K-101/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanja Maje Šarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika TŽ, zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. u vezi s čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-33/2025, nakon održane javne rasprave u nazočnosti savjetnice ODO-a u Splitu Nataše Alavanja i braniteljice optuženika Sandi Mršić, odvj. u Splitu, dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08), utvrđuje se da je

optuženik GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. T i pok G, rođen **.**.1951. u [adresa], gdje i prebiva [adresa]., državljanin RH, umirovljenik, pismen, SSS, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivan,

je 18. prosinca 2024. oko 17,25 sati u [adresa], u obiteljskoj kući gdje stanuje zajedno sa svojom sestrom CŽ, u stanju uznapredovalog psihoorganskog sindroma zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da istu zastraši, počeo lupati na ulazna vrata vičući pritom: „gubo jedna, otvaraj vrata, đava odnija tebe, kćer i unuka, ubit ću te, zaklat ću tebe i kćer!“, a kada mu je CŽ otključala ulazna vrata te otišla u svoju sobu i zaključala se, on je nastavio ponavljati iste prijeteće riječi, zbog čega mu je CŽ rekla da prestane jer će zvati policiju, nakon čega se on udaljio se iz kuće,

dakle, u stanju neubrojivosti drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano po članku 139. stavku 2. i 3. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, utvrđuje se da je optuženik GŽ protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11, počinio u stanju neubrojivosti.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određuje se prisilni smještaj protiv optuženika TŽ u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 optuženik GŽ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 15. siječnja 2025. optužnicu broj KO-DO-33/2025 od 14. siječnja 2025. protiv optuženika TŽ zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11 s prijedlogom da se utvrdi da je optuženik počinio navedeno protupravno djelo, i to u stanju neubrojivosti, sa zahtjevom da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

2. Optuženom TŽ rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kir-2008/2024 od 19. svibnja 2024. temeljem zakonskog osnova iz čl. 551. st. 1. ZKP/08 određen je istražni zatvor počev od trenutka lišenja slobode odnosno od 18. prosinca 2024. Naprijed citirano rješenje suca istrage Županijskog suda u Splitu, a povodom žalbe optuženika potvrđeno je rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv II -1118/2024-3 od 23. prosinca 2024. Nadalje je rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-26/2025-7 od 16. siječnja 2025. sukladno zakonskom osnovu iz čl. 551. st. 1. ZKP/08 optuženom TŽ ponovno produljen istražni zatvor.

3. Na raspravu održanu dana 27. veljače 2025. optuženik GŽ doveden je iz Zatvorske bolnice u Zagrebu u koju je prethodno prepraćen radi pružanja potrebite zdravstvene skrbi i osiguranja svih njegovih prava za vrijeme izvršavanja istražnog zatvora.

4. U svezi ocjene raspravne sposobnosti optuženika TŽ, a sukladno čl. 325. st. 5. ZKP/08 prije početka rasprave, stalna sudska vještakinja za psihijatriju, psihijatar dr. Sanja Batina sukladno čl. 552. st. 2. ZKP/08 izjavila je da optuženik aktualno nije sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, da nije sposoban razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, da nije sposoban sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute te da je isti aktualno raspravno nesposoban.

5. Slijedom ovakve ocjene raspravne sposobnosti optuženika sud je temeljem čl. 552. st. 2. ZKP/08 rješenjem odlučio da će se rasprava održati u izočnosti raspravno nesposobnog optuženika TŽ slijedom čega je isti otpušten iz raspravne dvorane.

6. Nadalje je temeljem čl. 552. st. 4. ZKP/08, a obzirom da se je rasprava imala održati u izočnosti optuženika koji je zbog duševnih smetnji raspravno nesposoban utvrđeno da se smatra da je optuženik porekao osnovanost optužbe.

7. Tijekom dokaznog postupka prvotno je ispitana stalna sudska vještakinja za psihijatriju, psihijatar dr. Sanja Batina a potom su u dokazne svrhe pregledani i pročitani medicinska dokumentacija za okrivljenog ŽŽ (listovi 25-26 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batine o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika od 5. siječnja 2025. (listovi 71-79 spisa) i zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedokinje oštećenice CŽ od 13. siječnja 2025. (listovi 86-57 spisa). Potom je pregledan i pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi kako optuženik nije kazneno osuđivan, ni prekršajno kažnjavan.

8. Kako nije bilo prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka u konačnici su temeljem čl. 552. st. 4. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani i pročitani zapisnik PUSD, II. Policijske postaje Split o ispitivanju osumnjičenog ŽŽ sukladno članku 208.a ZKP/08 s audio-video snimkom od 19. prosinca 2024. (listovi 16- 17 i omot 28 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ŽŽ od 19. prosinca 2024. s audio-video snimkom (listovi 40-43 spisa).

9. Cijeneći sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

10. Tijekom istrage u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu ispitana je žrtva CŽ. Provedeno je psihijatrijsko vještačenje ŽŽ.

11. Naime, prije otvaranja istrage, pojavila se sumnja u raspravnu sposobnost optuženika, te je stoga uoči provođenja dokazne radnje njegovog prvog ispitivanja stalna sudska vještakinja dr. Sanja Batina obavila klinički pregled te se izjasnila kako isti nije aktualno sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, da nije sposoban razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, da nije sposoban sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute te da je isti raspravno nesposoban. Također je navela da je isti osoba sa težim duševnim smetnjama, da mu je dijagnosticiran uznapredovali psihoorganski sindrom. Mišljenja je da u vrijeme ostvarenja protupravnog djela zakonskih obilježja za koje se tereti u ovom postupku nije bio u mogućnosti shvatiti značenja svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom tj. tempore in criminis da je bio neubrojiv. Uvažavajući aktualnu kliničku sliku kao i prirodu opisanog psihičkog poremećaja te karakteristike inkriminiranog djela vještakinja je mišljenja da postoji vjerojatnost visokog stupnja da bi osoba navedenih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo a da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. Posebno je navela kako isti živi bez ikakvog socijalnog suporta, živi sam, odnosno u zajednici sa sestrom, a koja je podnositelj prijedloga za pokretanje postupka, tako da sestra nije osoba iz njegove neposredne socijalne sredine koja bi mogla voditi adekvatnu brigu i skrb o optuženiku.

12. Dakle, optuženik GŽ je tijekom ovog postupka bio raspravno nesposoban, kako prilikom dokazne radnje njegovog prvog ispitivanja tako i prije rasprave održane 27. veljače 2025. što je obavljenim kliničkim pregledom utvrdila vještakinja. Stoga je sud budući se rasprava održala u izočnosti optuženika koji je zbog težih duševnih smetnji raspravno nesposoban a sukladno čl. 552. st. 4. ZKP/08 smatrao da je optuženik porekao osnovanost optužbe.

13. Da je optuženik GŽ počinio utuženo kazneno djelo proizlazi iz iskaza svjedokinje-žrtve CŽ, optuženikove sestre čiji iskaz je pročitan obzirom je iskazivala na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu a kada je u svome iskazu detaljno opisala način postupanja optuženika, njegovo lupanje na ulazna vrata, riječi kojima joj se obratio govoreći joj da je guba, da otvara vrata, da đava odnija nju, kćer i unuka, da će je ubiti, zaklat nju i kćer nakon čega je žrtva otvorila ulazna vrata te otišla u svoju sobu i zaključala se a optuženi joj je nastavio ponavljati iste riječi. Isto tako je žrtva navela da se optuženik u zadnje vrijeme nalazi u lošem psihofizičkom stanju zbog čega da ga je zbog slične situacije prijavila zbog događaja od 7. prosinca 2024. kada ju je uz prijetnju uhvatio za vrat u kojem slučaju da je bilo odmah sutra suđenje na Prekršajnom sudu.

14. Ovakvom iskazu svjedokinje-oštećene DŽ sud je u cijelosti poklonio vjeru smatrajući ga osnovanim, uvjerljivim, logičnim i životnim.

15. Prema nalazu i mišljenju vještaka optuženik je osoba sa težim duševnim smetnjama, dijagnosticiran mu je uznapredovali psihoorganski sindrom (sukladno MKB X revizija F 07.9). Nije ovisnik o alkoholu niti o bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu. Ne kontrolira fiziološku funkciju mokrenja – incontinentio urinae. U vrijeme ostvarenja protupravnog djela zakonskih obilježja za koje se tereti u ovom postupku nije bio u mogućnosti shvatiti značenja svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom tj. tempore in criminis je bio neubrojiv. Uvažavajući aktualnu kliničku sliku kao i prirodu opisanog psihičkog poremećaja te karakteristike inkriminiranog djela vještakinja je mišljenja da postoji vjerojatnost visokog stupnja da bi osoba navedenih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo a da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. Zaključno isti nije sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, nije sposoban razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, a nije sposoban sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute, odnosno optuženik je raspravno nesposoban. Kod ovakvog nalaza i mišljenja vještakinja je u cijelosti ostala i na raspravi 27. veljače 2025. odgovarajući na upit branitelja vještakinja navodi kako je za sada mišljenja da se opasnost ne može otkloniti liječenjem na slobodi iz razloga jer optuženik živi sam bez socijalnog nadzora, bez ikoga tko bi vodio računa o uzimanju njegove terapije, a u obiteljskoj kući roditelja živi još i njegova sestra s kojom dijeli dio kuće – kuhinju i sanitarni čvor, a njih dvoje su stalno u konfliktu.

16. Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje sud je u cijelosti poklonio vjeru smatrajući ga visokostručnim i znanstveno argumentiranim.

17. Slijedom svega naprijed navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik kritične prigode u stanju neubrojivosti postupio upravo na način kako je to i navedeno u činjeničnom opisu predmetne optužnice odnosno u nakani da CŽ zastraši počinio jedno protupravno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u svezi čl. 24. st. 2. KZ/11. Žrtva KŽ je sestra optuženika TŽ, pa je tako nesporno kako se navedena osoba može smatrati bliskim osobama, a sukladno definiciji bliske osobe iz članka 87. st. 9. u svezi sa st. 8. KZ/11. Žrtva CŽ je u iskazu detaljno i okolnosno opisala neprimjereno agresivno ponašanje optuženika sporne prigode kada joj je uputio riječi prijetnje, čiji iskaz je realan i odgovara objektivnoj situaciji te je zbog postupanja optuženika u okolnostima njegovog psihičkog stanja imala razlog osjetiti strah i ugroženost uslijed čega je odmah događaj prijavila policiji. Ujedno, stalni sudski vještak dr. Sanja Batina kako na raspravi tako i u pisanom nalazu i mišljenju, navela kako je optuženik osoba sa težim duševnim smetnjama, dijagnosticiran mu je uznapredovali psihoorganski sindrom (sukladno MKB X revizija F 07.9). Nije ovisnik o alkoholu niti o bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu. Ne kontrolira fiziološku funkciju mokrenja – incontinentio urinae. U vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio neubrojiv, nije sposoban shvatiti značenje svoga postupanja ni vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji visoki stupanj opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Vještakinja je ujedno navela i da je optuženik raspravno nesposoban. Vještvo je uvjerljivo, logično i argumentirano, sačinjeno u skladu s pravilima struke.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je optuženik GŽ **.**.2024. oko 17,25 sati u [adresa], u obiteljskoj kući gdje stanuje zajedno sa svojom sestrom CŽ, u stanju uznapredovanog psihoorganskog sindroma zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da istu zastraši, počeo lupati na ulazna vrata vičući pritom: „gubo jedna, otvaraj vrata, đava odnija tebe, kćer i unuka, ubit ću te, zaklat ću tebe i kćer!“, a kada mu je CŽ otključala ulazna vrata te otišla u svoju sobu i zaključala se, on je nastavio ponavljati iste prijeteće riječi, zbog čega mu je CŽ rekla da prestane jer će zvati policiju, nakon čega se on udaljio se iz kuće.

19. Po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, kazivanje žrtve CŽ koja je detaljno i okolnosno opisala neprimjereno ponašanje optuženika predmetne prigode. Iskaz svjedokinje je pri tome realan i odgovara objektivnoj situaciji te je zbog postupanja optuženika u okolnostima njegovog psihičkog stanja imala razlog osjetiti strah i ugroženost i, uslijed čega je navedeni događaj odmah i prijavila policiji to je sud ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći te dokaze u međusobnu povezanost, u ponašanju optuženika TŽ ostvarila su se obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i to na način kako je to precizno opisano izreci presude.

20. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 3. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će ga se usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti. Stoga zaključak je suda da se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji da će drugu osobu usmrtiti, koju prijetnju je uputio sestri CŽ. Prijetnja sestri ulazi u krug bliskih osoba. Navedene riječi da će je ubiti, zaklati nju i kćer, su takve da se zasigurno imaju uzeti kao ozbiljna prijetnja jer se radi o riječima kojima optuženik prijeti sestri da će je usmrtiti i koje riječi su objektivno podesne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i nesigurnosti, navedene riječi iz činjeničnog opisa odnosno iz izreke ove presude predstavljaju prijetnju usmrćenjem, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život i tjelesni integritet, dakle djeluju ozbiljno.

21. Uvijek kada se radi o ovakvim kaznenim postupcima, kada je potrebno dati razloge o tome postoji li svijest o protupravnosti, te je li počinitelj postupao s namjerom, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o kaznenom postupku koji se vodi prema optuženiku s duševnim smetnjama. Stoga sva ona uobičajena pitanja i dokazi koji se izvode u cilju utvrđivanja svijesti o protupravnosti, o elementima namjere, treba promatrati na jedan objektivan način. Očito je, nema nikakve dvojbe, da se počinitelj protupravnog djela, kod kojeg postoje duševne smetnje, nalazi u specifičnom položaju, bez ikakve dvojbe postoje okolnosti koje utječu na sposobnost njegovog rasuđivanja, na mogućnost vladanja svojom voljom i upravljanja postupcima. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, toj osobi upućuje riječi kojim prijeti da je ubiti, zapaliti, a koje riječi upućuje sestri, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

22. Upravo zbog toga, Zakon o kaznenom postupku i kaže da se u konkretnom slučaju utvrđuje je li optuženik počinio kazneno djelo ili nije. Kod utvrđivanja ovih objektivnih pokazatelja treba ponašanje optuženika usporediti s ponašanjem prosječne osobe, prosječne po svojim intelektualnim mogućnostima, te prosječne po načinu ponašanja u konkretnoj situaciji. Takve objektivne parametre, koji se mogu pripisati ponašanju prosječne osobe, treba prosuđivati sa stajališta postoji li svijest o protupravnosti, jesu li ostvareni elementi namjere. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, kada prijeti da će je usmrtiti, a koje riječi upućuje u svojoj sestri, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

23. Stoga u ovom slučaju i postoje obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 2. i 3. KZ/11, pa ovaj sud smatra kako je opravdano prihvatiti i takvu pravnu kvalifikaciju. Naime, svaka prijetnja riječima da će ih ubiti i da će mu platiti upućena drugoj osobi nosi u sebi određenu količinu straha.

24. Što se tiče ubrojivosti optuženika, od samog početka postupka bilo je očito da kod optuženika postoje teže duševne smetnje. To bi proizlazilo već iz psihijatrijskog vještačenja. Dovoljno je kazati da se u zaključku psihijatrijskog vještačenja ističe kako podaci o optuženiku ukazuju kako je optuženik osoba sa težim duševnim smetnjama, dijagnosticiran mu je uznapredovali psihoorganski sindrom (sukladno MKB X revizija F 07.9). Nije ovisnik o alkoholu niti o bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu. Ne kontrolira fiziološku funkciju mokrenja – incontinentio urinae. U vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio neubrojiv, nije sposoban shvatiti značenje svoga postupanja ni vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji visoki stupanj opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

25. Dakle, optuženik GŽ je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11, pa je stoga ovaj sud i donio odluku pod II izreke ove presude kojim se ta bitna činjenica smatra utvrđenom.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

26. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - i to djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

27. Stoga je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, utvrđeno da je optuženik GŽ protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2.

Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

28. Nakon što je na ovaj način utvrđeno da je optuženik GŽ počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 a u vezi s čl. 24. KZ/11, da ih je počinio u stanju neubrojivosti, bilo je potrebno postupiti po članku 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, te odrediti prisilni smještaj optuženiku u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

29. Naime, na temelju mišljenja vještaka dr. Batina utvrđeno je kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik obzirom na teže duševne smetnje zbog kojih je i nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, a da za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u skladu s Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudskopsihijatrijske struke, kao uvjerljivo, logično i argumentirano.

30. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona i odredio njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

31. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. ZKP, a koji iznose 777,00 eura (seadmstosedamdesetisedameura) koji iznos se odnosi pisani i usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Sanji Batina. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 554. st. 1. ZKP/08 kojim je propisano da kada se utvrdi da je počinjeno kazneno djelo u stanju neubrojivosti, tada troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude te na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio optuženika od obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

U Splitu 27. veljače 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku TŽ (Zatvorska bolnica u Zagrebu),

- braniteljici Sandi Mršić, odvjetnica u Splitu

- ODO u Splitu,

- žrtvi CŽ, [adresa].,

- u spis.