REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1661/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku, protiv tuženika Adriatic osiguranja, OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 27. veljače 2025. godine,

r i j e š i o j e:

Dopušta se preinaka tužbe, specificirana u podnesku tužitelja od 29. svibnja 2024. godine.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od €4.071,00 i €280,00 sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.12.2018. godine pa do isplate, kao i trošak ovog parničnog postupka u visini od 2.255,51, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je 03. studenog 2018. stradala kao vozač u osobnom automobilu marke Volkswagen registarske oznake [registarska oznaka], kada je na istu naletio teretni automobil marke „MAN TGA“ registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ZE, Teretni automobil „MAN TGA“ registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao BE, koji je krivac za štetni događaj, osigurano je kod gornjeg naslova pa je sukladno tome pasivno legitimirano Adriatic osiguranje d.d. U opisanoj nesreći tužiteljica je pretrpjela izrazito teške tjelesne ozljede zbog kojih je upućena u Opću bolnicu šibensko-kninske županije, te je daljnje liječenje nastavila u specijalističkim ordinacijama pa je prisiljena liječiti se te korist6iti analgetike. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku pismenim putem kako bi se u mirnom postupku riješio predmetni spor, a budući tuženik nije bio voljan u mirnom postupku naknaditi štetu tužiteljici to je tužiteljica primorana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 3.11.2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Priznaje odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj. Tuženik ističe da je u mirnom postupku 19.2.2019. isplatio tužiteljici nespornu naknadu cjelokupne štete od 7.000,00 te drži da je navedenom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, te osporava i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku i imovinsku šteto preko nesporno isplaćenog iznosa.

Radi razjašnjenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: zapisnik o očevidu od 3.122.2018. (stranica 8 – 20 spisa), u situacijski plan (stranica 21-23 spisa, u medicinsku dokumentaciju (stranica 24-33 spisa), u cjelokupni zdravstveni karton (stranica 52-63 spisa, u CD zdravstveni karton, u medicinsku dokumentaciju (list 64-74 spisa), u medicinsku dokumentaciju na listu 78-80 spisa, a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Predragu Pavići i dr. ČE.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom da između stranka nije sporna dinamika i sama prometna nesreća, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, ali jest visina utuženog potraživanja i osnova istog, jer tuženik drži da je isplatom od € 929 u cijelosti namirio tužiteljicu, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja osnovanosti tužiteljičinog potraživanja.

U nalazu i mišljenju vještaka dr. Predraga Pavića napisano je da je tužiteljica u štetnome događaju 3.11.2018. zadobila natučenje glave, gnječno razdornu ranu zatiljnoga dijela glave i trzajnu ozljedu vrata. Provedeno je ambulanto liječenje po kirurgu i fizijatru, te hospitalno, potom ambulantno liječenje po psihijatru, uz navedenu dijagnostičku obradu. Po završenome liječenju kod tužiteljice su zaostale navedene subjektivne smetnje i kliničkim vještačim pregledom utvrđena blaža palpacijska bolnost PVM vrata i trapezijusa, uz urednu pokretljivost vrata, te psihijatrijske smetnje. Smatra da je potrebno dodatno psihijatrijsko vještačenje, obzirom na dominantne i još uvijek prisutne psihijatrijske tegobe kod tužiteljice. Bol jačeg intenziteta trajala je 2 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, slabijega intenziteta daljnja 30 dana. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i trajao koliko i događaj. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 7 tjedana, te slabijeg intenziteta 10 dana. Kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, zbog koje bi trpjela duševne boli i morala ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna 3 sata dnevno prvih 2 tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata dnevno slijedeća 2 tjedna. Naruženosti nema.

Dr. ČE je su svojem nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica stradala je u štetnom događaju 3. studenog 2018.g., pri čemu je zadobila navedene tjelesne ozljede. Tužiteljica je na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2), uz razvoj elemenata PTSP-a (F43.1) i Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, uz dodatno spoznaju o pogibiji oca te ozljeđivanju kćerke i nećakinje), što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika, koja je dodatno kontaminirana zabrinutošću za zdravlje stradale kćerke. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo i do povrede duševnog zdravlja: Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenim 5%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 4.5.2020.g.

Vještaci su se i usmeno očitovali na ročištu za glavnu raspravu, pa tako dr. ČE navodi da na prigovor tuženika iz podneska od 12.07.2024. u odnosu na ocjenu kvalifikatornih okolnosti navodi da je psihijatrijski dio vještačkog nalaza i mišljenja napravio detaljnom analizom podataka i spisu priložene med. Dokumentacije i iz analize dinamike štetnog događaja te konačno vlastitog pregleda. To što tužiteljica po navodima nije od svibnja 2020. pa do dana pregleda vještaka bila na kontrolama psihijatra nije označenje za ocjenu kvalifikatornih okolnosti iz razloga što je prilikom pregleda utvrđena simptomatika psihičkog poremećaja koji je s obzirom na protok vremena kronificiranog karaktera te na istu ne bi utjecalo eventualno psihijatrijsko liječenje. U odnosu na pitanje što to znači oscilirajući strah navodi da je navedena definicija sama po sebi razumljiva a životno je jasno da osjećaj straha ne može imati ravnu liniju u svom prezentiranju već ima svoje veće ili niže kvantitativne vrijednosti. Ocjena trajanja intenziteta pretrpljenog straha dana je u kumulativnom iznosu jer također životno nije moguće da osoba trpi strah 24 sata na dan. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 13. veljače 2024.

Pitanja pun. tuženika: na poseban upit zbog čega liječenje ne bi bilo potrebno u proteklih 4 godine navodi iz razloga što su smetnje kronificiranog karaktera te smatra da ni na koji način se iste ne bi mogle povući psihijatrijskim liječenjem. Na poseban upit da li mu je tužiteljica dostavila neku dokumentaciju na pregled navodi da ne već je citirao isključivo medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu suda uključujući i presliku zdravstvenog kartona.

Dr. Predrag Pavića navodi da na prigovor tuženika koji se odnose na kirurški nalaz , isti se uglavnom odnose na njegovu ocjenu trajanja intenziteta boli te potrebe za tuđom njegom i pomoći. Temeljem med. dokumentacije koja prileži spisu, prirodi ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju te osobnom kliničkom iskustvu ovakvih ozljeđenika smatra kako je ocjena trajanja intenziteta bolova iskazana ispravno. Naime, radi se o ozljedi čije posljedice ozljeđenici osjećaju dugotrajno posebice u vidu srednje jakih i bolova slabijeg intenziteta. Što se tiče prigovora na ocjenu potrebe za tuđom pomoći navodi kako kod ozljeda vrata ozljeđenik ima ograničene mogućnosti brinuti se o sebi iako su, kako navodi tuženik, ruke i noge slomljene. Naime, lokomotorni sustav kod čovjeka treba promatrati kao cjelinu, što znači kada npr. ozljeđenik pokuša podići teret smetnje se mogu javiti ne samo u ruci nego u vratu, ramenima, leđima, itd. Prema tome, jasna je potreba za tuđom pomoći u iskazanom trajanju.

Vještak kirurg i vještak psihijatar suglasno navode da se ocjena trajanja intenziteta pretrpljenog straha cijeni kao u nalazu psihijatra, a isto tako i ocjena posljedica s psihijatrijskog stajališta.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještaci su detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja, slijedom čega je prijedlog tuženika za novim vještačenjem logično i odbijen kao neosnovan.

Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah te trajne posljedice, budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO) kao i troškovima liječenja.

S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova i pretrpljeni strah tužiteljice, sve pobliže opisano u nalazu i mišljenju vještaka a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada po osnovi naknade za bolove iznos od €1600, straha €2500, a duševnih bolova (trajnih posljedica) iznos od €900.

Što se tiče tuđe pomoći i njege u ukupnom trajanju od 70 sati, sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio €4 kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu, imajući u vidu da je tužiteljici tuđa pomoć sasvim očito pružana besplatno od strane ukućana - što stranke međusobno priznaju, znači od strane osoba koje se time profesionalno ne bave (pa ne plaćaju poreze i doprinose), slijedom čega je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici pripada naknada imovinske štete po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od €280.

Slijedom navedenoga ukupan iznos koji pripada tužiteljici po osnovi nematerijalne štete je €4800, dakako uvećan za 50% sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i korekciji orijentacijskih kriterija te korektivu za podivljalu inflaciju, kao i iznos od €280, a kako je tuženik već isplatio € 929 (imovinske štete), to je tužiteljici valjalo dosuditi razliku od € 4071 po tom kriteriju (l. 126).

Na isti iznos su dosuđene kamate, upravo kako je to tražila tužiteljica po pravilima ZOO- a (čl. 1086.) vezanim za tijek kamata kod šteta.

Valja se ovdje osvrnuti na sam tužbeni zahtjev koji je dakle prihvaćen, a čijoj preinaci tuženik također prigovara. Imajući u vidu da je sud (kao i tužitelj) jedino putem vještačenja mogao utvrditi visinu i opseg vrijednosti predmeta ovog spora, to je takvu preinaku tužbe (jer zbog povišenja zatraženog iznosa zakonski jest riječ o promjeni tužbenog zahtjeva, čl. 191. ZPP-a) dozvoliti, unatoč protivljenju tuženika, upravo primjenom odredbe st. 2 iste zakonske odredbe, imajući u vidu da se tuženik ne može sa uspjehom istoj protiviti, a u vezi sa čl. 190 ZPP-a, u smislu svrsishodnosti.

Nije u pravu tuženik ni kada ističe prigovor zastare tako preinačenog dijela tužbenog zahtjeva. Naime i drugostupanjski sudovi su istog stava - odluke Gž-617/20 ŽS Sisak i Gž-3700 20 Osijek, u kojima su ti sudovi jasno odlučili da se o zahtjevu za naknadu neimovinske štete odlučuje prema stanju na dan donošenja prvostupanjske presude, pa je oštećenik ovlašten uskladiti svoj zahtjev za naknadu štete s tim stanjem, bez opasnosti da bi takvo usklađivanje odnosno povišeni tužbeni zahtjev zastario. Osim toga, Građanski odjel VSRH na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo je shvaćanje prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosu naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, a tako povećani iznosi primjenjivati će se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. Iz obrazloženja navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da se izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici 15. lipnja 2020. godine, dakle primjenjuje se i na postupke u tijeku. Slijedom navedenog, tužitelj je bio ovlašten uskladiti svoj tužbeni zahtjev navedenom shvaćanju, te takvo usklađivanje odnosno povišenje nije zastarjelo. Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na 5 ročišta svako po 100 bodova Tbr. 9/1, sastava 2 obrazložena podneska od 18. veljače 2021. godine i 21. svibnja 2024. godine svaki po 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 900 bodova, što uz što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, 10.500,00 kuna, uz PDV-t 25%, trošak vještačenja 2x1500,00 kuna i 301,00 kuna, pristojbu na tužbu 298,25 kuna i pristojbu na ovu odluku 505,11 kuna, ukupno iznosi 16.125,00, kojem iznosu valja pribrojiti trošak pristojbe na tužbu 520,00 kuna i 339,00 na odluku - 16.984,00 kuna / € 2.255,51. Tužiteljskoj strani nije dosuđen trošak preostalih podnesaka jer argumentacija nije bila odlučna, odnosno riječ je o materijalnim troškovima odvjetničkog ureda i požurnicama u postupanju.

Nadalje, iako novčana jedinca kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, galopirajuće inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

Zagreb, dana 27. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužiteljici po pun. – uz nalog za plaćanje pristojbe €45,01

2. tuženiku po pun.