Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-287/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Stelli Mudri odvj. iz Varaždina, protiv tužene GK iz [adresa], D 39, OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Hrvoju Petriću odvj. iz Varaždina, radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane glavne i javne rasprave dana 31. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Stellu Mudri odvj. iz Varaždina, te prisutnosti tužene osobno uz punomoćnika Hrvoja Petrića odvj. iz Varaždina, a dana 27. veljače 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništav ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između tužiteljice ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao darovateljice i tužene GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], D 39, Varaždin, kao obdarenice, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina pod brojem OV-3324/2017 dana 20. lipnja 2017. godine, a predmet kojeg ugovora je darovanje nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] koja se u naravi sastoji iz Vinograd nad Voćom površine 439 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se uspostava ranijeg zk stanja, koje je bilo prije provedbe ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao darovateljice i tužene GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], D 39, Varaždin, kao obdarenice dana 20. lipnja 2017. godine koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina pod brojem OV- 3324/2017 dana 20. lipnja 2017. godine i proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-8193/2017 na nekretnini oznake k.br. 3060 koja se u naravi sastoji iz Vinograd nad Voćom površine 439 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici, naknadi trošak ovog postupka zajedno sa zakonski zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.046,88 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica je dana 12.10.2022. podnijela kod Općinskog suda u Varaždinu tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju. U tužbi navodi da je sa tuženom sklopila ugovor o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi vinograd nad Voćom, površine 439 čhv. Ugovor je sklopljen 20. lipnja 2017. i temeljem tog ugovora tužiteljica ĐK prenijela je na tuženu svoj suvlasnički dio nekretnine od ½. U vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica je imala 82 godine, majka je tužene, pravno neuka stranka koja je vjerovala svojoj kćeri, ovdje tuženoj, a koja je iskoristila to i prijevarom navela tužiteljicu na potpisivanje predmetnog ugovora. Tužiteljica je u to vrijeme bila u teškoj situaciji, umro joj je suprug, no nije imala namjeru za života rasporediti imovinu djeci, već je sačinila oporuku, a koja je deponirana kod suda i obuhvaća i suvlasnički dio nekretnine koju je darovala. Tužiteljica je tek sada saznala da suvlasnički dio nekretnine nije više njezino vlasništvo iako to nije bila njezina stvarna volja, niti pak je kao neuka stranka čitala ugovor niti zna ulogu javnog bilježnika. Bezuvjetno je vjerovala kćeri i potpisala je sve što bi joj ista rekla, ne znajući što potpisuje te nije htjela darovati suvlasnički dio predmetne nekretnine tuženoj, a tuženoj je ugovor podastrla na potpisivanje. Tvrdi da nije tuženoj predala suvlasnički dio nekretnine u neposredan posjed te je stoga ugovor o darovanju ništetan obzirom nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta sukladno ZOO-u. Tvrdi da je tužiteljica i danas u posjedu nekretnine te jednom tjedno odlazi na nekretninu zalijevati cvijeće i bilje koje, su tamo posađene, bere grožđe, šeće po vinogradu te i dan danas ima ključ kuće te nesmetano istu obilazi i ponaša se kao da je nekretnina još uvijek njezino suvlasništvo te se u njoj nalaze i osobne stvari tužiteljice. Predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tužena je 19.12.2022. podnijela odgovor na tužbu u kojem tvrdi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, da je sada tužiteljica u dobi od 88 godina, posljednje dvije godine narušeno joj je zdravlje te joj je u prethodnoj godini (2021.) postavljena dijagnoza demencije te je više puta zvana hitna pomoć nakon što se tužiteljica izgubila. Unatrag godinu dana nije prepoznala tuženu i unuke te tužena osporava da bi ista valjano izdala punomoć za zastupanje u ovoj pravnoj stvari. Točno je da su stranke sklopile ugovor o darovanju temeljem kojeg je jedna polovina nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prenijeta na tuženu, a motiv je bio tom što je tužena već ranije bila suvlasnica ½ nekretnine, dulji niz godina snosila sve troškove održavanja nekretnine (režije, porez, obrađivanje) a i nekretninu je trebalo urediti za što ni tužiteljica ni njezin sin nisu raspolagali potrebnim novčanim sredstvima niti su za korištenje iste pokazivali interes. Još za života oca tužene, a koji je ranije vodio brigu za održavanje nekretnine mu je tužena davala novčana sredstva potrebna za podmirenje troškova vezanih uz nekretninu. Ugovor je sklopljen 20. lipnja 2017. a tužba je podnijeta 13.10.2022. a navodi iz tužbe bi odgovarali pobojnim pravnim poslovima za što su se stekli i subjektivni i objektivni rokovi a svakako nije riječ o zabludi ili prevari tužiteljice prilikom sklapanja ugovora. Netočno je da tužiteljica nikada svoju polovinu darovane nekretnine nije predala u neposredni posjed tuženoj. Tužiteljica je prvi put posjetila nekretninu 2018. i to nakon što ju je tužena očistila, raskrčila i sanirala nedostatke, a kako je riječ o majci tužene, tužena joj je dala ključeve i omogućila joj da koristi nekretninu ako to želi. No zbog lošeg zdravstvenog stanja tužiteljice do toga je dolazilo jednom odnosno dva puta godišnje. Tužiteljica je u samostalnom posjedu predmeta spora tijekom cijelog razdoblja od sklapanja ugovora do danas a bila je u posjedu i prije sklapanja 20.6.2017. Povremeno je nekretninu koristio brat OK no većinu tog razdoblja je provodio na Pagu. Neosnovano se tužiteljica poziva na odredbu čl. 482 st. 2. ZOO-a i tvrdi da bi ugovor o darovanju morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave što je potrebno za sklapanje ugovora "bez prave predaje stvari". U ugovoru se jasno navodi da tužiteljica predaje nekretninu u posjed s danom sklapanja ugovora, a kontradiktorno je činjenici da je tužena i prije ugovora imala u posjedu cijelu nekretninu. Odredba čl. 482 st. 2. ZOO-a se ne može primijeniti na predmetnu situaciju budući je darovnim ugovorom samo formalizirano činjenično stanje i to nakon što je tužena nakon smrti oca stupila u posjed nekretnine. Tužena također navodi da je na inzistiranje sina tužiteljice DK, tužiteljica vodila i parnični postupak pod brojem P-210/18 osporavajući darovanje radi navodne nezahvalnosti tužene no nakon primitka odgovora na tužbu povukla je tužbu bez obrazloženja. Tužiteljica logičnim i razumnim smatra da je i u ovoj pravnoj stvari sin tužiteljice OK utjecao na tužiteljicu koja bog svoje dobi i zdravstvenog stanja nije u mogućnosti valjano očitovati svoju volju već to umjesto nje čini sin OK. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Općinski sud u Varaždinu je spis delegirao ovom sudu te je postupak nastavljen pod brojem P-108/2023 kod Općinskog suda u Čakovcu.

4. Općinski sud u Čakovcu je rješenjem P-108/2023-12 od 26.9.2023. odredio prekid postupka zbog smrti tužiteljice ĐK. Sud je odredio nastavak postupka, te je postupak nastavljen pod brojem P-287/2024. Postupak je preuzeo nasljednik tužiteljice, OK, sada tužitelj.

5. Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] list 4, ugovor o darovanju od 20.6.2017. sa ovjerom list 6-8 spisa, ugovor o pružanju usluga u domu od 5.5.2023. list 37, uvid u rješenje o nasljeđivanju O- 2047/23 list 47-50, te uvid u ostavinski spis iza DKG u [adresa] O-2047/23.

6. Odredbom čl. 7 i 219 ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice odnosno svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Sud je u toku postupka saslušao sada tužitelja DK i tuženu.

8. Sud je u toku postupka saslušao svjedoke ZK, EK, i TK.

9. Sud nije saslušao svjedokinju IK obzirom je ista u međuvremenu preminula.

10. Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan na način kako je specificiran u izreci ove presude.

11. Nesporno je prvobitno tužiteljica ĐK ugovorom o darovanju nekretnina od 20.6.2017. darovala svoj suvlasnički dio od ½ nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ktč. 3060 od 439 čhv, ovdje tuženoj, svojoj kćerki.

12. Nesporno je potpis darovateljice na ugovoru o darovanju od 20.6.2017. ovjeren po javnoj bilježnici Biserki Čmrlec-Kišić.

13. Nesporno je ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama te se sada tužena nalazi upisana kao vlasnica cijele predmetne nekretnine.

14. Nesporno je tužena GK već ranije bila upisana kao suvlasnica ½ gore opisane nekretnine, stjecanjem po pokojnom ocu.

15. Nesporno je na predmetnoj nekretnini vinograd ali i starija vikendica.

16. Sporno je da li je po ugovoru o darovanju od 20.6.2017. tužena stupila u posjed darovanog dijela nekretnine.

17. Sporno je da li je ugovorom o darovanju izražena prava volja darovateljice.

18. Sporno je da li je tužena već ranije bila u posjedu odnosno suposjedu predmetne nekretnine.

19. Naime, u situaciji kad Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari nije solemniziran u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) isprave kod istog mora biti izvršena prava predaja stvari.

20. Nadalje, prema čl. 482. st. 2 ZOO-a/05 ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, dok je prema čl. 53. st. 1. toč. 2 Zakona o javnombilježništvu/93 javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez prave predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu, pa prema čl. 290. st. 1 ZOO ugovor kojem nedostaje propisana nema pravni učinak, te je ništetan.

21. Odredbom čl. 66 Zakona o nasljeđivanju određeno je da svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvari ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari odnosno prava.

22. Iz iskaza saslušanih svjedoka ZK, EK, TK proizlazi da je tužena bila u posjedu i to cijele nekretnine koja je predmetom ovog postupka na način da je polovina dobila po svom pokojnom ocu, a drugu polovinu po majci darovanjem. Svjedoci su viđali na nekretnini unatrag duljeg perioda i to više od 7 godina na nekretnini tuženu kako nekretninu obrađuje, a i svjedoci su pomagali u predmetnom vinogradu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je na predmetnoj zk čestici sagrađena vikendica a koju je uređivala upravo tužena, čistila je, maljala, pri čemu su svjedoci iskazali da ĐK nisu na nekretnini nikad ni vidjeli. Iz iskaza svj. TK proizlazi da je i režijske troškove za nekretninu podmirivala upravo tužena. Svi svjedoci su vidjeli da je tužena u posjedu predmetne nekretnine, da stalno dolazi na nju, uređuje je i iskazuje radnje koje su uobičajene za pravog vlasnika i posjednika nekretnine. Sam tužitelj je potvrdio da je tužiteljica polovinu nekretnine već ranije imala dobivši je od oca a drugu polovinu darovanjem od majke, te na taj način stekla predmetne nekretnine u cijelosti.

23. Tužitelj tvrdi da ne zna na koji način je nekretninu posjedovala tužena jer nije ni bio na području [adresa] i vikendice, imao je svoj posao i vikendica mu je bila zadnja briga. No smatra da je u obitelji bila svijest da imaju dvoje djece i da su trebali imovinu naslijediti na jednake dijelove. Zna da je majka imala duplikat ključeva dok je druge ključeve imala tužena. Majku je dva tri puta vozio na vikendicu do njezine 84 godine. Vinograd je bio obrađen no nisu ga obradili ni on ni majka ali je čuo da ga obrađuje tužena. Do 2015. kad je umro otac, otac je koristio vikendicu a nakon njegove smrti tužena. On ju nije koristio a nije ni majka. Također je iskazao da je režije plaćao onaj tko je imao ključeve, a to je tužena, a kad je preuzela posjed je posjekla stari orah što je bila velika šteta jer je bacao sjenu na vikendicu i štitio je. Nestale su i neke pokretnine. Riječ o vinogradu s 18 redova sa oko 450 trsova. Prije sklapanja ugovora o darovanju 2017. majka je iskazivala namjeru da se vikendica sa vinogradom proda kupcima u Mariboru a da se kupovnina podjeli između majke i tužene. Njega ništa nisu pitali o sklapanju ugovora o darovanju a majka nije željela napraviti kontra njene djece i išla potpisati što se od nje tražilo. Smatra da majka nije bila svjesna da je riječ o darovnom ugovoru i to ne zbog demencije nego zbog naravi kao čovjeka.

24. Tužena je iskazala da se sjeća se da je njen otac njoj poklonio ½ predm. nekretnine negdje 2009. jer su roditelji bili u teškoj financijskoj krizi i otac je od nje posuđivao novac za vinograd da bi ga mogao obrađivati. Negdje u to vrijeme su roditelji uzeli hipoteku na kuću u kojoj je ona suvlasnik, bez njenog znanja da bi brat OK mogao kupiti kuću na Pagu. Kad joj je otac darovao polovinu nekretnine računao je na to da će mu ona pomagati u obrađivanju vinograda. Ona je novčano pomagala ocu i to snašanjem troškova 200-300 eura i još troškove berbe. Majka nije 12-13 godina hodala u vinograd i vikendicu jer je okrivljavala oca da tamo dovodi neke ženske i do 2017. nije dolazila na nekretninu. Otac je umro 2016. u veljači i te godine je vinograd stajao da ga je itko dirao. 2017. je došla u vikendicu i utvrdila da je vikendica zarašćena akacijama i biljem i pitanje je bilo tko će to očistiti. Pitala je majku da li želi raditi svojih 9 redova na što je ona rekla da to ne dolazi u obzir je nema novaca a cijelu 2016. i 2017. joj je bacala u kaslić račune za struju, vodu, telefon, porez za tu nekretninu. S majkom je bila u dobrim odnosima, odlazila u dućan, komunicirala sa kćerima i njom, i dolazila k njima i rekla da će to darovati njoj, i to je učinila ugovorom jer nije imala novaca za obradu i održavanje nekretnine s tim više da je tijekom školovanja u gimnaziji kćeri njenog brata vodila brigu o njoj što ju je financijski iscrpljivalo. Nakon sklapanja ugovora jedan primjerak ključeva je dala majci a drugi je imala ona, a tada je rekla da će obrađivati i održavati nekretninu i da može ići gore kada želi. Nije imala saznanja da postoji kupac niti da je vršena parcelizacija niti ju je itko došao na posao pitati. Sjeća se da je bio neki geodeta i to vezno za donji dio nekretnine koji je njena sestrična sada pok. CK osporavala, čak i nije sa roditeljima razgovarala. Sve režije je plaćala tužena. Iskazala je da obrađuje vinograd uz pomoć susjeda i sama, plaća sve materijale za zaštitu, sudjeluje kod špricanja, rezanja, berbe. Netočno je da bi majka 2022. dolazila na nekretninu zalijevati cvijeće i biljke a cvijeća tamo niti nema. Majku nikad gore nije vidjela. Brata nije vidjela ali joj je ukrao ključeve pa je morala mijenjati bravu. U nekoliko navrata je našla nered u vikendici. Prošle godine je pofarbala fasadu, oluke, unutra pomaljala, uredila u cijelosti novu kuhinju, i sobu sa blagovaonom. Odmah nakon 2017. po sklapanju ugovora je posjedovala nekretninu, kod sklapanja ugovora majka je bila zadovoljna te je sa njom i suprugom išla na ručak a povremeno joj je donosila hranu. Posljednje dvije godine nisu ni kćer ni ona smjele u kuću jer ih je brat tjerao, a jednom ju je brat red roditeljima istukao.

25. Dakle valja reći da je tužena već i prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju iz 2017. bila u samostalnom posjedu rečene nekretnine i to sve od smrti oca 2015. Nekretninu je posjedovala što su potvrdili saslušani svjedoci a i sam tužitelj kada tvrdi da je imala ključeve od vikendice, da je bila posjednik i da je plaćala režije a da je i vinograd obrađivala jer ga nisu obrađivali niti majka niti on. Stoga sud nalazi da u ovoj pravnoj stvari nije bila riječ o darovanju bez prave predaje jer je i temeljem uvida u ugovor o darovanju od 20.6.2017 i iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka razvidno je da je od smog darovanja a i prije tužena bila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina. Na to ne utječe činjenica da je majci dala rezervne ključeve no međutim razvidno je da majka na nekretninu nije dolazila niti pak brinula o nekretnini već bi eventualno došla u posjet, što ukazuje na pravu volju darivanja predmetne nekretnine, obzirom ni ĐK ni sada tužitelj OK nisu iskazivali želju da brinu o nekretnini na bilo koji način već je to činila tužena.

26. Uvidom pak u oporuku od 21.6.2010. utvrđeno je da je, iako bez zemljišnoknjižnih oznaka, i predmetna nekretnina bila obuhvaćena oporukom.

27. Uvidom pak u ugovor od 20.6.2017. utvrđeno je da je predmetnu nekretninu ĐK darovala svojoj kćeri GK. Dakle kasnijim raspolaganjem je zapravo izmijenila svoju volju iskazanu u oporuci.

28. U toku postupka tužitelj nije dokazao da darovanje nije bilo dobrovoljno i da nije riječ o pravoj volji darovateljice jer je razvidno da je i u oporuci raspolagala svojom imovinom doduše u korist sina. Za nekretninu koja je odmah predana pak je dovoljan pisani ugovor a da bi se ista mogla provesti u zemljišnim knjigama i ovjera potpisa darovatelja, dakle riječ je o nekretnini koja je darovana i predana te nije postojala obveza da ugovor o darovanju bude sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave

29. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a.

31. Tužena je u cijelosti uspjela u sporu te je sud prihvatio opravdani trošak tužene u iznosu od 1.046,88 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 5.5.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 6.9.2023. u iznosu od 12,50 eura, sastav podneska od 21.9.2023. u iznosu od 12,50 eura, zastupanje na ročištu 15.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 5.12.2024. u iznosu od 12,50 eura, zastupanje na ročištu 31.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, zajedno sa PDV-om 25% u iznosu od 209,38 eura, odnosno sveukupno 1.046,88 eura, a na plaćanje je obvezan tužitelj koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.