Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-879/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja : 1. CŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. ČŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],kao zakonska nasljednica pok. FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]),3. mlljt. NŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], po majci i z.z. ČŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) 4. FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ŠŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],koje zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik iz Virovitice, Masarykova 15, protiv tuženika LŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kosti Lacmanoviću odvjetniku iz Virovitice, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-178/2023-23 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-178/2023-23 od 30. siječnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Prihvaća se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Proglašava se nedopuštenom ovrha kod Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-1001/2022, koja se vodi između tuženika LŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao ovrhovoditelja i tužitelja CŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], ČŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], , mlljt. NŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., te ŠŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-616/2015-77 od 26. veljače 2020., pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. 8 P-217/2021-4 od 28. prosinca 2021. djelomično potvrđene presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž- 442/2022-2 od 12. rujna 2022., a sve radi naplate iznosa od 84.900,00 eura (639.679,05 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos glavnice od 70.800,00 eura (533.442,60 kuna)* od 14. studenog 2022. do isplate, neplaćenih zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. 11. 2022. godine u iznosu od 14.100,00 eura (106.236,45 kuna)* tekućim od 14. 11. 2022. do isplate kao i troškova tog postupka, na nekretninama tužitelja (ovršenika) upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-centar koje se sastoje od čkbr. [katastarska čestica] Ulica [adresa] sa 1002 m2, dvorišta sa 752 m2, nadstrešnice sa 34 m2, garaže sa 43 m2, kuće sa 160 m2, nadstrešnice sa 13 m2 i to na cijelom suvlasničkom dijelu CŽ od 9/18 dijelova, ŠŽ od 6/18 dijela, ČŽ od 1/18 dijela, FŽ od 1/18 dijela i mlljt. NŽ od 1/18 dijela, zabilježbom ovrhe u tom zemljišnoknjižnom ulošku, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja uz iznosa dobivenog prodajom".

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka, u iznosu od 8.164.22 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude (30.siječnja 2024) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.), sve u roku od 15 dana.

III. U razlici od zatraženog (12.413,62 Eur-a) do dosuđenog iznosa od 8.164,22 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja ove presude (30.01.2024) do isplate odbija se zahtjev za naknadu troška tužitelja kao ne osnovan.“.

2.Tužitelji pobijaju presudu u točci II. izreke (ispravno:u točci III.) u dijelu kojim im nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 4.249,40 eura, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom smatrajući kako im pripada ukupni trošak postupka zatražen troškovnikom slijedom čega su predložili odmjeriti im naknadu u zatraženim iznosu uključujući i trošak žalbenog postupka.

2.1.Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

2.2.Protiv presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka predlažući, sukladno žalbenim navodima prvostupanjsku presudu preinačiti te tužbu odbaciti, podredno odbiti zahtjev uz dosudu troškova postupka tuženiku.

2.3.Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

4.1.Također nije počinjena ni povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a na čija konkretna obilježja žalitelj i ne ukazuje, već bi iz sadržaja žalbe proizlazilo kako u bitnome osporava činjenična utvrđenja a s tim u svezi i primjenu materijalnog prava glede utvrđenja i zaključka o tome da tražbina tužitelja stavljena u prijeboj protutražbini tuženika iz ovršnog postupka nije bila u zastari u vrijeme kada su bile ispunjene pretpostavke za prijeboj, a slijedom toga smatrajući kako pretpostavke za prijeboj nisu bile ostvarene zbog zastare zahtjeva za naplatu tražbine tužitelja istaknute u prijeboj protutražbini tuženika.

5.Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, koja se vodi po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika kod Općinskog suda u Virovitici pod brojem Ovr-1001/2022 a po prijedlogu za ovrhu podnesenom 10. listopada 2022.

6.Nije sporno da su zaključkom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr- 1001/2022-19 od 14. veljače 2023. tužitelji kao ovršenici protiv tuženika kao ovrhovoditelja upućeni na pokretanje parničnog postupka iz razloga navedenih u članku 50 stavak 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, 06/24, dalje:OZ) pa su sukladno ranije navedenom aktivno legitimirani na traženje pravne zaštite u sadržaju kao u izreci, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

7.Prema odredbi članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a prema članku 50. stavak 1. točka 9. OZ-a ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.1.Nadalje, prema odredbi članka 55. stavak 3. u svezi odredbe članka 52. stavak 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu u povodu kojeg je upućen na parnicu te sud u parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima jer je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisani put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih razloga, i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči ovršenika uputiti na parnicu.

8.U bitnome, spomenute žalbene razloge zbog kojih su upućeni na parnicu, tužitelji temelje na tvrdnji da je tražbina tamo ovrhovoditelja, a ovdje tuženika u cijelosti prestala, kako dragovoljnom isplatom iznosa od 153.800,00 kn (20.412,77 eur) dana 3. studenog 2022. te iznosa od 16.000,00 Eura dana 2. ožujka 2023., kao i stavljanjem u prijeboj nepodmirene a dospjele tražbine koju tužitelji kao ovršenici imaju prema ovrhovoditelju, a ovdje tuženiku iz pravomoćne i ovršne presude P-322/2006-93 od 4. svibnja 2012.

9.Prvostupanjski je sud o postavljenom tužbenom zahtjevu odlučio nakon što je utvrdio slijedeće činjenice:

-kako su ovdje tuženik LŽ i KŽ presudom Općinskog suda u Virovitici P-322/2006-93 od 4. svibnja 2012. (pravomoćna 13. lipnja 2012., ovršna 29. lipnja 2012.) solidarno obvezani na jednake dijelove isplatiti tužiteljima CŽ, FŽ, VŽ i ŠŽ iznos od 44.777,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 2005. do isplate, iznos od 14.522,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. 06.2006. do isplate, iznos od 41.146,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2007. do isplate, iznos od 141.765,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 04.05.2011. do isplate kao i iznos parničnog troška od 30.208,25 kn,

-kako je na ime ispunjenja obveze iz naprijed citirane presude P-322/2006-93 od 04. svibnja 2012., u ovršnom postupku Ovr-888/2012 kojeg su tužitelji kao ovrhovoditelji pokrenuli protiv KŽ i u istom bila određena ovrha rješenjem od 20.rujna 2012. od strane dužnice KŽ prisilno naplaćen dio potraživanja u iznosu od 100.000,00 kn koji iznos je dana 12. prosinca 2013. doznačen tužitelju FŽ,

- kako su pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-616/2015-77 od 26. veljače 2020. obvezani ovdje tužitelji a tamo tuženici da ovdje tuženiku, a tamo tužitelju solidarno isplate iznos od 12.657,78 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2015. do isplate,

-kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Virovitici P- 217/2021-4 od 28. prosinca 2021. (djelomično potvrđene presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-442/2022-2 od 12. rujna 2022.) tužiteljima u ovom postupku a tamo tuženicima naloženo solidarno isplatiti ovdje tuženiku a tamo tužitelju LŽ u roku od 15 dana daljnji iznos od 58.142,22 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2015. do isplate

-kako su tužitelji, prema potvrdi punomoćnika tuženika (list 8 spisa) dana 2. ožujka 2023. isplatili iznos od 16.000,00 Eur-a na ime dijela duga iz presude P- 616/2015-77 od 26.veljače 2020., a prema potvrdi (list 24 spisa) od 3. studenoga 2022. isplatili su iznos od 153.800,00 kn po obvezi iz presude P-217/2021-4 od 28. prosinca 2021. te da je punomoćnik tuženika imao ovlaštenje za primanje isplate (list 25 spisa), koje isplate nisu osporene po tuženiku,

- kako su tužitelji u ulozi ovrhovoditelja prijedlogom za ovrhu Ovr-882/2022 podnesenim protiv ovdje tuženika 10. listopada 2022. kao ovršenika zatražili ovrhu radi namirenja tražbine iz presude P-322/2006 od 4. svibnja 2012., ovrhom na novčanoj tražbini ovršenika, ovdje tuženika, kojem prijedlogu je udovoljeno rješenjem o ovrsi od 3. studenog 2022, određivanjem ovrhe pljenidbom novčane tražbine ovršenika, ovdje tuženika, prema njegovim dužnicima, ovrhovoditeljima, a ovdje tužiteljima po presudi P- 217/2021 od 28. prosinca 2021. i prijenosom na ovrhovoditelja radi naplate, protiv kojeg rješenja je tamo ovršenik, a ovdje tuženik izjavio žalbu prigovarajući zastari potraživanja,

- kako je tuženik u ulozi ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika pod br. Ovr-1001/2022, radi naplate novčane tražbine po presudama P-616/2015-77 od 26.veljače 2020. i P-217/2021-4 od 28. prosinca 2021., kojem prijedlogu je udovoljeno određivanjem predložene ovrhe, a po žalbi iz žalbenih razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a (zbog podmirenja isplatom i prijebojem potraživanja) su tamo ovršenici, a ovdje tužitelji upućeni u parnicu radi nedopustivosti ovrhe,

-kako su tužitelji izjavom stavljenom u točki 5. činjeničnih navoda tužbe (list 3 spisa) od 06. ožujka 2022. (ispravno:06.ožujka 2023., list 3 spisa) opreza radi stavili u prijeboj svoju tražbinu po presudi P-322/06 sa protupotraživanjem tuženika po presudama P-616/2015 i P-217/2021. glede kojih je određena ovrha pod Ovr-1001/2022,

- kako je tuženik prigovorio zastari tražbine tužitelja po presudi P-322/06 od 4. svibnja 2012.,

-kako je, polazeći od toga da su tražbine tuženika prema tužiteljima iz presuda P- 616/2015 od 26. veljače 2020. i P-217/2021 od 3. studenog 2023. dospjele 20. kolovoza 2015. te da su tužitelji dragovoljno podmirili dio tražbine tuženika kao ovrhovoditelja čije ostvarenje je zatraženo prijedlogom za ovrhu pod Ovr-1001/2022 prihvaćajući zaključak financijsko knjigovodstvenog vještaka, na čiju pravilnost stranke nisu imale primjedbi, osim što je tuženik smatrao da do prijeboja međusobnih tražbina nije moglo doći zbog zastare tražbine tužitelja, prema kojemu-kada se uračunaju sve uplate koje su tužitelji izvršili tuženiku dragovoljno (nakon podnošenja prijedloga za ovrhu) te izvrši prijeboj tuženikovih tražbina s protutražbinom tužitelja prema tuženiku po presudi P-322/06 od 4. svibnja 2012., na dan 2. ožujka 2023. proizlazi utvrđena preplata potraživanja prema presudi P-616/2015 od 10.119,72 Eura, a prema presudi P-217/2021 utvrđeni dug tužitelja prema tuženiku od 6.279,88 Eura, pa da bi za slučaj prijeboja tih tražbina ostala preplata u korist tužitelja od 3.729,13 Eura,

- kako su tužitelji na ročištu od 29. siječnja 2024. (list 140 spisa), sukladno provedenom vještačenju dali izjavu o prijeboju svoje tražbine-preplate po presudi P- 616/2015 u iznosu od 10.119,72 Eura sa svojom obvezom, odnosno tražbinom tuženika prema njima po presudi P-217/2021 u iznosu od 6.390,59 Eura.

10.Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je zahtjev tužitelja za ostvarenje naplate tražbine po presudi P-322/2006 prema odredbi članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22,155/23, dalje:ZOO), na koju se tuženik pozvao ističući prigovor zastare, zastario zbog proteka desetogodišnjeg zastarnog roka, odnosno da je zastara u odnosu na tuženika kao solidarnog dužnika (pored KŽ) nastupila 15. lipnja 2022. cijeneći da pokretanjem ovrhe pod brojem Ovr-888/2012 i naplatom dijela potraživanja od 100.000,00 kn od solidarne dužnice KŽ nije prekinuta i zastara prema tuženiku kao solidarnom dužniku (članak 51. stavak 1. ZOO).

10.1.Nadalje, polazeći od činjeničnih navoda tužbe podnesene 6. ožujka 2022. (ispravno: 6. ožujka 2023.) sud prvog stupnja drži da su tužitelji podnoseći tužbu dali izjavu o prijeboju (a što je bilo navedeno u žalbi protiv rješenja o ovrsi OVR-1001/2022) te da su pretpostavke za prijeboj međusobnih potraživanja stranaka bile ispunjene 20. kolovoza 2015. kada su bile dospjele tražbine tuženika prema tužiteljima iz presuda P- 616/2015 od 26. veljače 2020. i P-217/2021 od 3. studenog 2023. kojeg dana su se te tražbine srele s ranije dospjelim tražbinama tužitelja prema tuženiku kao solidarnom dužniku iz presude P-322/06 od 4. svibnja 2012.

10.2.Slijedom toga, a primjenom odredbe članka 198. stavak 1. ZOO-a zaključuje da u vrijeme kada su se stekle pretpostavke za prijeboj, tražbina tužitelja iz presude P- 322/06 od 4. svibnja 2012. stavljena u prijeboj protupotraživanju tuženika nije bila u zastari, pa stoga nije bilo zapreke građanskopravnom prijeboju, kao ni prijeboju tražbina po osnovu preplate po presudi P-616/2015 u iznosu od 10.119,72 Eura s dugom prema tuženiku prema presudi P-217/2021 u iznosu od 6.390,59 Eura, nakon čega je u korist tužitelja ostala preplata 3.729,13 eura, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio ovrhu nedopuštenom.

11.Navedenu presudu kao pravilnu i zakonitu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12.U ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da je potraživanje tužitelja prema tuženiku kao solidarnom dužniku iz presude Općinskog suda u Virovitici P- 322/2006-93 od 4. svibnja 2012. u visini od 100.000,00 kn namireno u ovršnom postupku Ovr-888/2012 od solidarne sudužnice KŽ te da su ovdje tužitelji nakon podnošenja ovršnog prijedloga Ovr-1001/2022, tuženiku na ime podmirenja dijela duga iz parnice P-616/2015-77 na ruke ovlaštenog punomoćnika isplatili 16.000.00 Eura te na ime podmirenja dijela duga iz parnice P-217/2021-4 iznos od 153.800,00 kn (20.412,77 Eur).

12.1.Sporna je činjenična utemeljenost i pravilnost shvaćanja suda prvoga stupnja da je prijebojem međusobnih potraživanja stranaka (uz izvršene dragovoljne isplate) prestala tražbina ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u predmetu Ovr-1001/2022 prema ovdje tužiteljima kao ovršenicima, a slijedom toga da su ispunjene pretpostavke za nedopustivost ovrhe.

13.U bitnome tuženik ustraje u tvrdnji da je zastario zahtjev za naplatu tražbine tužitelja prema tuženiku iz presude P-322/06 od 4. svibnja 2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2012., a ovršna 29. lipnja 2012. i to zbog proteka desetogodišnjeg zastarnog roka iz članka 233. stavak 1. ZOO-a, a slijedom toga da do prestanka tražbine prijebojem nije moglo doći. Također i da tražbine tuženika prema tužiteljima po presudi P-217/2021 od 28. prosinca 2021. koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br.Gž-442/2022 od 12. rujna 2022. nije mogla dospjeti 20. kolovoza 2015. tj. prije pravomoćnosti presude, već donošenjem presude Županijskog suda u Puli od 12. rujna 2022., dok je postala ovršna, a time i dospjela 15 dana nakon što su stranke dobile tu drugostupanjsku presudu. Također i da je tražbina tuženika prema tužiteljima od 58.142,22 Eura iz presude P-217/2021 od 12. rujna 2022. nastala nakon zastare potraživanja tužitelja prema tuženiku temeljem presude P-322/2006 (15. lipnja 2022.) te da je sud pogrešno u obrazloženju utvrdio kako su tužitelji izjavu o prijeboju stavili 6. ožujka 2022., umjesto 6. ožujka 2023., što drži protivnim stanju u spisu i neobrazloženim te razlogom zbog kojeg se presuda ne može ispitati.

14.Prvenstveno, glede žalbenog prigovora da se presuda ne može ispitati zbog utvrđenja kako je izjava o prijeboju dana „06.03.2022.“ je odgovoriti da je pod točkom 22. obrazloženja (str. 14., red treći i četvrti) jasno navedeno kako je izjava o prijeboju dana pod točkom 5. tužbe „zaprimljene na sud 06.03.2023“ dok je u nastavku (red 12.) navedeno u zagradama “06.03.2022, točka V. navoda tužbe, list 3 spisa“, pa je protivno žalbenim navodima obrazloženo točno vrijeme i smještaj u spisu izjave o prijeboju, a to što je u nastavku tog dijela došlo do pogreške kod ispisivanja godine, presudu ne čini nejasnom i opterećenom bitnom povredom zbog koje se ne može ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP), jer se ta očigledna pogreška po prvostupanjskom sudu može u svako doba ispraviti (članak 342. ZPP).

15.Nadalje, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je došlo do zastare zahtjeva za ostvarenje naplate iz presude P-322/2006 od 4. svibnja 2012. (pravomoćne 13. lipnja 2012., ovršne 29. lipnja 2012.) prije 6. ožujka 2023. kada su u tužbi pod stavkom 5. tužitelji dali izjavu o građanskopravnom prijeboju koju su u bitnome opreza radi obnovili jer je prema zaključku Ovr-1001/2022 od 14. veljače 2023., kojim su tužitelji upućeni na parnicu, pored izvršenih isplata već bio istaknut prijeboj kao žalbeni razlog koji je doveo prestanka tražbine, a sve to sukladno odredbi iz članka 233. stavak 1. ZOO-a na koju se odredbu tuženik pozvao ističući prigovor zastare protekom desetogodišnjeg zastarnog roka te da zastara nije prekinuta u odnosu na ovdje tuženika time što je od KŽ kao solidarnog dužnika iz spomenute presude u postupku Ovr-888/2012 izvršena naplata iznosa od 100.000,00 kn, a sve to valjanom primjenom materijalnopravne odredbe iz članka 51. stavak 1. ZOO.

16.Do prijeboja iz odredbe članka 195. ZOO-a koji pretpostavlja uzajamnost, istorodnost i dospjelost tražbina ne dolazi ipso iure – tj. automatski kada se ispune pretpostavke propisane tom odredbom, već je za to, u skladu sa odredbom članka 196. stavak 1. i 2. ZOO-a potrebna izjava o prijeboju, koja izjava, ako je učinjena, ima retroaktivno (ex tunc) djelovanje, tj. u tom slučaju do prijeboja dolazi ne kada je izjava dana, već u onom trenutku kada su se za to ispunile pretpostavke.

17.Nema sumnje da su tražbina i protutražbina stranaka uzajamne, novčane i dospjele kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18.Također je pravilno utvrđeno da su tražbine tuženika prema tužiteljima iz pravomoćnih presuda P-616/2015 od 26. veljače 2020. i P-217/2021 od 3. studenog 2023. dospjele 20. kolovoza 2015., kako to proizlazi iz izreke spomenutih pravomoćnih i ovršnih presuda, dakle poslije dospijeća tražbine tužitelja prema ovdje tuženiku i KŽ, kao solidarnim obveznicima iz presude P-322/12 od 4. svibnja 2012., pa dosljedno tražbine su se srele kad je nastupilo dospijeće tražbine koja dospijeva kasnije i tada su se ispunile pretpostavke za prijeboj, a budući je tuženik istaknuo prigovor zastare pozivom na istek desetogodišnjeg roka iz članka 233. stavak 1. ZOO iste odredbe, s osnovom je prvostupanjski sud ocijenio da na dan 20. kolovoza 2015. kada su se tražbine srele, tražbina tužitelja prema tuženiku nije bila u zastari te da su tada ispunjene pretpostavke za prijeboj iz članka 198. stavak 1. ZOO-a, do kojega je došlo na temelju izjave o prijeboju, a budući su pretpostavke za prijeboj nastale 20. kolovoza 2015., tog dana su nastupili učinci prijeboja.

19.Također je s osnovom obavljen i prijeboj po vještaku utvrđene i tijekom postupka s osnovom neosporene tužiteljeve preplate tuženikova potraživanja po ovršnoj ispravi koju predstavlja presuda P-616/2015 od 26. veljače 2020. u iznosu od 10.119,72 Eura s protupotraživanjem tuženika prema tužitelju osnovom ovršne presuda P-217/2021 od 28. prosinca 2021. u iznosu od 6.279,88 Eura po izjavi tužitelja danoj na ročištu od 29. siječnja 2024.

20.Glede pozivanja tuženika na rješenje o ovrsi Ovr-882/2022 od 3. studenog 2022. kojim je radi naplate tražbine tužitelja iz presude P-322/2006 od 4. svibnja 2012. određena ovrha zapljenom tražbina koje ovdje tuženik ima prema tužiteljima iz presuda P-616/2015 od 26. veljače 2020. i P -217/2021 od 3. studenog 2023. te obavljen prijenos tražbina u korist tužitelja kao ovrhovoditelja radi naplate, protiv kojeg rješenja je tuženik kao ovršenik izjavio žalbu prigovarajući zastari tražbine, obzirom na vrijeme podnošenja zahtjeva za ovrhu u tom predmetu (6. listopada 2022.) u odnosu na pravomoćnost presude koja predstavlja ovršni naslov, i po ocjeni ovog suda to nije predstavljalo zapreku za odluku o građansko pravnom prijeboju u ovom predmetu.

21.Što se tiče prigovora litispendencije pozivom na ovršni postupak Ovr-882/2022 pokrenut po tužiteljima kao ovrhovoditeljima protiv tuženika kao ovršenika i Ovr-1001/22 po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja prema tužiteljima kao ovršenicima u kojemu su ovdje tužitelji upućeni na predmetnu parnicu, protivno žalbi tuženika prvostupanjski sud donošenjem pobijane odluke nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a.

22.Sukladno regulativi iz članka 333. stavak 2., 338. stavak 3. i 194. stavak 1. i 2. ZPP-a kad prigovorom istakne zahtjev radi prebijanja u parnici (compensatio per judicem), tuženik ostvaruje ista ovlaštenja koja ostvaruje isticanjem tužbenog zahtjeva pa se i na prigovor radi prebijanja primjenjuju pravila o litispendenciji.

23.Međutim, ovdje se radi o prigovoru građanskopravnog prijeboja (compensatio civilis) kojim se brane tužitelji kao dužnici odnosno ovršenici u situaciji kad su oni i tuženik kao vjerovnik odnosno ovrhovoditelj jedni prema drugome imali istovrsne i dospjele tražbine, ali tvrdeći da su one prestale prijebojem međusobnih tražbina na temelju izjave o prijeboju, odnosno ako su tražbine bile različite po visini prestale su u dijelu do zajedničke visine tražbina, čime su prestala i ovlaštenja i obveze obiju stranaka.

24.U ovom slučaju tužitelji osporavaju postojanje tražbine koju prema njima ostvaruje tuženik u ovršnom postupku tvrdnjom da je njihova tražbina prema tuženiku kao ovrhovoditelju prestala građanskopravnim prijebojem, ne ističu nikakav svoj zahtjev jer tvrde da je time i tuženikova tražbina prestala, pa sud izrekom presude odlučuje samo o tužbenom zahtjevu, radi čega nema mjesta prigovoru litispendencije.

25. Dosljedno, na temelju provedenih dokaza i njihove savjesne ocjene prvostupanjski je sud u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdio da je prestala tražbina tuženika prema tužiteljima na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda Općinskog suda u Virovitici P-616/2015 od 26. veljače 2020. i P-217/2021 od 3. studenog 2023., kao predmeta ovrhe u postupku Ovr-1001/2022 i to dragovoljnim isplatama tužitelja punomoćniku tuženika te građanskopravnim prijebojem tražbine tužitelja prema tuženiku na temelju pravomoćne i ovršne presude istog suda P-322/2015 od 4. svibnja 2012. za koji prijeboj su bile ispunjene pretpostavke prije isteka po tuženiku istaknutog desetogodišnjeg zastarnog roka.

26.Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo iz članaka 195., 196. 198 i 171. stavak 4. ZOO te zaključio da su ostvareni razlozi za nedopustivost ovrhe za koju odluku je dao detaljne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud uz dopune ranije navedene.

27.Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je potvrditi pobijanu presudu uključiv i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke koju tuženik nije doveo u pitanje uopćenim žalbenim navodima radi čega je odlučeno kao u izreci.

28.Tužitelji se žale na odluku o parničnom trošku u dijelu kojim im isti nije dosuđen smatrajući u bitnom kako je sud prilikom odmjeravanja troškova postupka pošao od pogrešne vrijednosti predmeta spora (70.800,00 eura, umjesto 84.900,00 eura), koji žalbeni navod je bez utemeljenja budući su sami tužitelji prilikom podnošenja tužbe u elektroničkom podnesku označili vrijednost predmeta spora sa 70.800,00 eura, što je ujedno i visina glavnice čija se naplata traži u ovršnom postupku iz kojega su tužitelji upućeni na pokretanje ove parnice. Također je reći kako je sud prvog stupnja pravilno primjenom konkretnih Tbr. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) odmjeravao trošak tužiteljima, slijedom čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 27. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić