave g. NF te ih tuženik oštro osporava.

Činjenica da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu trenutačno vode dva postupka koja je tužiteljica pokrenula protiv društva Primet d.o.o. (P-1193/2022 i P- 1194/2022) te postupak koji je tužiteljica pokrenula protiv tuženika (P 1387/2022) upućuje da je sve što tužiteljica tvrdi o poslovanju i vođenju poslova društva sporno, neosnovano i ničim dokazano. Tuženik ujedno smatra da isti moraju biti raspravljeni unutar tih postupaka te se predmet ovog postupka ne može se proširivati izvan granica ispitivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz, a čije postojanje je tuženik uspješno dokazao.

Nadalje, neosnovani su navodi kako tuženik tužiteljicu, sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o radu, nije pisano ni usmeno upozorio na obveze iz radnog odnosa. Odluka o otkazu temelji se na opozivu tužiteljice s mjesta direktora društva što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom navedenog, a s obzirom da primarni razlog otkaza nije povreda radne obveze nego opoziv kao osobito važna činjenica, jasno je da tuženik mogao niti bio dužan tužiteljicu upozoriti na obveze iz radnog odnosa sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o radu.

U odnosu na preostale razloge gubitka povjerenja u tužiteljicu, iz dokumentacije priložene uz tužbu kao i uz odgovor jasno proizlazi da je g. CF u više navrata pisano (putem e-maila) ukazivao sva protupravna postupanja tužiteljice te da se ista oglušila na njegova upozorenja. Jednako tako, tuženik nije bio dužan tužiteljici omogućiti iznošenje obrane prije otkazivanja, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Ako se uzme u obzir opoziv kao razlog otkaza, jasno je da obrana ne bi mogla utjecati na otkaz.

U prilog navedenom govori i presuda VSRH Revr-542/2008 od 21.10.2008. godine.

Vezano uz zahtjev tužiteljice za donošenjem privremene mjere kojom bi se tužiteljicu do okončanja postupka vratilo na radno mjesto, tuženik smatra da je, s obzirom na okolnosti slučaja, ispunjenje takvog zahtjeva ne samo neosnovano nego i nemoguće.

Tuženik također smatra da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se mogla odrediti privremena mjera.

Člankom 346. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, u nastavku: OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnim da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari i ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. S obzirom da dokazi priloženi uz tužbu potvrđuju razloge navedene u Odluci o otkazu, tuženik smatra da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Tuženik također ističe kako je otkaz radnog odnosa posljedica opoziva tužiteljice od strane skupštine društva. Dakle, čak i kad bi sud nakon provedenog postupka naložio vraćanje tužiteljice na mjesto direktora, sud nema ovlasti naložiti skupštini da tužiteljicu ponovno imenuje članom uprave društva tuženika. Kako su poslovi tužiteljice neodvojivo povezani s pozicijom direktora društva, jasno je da bi u takvim okolnostima (kako prije tako i nakon pravomoćnog okončanja ovog postupka), njezin zahtjev za vraćanjem na radno mjesto bilo nemoguće ispuniti. Nadalje, tužiteljica nije dokazala da joj prijeti nastanak nenadoknadive štete. Tužiteljica u ovom dijelu miješa štetu koja njoj prijeti sa štetom koja navodno prijeti društvu pa tuženik predlaže da sud zanemari sve navode tužiteljice vezano uz navodnu štetu društvu jer se pretpostavke iz čl. 346. OZ-a moraju ostvariti u odnosu na tužiteljicu, a ne društvo. Tuženik osporava vjerodostojnost dostavljene medicinske dokumentacije tužiteljice. Tuženik također smatra da sud i stranke nemaju znanja tumačiti dostavljenu medicinsku dokumentaciju te bi tužiteljica na okolnosti vezane uz njezino zdravstveno stanje trebala predložiti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Sama činjenica da je tužiteljici otkazan ugovor o radu ne znači si ne može omogućiti osnovna sredstva za život, posebno uzimajući u obzir visinu plaće koju si je tužiteljica isplaćivala prije otkaza, kao i dobit koja joj je isplaćena kao članu društva. Tužitelj na okolnost da se tužiteljica nakon prestanka rada kod tuženika nije zaposlila predlaže pribaviti službeni podataka o zaposlenju i stažu putem HZMO-a. Naposljetku, kad bi sud pravomoćnom presudom utvrdio da otkaz nije dopušten i tužiteljicu vratio na rad, ista bi imala pravo od tuženika potraživati isplatu plaće za period od nezakonitog otkaza do vraćanja na rad. Stoga šteta koju tužiteljica eventualno trpi zbog neisplate plaće nije nenadoknadiva jer bi tuženik, pod uvjetom utvrđenja otkaza nezakonitim, tužiteljici morao isplatiti plaću koju nije primila zbog otkaza, što znači da je štetu moguće nadoknaditi.

Iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje pretpostavki iz čl. 346. OZ-a te da stoga njezin zahtjev treba odbiti. Dodatno, tuženik podsjeća da tuženik ne može tužiteljicu imenovati na poziciju direktora temeljem naloga suda te da je tužiteljica kao direktor kontinuirano vodila poslove tuženika protivno propisima zbog čega je došlo do nepovratnog gubitka povjerenja u tužiteljicu i mogućnost urednog obavljanja poslova direktora. Iz svih navedenih razloga tuženiku je potpuno neprihvatljivo tužiteljicu vratiti na bilo koju poziciju unutar društva. Kako je člancima 103. i 104. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) hrvatski jezik propisan kao službeni jezik u postupku, tuženik predlaže da sud zanemari sve isprave koje je tužiteljica priložila tužbi na slovenskom jeziku, odnosno da ju obveže da u predmet dostavi prijevode navedene dokumentacije na hrvatski jezik. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom suda I stupnja od 9. srpnja 2024.g, broj: Pr-1668/2022, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice. Po pravovremeno uloženoj žalbi, Županijski sud u Sisku u predmetu broj: Gžr-91/2024, dana 6. studenog 2024.g ukinuo je presudu suda I stupnja i predmet vratio na ponovni postupak. Napomena suda II stupnja jest kako prvostupanjski sud nije raspravio navode tužiteljice, nije utvrdio sadržaj ugovora o radu za tužiteljicu, odnosno da li u ugovoru o radu postoje odredbe iz kojih bi se moglo zaključiti da je postojao radni odnos tužiteljice kod tuženika, pa da li bi se primjenjivale na odnose stranaka odredbe ZR, te isti nije postupao prema izmijenjenom tužbenom zahtjevu od 31.01.2023.g.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice, Zahtjev za zaštitu prava, Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, Potvrdu o uručenju Odluke i dostavnicu, Zapisnik sa Skupštive Društva od 29.06.2022.g, Tužba pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Dokumentacija i bilanca Društva, medicinska dokumentacija za tužiteljicu, e-mail prepiska, PK kartice za tužiteljicu, IP obrasci, Društveni Ugovor za tuženika, zapisnik pred Trgovačkim sudom od 27. veljače 2023.g, saslušap svjedoke BF, ŽF, tužiteljicu i ZZ tuženika.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužiteljica dana 29.03.2004.g zaključila sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Direktora, a koji je Ugovor otkazan dana 8.srpnja 2022.g Odlukom o izvanrednom Otkazu zbog osobito teških povreda radne obveze, a temeljem Odluke Skupštine od 29. lipnja 2022.g kojom je tužiteljica opozvana sa mjesta člana Uprave.

7. Sukladno odredbi 133 stavak 1 i 2 Zakona o radu, sud je utvrdio da je tužiteljica pravovremeno uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji se isti nije očitovao te je u zakonskome roku podnijela tužbu ovome sudu.

8. Među strankama je sporno da li je sukladno odredbi čl. 116 stavka 1 i 2 ZR, otkaz tužiteljici zakonit i dopušten, te da li je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto direktora ili neko slično radno mjesto.

9. Sukladno utvrđenom i u Odluci o otkazu a u okviru odlučivanja temeljem Odredbe čl. 116 stavka 1 i 2 ZR u vezi članka 4 stavak 3 i 4 ZR, sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju i saslušanjem stranaka i svjedoka na spornu okolnost:

- da li je tužiteljica opozvana sa mjesta direktora kao član Uprave odlukom Generalne Skupštine a temeljem činjenica koje su upućivale na tešku povredu iz radnoga odnosa

- da li je odluka o Otkazu donesena u prekluzivnom roku od 15 dana od dana donošenja Odluke Skupštine

- da li je u Odluci o otkazu obrazloženo na čemu se temelji Odluka poslodavca

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je u 65. godini života otkazan izvanredno ugovor o radu zbog osobito teške povreda obveza iz radnog odnosa. Od 2004. direktorica je kod tuženika VAL-METAL. U početku je imala 8% udjela kao suvlasnica BF 4 %. Gosp. FF bio je direktor firme PRIMET koja je bila većinski vlasnik tuženika - Podružnica firma kći. Odlučivala je zajedno kao suvlasnik. Otkaz joj je sastavio i dao nasljednik SF njegov sin CF. Ni danas joj nije jasno ponašanje NF. Kao radnici pred mirovinu nije joj ponuđen nikakva dokup staža niti bilo kakav sporazum, do zadnjeg trenutka firma je poslovala pozitivno. Kada je došlo do Pandemije nije dopustila smanjenje plaće radnicima što je bio prijedlog NF. To se ispostavilo opravdanim jer je u to vrijeme najbolje radila. Da bi ga zadovoljila sebi je smanjila plaću kao savjesni gospodarstvenik. U vrijeme suvlasništva PRIMETA od strane SF imala je znatno veću plaću. Bila je nagrađivana jer nije radila samo poslove direktora. Radila je sve poslove čak i poslove čišćenja. U očima gosp. SF bila je kao "druga sestra". U nju je imao veliko povjerenje. Gosp. FF umro je 2016. i onda je njegove sinove uvela u posao. Oni nisu poznavali proizvodnju. Kreditirala je samo Maticu sa vrijednošću od 300 tisuću eura do milijun eura. gosp. LF prije prestanka njegovog radnog odnosa isplaćivana je nagrada u visini od 33.000,00 kn, što je predstavljalo protuvrijednost od 4.000,00 eura. Kad je smijenjen sa funkcije direktora tuženika prestala mu se isplaćivati nagrada. ĐF tvrdio je kako nije predala financijsko izvješće premda je isto postojalo i on ga osobno nije htio potpisati. Revizorsku kuću je D odabrao i odbio potpisati izvješće. Treći razlog je bio otkup akumulatora. Ugovor za akumulatore imala je sa CIJAKOM o prodaji novih akumulatora. Promet se vrtio u pozitivi od čega je dio sredstava išao u Primet. Revizija je rađena cijelu godinu za prethodnu godinu. Izvješće je došlo na vrijeme, ali ga direktor nije htio prihvatiti. To se predaje prije završnog računa 30.06.2022. Sa funkcije direktora opozvana je 29.06.2022. Tužiteljica je radila temeljem Ugovora o radu iz 2004. kojim su definirani radni poslovi direktora. Ugovor je potpisao FF koji je bio direktor Val metala i direktor Primeta. Taj ugovor nije zaključen odlukom skupštine. Statut od 2004. godine se nije promijenio, premda Odluka o otkazu donesena od strane skupštine društva. Sve odluke su se donosile bez skupštine. Skupštine se nisu održavale jer je između nje i direktora postojao povjerljiv i korektan odnos. Kada je direktor bio gosp. FF kao i kad su bili direktori sinovi LF i HF nikad nije bila upitana njena plaća. Osim direktorskog posla radila je poslove transportnog radnika, iznosila metale, čistila skladišta, kuhala za poslovne partnere, organizirala transport i prodaju robe. Od 2016. g. nikada nije bilo prigovora na njen rad. Nije joj jasno zašto je opozvana. Skupština je htjela opozvati PF. Skupštinu su sačinjavali D, ona i BF. CF je predstavljao D i glasao je zajedno sa njom i B. Podnijela je kaznenu prijavu protiv NF osobno. Još dan danas o njoj nije odlučeno. Društvo Val - Metal nije imalo dozvolu za skupljanje akumulatora, a to i dan danas radi. Međutim, akumulatore i dalje skuplja CF Hvala. Ministarstvo okoliša nadležnao0 je za pitanje skupljanja akumulatora. Kontradiktorne su bile odluke gosp. NF kojima je nju upozoravao da ne skuplja akumulatore, a kasnije je sam prodavao olovo iz njih. FF je usmeno povisivao plaću od 2013., a plaća ih Ugovora iz 2004. je u ugovoru. 2013. g. C je bio živ, a nakon njegove smrti nije mogla sama sebi mijenjati ugovor. To je trebao uraditi CF Hvala. Prestala je funkcija LF i ona je prestala isplaćivati direktorsku naknadu. Od Nove godine 2022. se prestalo isplaćivati direktorska naknada LF. Zna da je u veljači 2022. sazvana Skupština, ali ona nije bila valjana.

11. Zz tuženika CF je zastupnik tuženika i tužiteljici je otkazao ugovor o radu i to izvanredno iz razloga što si je plaće isplaćivala protivno dogovoru, prikupljala je akumulatore bez dozvole, bile su tu i pozajmica, otvarala je bankovne račune bez ovlaštenja, zatvarala je bankovne račune bez ovlaštenja. To su bile bitne nesuglasice sa njime kao zz. Dugo godina ju je upozoravao da to ne smije raditi, konkretno kod skupljanja akumulatora. natjerala ga je i da sazove Skupštinu koja bi donijela odluku o zabrani skupljanja akumulatora, jer za to nemaju dozvolu. Nije moga prije nego što je povratio funkciju direktora opozvati tužiteljicu i otkazati joj ugovor o radu. Sazvana je skupština gdje je tužiteljica opozvana s direktorske funkcije 29.06.2022.i 08.07.2022. donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga što su nastupile takve okolnosti da nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Formalni preduvjet da donese odluku o otkazu o radu ispunili su se tek nakon skupštine. Osporava da mu je tužiteljica isplaćivala naknadu za obavljanje funkcije člana uprave, jer je sazvana skupština na koje je njemu oduzeto pravo glasa, i donijeli su odluku kako mu se neće isplaćivati naknada. Zatražio je da mu se to nastavi isplaćivati, i dobio je pismenu obavijest od strane zaposlenika da je tužiteljica, direktorica zabranila isplatu te naknade. Godinama prije inzistirao je na pregledavanju bilance prije nego što se proslijedi dalje. Godine 2021. od njega se tražilo da on osobno potpiše kako predaje bilancu ali s izmišljenim podacima i bez ikakvog programa rada u tvrtci. VIša puta je od radnika tražio sve ugovore kako bi imao osobnu evidenciju o plaćama. Nije mu dostavljen niti jedan aneks da bi se naknadno pojavili aneksi, a posebno za tužiteljicu uz naznaku da je to bio dogovor sa njegovim pokojnim ocem. Nikada nije bio isključen kao direktor iz rada skupštine. Nije bio opozvan jer nije bio opozvan. Bio je punopravni član društva tuženika i samo dva puta dobio je naknadu kao član Društva, a što je skupština potvrdila dva puta , a poslije se netko tomu protivio što mu se isplaćuje i bilo mu je zabranjeno. Kao većinski vlasnik tužene nije dobio izvješće i bilance u excel tablicama dobio je Primet. Iz excel tablica vidio troškove i tek tada je mogao znati koliko je isplaćeno za plaće ukupno zaposlenicima. Non-stop je tražio i anekse ugovora i sve što je vezano za isplatu plaće tužiteljice. To je tražio što je direktor i što ima ta ovlaštenja. Ponavlja da sumu koju su mu predočili u excel tablicama nije bila jednaka onoj što su imali po ugovorima. Pitao je tužiteljicu kolika joj je plaća, ali nije dobio odgovor. Ne zna koliku je plaću 2013., 2015. i 2016. imala tužiteljica jer su to godine kada on nije bio direktor. Val-Metal danas otkupljuje akumulatore, jer ima dozvolu za otkup akumulatora i sada ih otkupljuje. Ne zna precizno koja je ti dozvola i rješenje.

12. Svjedok BF, u svome je iskazu potvrdio kako je bio zaposlenik VAL - METALA do 2022., a ima 5 % udjela. Val - METAL nije komanditno društvo. Osnivač firme je tvrtka Primet iz Slovenije i vlasnik joj je pok. FF koji mu je ustupio 5 % udjela, a koji je prije bio 100% vlasnik. Ne sjeća se da bi zaključio bilo kakav ugovor o udjelima, sve su obavili kod bilježnika. Nominalno njegov posao je bio posao knjigovođe. Tužiteljica je bila direktorica i nositelj je 25 % poslovnih udjela. Ona je i dalje suvlasnik. Skupština se saziva prema potrebi, a tužiteljica nije član niti jednog odbora društva. Tužiteljica je dobila otkaz jer je većinski vlasnik vjerojatno s nečim bio nezadovoljan. Otkaz je bio bez razloga i neopravdan. Prikupljanje akumulatora redovna je djelatnost kojom se svi otpadi bave pa tako i tuženik. Vlasnik FF preminuo je 2016. Tužiteljica je bila ovlaštena za zastupanje društva i u njoj je bio pok. GF. Tada na funkciju direktora dolazi AF od 2016. -2020. koji se povlači s funkcije direktora i 2020. imenuje svog brat HF. Naime, nakon što je gospođa DF opozvana nova uprava loše vodi svoje poslovanje. Uvjeti poslovanja na tržištu a bolji su nego u vrijeme pandemije. Posebno nakon potresa koji premdjevana zbrinjavanje otpada, nije logično da firma propada. Upoznat je sa visinom plaće koju je tužiteljica primala za vrijeme rada kod tuženika. Upoznat je sa činjenicom da je plaća tužiteljice bila različita od vremena od kada je ona imenovana na mjestu direktorice tuženika do njezinog opoziva. Do 2016. dok je FF bio živ, sve se znalo među članovima društva, a od kada je N preuzeo i on je imao mogućnost da zna. On je bio apsolutno nezainteresiran za firmu i zato je 2020. imenovao brata, a što mu je osobno rekao. 2021. odjednom ga sve zanima. Međutim godinu rada njegovog brata podaci u društvu su bili transparentni. Naime, u tijeku poslovanja D kao većinski vlasnik i osnivač "duguje svojoj firmi kćeri oko milijun eura". HF je taj dug sveo na 300 tisuća eura. Jednom mjesečno su radili interni izvještaji o rezultata poslovanje za dotični mjesec i dostavljali se u Primet. D ima obvezu sastavlja bilance u kojoj je od jedna od pozicije plaća direktora. Njega je D tražio jednom godišnje dostaviti podatke o plaći direktora. za potrebe konsultacije taj se podatak morao slati. Upoznat je sa visinom plaće koju je N prima u VAL METALU. Bio je prisutan na skupštini 24.11.2021. kad je AF odbio u ime većinskog vlasnika odbio prihvatiti financijska izvješća za 2021. Također je odbio prihvatiti revizijsko izvješće za 2020. Tuženik ni prije, a ni danas nema dozvolu za prikupljanje akumulatora, ali ima ugovor sa firmom Cijak o prikupljanju otpadnih akumulatora i prodaju novih akumulatora. Drugim riječima u ime firme Cijak prikupljali su se akumulatori. Nema podatke o tome da li je tužiteljica i ranije bila upozorena da li smije prikupljati akumulatore ili ne. Ne zna da li je na skupštini od 24.11.2021. dana obvezujuća uputa da prestane s takvom praksom. Nominalno je bio zaposlen na mjestu knjigovođe, a knjigovodstvo radi obračune plaća. Ugovor i aneksi bili su osnova za isplatu plaća. Međutim, kod tužiteljice je slučaj da direktorica sama sebi nije mogla potpisivati ugovore i anekse, njena je plaća bila rezultat izravnog dogovora nje i gospodina OF. Plaća je često bila nalog SF. Godišnje se predaju dva izvješća jedno poreznoj upravi do 30.04. i na FINU statističko se predaje do 30.09.. Sporan 2020. bio je izvještaj za javnu objavu koji se predaje na Finu do 30.09. Prvo0 izvješće je predano 2020 na vrijeme. Tužiteljica mu nije nikada nije zabranila dostavu informacija većinskom vlasništvu. Prije smjene NF isti je bio upoznat sa svim podacima kao predstavnik većinskog vlasnika, a kada je prestao biti direktor više mu se nije slalo. Od 12.03.2021. kada je Skupština imenovala CF na dužnost direktora pa do 31.12. 2021. mu je naknada uredno isplaćivana, a nakon toga više ne. To nije bilo naloga nego je jednostavno on prestao biti direktor.

13. Svjedok HF iskazao je da o otkazu tužiteljice ne zna detalje. Dok je bio u firmi do kraja 2020. zna kako je isplaćivana plaća tužiteljici. Plaća je uvijek bila dogovorena između pokojnog oca i tužiteljice. Plaća je bila rezultat uzajamnog povjerenja jer su godinama radili zajedno. Bilo je dogovoreno nešto fiksno, a ostalo je ovisilo o prometu i zaradi. Suvlasnici Primeta bili su on, AF i FF od 2008., a direktori su bili zajedno AF i FF od 2008. AF se zaposlio 2008. godine. FF umro je u veljači 2016. U vrijeme kada je on bio direktor VAL - METALA od 09.03.2020. do 23.03.2021. sa njim je direktor bila i tužiteljica. Bio je upoznat sa visinom plaće koju je primala tužiteljica. Jednom mjesečno sastavljalo se izvješća poslovanje firme, stanje zaliha i prihodi. Plaća je bila trošak koji se vidio. To izvješće dobivali su on i Z kao suvlasnici Primeta. Ne zna da li je bila mijenjana plaća tužiteljice ali bila je negdje oko 3.500,00 eura. Nikada D nije predstavljao problem zbog visine plaće. Njegov brat odlučio postaviti njega za direktora sa ostalim partnerima su se dogovorili i on se u aprilu odlučio prodati njegov udio u Primetu. Dogovor je bio da će svjedok otkupiti taj dio, i na kraju je on u septembru 2020. kada je dio firmi bio dogovoren, on više nije htio izaći iz Primeta i njega je maknuo iz firme Val - Metal.

14. Tužiteljici, kao osobi iz članka 4 st.3. i 4. ZR radni odnos ne može prestati prema odredbama ZR, obzirom da se radi o odredbi kogentne, a ne dispozitivne prirode stoga ju stranke ne mogu derogirati niti ugovorom niti sporazumom. Bilo je jedino moguće ugovorom o radu predvidjeti razloge otkazivanja poput kršenja obveza iz radnog odnosa i sl., ali ne mogu direktno primjenjivati odredbe Zakona o radu kada se radi o smjeni člana uprave kao što je vidljivo iz dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka. Tužiteljica i tuženik imali su zaključen ugovor jedino za obavljanje poslova člana uprave i tuženik se nakon opoziva s mjesta člana uprave na prestanak radnog odnosa tužiteljice pozvao isključivo na tu činjenicu. On nije obavezan nakon opoziva ponuditi joj druge poslove niti ju vraćati na druga radna mjesta. Odluka Skupštine tuženika od 29.06.2022. ima konstutivan učinak, stoga se valjanost Odluka Skupštine ne može preispitivati u sudskom postupku pred radnim sudom, već se ništetnost takvih odluka utvrđuje sukladno odredbama čl. 355., 313 st. 4., 338 st.2., 348. st.2., 300e st.3. i čl. 425 Zakona o trgovačkim društvima. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio kako je tužba vezano za odluke skupštine povučena na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Drugim riječima, tužiteljica je bila član Uprave sa menađerskim ovlastima. Mogla je raditi poslove za poslodavca temeljem Zakona o radu, no sukladno odredbi članka 116 st 1 Zakona o radu, Ugovor o radu od 29.3.2004.g za radno mjesto direktora prestaje odlukom Skupštine o razrješenju Direktora kao člana Uprave društva.

15. Obzirom na čl. 4. st. 3. i 4. ZR-a sud ne može vratiti tužiteljicu na mjesto direktora-člana uprave, niti može sam odlučivati o raskidu radnoga odnosa nakon odluka Uprave tuženika.

16. Obzirom da je odluka o izvanrednom otkazu tužiteljice donesena sukladno odlukama skupštine tuženika od 29.06.2022. godine, i to u zakonitom roku od 15 dana, ovaj sud istu je utvrdio zakonitom i osnovanom.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, te članka 30. stavak 3. OZ-a.

Trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7 toč. 2 alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 Eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 Eura što ukupno iznosi 625,00 Eura.

18. U preostalom iznosu naknade troškova postupka, tuženik je odbijen kao previsoko postavljen obzirom da se radi o pravnom pitanju vezanom za radno-pravni status radnika.

19. Budući da je u cijelosti izgubila parnicu tužiteljica u smislu citiranog čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku nema pravo na naknadu troškova.

20.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2025,

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis