REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2691/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Damiru Mikuljanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA TRANSFUZIJSKU MEDICINU, OIB 61248075289, [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrijani Kaštelan, odvjetnici, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «I. Nalaže se tuženiku s osnova naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 100.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana. II. Nalaže se tuženiku prestati koristiti adresu [adresa], na način da sa zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] u [adresa] ukloni pločicu s naznakom kućnog broja 3, da sa svoje službene Internet stranice https://www.hztm.hr ukloni naznaku adrese [adresa], kao i da bilo koji način i u bilo kojem obliku prestane koristiti navedenu adresu i služiti se istom u bilo kojim dokumentima, reklamama, nalazima i sl., te se ujedno nalaže registru Trgovačkog suda u Zagrebu izvršiti upis brisanja adrese sjedišta tuženika na adresi [adresa] ([adresa]), [adresa], sve to u roku od 8 dana. III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana. », kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u visini od € 1.660,02, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da od 1992. godine živi u stanu u zgradi koja se nalazi na adresi u [adresa], a koja zgrada je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i koja zgrada oduvijek (otprilike od 1900-te godine kada je i izgrađena – dakle puno ranije negoli je izgrađena zgrada u kojoj tuženik obavlja svoju djelatnost) ima kućni broj 3 i u vlasništvu je tužiteljice i njezine obitelji. Tuženik bez ikakve pravne osnove također koristi kućni broj 3 u [adresa], koji svoju djelatnost obavlja u zgradi koja se nalazi na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i koji svoju nezakonitu adresu reklamira u medijima pod opće poznatim sloganom „DOĐITE SVI U PETROVU 3“ i koja adresa je u registru Trgovačkog suda u Zagrebu navedena kao adresa sjedišta tuženika. Odredbom čl. 11. st. 1. i 3. Zakona o naseljima (NN 54/88) određeno je da svaka zgrada mora biti obilježena kućnim brojem i da brojeve zgrada, na zahtjev građanina, pravne osobe ili po službenoj dužnosti određuje općinski organ uprave nadležan za geodetske poslove. Prema odredbi čl. 14. st. 1. i 2. Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova, te o obilježavanju zgrada brojevima (NN 4/90,91/11, dalje u tekstu: Pravilnik) zgrada se obilježava brojem u okviru ulice odnosno trga iz kojeg ima glavni ulaz, a ako zgrada ima više ulaza svaki ulaz obilježava se brojem. Istim Pravilnikom u odredbi čl. 23. propisano je da će nadležno tijelo (katastarski ured) odrediti broj zgrade na zahtjev stranke, nakon što se ustanovi da je zgrada stavljena pod krov, odnosno po službenoj dužnosti kada ustanovi da se zgrada kojoj nije određen broj trajno ili povremeno koristi, a rješenje kojim se određuje broj zgrade sadrži i oznaku katastarske čestice na kojoj je zgrada izgrađena. Također, Pravilnikom o registru prostornih jedinica (NN 37/08) propisano je kako na području ulice ili trga odnosno naselja bez uličnog sustava ne mogu biti dvije ili više zgrada s istim kućnim brojem. Naposljetku, i odredbom čl. 16. Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te o obilježavanju zgrada brojevima izričito je propisano kako će Općinski organ uprave nadležan za geodetske poslove u suradnji s općinskim organom uprave nadležnim za prostorno planiranje rezervirat će odgovarajuće brojeve za zgrade u izgradnji, te za zemljišta predviđena za izgradnju te da naknadno izgrađena zgrada, za koju odgovarajući broj nije rezerviran, obilježava se neposredno manjim brojem susjedne zgrade u odgovarajućem sistemu obilježavanja, s dodatkom slova a, b, c itd. V. Zbog nesporne činjenice da tuženik protuzakonito koristi adresu odnosno kućni broj zgrade koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] (zgrada tužiteljice, adresa [adresa] u [adresa]), ista već godinama neprekidno trpi štetu u vidu činjenice da joj brojna pošta, kako iz tuzemstva tako i ona iz inozemstva, nikada nije dostavljena, dok probleme i sramotu koju tužiteljica godinama (kako u poslovnom tako i u privatnom životu) trpi zbog općepoznatog reklamnog slogana tuženika „DOĐITE SVI U PETROVU 3“ ne treba posebno obrazlagati. Odredbama Zakona o obveznim odnosima propisano je kako svatko može zahtijevati od drugoga da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, kao i da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica, te da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Summa summarum, tužiteljica ovom tužbom zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, koju štetu godinama trpi zbog protuzakonitog korištenja njezinog kućnog broja od strane tuženika, te da naslovni Sud tuženiku naredi prestanak korištenja kućnog broja 3 u [adresa] u [adresa].

Tuženik je u odgovoru na tužbu protivi se istoj u cijelosti kao pravno i činjenično neosnovanoj. Tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži tužiteljici da naknadi troškove ovog postupka tuženiku. U odnosu na 1. točku tužbenog zahtjeva, u prvom se redu ističe da je nastupila zastara prava na potraživanje neimovinske štete, zatim da tužiteljica nije dokazala povredu prava osobnosti kao i u čemu se ona sastoji, a ako ista i postoji, nije dokazala da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. U odnosu na 2. točku tužbenog zahtjeva, ističe se da je tuženiku u upravnom postupku pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela od 1.8.2019. dodijeljen kućni broj 3 te da je nejasno po kojoj osnovi je uopće ista postavljena. Prigovor zastare prava na potraživanje neimovinske štete. Prije upuštanja u raspravljanje o pravnim i činjeničnim okolnostima koje tužiteljica iznosi u tužbi (odnosno o nedostatku istih), tuženik prigovara zastari prava na potraživanje neimovinske štete. Tražbina naknade štete, u skladu s člankom 230. stavkom 2. i stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, u daljnjem tekstu: „ZOO“), zastarijeva u roku od 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kad je šteta nastala. Iako iz tužbe nije jasno u čemu se točno sastoji šteta koju je tuženik navodno učinio tužiteljici pa stoga nije jasan ni trenutak u kojem bi ista nastala, tuženik napominje da posluje na adresi [adresa] od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno više od 50 godina. U sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu tuženik je s tom adresom upisan 1997. godine, u kojem trenutku je tužiteljica najkasnije morala odnosno mogla doznati za osobu koja joj je učinila štetu (ako šteta uopće postoji), iz čega proizlazi da su i subjektivni i objektivni rokovi davno protekli. Neosnovanost dijela tužbenog zahtjeva pod točkom 1. 9. tužiteljica u tužbi navodi da neprekidno trpi štetu u vidu činjenice da joj brojna pošta iz tuzemstva i inozemstva nikada nije dostavljena te da trpi probleme i sramotu zbog reklamnog slogana tuženika, zbog čega zahtjeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a. 10. Članak 19. stavak 2. ZOO-a uređuje da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Prvo, koliko god eventualni problem s poštom koji tužiteljica po njezinim tvrdnjama ima može biti nezgodan, isti ne predstavlja sam po sebi štetu, a osobito ne predstavlja povredu (neidentificiranog) prava osobnosti koju je svojim djelovanjem ili propuštanjem uzrokovao tuženik. O odgovornosti za štetu tuženika bi se hipotetski moglo govoriti kada bi tužiteljica dokazala da joj skrivljenim propuštanjem ili djelovanjem tuženika, primjerice, nije dostavljeno neko pismeno zbog čega je propustila poduzeti neku radnju uslijed čega je izgubila neko pravo. Dodatno, tužiteljica se u tužbi ne poziva na određeno pravo osobnosti niti se iz činjeničnih navoda tužbe može zaključiti o kojem se povrijeđenom pravu radi. Tuženiku iz navoda tužbe uopće nije jasno u čemu se sastoji povreda, odnosno šteta koju tužiteljica trpi, a za koju bi tuženik bio odgovoran. Bez tog saznanja tuženik se ne može na odgovarajući način očitovati na navode iz tužbe niti predložiti dokazne prijedloge budući da ne može dokazivati negativne činjenice. Drugo, suprotno navodima tužiteljice, probleme i sramotu koju tužiteljica trpi zbog reklamnog slogana „Dođite svi u [adresa]“ je i te kako potrebno posebno obrazložiti. Sramota i problemi nisu notorni i ne predmnijevaju se. S obzirom da je u tužbi izostala bilo kakva argumentacija i u odnosu na ovaj navod, jedino što u ovom trenutku tuženik može navesti i što ima potrebu naglasiti je da je predmetni slogan opće poznat u Gradu Zagrebu od 1996. godine. Slogan se zajedno s pratećim vizualnim prikazima koristi kao opći poziv svim postojećim i budućim dobrovoljnim darivateljima da se odazovu organiziranim akcijama prikupljanja krvi. Takav poziv potiče ljude na plemenit čin koji je zaslužan za spašavanje nebrojenih života tijekom godina.

Na samoj transfuzijskoj djelatnosti koja ovisi o dobrovoljnim darivateljima danas počiva cjelokupni zdravstveni sustav, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Niti slogan niti prateći vizualni prikazi nisu nemoralni ni uvredljivi. Isti nisu dvosmislenog niti spornog sadržaja. Njima se ne prenose nikakve skrivene poruke koje bi bilo tko mogao pogrešno protumačiti. Slogan i vizualni prikazi jasno i izravno pozivaju sve ljude da se odazovu akcijama dobrovoljnog darivanja krvi, učine dobro djelo i time nekome spase život. Tuženik se sloganom ponosi. Ako bi se i zanemarila činjenica da su tvrdnje o povredi prava osobnosti u potpunosti nedokazane i neutemeljene i ako bi se uzelo da je tužiteljica zaista pretrpjela neku hipotetsku povredu prava osobnosti i dalje nisu ispunjene pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade tužiteljici. To proizlazi iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a koji glasi, cit.: „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 25. travnja 2019. godine klasa: 015-08/2019-03/757, Ur. broj: 251-15-04/2-2019-2 (stranica 7-8, 225 - 247), uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu (stranica 9 spisa), u zk izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 10-13 spisa), prikaz/skica predmetnih katastarskih čestica s portala katastar.hr (stranica 14 spisa), u vizualni prikaz slogana kroz godine (list 33-37 spisa, uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 48-49 spisa), u rješenje Državne geodetske uprave, Klasa: UP/II-932-07/21-07/634 od 10.10.2022. (list 98-120 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 122-131 spisa), uvid u vizualni slogan (list 132-146 spisa), spis Upravnog suda u Zagrebu br. US-I-3386/22 (list 148-211), u presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj. Usl-3386/22-12 od 13.3.2024., u dopis pročelnice Gradskog ureda za katastar tužiteljici putem elektroničke pošte od 7.5.2019. (list 240-244, 248-252 spisa, saslušana je tužiteljica kako stranka u postupku i svjedokinja NJ.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev potpuno neosnovan.

Dva su pitanja na koja ovaj sud treba odgovoriti u ovoj parnici, a to je ima li tužiteljica pravo na naknadu štete zbog tvrdnje da tuženik protuzakonito koristi kućni broj 3 [adresa] u [adresa] (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pa da tužiteljica navodno gubi brojnu poštu, kao i sramotu u poslovnom i privatnom životu, i može li ovaj sud narediti tuženiku prestati koristiti adresu tako da ukloni svoju pločicu sa kućnog broja 3 i sa službe Internet stranice naznaku te adrese ili ju bilo kako drugačije koristi – sve uz nalog registru Trgovačkog suda u Zagrebu brisati adresu sjedišta tuženika na toj adresi.

Na oba ova pitanja sud odgovora niječno.

Prvo će se istaknuti iskaz tužiteljice i svjedokinje NJ.

Tužiteljica navodi da je njena privatna adresa u Petrovoj 3, s time da zbog toga što njena i privatna pošta odlazi drugom subjektu, zbog čega ima desetljećima dugotrajne probleme, i to u vezi vraćanja pošte s naznakama "nepoznata", "da ne radi u transfuziji", "vraća se" i slično. Njezina je zgrada ulična, a tuženog dvorišna. Imala je problema s osobnim liječničkim nalazima, konkretno otpusnim pismom vezanim za vlastitu ozljedu koje je trebala primiti poštom, međutim, nije primila, u njemu se nalaze njeni osobni podaci, a primila ga je jedino mailom. Vodila je kod katastra postupak u vezi kućnog broja. Bila je kod tuženika u vezi tog problema, navodeći da se gubi pošta i to upravo kod njega, pa tako spominje da je razgovarala sa ravnateljicom, međutim, do nikakvih pomaka nije došlo, iako je obećavala rješenje, međutim, od toga nije bilo ništa. Ona na ulaznoj zgradi ima jasno istaknut broj kao i sandučić za pisma na ulazu u zgradu. Spominje problem koji je već istaknula u vezi liječničke komore gdje se pošta vraća s naznakom "nepoznat" odnosno da primalac odnosno tužiteljica ne postoji.

Svjedok NJ navodi da zna zašto je na sudu, poznaje tužiteljicu, a kako radi u pravnoj službi tuženika upoznata je i sa sadržajem tužbe. Svjedokinja navodi da je tužiteljica doista kontaktirala tuženika u vezi pitanja koja se tiču predmeta ovog postupka i to 2019. godine kada je tražila sastanak sa ravnateljicom, kada je izjavila da takvim postupanjem šalju "nemoralnu poruku" referirajući se pritom na to da u [adresa] dolaze darivatelji krvi pa kako bi se oni osjećali da njima dolazi velik broj muškaraca na njihovu adresu. Svjedokinja navodi da nisu učinili ništa nažao tužiteljici, a na pitanje suca da li je upoznata, dakle, sa problemom da tužiteljici ne dolazi pošta naslovljena na nju, a kako ona tvrdi zbog postupanja tuženika, svjedokinja odgovara da oni imaju ustrojenu pisarnicu sa stručno osposobljenim osobljem pa u ukoliko je neko pismeno slučajno došlo kod njih da bi se u svakom slučaju trebalo vratiti poštom tužiteljici. Ne zna ništa u konkretnim pošiljkama, a dnevno dolazi velik broj pismena u njihovu pisarnicu. Kućni broj na zgradi nisu promijenili iz 3 u 3a, iz razloga što navodi da je u postupku njima dodijeljen pravomoćno broj 3 uz napomenu da to pitanje nisu ni problematizirali do 2019. kada im se tužiteljica obratila. U cijelosti je upoznata s upravnim postupkom kod katastra, kategorički, dakle, ponavljanja da je njima dodijeljen kućni broj 3 i to pravomoćno, a tužiteljici broj 3a na što se tužiteljica žalila, što je generiralo upravnim sporom.

Pun. tužiteljice traži od svjedokinje objasniti razliku podataka vezanih za prethodni dio iskaza vezano za upravni postupak i onoga što je ona sada iskazala, međutim, svjedokinja i dalje u cijelosti ponavlja sve što je već iskazala. Svjedokinja upravlja pisarnicom i dala je poseban naputak djelatnicima (usmeni) da se obrati posebna pažnja mimo redovne pažnje, na poštu tužiteljice kako bi izbjegli eventualne probleme.

Na upit zašto nisu postupili po pravomoćnom rješenju upravnog tijela svjedokinja se opet referira na prethodno iskazano u vezi dodjeljivanja broja 3 na što se pun. tužitelja referira navodeći da svjedokinja ne govori istinu. Oznaka kućnog broja je stavljena po navodima svjedokinje nakon pravomoćnog rješenja.

Pitanja pun. tuženika: da li se sjeća vezano za sastanke na koje je dolazila tužiteljica, detalja oko pitanja štete ili sramote koji se ističu u tužbi, na što tužiteljska strana prigovora, sudac konstatira da je u uvodnom dijelu iskazivanja svjedokinje već sadržan odgovor na pitanje da su bili zatečeni oko komentara tužiteljice da se radi o nemoralnom postupanju zbog spomenutih muškaraca. Što se tiče ponude rješenje problematike, tuženik je ponudio tužiteljici snositi sve troškove upravnog postupka u kojima je dodijeljen broj 3 a tužiteljici broj 3a, a to je bilo ponuđeno i na sastanku, s time da je to tužiteljica odbila, a navodno je predložila da će odustati od svih zahtjeva ako se nju zaposli kod tuženika kao savjetnicu, što tužiteljica niječe. Navodi da bi u slučaju promjene kućnog broja, zavod imao velik broj problema vezanih za mijenjanje od osnivačkih dokumenata, upisa u registre, izvozne programe, zaštićene žigove i slično, međutim, što je pitanje za upravni postupak, a ne ovu parnicu.

Dodatno pitanje pun. tužitelja: svjedokinja je upoznata sa podnošenjem tužbe koju su podnijeli zato što je njima dodijeljen broj 3a, a tužiteljici broj 3 kontra prethodne odluke Upravnog suda.

Iskaz tužiteljice sud je ocijenio pretežno subjektivnim, dao je iskaz svjedokinje NJ ocijenjen kao iskrene, jasan, logičan i životno uvjerljiv, a koji iskaz u suglasju su s dokazima u spisu predmeta.

Prilikom donošenja ove odluke, sud je imao svakako u vidu da je jedno od osnovnih pravila u parničnom postupku da je teret dokazivanja na tužitelju. Nadalje, odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je stranka dužna iznijeti sve činjenice i i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode protivnika, što znači da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju određenih činjenica, a upravo je odredbama čl. 221. a ZPP-a izričito propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica odlučiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 7 ZPP-a sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

Sud je osim toga utvrdio, da je rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove rješenjem od dana 02. rujna 2021. godine odbačen prijedlog tužitelja za poništenjem rješenja tog tijela od 23. srpnja 2021. godine kojim je tuženiku dodijeljen kućni broj 3a. Nadalje, rješenjem istog tijela je od dana 1. kolovoza 2019. godine dodijeljen kućni broj 3 upravo tuženiku. Isto tijelo je dana 10. listopada 2022. godine donijelo rješenje kojim se odbija žalba tuženika za dodijelom broja 3 na navedenoj adresi. Također je utvrđeno, da je tuženik podnio i upravnu tužbu 11. studenog 2022. godine (l. 148 spisa)., na koji je tužiteljica podnijela odgovor kao zainteresirana osoba. Navedena je upravna tužba odbijena presudom Usl-3386/22 od dan 13. ožujka 2024. godine, na koju je ovdje tuženik podnio žalbu (l. 231).

Pravilno argumentira tuženik, da predmet ovog spora nije pitanje prava na kućni broj 3 [adresa] u [adresa], već ima li tužiteljica pravo na naknadu štete koju joj je navodno prouzročio tuženik. Da bi sukladno Zakonu o obveznim odnosima postojala mogućnost za isto, prvenstvena je pretpostavka postojanje štete, uz činjenicu postojanja uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štetnika.

Analizirajući izvedene dokaze, sud je stava da tužiteljica u konkretnom slučaju, nema zakonske osnove za dosuđivanje naknade zatražene štete.

U konkretnom slučaju, može se utvrditi da postoji mogućnost ( i samo to) da je tužiteljica imala stanovitih problema sa dostavom poštanskih pošiljaka, no niti jedan jedni konkretan dokaz – osim tvrdnji tužiteljice – ne upućuje na čvrst zaključak da je tome doista tako, a kamoli da bi za tko nešto bio odgovoran tuženik, odnosno njegovi djelatnici.

Notorna je činjenica da je tuženik ugledno tijelo sa dugogodišnjim radom i jako je teško je povjerovati da bi njegovi djelatnici ili bilo tko u organizaciji postupao ili namjerno ili toliko aljkavo da bi tužiteljici nanosio štetu oko dostave pošte kako ona tvrdi, dapače sud vjeruje potpuno istinitom i logičnom navodu svjedokinje NJ da je zbog pritužbi tužiteljice tuženik redovnu pažnju u sortiranju pošiljaka podignuo i na višu razinu opreza prema tužiteljici, čime je otklonjena svaka sumnja u prouzrokovanje ikakve štete tužiteljici od strane tuženika.

Dapače, dovoljno je čitati redovne medijske članke i vidjeti veliki broj pritužbi građana u Zagrebu oko dostave pošiljaka što se tiče Hrvatske pošte i ostalih dostavljača, tako da je po ocjeni suda najvjerojatnije da je tome problem što se tiče tužiteljice dakle kod samih listonoša (pogotovo stranih koji niti ne govore hrvatski jezik), a ne kod tuženika.

Što se tiče „neugodnosti“ koje je navodno imala tužiteljica zbog dolazaka stanovitih muških osoba na njezinu adresu kako tvrdi u tužbi, sud je također stava da niti ta tvrdnja tužiteljice nije potkrijepljena apsolutno nikakvim dokazima, a kamoli da bi joj nastala ikakva šteta. Tužiteljica je inače po struci liječnica, koja bi po logici stvari treba biti jako dobro upoznata sa radom i svrhom tuženika a i vična komunikaciji sa pacijentima (u konkretnom slučaju sa darivateljima krvi), pa je neshvatljiva takva razina tvrdnji tužiteljice pogotovo oko dolazaka darivatelja krvi na adresu koju dijeli sa tuženikom. Ako je netko i zabunom pozvonio na vrata tužiteljice, to svakako ne opravdava dosuđivanje ikakvog novčanog iznosa u vidu štete.

Osim toga, tužiteljica niti jednim jedinim dokazom nije uspjela uvjeriti sud o postojanju konkretne štete zbog navedenog, ili novčane ili drugačije, tako da se niti o samoj visini utuženog iznosa ne može ni u kome slučaju odlučiti u korist tužiteljice.

Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva- petit st. II, odnosno traženja tužiteljice od ovog suda narediti tuženiku prestati koristiti adresu tako da ukloni svoju pločicu sa kućnog broja 3 i sa službe Internet stranice naznaku te adrese ili ju bilo kako drugačije koristi – sve uz nalog registru Trgovačkog suda u Zagrebu brisati adresu sjedišta tuženika na toj adresi, ovaj sud smatra da ne postoji niti jedna zakonska odredba po kojoj bi ovaj parnični sud mogao napraviti tako nešto.

Naime, problematika kućnih brojeva zgrada i korištenje istih predstavlja pitanja o kojima se odlučuje u domeni upravnog postupka – koji je u konkretnom slučaju još uvijek u tijeku, a ne parničnog suda, s time da su svi prezentirani dokumenti ionako iz upravnih postupaka, niti ovaj sud niti po jednom zakonu može nalagati registru Trgovačkog suda brisanje adresu sjedišta tuženika, tim više što je logički petit tužbenog zahtjeva st. II konzekutivno vezan za uspjeh petita pod točkom I, koji je ionako neosnovan. Slijedom navedenoga, tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, uključujući i zahtjeve tužiteljice za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Sva preostala argumentacija tužiteljice nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana u smislu poštivanja načela ekonomičnosti postupanja.

Odluka o trošku parničnog postupka tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP- a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova Tbr. 7/1, zatupanje na 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na 5 ročišta svako po 100 bodova Tbr. 9/1 (na ročište 10. studenog 2022. nije nitko pristupio), sastava 1 obrazloženog podneska od 20. siječnja 2025. godine 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 700 bodova, što uz što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 10.000,00 kuna, uz PDV-t 25% ukupno 12.500,00 kuna/ € 1.660,02.

Nadalje, iako novčana jedinca kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, galopirajuće inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

Zagreb, dana 27. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužiteljici po pun. – uz nalog za plaćanje pristojbe na tužbu(ako nije plaćena) i ovu presudu po €89,64

2. tuženiku po pun.