REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1626/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2025. godine

r i j e š i o  j e

Tužba se za iznos od 11.717,00 kuna / € 1.556,04, smatra povučenom.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od € 1.100,00, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.07.2017. godine do isplate, po kamatnoj stopi od 18.07.2017. godine do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u visini od € 1.334,46 sa zakonskom zateznom kamatom po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, tekućoj od donošenja ove odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 10.03.2017. g. oko 16.30 sati u Zagrebu, u ulici Jure Kaštelana hodajući nogostupom stradala na način da je zapela nogom u oštećenje na nogostupu, pri čemu je pala i ozlijedila se. Samom štetnom događaju nazočila je i svjedok očevidac NČ. Iz navedenog je razvidno da se štetni događaj dogodio uslijed neodržavanja pješačkog nogostupa za čije je održavanje nadležan Zagrebački holding d.o.o. - Zagrebačke ceste te temeljem police osiguranja od odgovornosti sklopljene sa tuženikom, pasivno je legitimiran tuženik. U gore navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede te je potražila liječničku pomoć u KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju. Daljnje liječenje tužiteljica je nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljici su dijagnosticirane ozljede dijagnoze fractura basseos phalangis proximalis dig V manus sin. Cum disloc, contusio genus dex i sve ostale ozljede konstatirane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpila neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužiteljica će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a nakon liječenja ostale su trajne posljedice. Na temelju naprijed navedenog, te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100 Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja, na ukupan iznos naknade štete od 26.800,00 kn. Tužiteljica će konačno urediti tužbeni zahtjev po gornjim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja u rubriciranom predmetu. Tužiteljica ističe kako se ista obratila tuženiku u mirnom postupku i to dana 19.12.2019.g., nakon čega je tuženik kao nesporno isplatio tužiteljici iznos od 6.800,00 kn. Po mišljenju tužitelja isplaćeni iznos je nedostatna naknada pretrpljene neimovinske i imovinske štete, stoga tužitelj umanjujući tužbeni zahtjev za isplaćeni iznos, nadalje potražuje od tuženika ukupno iznos od 20.000,00 kn. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., PODRUŽNICA ZAGREBAČKE CESTE, na dan 10. ožujka 2017. godine bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena javna odgovornost sa svotom odgovornosti po štetnom događaju u visini od 2.500.000,00 kn. Priznaje se činjenica nastanka štetnog događaja i odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, a uzimajući u obzir orijentacijske kriterije te relevantnu sudsku praksu. Tuženik ističe da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, važećoj sudskoj praksi utvrdio visinu štete u iznosu od 6.800,00 kn koji iznos je isplaćen dana 8. siječnja 2020. godine. Isplatom iznosa od 6.800,00 kn, tuženik drži da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, a u vezi štetnog događaja opisanog u tužbi. Tuženik naglašava kako je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom u području ručnog zgloba i šake, te kako je uslijed provedenog liječenja, zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano (liječnički nalaz od 17. srpnja 2017. godine). Međutim, tuženik osporava da bi dostavljena medicinska dokumentacija za razdoblje od 6. lipnja 2018. godine do 29. studeni 2019. godine, bila u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, budući da se ista odnosi na gonartrozu bolest oba koljena (degenerativne promjene). Stoga, tuženik predlaže da tužiteljica u spis dostavi zdravstveni karton, a sve u cilju razgraničenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od eventualnih ranijih zdravstvenih tegoba tužiteljice. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužiteljice.

Slijedom navedenog, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Isto tako, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, a iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u slijedeće dokaze: preslike fotografija s mjesta nezgode, preslike liječničke dokumentacije, presliku Zahtjeva za naknadu štete od 19.12.2019.g., izvod iz transakcijskog računa od dana 8. siječnja 2020. godine, i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U nalazu i mišljenju od vještak je naveo je sljedeće: u štetnom događaju od **.**.2017. gđa. VČ zadobila je gore navedene ozljede. Nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije nisu zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja funkcije ozlijeđenih dijelova tijela. Između mehanizma nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema Fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Primarnog straha nije bilo, jer nije bilo ugroženosti za život. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imala kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana, te slabijeg intenziteta kroz 2 tjedna. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 5 tjedana. Naruženosti nema.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah te trajne posljedice, budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO) kao i troškovima liječenja.

S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova i pretrpljeni strah tužiteljice, kao i period pružanja tuđe pomoći i njege – uz nespornu činjenicu od €3,32 po satu (l. 44), sve pobliže opisano u nalazu i mišljenju vještaka a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada ukupna pravična novčana naknada u iznosu od € 1100.

Valja se ovdje kratko i osvrnuti na sam tužbeni zahtjev koji je dakle prihvaćen, a čijem povlačenju dijela – za iznos od 11.717,00 kuna / € 1.556,04 - tuženik prigovara.

Naime, tužiteljica sve do izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem nije bila u mogućnosti znati točan opseg svih kategorija za naknadu štete jer nije vidovita, te je jedino po izvođenju tog dokaza mogla i postaviti pravilno svoj tužbeni zahtjeve što je i učinila.

Zakonske odredbe treba tumačiti teleološki i logično, a ne usko formalistički. Sud je stava da ovakvo protivljenje tuženika ima obilježja zlonamjernog postupanja jer se tuženik zastupa sam pa nije riječ niti o problematici troškova zastupanja, niti je zbog smanjenja utuženog potraživanja tužbenog zahtjeva tuženiku nastao neki posebni trošak, dapače suprotno. Nije u pravu tuženik niti kada prigovara tijeku kamata na tuđu pomoć i njegu kako je zatraženo u tužbi, jer je aktualna i dugotrajna sudska praksa promijenila prethodni stav da kamate na tuđu pomoć i njegu teku od presuđenja pa do isplate, slijedom čega se sada i na ovaj dio utuženog iznosa primjenjuju isto pravila kao i na tijek nematerijalne štete.

Na isti iznos su dosuđene kamate, upravo kako je to tražila tužiteljica po pravilima ZOO-a (čl. 1086. i čl. 29. ) vezanim za tijek kamata.

Valja i reći, da je tužiteljica tijekom postupka snizila tužbeni zahtjev, a sniženje tužbenog zahtjeva – koje nema učinak preinake tužbe sukladno odredbi čl. 191/3 - ima međutim učinak povlačenja tužbe u tome dijelu, pa se trošak parničnog postupka obračunava prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na ročištima dana 11.03.2022. i 10.02.2025. godine po 75 bodova Tbr. 9/1, sastava 2 obrazložena podneska po 75 bodova Tbr. 8/1, ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, ukupno iznosi 6.000,00 kuna, uz PDV-t 25% ukupno iznosi 7.500,00 kuna € 996,01, uz trošak vještačenja €265,45,00 kuna i pristojbu na tužbu €73, ukupno € 1.334,46. Trošak pristojbe na presudu nije dosuđen, jer isti nije točno određeno postavljen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužiteljice – uz nalog za plaćanje pristojbe od €39,84

2. tuženiku