Poslovni broj: Pr-99/2024-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 45235833809, zastupan po zakonskoj zastupnici MS, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i pravnice zaposlene kod tuženika HS odlukom objavljenom 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB:45235833809, da tužitelju SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 2.440,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, koja teče:

- na bruto iznos od 94,08 EUR počevši od dana 16. svibnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 96,80 EUR počevši od dana 16. lipnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 96,80 EUR počevši od dana 16. srpnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 97,44 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 96,99 EUR počevši od dana 16. rujna 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 96,80 EUR počevši od dana 16. listopada 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 102,48 EUR počevši od dana 16. studenog 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 102,08 EUR počevši od dana 16. prosinca 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 17,54 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 9,90 EUR počevši od dana 16. veljače 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 22,17 EUR počevši od dana 16. travnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 10,74 EUR počevši od dana 16. svibnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 34,74 EUR počevši od dana 16. lipnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 109,12 EUR počevši od dana 16. srpnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 109,20 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 108,56 EUR počevši od dana 16. rujna 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 109,20 EUR počevši od dana 16. listopada 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 114,40 EUR počevši od dana 16. studenog 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 114,40 EUR počevši od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 112,88 EUR počevši od dana 16. siječnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 114,08 EUR počevši od dana 16. veljače 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 114,24 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 184,80 EUR počevši od dana 16. travnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 184,80 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 185,84 EUR počevši od dana 16. lipnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 268,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, koja teče:

- na bruto iznos od 34,71 EUR počevši od dana 16. srpnja 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 27,40 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na bruto iznos od 9,13 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 3,34 EUR počevši od dana 16. veljače 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 1,66 EUR počevši od dana 16. travnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 0,92 EUR počevši od dana 16. svibnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 13,35 EUR počevši od dana 16. srpnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 9,81 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 22,01 EUR počevši od dana 16. rujna 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 35,23 EUR počevši od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 32,51 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 50,08 EUR počevši od dana 16. svibnja 2024. godine do isplate,

- na bruto iznos od 28,05 EUR počevši od dana 16. lipnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za bolovanje do 42 dana u bruto iznosu od 26,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, koja teče:

- na bruto iznos od 3,88 EUR počevši od dana 16. siječnja 2023. godine do isplate,

- na bruto iznos od 8,42 EUR počevši od dana 16. studeni 2023. godine do isplate,

-na bruto iznos od 13,82 EUR počevši od dana 16. ožujka 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, [adresa], OIB: 45235833809, da tužitelju SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.525,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.525,00 EUR do iznosa od 3.275,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu 17. srpnja 2024. radi isplate. U tužbi u bitnome navodi da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Nadalje navodi da mu je tuženik isplaćivao posebnu nagradu prema navedenoj Odluci od mjeseca prosinca do mjeseca ožujka 2022. za sve odrađene sate dok mu je djelomično istu isplaćivao kasnije od travnja 2022. do svibnja 2024. i to samo prema satima koje je tužitelj odradio s Covid-19 zaraženim pacijentima. Smatra da mu je tuženik bio u obvezi isplatiti posebnu nagradu sukladno citiranoj odluci za sve odrađene sate i u vremenu od travnja 2022. do zaključno sa svibnjem 2024. pa stoga potražuje bruto razliku manje obračunate i isplaćene nagrade. Također, smatra da mu u istom razdoblju predmetna nagrada pripada u propisanom postotku na obračunatu i isplaćenu naknadu plaće za vrijeme koje je proveo na godišnjem odmoru odnosno bolovanju do 42 dana. Obvezao se tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer ne raspolaže svim potrebnim podacima.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. U bitnom ističe da je postojala neujednačena praksa u primjeni Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od strane zdravstvenih ustanova pa je tako i sam tuženik imao različitu praksu jer je slijedio informacije koje je dobivao od Regionalnog ureda Osijek, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a koje su se informacije odnosile na iznose koji će tuženiku biti refundirani od strane zavoda za isplatu nagrade. Stav je tuženika da zaposlenici imaju pravo na predmetnu nagradu koja iznosi 10% od osnovne plaće samo za vrijeme koje je pojedini zaposlenik sukladno rasporedu poslodavca proveo na obavljanju poslova skrbi oboljelima od bolesti Covid-19. Dakle, tuženik smatra da tužitelj nema pravo na posebnu nagradu za one sate koje je odradio na obavljanju poslova kojim je pružao skrb bolesnicima za koje nije utvrđeno da su pozitivni na virus Covid-19 pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na nemogućnost specificiranja tužbenog zahtjeva bez dostave potrebne dokumentacije jer je tužitelj zaprimio obračunske liste plaće za cijelo utuženo razdoblje pa stoga smatra da raspolaže sa svim podacima koji su mu potrebni da postavi točno određeni tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom zaprimljenim 13. siječnja 2025. (str. 282-286 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zakonske zastupnice tuženika na okolnost poslova koje je u utuženom razdoblju obavljao tužitelj, načina na koji je tuženik organizirao i evidentirao rad sa Covid-19 oboljelim bolesnicima i uputa koje je tuženik dobivao od nadležnih tijela vezano za isplatu predmetne nagrade. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost je li i na koji način tuženik evidentirao rad svojih zaposlenika sa Covid-19 oboljelim osobama, postoji li razlika manje obračunate isplaćene posebne nagrade u bruto iznosu prema stvarno evidentiranim satima koje je tužitelj odradio sa Covid-19 oboljelim osobama i koliki je iznos manje obračunate isplaćene posebne nagrade u bruto iznosu ako se uzme u obzir činjenica da tužitelju posebna nagrada pripada za sve stvarno odrađene sate uključujući pri tome i naknadu plaće koja je istom obračunata za vrijeme provedeno na godišnjem odmoru i bolovanju do 42 dana. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija koje su stranke dostavile na sudski spis i to kako slijedi: zahtjev za mirno rješenje spora (str. 8-11 spisa), ispis iz informacijskog sustava tuženika (str. 20-21), izvadak iz matice vjenčanih (str. 22-23), ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa izmjenama i dopunama ugovora (str. 24-27), odluka Vlade (str. 28-29), odluka o proglašenju epidemije (str. 30), odluka Vlade RH (str. 31-35), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 39-64, 68-117), obračun godišnjeg odmora sa odlukom o korištenju (str. 65-67), evidencija o radnom vremenu (str. 118-170), odluka Ministarstva zdravstva (str. 174-177), obrazac medicinske dokumentacije (str. 193), dopis Ministarstva zdravstva (str. 194), potvrda o uplati (str. 196), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 203-213), nalaz i zaključak vještaka (str. 221-236), račun vještaka (str. 238), ispis iz sustava tuženika (str. 251-252), protokoli o postupanju (str. 253-266), dopis tuženika Ministarstvu zdravstva tuženiku (str. 269-270), očitovanje Ministarstva zdravstva (str. 271), dopuna nalaza vještaka (str. 277-278).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje obračunate i isplaćene posebne nagrade za obavljanje poslova pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u bruto iznosu, jer smatra da mu tuženik nije pravilno obračunavao posebnu nagradu.

6. Među strankama je nesporno da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio predmetnu nagradu za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u vremenu od studenog 2020. do zaključno s mjesecom ožujkom 2022. Također, nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika cijelo vrijeme te da obavlja poslove medicinskog tehničara- sestre, odnosno, medicinske sestre/medicinskog tehničara u djelatnosti hitne medicine-1.

7. Među strankama je sporno tumačenje Odluke o posebnoj nagradi. Odnosno, ima li tužitelj pravo na isplatu posebne nagrade za sve sate koje je odradio u utuženom razdoblju ili samo za one sate koje je tuženik tužitelju evidentirao da je radio sa Covid- 19 oboljelim pacijentima. Nadalje, sporno je je li tuženik trebao tužitelju posebnu nagradu obračunati i na isplaćenu naknadu plaće koju je tužitelj ostvario za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u trajanju do 42 dana. Sporan je i način na koji je tuženik evidentirao tužitelju radne sate koje je tužitelj proveo radeći s Covid-19 oboljelim pacijentima. Zbog svega navedenoga sporan je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, sud je utvrdio kako slijedi:

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva (str. 30 spisa), s tim da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023. (str. 28 spisa),

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., s tim da je ista objavljena u Narodnim Novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024. 8str. 29,31 spisa),

- da je u Narodnim novinama broj 35/20 od 23. ožujka 2020. objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 kojom je Hrvatski zavod za hitnu medicinu bio ovlašten naložiti radnicima zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada, s tim da je predmetna odluka prestala važiti 9. travnja 2022., a kao razlog prestanka važenja u obrazloženju iste navedeno je da su se bitno izmijenile okolnosti vezane uz epidemiju od čega je najvažniji stupanj imunosti stanovništva koji je u međuvremenu stečen (str. 32-35 spisa).,

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade (str.174-175 spisa),

- da je ministar zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedio domovima zdravlja dopis u kojemu je u skladu sa Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti Covid-19 dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima uz pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid-19 (str 176 spisa),

- da iz Obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz (str. 203-213 spisa), a iz kojih proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko-posavske, Krapinsko zagorske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima za sve odrađene sate.

8.1. Sud utvrđenja iz naprijed navedene dokumentacije u cijelosti smatra vjerodostojnima jer ista proizlaze iz odluka nadležnih državnih tijela, koji su te odluke i tumačenja odluka (upute za postupanje) donosili u skladu sa svojim ovlastima. Osim toga većina navedene dokumentacije objavljena je u Narodnim novinama kao službenom glasilu Republike Hrvatske te je na taj način cijelo vrijeme javno dostupna.

9. U svojim iskazima tužitelj i zakonska zastupnica tuženika suglasno su potvrdili da je posebna nagrada isplaćivana zaposlenicima tuženika za cjelokupni mjesečni fond odrađenih sati zaključno sa mjesecom ožujkom 2022., isplata u travnju 2022.

9.1. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da radi kod tuženika u timu 1 hitne pomoći i sanitetu 1 i 2 kao medicinska sestra. Prilikom izlaska hitne medicinske pomoći na intervencije raspolagali su podacima o mogućoj sumnji na Covid-19 zaraženu osobu ako bi im taj podatak dao dispečer, s tim da su često izlaskom na intervenciju nakon mjerenja temperature i zapažanja ostalih simptoma dolazili do zaključka da su pacijenti suspektni na navedeni virus. Prilikom sanitetskog prijevoza preuzimali su naloge od liječnika obiteljske medicine, znalo je na nalozima pisati da je osoba zaražena virusom Covid-19 te su u tom slučaju koristili svu zaštitnu opremu koju su imali. Bilo je slučajeva kad su pacijente vozili sanitetom pred zarazni odjel na testiranje, a da u nalozima prethodno nije pisalo ništa vezano za Covid-19. Dnevno na području Valpova bude 6-8 intervencija, rijetko se dogodi da nema intervencija. Medicinska dokumentacija se ažurno vodila, ona je upisivala osobne podatke o pacijentima i vrijeme intervencije dok je ostalo upisivao liječnik.

9.2. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika u bitnom proizlazi da je nakon ožujka 2022. do prosinca 2023. posebna nagrada isplaćivana zaposlenicima tuženika samo za efektivne sate, odnosno sate koje su zaposlenici stvarno odradili s pacijentima koji su bili suspektni ili za koje je utvrđeno da su zaraženi virusom Covid-19. Navedeno iz razloga što je 7. travnja 2022. stavljena van snage Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza te je HZZO obavijestio tuženika da mu više neće refundirati sredstva za isplatu nagrade u punom obimu. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tuženika proizlazi da tuženik od HZZO- a nije dobio nikakvu pisanu odluku, već je sve informacije dobivao verbalnom komunikacijom. Tuženik je razradio u svom informacijskom sustavu šifre za pacijente koji su oboljeli ili su bili suspektni na virus Covid-19 te su doktori medicine bili u obvezi u medicinsku dokumentaciju upisivati te šifre. Tuženik je preko šifri iz medicinske dokumentacije evidentirao u informacijskom sustavu sate koje bi zaposlenici odradili s zaraženim i suspektnim pacijentima na COVID-19 te je prema toj evidenciji isplaćivao posebnu nagradu nakon travnja 2022. U prosincu 2023. tuženik je dobio dopis od HZZO-a u kojem je stajalo da tuženiku više neće refundirati nikakve troškove za posebnu nagradu. Tuženik je o tome obavijestio župana jer je Županija osnivač tuženika. Župan je obavio razgovore sa predstavnicima HZZO-a, zakonska zastupnica tuženika je također obavila razgovor sa doktoricom S, zamjenicom ravnatelja HZZO-a, ali ništa nije dogovoreno. Poznato joj je da su neki Zavodi za hitnu medicinu isplaćivali posebnu nagradu svojim zaposlenicima cijelo vrijeme za sve određene sate i da im je HZZO refundirao sve troškove, dok je HZZO nekim Zavodima odbijao refundirati troškove.

9.3. Iskaze tužitelja i zakonske zastupnice tuženika u naprijed navedenom djelu sud smatra istinitima jer su isti dani uvjerljivo, jasno i okolnosno. Isti su životni te su u skladu sa naprijed navedenom materijalnom dokumentacijom i utvrđenjima iz Nalaza sudskog vještaka.

10. Iz pisanog Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. (str. 221- 237 spisa) te iz pisanog očitovanja sudskog vještaka na podnesak tužitelja, koji predstavlja dopunu Nalaza (str. 277-278 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju isplatio posebnu nagradu samo za one sate koje je tužitelj stvarno odradio sa Covid - 19 oboljelim prema evidenciji tih sati u informacijskom sustavu tuženika za mjesec kolovoz i prosinca 2022, siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. (str. 227-228 spisa). Isplate za navedene mjesece pri tome nisu provedene uz plaću tužitelja već su provedene kako slijedi: za kolovoz 2022. dana 31. srpnja 2024, za prosinca 2022. dana 06. travnja 2024., za siječanj i veljaču 2023. dana 21. ožujka 2023…(tabelarni prikaz str. 227 spisa). Ako se u obzir uzme cijelo utuženo razdoblje, kao i pretpostavka da tužitelju posebna nagrada pripada za sve sate koje je odradio u tom razdoblju, a ne samo za sate koji su evidentirani kao sati odrađeni s Covid-19 oboljelim, tad proizlazi razlika manje obračunate i isplaćene nagrade koju je vještak naveo u tabelarnom prikazu (str. 229-230 spisa) u ukupnom iznosu od 2.435,58 EUR. Pri tome treba naglasiti da je za mjesec veljaču 2023. vještak utvrdio negativnu razliku u iznosu od - 4,50 EUR koja je nastala iz razloga što je tuženik za taj mjesec tužitelju obračunao i isplatio nagradu za 168 sati iako je ukupan fond sati u tom mjesecu iznosio 160 sati. S tim u vezi treba naglasiti da je tuženik i za ožujak i travanj 2023. tužitelju isplatio posebnu nagradu za sve odrađene sate pa za te mjesece nije utvrđena nikakva razlika. Razlika između stvarno obračunate i isplaćene posebne nagrade i posebne nagrade koja je trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sve sate kad je tužitelj proveo na godišnjem odmoru, odnosno na bolovanju do 42 dana proizlazi iz tabelarnog prikaza str. 278. spisa te iznosi 268.20 EUR za stvarno korišteni godišnji odmor i 26,12 EUR za bolovanje. Ostala utvrđenja sudskog vještaka, koja se odnose na šifre koje je tuženik koristio na medicinskoj dokumentaciji i u informacijskom sustavu, a preko kojih je evidentirao rad svojih zaposlenika sa Covid-19 oboljelim u cijelosti su u skladu sa iskazom zakonske zastupnice tuženika pa ih sud ne smatra bitnim ponavljati.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Vještak je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, kao i u informacijske baze podataka tuženika te je na temelju prikupljenih podataka izradio Nalaz i dopunu nalaza na koje stranke nisu imale primjedbi.

11. Člankom 8. st. 1.Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; 151/22, 64/23, dalje ZR) propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Osnovno načelo u radnom pravu je načelo pogodnosti, in favorem laboratoris ili u korist radnika, a koje proizlazi prije svega iz čl. 9. st. 3. ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, iz točke I. stavka 2. iste Odluke proizlazi da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema točki IV. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema točki VI. zadužen je ministar zdravstva,

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

13. Prije svega treba naglasiti da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno prioritetno uzeti u obzir cilj i svrhu zbog koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluka o posebnoj nagradi. S tim u vezi treba uzeti u obzir vremenski okvir i globalna zbivanja vezana za virus Covid-19. Naime, općepoznata je činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila epidemiju Covid-19 na globalnoj razini te je ministar zdravstva isti dan donio Odluku o proglašenju epidemija bolesti Covid-19 u Republici Hrvatskoj. Također je općepoznato da je nakon proglašenja epidemije uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju sprečavanja širenja virusa Covid-19 pa tako i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Kako se navedeni virus i dalje širio uvođene su i druge mjere pa je tako 23. ožujka 2020. u Narodnim novinama broj: 35/20 objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19, kojom je Odlukom u točki VI. i VII. dana ovlast Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu da u cilju zaštite života i zdravlja pučanstva može naložiti smjenski rad, dežurstva i pripravnost radnicima svih zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza bez obzira na njihovo mjesto rada. Iz toga proizlazi da je zdravstveni sustav bio organiziran na način da osigura potrebne uvjete i omogući odgovarajuću zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti Covid-19 zbog čega su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima rada. Upravo izloženost zaposlenika u zdravstvu iznimnim uvjetima rada tijekom epidemije zahtijevala je dodatno vrednovanje njihove brige i skrbi o pacijentima oboljelima od Covid-19 bolesti pa je u cilju da se takav rad posebno nagradi i donesena predmetna Odluka o posebnoj nagradi.

14. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi jasno proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19. Tijekom postupka je utvrđeno da niti tuženik, a vjerojatno niti većina drugih poslodavaca u zdravstvu nisu uspostavili cjeloviti sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika sa oboljelima od Covid-19 pa zbog toga nisu niti mogli isplaćivati posebnu nagradu sukladno citiranoj odredbi. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, koji su suglasno izjavili da je posebna nagrada zaposlenicima tuženika isplaćivana za sve odrađene sate u periodu od studenog 2020. do zaključno sa ožujkom 2022. (dalje u tekstu: svi sati), a ne samo za sate koje su zaposlenici proveli radeći sa Covid-19 oboljelim (dalje u tekstu: efektivni sati). Neosnovano je pozivanje zakonske zastupnice tuženika da je nakon ožujka 2022. tuženik isplaćivao svojim zaposlenicima posebnu nagradu samo za efektivne sate jer je 9. travnja 2022. prestala primjena Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti Covid-19 od 23. ožujka 2020.. To stoga što iz Nalaza sudskog vještaka (str. 232 i 278 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio posebnu nagradu za mjesec ožujak i travanj 2023. za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u tim mjesecima, a ne samo za efektivne sate. U siječnju i veljači 2023. nastala je razlika od -/+8 sati između obračunatih sati i ukupnog mjesečnog fonda sati pa se također može zaključiti da je posebna nagrada obračunata i isplaćena za sve sate. Osim toga sama je zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu potvrdila da je postojalo različito tumačenje zdravstvenih ustanova vezano za Odluku o posebnoj nagradi, da su neki zavodi za hitnu medicinu isplaćivali nagradu svojim zaposlenicima za sve sate, da niti ona nije htjela zakinuti zaposlenike tuženika, ali je HZZO odbio refundirati sredstva pa tuženik nije bio u mogućnosti isplaćivati posebnu nagradu za sve sate. Da su postojala različita tumačenja proizlazi i iz Obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz (str. 203-213), a iz kojih proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko-posavske, Krapinsko zagorske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima za sve odrađene sate.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud zaključuje da je Ministarstvo zdravstva svojim propuštanjem davanja pravovremenih, jasnih i točno određenih uputa izazvalo različito i neučinkovito evidentiranje rada zaposlenika sa oboljelim od Covid-19 bolesti zbog čega su tuženik i ostale zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi pa su samim tim i različito postupali prilikom obračuna i isplate posebne nagrade. Opće društvena zahvalnost kao kvalitativno mjerilo vrijednosti sasvim sigurno nije i nikad neće biti dovoljna zahvalnost za napore, odricanja i žrtvu koju su zaposlenici u zdravstvu podnijeli tijekom epidemije Covid-19, pa je Vlada Republike Hrvatske krećući od te pretpostavke u cilju dodatnog vrednovanja te u svrhu motivacije zaposlenih u zdravstvu i donijela Odluku o posebnoj nagradi. Stoga, uvažavajući navedeni cilj i svrhu te polazeći od načela "in favorem laboratoris ili u korist radnika" koje proizlazi iz citirane odredbe čl. 9. st.3. ZR-a, ovaj Sud zaključuje da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane posebne nagrade i opisanog neujednačenog postupanja tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem tuženika da posebnu nagradu isplati tužitelju za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate. Budući tuženik nije imao primjedbi na Nalaz vještaka, kao niti na matematički izračun manje obračunate i isplaćene posebne nagrade te da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev specificirao prema Nalazu vještaka, odlučeno je kao u izreci pod I..

16. Pri tome treba naglasiti da je razlika od 4,50 EUR, za koliko je ukupna visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u točki I. izreke veća od iznosa koji je vještak naveo u zaključku Nalaza str.234-235 spisa, posljedica negativne razlike u obračunu posebne nagrade koja je nastala u mjesecu veljači 2023. zbog pogrešnog evidentiranja radnih sati od strane tuženika, a što proizlazi iz Nalaza tabelarni prikaz str. 232 spisa. Budući tuženik tijekom postupka nije istaknuo materijalno pravni prigovor prijeboja niti je protutužbom potraživao negativne razlike nema osnove za umanjenje posebne nagrade za utvrđeni negativni iznos.

17. Budući se prema točki. II. Odluke o posebnoj nagradi ista isplaćuje uz plaću radnika, tužitelju temeljem čl. 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad je koristio godišnji odmor, odnosno temeljem čl. 57. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 56/22) i za vrijeme bolovanja do 42 dana. To stoga što u navedenim slučajevima tužitelj ima pravo na naknadu plaće prema visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada. Slijedom navedenog, a budući je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u tom djelu sukladno Dopuni nalaza vještaka str. 277-278 spisa, odlučeno je kao u izreci pod II. I III..

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje M. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- iznos od 200,00 EUR za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2024. (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- iznos od 200,00 EUR za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 15. listopada 2024. temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- iznos od 2x200,00 EUR za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 28. studenog 2024. i 29. siječnja 2025. temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 17. prosinca 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o Nalazu sudskog vještaka i zatražio dopunu Nalaza,

- iznos od 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 13. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o Dopuni nalaza sudskog vještaka te je sukladno Nalazu i Dopuni specificirao tužbeni zahtjev,

- iznos od 100,00 EUR za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife).

Slijedom navedenog, zbirni troškovi zastupanja po punomoćniku iznose 1.700,00 EUR na koji je iznos dodan zatraženi PDV po stopi od 25%, pa troškovi zastupanja po punomoćniku ukupno iznose 2.125,00 EUR.

19. Pored troškova zastupanja tužitelju su priznati i stvarni troškovi plaćenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, jer je taj iznos isplaćen sudskom vještaku prema računu u spisu. Slijedom navedenog tužitelju su priznati ukupni troškovi parničkog postupka u iznosu od 2.525,00 EUR (troškovi zastupanja 2.125,00 EUR + troškovi vještačenja 400,00 EUR).

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 25. listopada 2024. jer je u istom dostavio samo dokaz o uplati predujma, koja je činjenica sudu bila poznata i prije zaprimanja podneska te za sastav podneska od 02. listopada 2024. i 24. prosinca 2024. jer je u istima punomoćnik u bitnom ponovio navode iz tužbe i podneska kojim se očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, a za koje su mu u cijelosti priznati troškovi.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 27. veljače 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku