REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1338/2023-9

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja Vodovod Osijek d.o.o., Osijek, Poljski put 1 (OIB: 43654507669), kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22 (OIB: 69608914212), kojeg zastupa službena osoba ČK, radi fondova Europske unije – prigovora na utvrđene nepravilnosti, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/21-02/6, URBROJ: 538-05-3- 3-1/632-23-3 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju Vodovod Osijek d.o.o., Osijek (OIB: 43654507669) da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (OIB: 69608914212) nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 98,34 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda, povodom odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-20-117 od 16. prosinca 2020.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, u bitnome navodi da je pri utvrđivanju nepravilnosti nužno dokazati nepravilnost pri čemu nepravilnost znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Tužitelj smatra da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj prekršio pravo Europske Unije niti nacionalno pravo te sukladno tome nije dokazao da je došlo odnosno da je moglo doći do oštećenja proračuna Europske Unije na način da isti bude opterećen neopravdanim izdatkom. U konkretnom slučaju tuženik osnovu za određivanje financijskog ispravka nalazi u vlastitoj (slobodnoj) interpretaciji odredaba Zakona o javnoj nabavi kao i Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Europska komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Tužitelj pri tom smatra kako tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj nedostatno definirao predmet ugovora, a kako je opisano u Nepravilnosti br. 12 Smjernica. Pri čemu valja istaknuti da tuženik pogrešno izjednačava opis predmeta nabave i troškovnik odnosno jednu stavku troškovnika (1.1.4.) odnosno pogrešno utvrđuje da bi u konkretnom slučaju opis predmeta nabave bio sadržan u troškovniku. Tužitelj ističe da tuženik propušta utvrditi da u konkretnom predmetu nabave tužitelj daje funkcionalni opis predmeta nabave, a prilikom definiranja kojega, sukladno članku 80. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi naručitelj mora navesti prepoznatljivu svrhu predmeta nabave i zahtjeve koji se postavljaju za predmet nabave u tehničkom, gospodarskom, oblikovnom i funkcionalnom pogledu. U konkretnom slučaju tužitelj je u Knjizi 1 DZN (Upute ponuditeljima i obrasci) ukratko dao funkcionalni opis predmeta nabave dok je u Knjizi 3 DZN (Zahtjevi Naručitelja) dao općenit opis Projekta (točka 1.1.4. Knjige 3) te kasnije u poglavlju 2. Knjige 3 daje detaljni funkcionalni opis predmeta nabave odnosno predmeta Ugovora. Tužitelj je zatim u poglavlju 3. Knjige 3 naziva Zakoni i Norme u točki 3.1.1. naveo: „Tijekom izvršenja Ugovora, Izvođač će uvažavati Zakone na snazi u RH. Popis Zakona (zakona, uredbi, pravilnika, tehničkih propisa, odluka bilo kojih javnih tijela) dan je u Poglavlju 3.2. Izvođač je obvezan i odgovoran primjenjivati sve zakone koji su na snazi u vrijeme ispunjenja Ugovora neovisno o tome da li su navedeni ili ne u Zahtjevima Naručitelja. Napominje se da u ovom Ugovoru pojam Izvođač uključuje i Projektanta. Tužitelj je u točki 3.2.7. Knjige 3 naveo: „Zakon o vodama (NN 153/09, 130/11, 56/13)". Sukladno navedenom, jasno je da je u opisu predmeta nabave tužitelj naveo sve elemente koje po članku 80. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi je bio dužan navesti kao i da je ponuditelj dužan u svojoj ponudi obuhvatiti sve troškove (rada, usluga, poreza, doprinosa, dozvola, opreme, dobiti) sukladno svim zakonima koji su na snazi u RH u vrijeme nuđenja kao i da se u konačnici obvezuje izvesti predmet nabave sukladno zakonima koji će biti na snazi u RH u vrijeme ispunjenja Ugovora. Suprotno navodima tuženika, Knjigom 4 (troškovnikom) nije definiran opis predmeta nabave odnosno tužitelj nije u troškovniku dao opis predmeta nabave kako pogrešno zaključuje tuženik. Da troškovnik ne sadržava opis predmeta nabave razvidno je iz točke 1.19.; iz točke 1.20 Knjige 1 DZN kao i iz samog troškovnika odnosno iz preambule troškovnika iz koje jasno proizlazi da neovisno o opisima pojedinih stavki troškovnika tužitelj nabavlja „kompletne radove" odnosno nabavlja projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Osijeka, kapaciteta 170.000 ES s trećim stupnjem pročišćavanja - sukladno Tehničkoj specifikaciji iz Knjige 3 DZN uključujući sve troškove (radova i usluga), sve profite, režije i druge slične naknade. Da je tužitelj nabavljao projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Osijeka, kapaciteta 170.000 ES s trećim stupnjem pročišćavanja - sukladno Tehničkoj specifikaciji iz Knjige 3 DZN razvidno je i iz modela ugovora koji je sastavni dio DZN. Naime, uvidom u Knjigu 2 (Ugovor) je razvidno da Uvjeti Ugovora sadrže "Opće uvjete", koji su dio "Uvjeta ugovora za postrojenja i projektiranje i građenje" (tzv. FIDIC žuta knjiga) prvo izdanje 1999. izdano od Međunarodne federacije inženjera konzultanata (FIDIC) u hrvatskom prijevodu izdano od Hrvatske udruge konzultanata, Hrvatske komore inženjera građevinarstva i Udruge konzultantskih društava u graditeljstvu, te "Posebne uvjete" koji uključuju izmjene i dopune tih Općih uvjeta. Tužitelj smatra da iz svega navedenoga proizlazi suštinsko nerazumijevanje kako predmeta ugovora tako i modela ugovora koji je odabran. Naime, u zahtjevima naručitelja iz Knjige 3 DZN ponuditelji su dobili sve parametre za određivanje troškova dozvola i suglasnosti kao i visini vodnog i komunalnog doprinosa. Odnosno Knjigom 3 DZN je jasno navedeno koji su zakoni na snazi u Republici Hrvatskoj u trenutku predaje provođenja postupka javne nabave, a sukladno kojima su ponuditelji bili dužni formirati svoju ponudu. Sukladno svemu naprijed navedenom jasno je da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je Troškovnikom odnosno stavkom 1.1.4. Troškovnika dan opis predmeta nabave, a iz kojega nije razvidno da li u navedenu Troškovničku stavku treba uključiti i iznos komunalnog doprinosa. Naime, prvenstveno je za istaknuti kako opis predmeta nabave nije definiran troškovnikom, a kako je tužitelj dokazao. S druge strane, tuženik nije dokazao da je i jedan od ponuditelja ili zainteresiranih gospodarskih subjekata imao bilo kakvih dvojbi oko predmeta ugovora pa podredno niti oko sadržaja stavke troškovnika 1.1.4. odnosno nije dokazao da je niti jedan od ponuditelja u troškovničku stavku 1.1.4. ukalkulirao trošak komunalnog doprinosa, a što je osnova za (eventualno) utvrđivanje da je počinjena nepravilnost. U odnosu na tužbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj navodi da tuženik pogrešno tumači i primjenjuje Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Europska komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Prije svega tužitelj se kod propisivanja opisa predmeta nabave rukovodio člankom 80. stavkom 5. Zakona o javnoj nabavi, a tuženik pogrešno tumači nepravilnost pod rednim brojem br. 12 Nedostatna definicija predmeta ugovora. Iz vrste nepravilnosti kao i iz opisa nepravilnosti razvidno je kako je pretpostavka za primjenu stope ispravka određena na način da potencijalnim ponuditeljima iz opisa u pozivu na nadmetanje ili iz dokumentacije za nadmetanje nisu dane dovoljne informacije kako bi mogli odrediti predmet Ugovora. Tuženik je u rješenju od 18. rujna 2023. godine utvrdio da je točkom 1.1.4. propisana obveza uplate vodnog i komunalnog doprinosa, a što je moglo zbuniti potencijalne ponuditelje i imati odvraćajući učinak. Međutim, činjenica da u troškovniku (kojim se ne određuje predmet ugovora) navedena troškovnička stavka koja (prema mišljenju tuženika) potencijalno nije u cijelosti jasna nikako ne znači da je opis predmeta nabave nedostatan kako bi potencijalni ponuditelji odredili što je predmet ugovora. Nadalje, tuženik ne obrazlaže kako je u konkretnom slučaju oštećen proračun Unije ili na koji način mu se moglo naštetiti, a što je uvjet kako bi se moglo utvrditi da je došlo do počinjenja nepravilnosti. Navedeno stajalište potvrđuje i Sud Europske Unije u svojoj presudi broj C-406/14. Da bi bio oštećen proračun Europske unije, sukladno stajalištu Suda EU nužno je da dođe do povrede postupka odnosno pravila za javnu nabavu. Da su u konkretnom slučaju ponuditelji odnosno potencijalni ponuditelji uputili izravan upit bilo kojem od nadležnih tijela ili direktno tužitelju da li sukladno trenutnom zakonodavnom okviru postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, bili bi upućeni na odredbe Zakona o vodama, a kojima je jasno propisano kako ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Slijedom navedenoga jasno je kako niti u teoriji nije moguće da bi nastala bilo kakva šteta za proračun Europske unije, pa zbog svega navedenoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno rješenje, kao u odluku o utvrđenoj nepravilnosti od 16. prosinca 2020., uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u osnovi, ostaje u cijelosti kod svih navoda iz pobijanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te je, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima, rasprava održana 16. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da su Hrvatske vode dana 16. prosinca 2020. donijele Odluku o utvrđenoj nepravilnosti KK.06.4.2.04.0001/1RR07, KLASA: 325- 04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-201 17 kojom su obavijestile korisnika da je nastavno na rezultate istrage iz Završnog izvješća Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), Predmet br. OC/2017/1126/B3 te dopis Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 910-04/19-02/312, URBROJ: 538-05-2-1-2/399-20- 12, od 9. siječnja 2020., prijavljena sumnja na nepravilnost br. 12. Nedostatna definicija predmeta ugovora, sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Europska komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (Odluka Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013., za postupak nabave „Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda” u sklopu Projekta, KK.06.4.2.04.0001.

6.1. Naime, istragom OLAF-a utvrđeno je da se u natječajnoj dokumentaciji za Ugovor o radovima za projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Vukovaru, objavljenoj 4. lipnja 2014., u Knjizi 4, (Troškovnik) spominje stavka razrade troškova 1.1.4. „Ishođenje dozvola i ovlasti uključujući plaćanje komunalnih i vodnih doprinosa". Prema izmjeni i dopuni članka 26. Zakona o vodama („Narodne novine”, broj: 56/13) koji je stupio na snagu 18. svibnja 2013., nikakav komunalni doprinos se ne naplaćuje za građevinske projekte koji se tiču vodne infrastrukture. U zaključku navedenog Izvješća navodi se slijedeće: „Istragom nije utvrđeno da je trošak komunalnog doprinosa u stvari uključen u cijenu ponude odabranog ponuditelja, a time i u fakturiranje naručitelju. Stoga se ne može potvrdili jasno kršenje članka 126. (prihvatljivi troškovi) financijskih pravila EU koja se primjenjuju na opći proračun Unije. Kao posljedica toga, ne može se utvrditi financijski utjecaj koji rezultira iz te nepravilnosti za ovaj konkretan slučaj, iako su hrvatska tijela (Hrvatske vode) odlučile smanjiti prihvatljive troškove stavke 1.1.4. kako bi otklonile svaku potencijalnu sumnju u vezi komunalnog doprinosa. Istragom je ipak utvrđena nepravilnost u dokumentaciji javnog natječaja za ugovor o radovima za projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Vukovaru. U dokumentaciji javnog natječaja (Knjiga 4

- Razrada troškova) u stvari nije uzet u obzir zakonodavni okvir (Zakon o vodama) kojim se projekti vodne infrastrukture izuzimaju od plaćanja komunalnog doprinosa. Takva nepravilnost mogla je ostale ponuditelje dovesti u zabludu u smislu toga da su njihove ponude možda uključivale procijenjeni trošak komunalnog doprinosa."

7. Slijedom navedenog, Hrvatske vode navode da nije moguće jasno i nedvojbeno utvrditi traži li se DZN-om od ponuditelja da u ponude uključe i trošak komunalnog doprinosa, odnosno jesu li dostavljene ponude ponuditelja, uključujući i dobitnu ponudu, uključivale procijenjeni trošak komunalnog doprinosa, uzimajući u obzir da se, prema članku 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Narodne novine", broj: 56/13.) koji je stupio na snagu 18. svibnja 2013., u trenutku podnošenja ponuda na građenje vodnih građevina nije plaćao komunalni doprinos. Stoga su Hrvatske vode, a uzimajući u obzir rezultate istrage iz Završnog izvješća OLAF-a, utvrdile da je u postupku javne nabave „Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda” počinjena nepravilnost iz točke. 12. Nedostatna definicija predmeta ugovora.

8. Između stranaka je sporno jesu li Hrvatske vode osnovano utvrdile postojanje predmetne nepravilnosti i na temelju toga ispravno odredile financijsku korekciju.

9. Ponajprije valja reći da je u vrijeme provođenja predmetnog postupka javne nabave na snazi bio Zakon o vodama („Narodne novine" broj: 153/09., 130/11., 56/13. i 14/14.), sukladno kojem za predmetnu građevinu nije trebalo plaćati komunalni doprinos. Naime, člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Narodne novine", broj: 56/13.), koji je stupio na snagu 18. svibnja 2013., propisano je da se u članku 26. Zakona o vodama („Narodne novine" broj: 153/09. i 130/11.) iza dosadašnjeg stavka 7. koji postaje stavak 6. dodaje stavak 7. koji glasi: „Na građenje građevina iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne plaća se komunalni doprinos."

10. Člankom 80. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi (''Narodne novine'', broj: 90/11., 83/13., 143/13. i 13/14., dalje: ZJN) propisano je da se predmet nabave mora opisati na jasan, nedvojben, potpun i neutralan način koji osigurava usporedivost ponuda u pogledu uvjeta i zahtjeva koje je javni naručitelj postavio. Stavkom 4. istog članka propisano je da se u opisu predmeta nabave navode sve okolnosti koje su značajne za izvršenje ugovora, a time i za izradu ponude kao što su mjesto izvršenja, rokovi izvršenja ili posebni zahtjevi u pogledu načina izvršavanja predmeta nabave, itd. Isto vrijedi i za posebno otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti. Stavkom 6. propisano je da ako su operativni troškovi jedan od kriterija za odabir ponude, opis predmeta nabave mora obuhvatiti sve moguće čimbenike povezane s predmetom nabave koji su imali, imaju ili će imati učinak na troškove kao što su pogonski poslovi i poslovi održavanja, servisiranje, potrebno skladištenje zamjenskih dijelova, zbrinjavanje otpada, troškovi energije ili energenata, itd.

11. Slijedom navedenog, i prema ocjeni suda, Hrvatske vode pravilno su utvrdile da natječajna dokumentacija u predmetnom postupku nabave nije bila sastavljena na jasan, nedvojben, potpun i neutralan način sukladno članku 80. ZJN-a, budući da je predmetna stavka 1.1.4. Troškovnika mogla dovesti u zabludu, kako ponuditelje koji su podnijeli ponude u postupku predmetne javne nabave, tako i potencijalne ponuditelje na koje je ovo moglo imati odvraćajući učinak na podnošenje ponude, a temeljem čega su Hrvatske vode pravilno utvrdile postojanje nepravilnosti.

12. Nadalje, iz sadržaja definicije nepravilnosti članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006, ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosa točno određenog financijskog učinka na proračun Unije. Naime, sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena je, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Uredbom (EU) br. 1303/2013 u članku 2. točka 36. definirana je „nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom, dok je odredbom članka 74. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 propisano da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove pri čemu su opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Sukladno navedenom, predmet nepravilnosti ne reflektira se u direktnom utjecaju na proračun Unije, već u činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaja na sam proračun.

13. U tom smislu valja ukazati na presudu Suda Europske unije broj C-406/14 od dana 14. srpnja 2016. u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti, odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Potrebno je ukazati i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022. u kojoj je navedeno da je Sud Europske unije je u predmetima C-406/14 i C-408/16 zauzeo pravno shvaćanje da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu mjerodavnog propisa samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti proračun neopravdanim izdatkom i da povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Visoki upravni sud je u predmetnom sporu zauzeo stav da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povrede pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije.

14. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a imajući pritom na umu relevantne propise, sudsku praksu te predmetno izvješće OLAF-a ocjena je suda da je osporeno rješenje zakonito.

15. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) presuditi kao pod točkom I. izreke.

16. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

17. U smislu odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je tuženiku, u skladu sa zahtjevom, priznao zatražene (materijalne) troškove putovanja, koji se sastoje od cestarine u iznosu od 35,40 eura te putni trošak na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 62,94, eura, odnosno sveukupno 98,34 eura, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Osijeku 13. veljače 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku