REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-2635/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IKZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 6. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu br. 218028 od 17. lipnja 2008. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koja glasi:
''Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita; jednokratno 1,25 % (jedancijeladvadesetpetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petstokunanulalipa) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.''.
II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužiteljici IKZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 174,29 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2008. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 903,10 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 17.6.2008. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. ugovor o kreditu prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 23.472,51 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 6.1. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit u visini od 1,25 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tako je tužiteljici prilikom isplate kredita 19.6.2008. naplaćena naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.313,21 kn. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 174,29 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 6.1. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 17.6.2008. (list 193-199 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 12-22 spisa) i prometnu karticu (list 68-78 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 17.6.2008. kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 23.472,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužiteljici dana 19.6.2008. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.313,21 kn, te da visina zahtjeva nije sporna.
6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 6.1. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit od 1,25 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita, ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.
8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje osobnog vozila marke KIA, da je kredit u međuvremenu otplatila, a vozilo prodala. Vozilo je koristila isključivo za svoje osobne potrebe. Kredit je podignula kod tadašnje Volksbank d.d., jer je predmetna autokuća bila vezana za ovu banku, a ponuđen joj je isključivo kredit u ''švicarcima''. Zbog proteka vremena više se ne sjeća da li je odredba o ulaznoj naknadi u ugovoru o kreditu bila v idljiva, osim što zna da se o pojedinim odredbama ugovora nije moglo posebno pregovarati.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.
10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom ovog postupka niti nije dokazao.
14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika kao pravnog slijednika Volksbank d.d. da vrati tužiteljici ono što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 174,29 EUR/ 1.313,21 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.
16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
17. Na dosuđeni iznos od 174,29 EUR tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od 12.11.2008. pa do isplate, budući je naknada naplaćena tužiteljici još 19.6.2008.
18. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
19. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora koji je određen temeljem odredbe čl. 37. i čl. 40. st. 2. ZPP-a (1.350,00 EUR) i važećoj OT. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 21.12.2023. i pristupa na 2 ročišta od 10.10.2024. i 6.2.2025. od po 200,00 EUR, te sastava podneska od 3.1.2024. od 50,00 EUR (25 %), ili ukupno 850,00 EUR. Također, tužiteljici je priznata sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 26,55 EUR, ili ukupno 903,10 EUR.
20. Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava ostalih podnesaka, jer isti nisu bili nužni za ovaj postupak.
U Zagrebu, 27. veljače 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužiteljice
punomoćniku tuženika
