REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-90/2022-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica JE, odvjetnica u [adresa] protiv I-tužene OE iz [adresa], G, 6 Rue des collines, II-tužene ŽE, udane J iz [adresa], 18 B Avenue de la Ferte sous Jouarre, III-tužene GEA iz [adresa], 4 JEA i IV-tuženika OEA iz [adresa], 24 Rue Principale, koje sve zastupa punomoćnica Koraljka Tomašić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja GE, punomoćnice tužitelja, odvjetnice JE, IV-tuženika OEA i punomoćnice tuženika, odvjetnice Koraljke Tomašić, 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 12. srpnja 2022. na način da tužitelj predlaže presudom utvrditi da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu u zemljišnim knjigama prava vlasništva tužitelja, a brisanje prava vlasništva ME na utuženim nekretninama i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao vlasništvo nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

čkbr. [katastarska čestica] livada Krčec u Lomici sa 160 čhv,

čkbr. [katastarska čestica] livada Krčevina u Lomnici sa 1 jutro i 322 čhv i

čkbr. [katastarska čestica] oranica Mali vrt u Lomnici sa 318 čhv, a što su tuženici OE, [adresa] /10 110), 6 [adresa], EE udana J, [adresa] (77 750),18 B Avenue de la Ferte sous Jouarre, ANNICK FRANCINE MAVRAČIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Francuska, Troyes ( 10 000), 4 JEA i ŽEA, [adresa] ( 57 130), 24 Rue Principale, kao pravni slijednici i nasljednici upisanog z.k. vlasnika ZE, [adresa] dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava sa imena prednika tuženika ZE, sve u roku od 15 dana. Utvrđuje se da je tužitelj GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dijela cijele čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčica u Lomnici sa 1075 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su tuženici OE, [adresa], Eguilly-sous-Bois /10 110), 6 Rue [adresa], EE udana J, [adresa] (77 750),18 B Avenue de la Ferte sous Jouarre, ANNICK FRANCINE MAVRAČIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Francuska, Troyes ( 10 000), 4 JEA i ŽEA, [adresa] ( 57 130), 24 Rue Principale, kao pravni slijednici i nasljednici upisanog z.k. vlasnika ZE , [adresa] dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik navedene nekretnine u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava sa imena prednika tuženika ZE, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima OE, [adresa], G [adresa]- O /10 110), 6 [adresa], EE udana J, [adresa] (77 750),18 B Avenue de la Ferte sous Jouarre, ANNICK UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( 10 000), 4 Rue Gaston Arbouin i JEAN-PIERRE MAVRAČIĆ, Francuska, Vionville ( 57 130), 24 JEA [adresa], solidarno, naknaditi tužitelju KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju GE naknaditi I-tuženoj OE, II-tuženoj ŽE, udanoj J, III-tuženoj GEA i IV-tuženiku OEA parnični trošak u iznosu od 4.633,21 EUR (četiritisućešestotridesettri eura i dvadesetjedan eurocent), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GE podnio je tužbu protiv tuženika ME u kojoj je naveo da je u cijelosti posjednik i stvarni vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] kao livada i oranica te nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] kao oranice na kojoj je i u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela, da iste nesmetano gospodarski uživa više od 20 godina računajući njegove prednike, da je njegov posjed savjestan i da smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništva ovih nekretnina. Još je naveo da je tuženik ME u zemljišne knjige upisan kao vlasnik ovih nekretnina, no da je taj upis samo formalan te da želi uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa je slijedom navedenog predložio da sud presudom utvrdi da je vlasnik i posjednik prethodno navedenih nekretnina u cijelosti (nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] u 2/3 dijela), da naloži tuženiku ME da mu izda tabularnu ispravu podesnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i da odredi da će u protivnom tu ispravu zamijeniti predložena presuda.

2. Tuženik ME podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da tužba nije osnovana jer da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke da tužitelj stekne dosjelošću pravo vlasništva na u tužbi navedenim nekretninama. Dalje je naveo da ove nekretnine pripadaju njemu, da je on Ž koji dugi niz godina živi u [adresa] sa obitelji, da je ove nekretnine naslijedio od svojih roditelja te da je u Republiku Hrvatsku dolazio svake godine u posjet rodbini kada je obilazio i ove nekretnine i pokazivao ih svojoj djeci, a da ih je 2006. pokušao i prodati, no da je od toga odustao. Još je naveo da je tužitelj njegov nećak koji živi u blizini utuženih nekretnina i da je slabog imovnog stanja pa da mu je on dopustio da na utuženim nekretninama uzgaja poljoprivredne kulture kojima je hranio obitelj i da ih stoga tužitelj nije posjedovao kao vlasnik te je morao znati i znao je da nisu njegove i da ih je dobio isključivo na uporabu. Također je naveo kako smatra i da je posjed tužitelja na ovim nekretninama stečen zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način jer mu je dan iz usluge i milosrđa te da prednici tužitelja utužene nekretnine nikada nisu posjedovali niti su ikada tvrdili da su njihovi vlasnici. Slijedom svega navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku.

3. Tužitelj je u nastavku postupka još naveo da nije točan navod tuženika da je utužene nekretnine svake godine obilazio već da je tuženik otišao u Republiku Francusku 1990. godine i da je od tada u Republici Hrvatskoj bio par puta. Još je naveo da on utužene nekretnine obrađuje i da su to prije njega činili njegovi roditelji kao i da je tuženik utužene nekretnine dao njegovoj majci i njemu i to zato što su oni brinuli o tuženikovoj majci dok on to nije činio. Još je naveo da utužene nekretnine njemu i njegovoj majci nisu dane niti iz usluge niti iz milosrđa te da je tuženik rekao njegovoj majci da utužene nekretnine pripadaju njoj.

4. Tijekom postupka tuženik ME je preminuo pa je postupak prekinut i potom pravomoćnom odlukom ovog suda nastavljen u odnosu na njegove nasljednike - OE, ŽE, GEA i OEA. Tužitelj je potom tužbeni zahtjev postavio u odnosu na iste pri čemu je izmijenio oznaku dijela utuženih nekretnina navevši da su iste sada upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] i to slijedom otpisa istih iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a čime tužbu nije preinačio u smislu odredaba čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) jer nije izmijenio predmet svoj zahtjeva. Tužitelj je potom izmijenio i sadržaj predložene presude na način da je sada predložio da sud presudom utvrdi da je stekao vlasništvo utuženih nekretnina što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se temeljem predložene presude upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a upis ME kao vlasnika izbriše. Na opisani način tužitelj prema ocjeni ovog suda tužbu u dijelu u kojem predlaže sudu utvrditi njegovo vlasništvo utuženih nekretnina ponovno nije preinačio u smislu odredaba čl. 191. st. 1. ZPP-a već je samo istovjetan zahtjev drugačije jezično izrazio (a zahtjev za utvrđenjem da je posjednik utuženih nekretnina povukao) dok je u dijelu kojem predlaže sudu presudom odrediti da su tuženici dužni to mu vlasništvo priznati i trpjeti upis istog u zemljišnim knjigama (a izostavlja prijedlog da sud presudom tuženicima naloži da mu izdaju tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige) tužbu prema stavu ovog suda preinačio u smislu odredaba čl. 191. st. 1. ZPP-a obzirom zahtijeva drugačije postupanje tuženika, no ocjena je ovog suda da je dopuštanje tužitelju ove preinake nedvojbeno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, osobito uvažavajući sada već iznimnu dugotrajnost ovog sudskog postupka (preko 13 godina) pa je istu dopustio i riješio kao u izreci.

5. Tužitelj je u nastavku postupka još naveo i da je utužena nekretnina koja je upisana na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća sa dvorištem i gospodarskim zgradama, da su istu sagradili njegovi roditelji, a on nadogradio i da ih neometano posjeduje od smrti svoje bake 1990. godine, a da su njegovu baku (a koja je ujedno i majka ME) dohranili njegovi roditelji jer je njegova majka bila njena kći koja je živjela preko puta nje. Još je naveo kako smatra da je životno da je ME nakon smrti svoje majke svojoj sestri, a majci tužitelja, prepustio odnosno darovao utužene nekretnine, da je to bilo usmeno darovanje koje je izvršeno i da je stoga on opravdano smatrao da mu pripada posjed utuženih nekretnina. Još je naveo da tužene utužene nekretnine nisu obilazile. Također je naveo da je zbog nadogradnje utuženih nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] koju je izvršio, o svom trošku obavio njihovu legalizaciju, da je kada je nadograđivao smatrao da je ta nekretnina njegova, da je ME za tu nadogradnju znao i da ju nije branio pa da smatra da je time i kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina. Naveo je i da su njegovi roditelji na ovoj utuženoj nekretnini 1960-tih izgradili manju prizemnicu koju je on nakon bakine smrti nadogradio u širinu i visinu te izgradio spremište i garažu.

6. Tuženici su u nastavku postupka još naveli da tužitelju pripada samo 1/3 dijela utužene nekretnine upisane na k. č. br. [katastarska čestica] koji suvlasnički dio i odgovara u katastru upisanoj površini od 1287 m2 te da je tužitelj sa svojim roditeljima i suprugom gradnju poduzimao na tom vlastitom dijelu ove nekretnine pa da smatraju da građenjem nije mogao steći vlasništvo preostalog dijela iste i da nije aktivno legitimiran za tužbeni zahtjev. Također su naveli da je majka prednika stranaka (PE) predmetne nekretnine darovala ME.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige (list 4 i 5 spisa), posjedovne listove (list 27 i 28 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 29 spisa), preslike priznanica (list 61 spisa), preslike uplatnica (list 62 do 64 spisa), potvrdu (list 65 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 67 do 72 spisa), presliku smrtnog lista (list 73 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 176 spisa), presliku rješenja o izvedenom stanju (list 177 do 180 spisa), presliku prijepisa posjedovnog lista (list 195 spisa), presliku izvatka iz matice rođenih (list 200 do 201 spisa) te izvornik i presliku obavijesti (list 236 spisa), proveo je uviđaj utuženih nekretnina uz pomoć sudskog vještaka za geodeziju Branka Kolareka (list 41 do 45 spisa), saslušao je svjedoka FE (list 44 spisa), svjedoka CE (list 44 spisa), svjedoka SE (list 44 spisa), svjedokinju IE (list 45 spisa), svjedokinju ŠE (list 54 spisa), svjedokinju MEA (list 190 spisa), svjedoka BE (list 190 spisa) i svjedokinju LE (list 191 i 192 spisa) te je saslušao tužitelja GE (list 31 i 32 spisa), II-tuženu ŽE (list 53 i 54 spisa), III-tuženu ČE (list 52 i 53 spisa) i IV-tuženika ŽEA (list 214 do 216 spisa) dok je I-tužena OE navodom da je starije životne dobi i da bi njen dolazak na sud bio povezan sa znatnim poteškoćama (ista prebiva u [adresa]) što smatra neekonomičnim za ovaj postupak prema ocjeni ovog suda svoj iskaz uskratila u smislu odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen podneskom tužitelja od 12. srpnja 2022. neosnovan.

9. Tužitelj GE zahtijeva utvrđenje da je vlasnik nekretnina čije su oznake u zemljišnim knjigama među strankama nesporne i glase kako je navedeno u toč. I. izreke ove presude te koje sve u naravi predstavljaju livade, oranicu te kuću, dvorište i gospodarske zgrade, a kako je to sud utvrdio na uviđaju istih održanom 3. travnja 2014. uz stručnu pomoć sudskog vještaka geodeta Branka Kolareka (list 44 i 45 spisa) i što također među strankama nije sporno pri čemu valja naglasiti i da u odnosu na jednu od utuženih nekretnina tužitelj zahtijeva utvrđenje da je suvlasnik iste u 2/3 dijela obzirom je u preostalih 1/3 dijela u zemljišnim knjigama već upisan kao vlasnik, a što također među strankama nije sporno. Kao temelj stjecanja vlasništva utuženih nekretnina tužitelj navodi sljedeće činjenice:

- da iste gospodarski uživa, obrađuje i posjeduje još od 1990. godine, smatrajući da su njegove,

- da su iste prije njega gospodarski uživali, obrađivali, gradili i posjedovali njegovi roditelji smatrajući da su njihove,

- da ih je ME "dao" odnosno usmeno darovao njegovoj majci (IE) jer su on i njegova majka (IE) brinuli o majci ME i IE (PE) do njene smrti te

- da su na istima njegovi roditelji (IE i AE) izgradili kuću i gospodarske zgrade, a on ih nadogradio,

a postavljajući svoj zahtjev navodi kako smatra da je vlasništvo stekao ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki za dosjelost (list 1, 25, 120 i 174 spisa), no i da svoje vlasništvo izvodi iz dogovora sa ME da se brine o njegovoj majci, a svojoj baki PE (list 23 spisa) kao i da je pravo vlasništva na nekretnini upisanoj na k. č. br. [katastarska čestica] stekao kao pošteni graditelj.

10. Kako je odredbama čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV), važećim u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku, a i odredbama čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 71/91; u daljnjem tekstu: ZOVO), važećim u vrijeme za koje tužitelj navodi da je počelo njegovo stjecanje prava vlasništva na utuženim nekretninama, propisano da se vlasništvo, između ostalog, može steći i na temelju pravnoga posla i na temelju zakona te da je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, na tužitelju je, obzirom na činjenice koje je iznio sudu, u ovom postupku bio teret dokazati da su u trenutku podnošenja njegove tužbe bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, građenjem odnosno pravnim poslom (nagradnog) darovanja.

11. Odredbama čl. 159. ZV-a i čl. 28. ZOVO-a je, pak, propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten (savjesni i zakoniti posjednik), stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten (savjesni posjednik) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbama čl. 18. st. 5. ZV-a i čl. 72. st. 3. ZOVO-a je još propisano da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno (savjesnost posjeda se pretpostavlja) dok je odredbama čl. 11. ZV-a propisano da je tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni posjednik te da se posjed smatra samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

12. Kako iz navoda tuženika tijekom postupka proizlazi da isti ne spore činjenicu koju navodi tužitelj - da je od 1990. godine u posjedu utuženih nekretnina, već samo kakvoću tog posjeda na temelju koje bi tužitelj stekao pravo vlasništva, primjenom prethodno citiranih zakonskih odredaba sud nalazi da je na tuženicima u ovom postupku bio teret dokazati da tužitelj predmetne nekretnine ne posjeduje samostalno (kao njen vlasnik) odnosno da njegov posjed nije pošten (savjestan).

13. Tuženici navode da je ME tužitelju dopustio da na utuženim nekretninama uzgaja poljoprivredne kulture kojima je hranio obitelj. Saslušana, pak, na prijedlog tuženika kao svjedokinja ŠE, sestra ME, a teta tužitelja je iskazala da je ME predmetne nekretnine dao svojoj sestri IE na uživanje da si nešto uzgoji i proda jer je živjela teško i nikada nije radila. Saslušani kao svjedoci (dok je u postupku još tuženik bio ME), a sada tuženici ŽE, ČE i ŽEA su iskazali da znaju da je njihov otac ME sa svojom sestrom IE dogovorio da će ona predmetne nekretnine obrađivati čime joj je htio pomoći jer je ona živjela teško odnosno da joj je iste dao na obrađivanje da si uzgaja vrt za svoje potrebe i da joj je iste dao na korištenje da ih ona kultivira i obrađuje pa da joj je tako htio financijski pomoći. Uvažavajući da saslušana kao svjedokinja IE, sestra ME prema ocjeni suda nije iskazala u bitnom suprotno opisanim iskazima jer o obrađivanju predmetnih nekretnina nije ništa niti iskazala (već samo o gradnji na dijelu istih, a koja među strankama nije niti sporna kao niti činjenica da je tužitelj suvlasnik nekretnine na kojoj je ta gradnja vršena) dok su i saslušani na prijedlog tužitelja kao svjedoci FE, CE i SE iskazali da znaju da tužitelj sa svojom obitelji predmetne nekretnine uživa i obrađuje, sud je opisane iskaze svjedokinje ŠE i tuženika ocijenio logičnima, životnima i uvjerljivima i na temelju istih utvrdio da je ME kao vlasnik predmetnih nekretnina IE, svoju sestru, a majku tužitelja, ovlastio da predmetne nekretnine uživa na način da ih obrađuje kao poljoprivredne površine i da za sebe ubire plodove koje donose. Pri tome još valja reći da je saslušan kao stranka GE iskazao da mu je ME na sprovodu PE rekao da si "uzmu" predmetnu "zemlju" i da je predmetna zemlja "njihova", a obzirom su njegovi roditelji taj sprovod platili i kupili grobno mjesto, no kako je također iskazao da je ME kasnije došao u Hrvatsku sa namjerom da predmetne nekretnine proda kao i da ih je povremeno nakratko obilazio, uglavnom kada se vraćao sa ljetovanja, sud je ovaj iskaz ocijenio kontradiktornim, nelogičnim i neživotnim obzirom nije niti životno niti logično, a niti pravno valjano, prenošenje vlasništva nekretnina šturim, kratkim i višesmislenim riječima (uzmite si, vaša je) dok kasnije izražen interes iste osobe za stanje istih nekretnina njihovim pa makar i rijetkim obilaskom (pri čemu je i ova rijetkost logična obzirom na život u drugoj, prostorno znatno udaljenoj državi) te čak i za njihovu prodaju, nedvojbeno predstavlja očitovanje vlasničkih ovlasti na istima koje je postupanje u slučaju da je ta osoba iste već prodala nelogično i nevjerojatno. Opisani iskaz tužitelja stoga nije razuvjerio sud od utvrđenja da je ME svoju sestru IE ovlastio utužene nekretnine uživati pa tako i da joj je u smislu tada važećih (u vrijeme smrti Zlate Mavračić 1990.) odredaba ZOVO-a (kasnije čl. 204. ZV-a) ovlastio na osobnu služnost plodouživanja predmetnih nekretnina.

14. Još valja reći i da je sud na prijedlog tuženika u dokaznom postupku izvršio uvid u presliku isprave naslovljene Obavijest koju su mu dostavili (list 194 i 237 spisa), a na prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 108. st. 3. ZPP-a i u izvornik ove isprave pri čemu je utvrdio da preslika koja mu je dostavljena odgovara izvorniku ove isprave. Uvidom u sadržaj ove isprave sud je utvrdio da je riječ o izjavi ME od 24. ožujka 1990. da će ubuduće svom njegovom zemljom upravljati i sa njom do opoziva raspolagati njegova sestra IE, a jer zbog lošeg zdravstvenog stanja njihove majke mora poduzeti mjere u vezi obrađivanja njegove zemlje. Ovakva izjava ME dodatno je učvrstila uvjerenje suda u prethodno navedeno utvrđenje pri čemu valja reći i da je tužitelj osporio vjerodostojnost ove isprave, navodeći da ova izjava nije u stilu govora ME jer je pisana slovenskim jezikom za kojeg smatra da nije vjerojatno da ga je ME govorio te da ME na dan iste nije bio u [adresa] i da mu nije logično da bi ovu izjavu davao bivšoj supruzi njegovog brata VE te da i na prijedlog tužitelja saslušani svjedok BE i svjedokinja LE iskazali da se ME nije izražavao jezikom iz ove isprave, a svjedokinja MEA da govor iz te izjave nije govor njenog kraja, a ona je susjeda tužitelja i poznaje ga od rođenja, no da sud na temelju tih navoda tužitelja i izjava svjedoka, a niti ostalih dokaza izvedenih na prijedlog tužitelja (isprava na listu 200 i 201 spisa), nije mogao sa sigurnošću utvrditi da ME zapisano u ovoj ispravi nije izjavio, osobito u situaciji kada je ova isprava i potpisana vlastoručnim potpisom ME što tužitelj ne osporava.

15. Posjedovanje IE temeljeno na takvoj ovlasti prema stavu ovog suda nije samostalno, a da je tome tako potvrđuje i odredba čl. 70. st. 2. ZOVO-a da posjed kao posredan zadržava osoba koja faktičnu vlast na stvari vrši preko druge osobe kojoj ju je po osnovi plodouživanja dala u neposredan posjed te odredba čl. 204. ZV-a kojom je (tokom vršenja predmetnog posjeda) propisano da je plodouživatelj ovlašten posjedovati poslužnu stvar kao nesamostalni posjednik.

16. Kako tužitelj u ovom postupku svoja prava na predmetnim nekretninama nedvojbeno izvodi iz prava njegove majke IE na istima, sud na temelju navedenog zaključuje da su tuženici u ovom postupku dokazali da tužitelj (niti njegova majka IE) predmetne nekretnine nikada nije posjedovao samostalno odnosno kao njen vlasnik obzirom je iste IE (a stoga i tužitelj) posjedovala isključivo kao ovlaštenica osobne služnosti prava plodouživanja. Pri tome, ipak, valja naglasiti da iz prethodno opisanih i ocijenjenih dokaza ne proizlazi da je ME ikada ikakvo ovlaštenje na predmetnim nekretninama dao ovdje tužitelju.

17. Odredbama čl. 72. st. 2. ZOVO-a je propisano da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Već sama prethodno utvrđena činjenica da je ME ovlastio svoju sestru, a majku tužitelja IE na pravo plodouživanja predmetnih nekretnina predstavlja dokaz i znanja i mogućnosti znanja IE da predmetne nekretnine nisu njeno vlasništvo, a kako tužitelj svoja prava izvodi iz njenih, i dokaz znanja i mogućnosti znanja tužitelja da predmetne nekretnine ne posjeduje kao vlasnik. Da je tome tako prema ocjeni suda potvrđuje i prethodno opisan iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da mu je ME jasno očitovao svoja vlasnička prava na predmetnim nekretninama (obilascima i najavom prodaje) u kojoj je situaciji potpuno nelogičan zaključak istog kao i njegove majke IE (o kojem su oboje iskazali) da su smatrali da su predmetne nekretnine njihove. Njihov, pak, daljnji suglasan iskaz da su "dohranili" majku ME i IE te da ME o njoj nije brinuo (jer je otišao u Francusku) kao i izričit iskaz IE da je smatrala i osjećala da predmetne nekretnine pripadaju njoj jer je dohranila svoje roditelje i brata, a da joj tu okolnost ME ne priznaje, prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuju na zaključak da su i tužitelj i njegova majka IE znali da je vlasnik predmetnih nekretnina ME, no da su to njegovo pravo vlasništva smatrali nepravednim obzirom na činjenicu da su brinuli o njegovoj majci pa da su to pravo oni zaslužili. Sud stoga na temelju navedenog zaključuje da su tuženici u ovom postupku dokazali i da niti tužitelj niti njegova majka IE predmetne nekretnine nisu posjedovali savjesno u smislu u vrijeme početka tog posjedovanja važećih zakonskih odredaba.

18. Kako, dakle, posjed tužitelja predmetnih nekretnina nije nikada bio samostalan (a niti savjestan u smislu sve do 1997. godine važećih zakonskih odredaba), tužitelj na temelju prethodno citiranih zakonom propisanih pretpostavki stjecanja prava vlasništva na nekretninama dosjelošću to pravo na predmetnim nekretninama nije stekao.

19. Već su i sami navodi tužitelja o darovanju predmetnih nekretnina od strane ME kontradiktorni obzirom navodi i da je ME iste darovao njemu (jer je brinuo o baki PE pa stoga kao nagradu) i da ih je ME darovao njegovoj majci IE (jer je i ona brinula o PE pa ponovno kao nagradu), a naglašavajući da je ME rekao IE da ove nekretnine pripadaju njoj. Kako je sud i iskaze tužitelja i IE o tome već ocijenio nelogičnima, neživotnima i nevjerodostojnima, a kako je prethodno obrazloženo, dok valja reći i da na prijedlog tužitelja saslušani svjedoci nisu potvrdili da su svjedočili izgovaranju riječi ME IE ili tužitelju da im predmetne nekretnine daruje (supruga tužitelja LE je šturo, nejasno i stoga neuvjerljivo iskazala da je ME rekao IE da je sve što je njegovo sada njeno, a i da joj je to pričala IE što ukazuje na samo posredna saznanja svjedokinje o tome), sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je ME predmetne nekretnine bilo IE bilo njemu darovao (u smislu tada važećih odredaba paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika koji se kao pravna pravila primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91.)). Pri tome još valja naglasiti i da tužitelj niti ne navodi niti ičim dokazuje da bi tako darovane nekretnine IE kakvim pravnim poslom ili na temelju zakona, a u smislu odredaba važećeg Zakona o obveznim odnosima, postale njegovo pravo vlasništva. Naime, iskaz njegove supruge LE da je IE njemu "sve darovala" ponovno je štur i nedovoljno jasan da bi sam po sebi predstavljao dokaz pravnog posla između tužitelja i IE, a niti tužitelj niti IE o takvom pravnom poslu nisu iskazali ništa kao niti ostali na tužiteljev prijedlog saslušani svjedoci.

20. U odnosu na navode tužitelja da je na utuženoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] pošteno gradio i tako stekao vlasništvo iste u cijelosti odnosno i povrh već u zemljišne knjige upisanog ovog njegovog prava u 1/3 dijela, valja reći sljedeće.

21. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva jest i građenje na tuđem zemljištu, institut kojeg reguliraju odredbe čl. 152. do 154. ZV-a, a pravni učinci građenja na tuđem zemljištu ovise o postupanju i subjektivnom odnosu prema samom činu građenja oba subjekta u tom odnosu, onoga koji gradi (graditelja) i vlasnika zemljišta, koje okolnosti odgovaraju na pitanje kome pripada izgrađena zgrada, ovisno o tome jesu li graditelj i vlasnik zemljišta pošteni ili nepošteni. Na strani graditelja to je okolnost je li znao ili mogao (ili morao) znati da ne gradi na svojem, već na tuđem zemljištu. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, ta ga okolnost čini nepoštenim.

22. Prema ranije važećim odredbama paragrafa 417. Općeg građanskog zakonika, onaj tko na svojoj zemlji podiže takvu zgradu postaje vlasnik zgrade (ukoliko je upotrijebio i tuđu građu), a prema odredbama paragrafa 418. ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta dok pošteni gradilac može tražiti naknadu potrebnih i korisnih troškova, a s nepoštenim gradiocem se postupa kao s onim koji obavlja tuđe poslove bez naloga te da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom gradiocu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu. Kasniji ZOVO je propisivao u odredbi čl. 24. st. 1. da osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemlji na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu uporabu tog građevinskog objekta. Dakle, nesumnjivo je gradnja kuće mogla predstavljati zakonsku osnovu za stjecanje prava vlasništva zemljišta neophodnog za redovnu upotrebu te kuće.

23. Tužitelj, međutim, u ovom postupku uopće ne navodi na što se u stvarnosti odnosi utuženih 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] pa tako niti da to u naravi predstavlja zemljište na kojem su izgrađena kuća i gospodarske zgrade (i koje su, među strankama nesporno, gradili tužiteljevi roditelji, a nadogradio tužitelj) niti zemljište neophodno za redovnu uporabu te kuće i tih gospodarskih zgrada, a sudu nije niti tijekom postupka niti pri uviđaju suda utuženih nekretnina održanom 3. travnja 2014. (list 44 i 45 spisa) predlagao utvrditi da se utuženi dio ove nekretnine na navedeno odnosi. U tužbi je, pak, valja naglasiti, samo naveo da se k. č. br. [katastarska čestica] naziva oranica (Krčica u Lomnici) kao i da sve utužene nekretnine gospodarski uživa te je saslušan kao stranka iskazao da utužene nekretnine obrađuje, da na njima sadi kukuruz, da ih kosi i slično (koji navodi i iskaz upućuju na zaključak da utuženi dio ove nekretnine nije izgrađen) dok je tek nakon proteka čak 10 godina tijeka ovog sudskog postupka naveo da je nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća sa dvorištem i gospodarskim zgradama koju su gradili njegovi roditelji, a on nadogradio. Kako su dakle, već sami navodi tužitelja o stvarnom izgledu, izgrađenosti i načinu uporabe utuženog dijela ove nekretnine (2/3) nejasni i kontradiktorni, a uvažavajući i da je sud na spomenutom uviđaju svih utuženih nekretnina uz stručnu pomoć geodeta ovu nekretninu identificirao zajedno sa nekretninom upisanom (tada) u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] (jer su susjedne, kako to proizlazi iz katastarskog plana na listu 29 spisa) kao u naravi i livadu i oranicu i kuću i dvorište i gospodarske zgrade, sud na temelju navoda tužitelja i izvedenih dokaza (na prijedlog stranaka saslušani svjedoci nisu uopće odnosno dovoljno određeno iskazivali o izgledu utuženih nekretnina) nije mogao sa sigurnošću utvrditi da upravo utuženih 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt odnosno zemljište koje je neophodno za redovnu uporabu tog građevinskog objekta i stoga niti da je tužitelj građenjem na tom zemljištu ili redovnom uporabom istog za korist izgrađenog objekta stekao pravo vlasništva istog u smislu prethodno navedenih zakonskih odredaba.

24. Valja, pak, reći i da su stranke nesporno suvlasnici cijele ove nekretnine (to je prije tuženika bio njihov prednik ME) pa kao takvi, a sukladno odredbama čl. 13. i 14. ZOVO-a i čl. 36. i 37. ZV-a, imaju pravo vlasništva na ovoj nekretnini kao na nepodijeljenoj stvari (u idealnim dijelovima), uvažavajući da ne navode da su istu ikada dijelili, i stoga sva vlasnička prava na istoj pa tako i pravo na njoj graditi. Sud stoga na temelju navoda stranaka i izvedenih dokaza u ovom postupku nije mogao utvrditi niti da je tužitelj gradeći na ovoj nekretnini gradio na tuđem zemljištu u smislu prethodno navedenih zakonskih odredaba (već na svom) pa tako ponovno niti da je takvom gradnjom stekao pravo vlasništva iste, u utuženom omjeru od 2/3 dijela.

25. Kako je sud, dakle, utvrdio da je tužitelj nesamostalan posjednik predmetnih nekretnina (jer na istima ima pravo plodouživanja) i da nisu ispunjene zakonskim odredbama propisane pretpostavke da na istima stekne pravo vlasništva dosjedanjem, darovanjem i građenjem, tužbeni je zahtjev tužitelja da utvrdi da je to pravo vlasništva na istima stekao što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a izbriše kao vlasnik ME, sud ocijenio neosnovanim i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

26. Obzirom u ovom sporu nije uspio, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade trošak ovog postupka pa je također odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Tuženicima je, pak, obzirom su u ovom sporu uspjeli, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a, priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 15.5.2027., 9.3.2023. i 20.2.2024. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 20.3.2013., 2.10.2013., 3.4.2014., 2.7.2014., 8.2.2019., 20.9.2019., 13.7.2022., 9.11.2022., 17.3.2023. i 17.1.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 1400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR, uvećano za PDV i za zatraženih 30 % (tbr. 40/1) iznosi 4.550,00 EUR. Tuženicima je priznat kao potreban i trošak usmenog prijevoda glavne rasprave sa hrvatskog na francuski jezik po sudskom tumaču u zatraženom iznosu od 83,21 EUR pa im je ukupno dosuđen trošak ovog postupka u iznosu od 4.633,21 EUR. Tuženicima nije priznat kao potreban trošak pristupa na ročište za objavu presude. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju GE po punomoćnici

2. I-tuženoj OE po punomoćnici

3. II-tuženoj ŽE, udanoj J po punomoćnici

4. III-tuženoj GEA po punomoćnici

5. IV-tuženiku ŽEA po punomoćnici