Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5780/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mateji Marjanović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Bićanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković, Zagreb, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, nakon objave presude, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/22-04/81, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 9. listopada 2023.

II Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-02/08-008/766, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-12-IS od 7. veljače 2022. III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) EUR-a.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: 363-02/08-008/766, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-12-IS od 7. veljače 2022. utvrđuje se tužitelju, za građenje polugrađene obiteljske kuće s tri stana u [adresa], obujma 812,28 m3, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], platiti komunalni doprinos u iznosu od 119.759,25 kuna, sve utvrđeno Proračunom troškova komunalnog doprinosa Klasa: 363-02/08-008/766, Urbroj: 251-13-32-2/002-21-11-JP od 3. kolovoza 2021. Istim rješenjem određuju se rokovi i način plaćanja, kao i mogućnost umanjenja određenog komunalnog doprinosa, u slučaju pravodobne uplate.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja, uz obrazloženje kako iz dokumentacije koja prileži istome proizlazi da je ovdje tužitelj sukladno zakonskim odredbama dužan platiti komunalni doprinos.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog pravnog stava tužitelj ističe kako u cijelosti ostaje kod navoda koji su sadržani u njegovoj žalbi. Dalje je naveo kako je predmet ovog postupka utvrđivanje nezakonitosti rješenja u pogledu obveze tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa i zastare potraživanja.

3.1. Dodao je kako on nikada nije bio, niti je mogao biti obveznik komunalnog doprinosa, jer je obveznik bio njegov otac koji se također zvao ŠC. Istaknuo je kako je kod utvrđivanja komunalnog doprinosa došlo do zamjene identiteta jer on osobno nije bio investitor na navedenoj parceli, već je to bio njegov otac koji se isto zove, a dokaz za to je upravo to što on nikad nije bio prijavljen na adresi [adresa]. Naveo je i da on nikada nije bio niti vlasnik, niti suvlasnik, niti prodavatelj , niti investitor niti je na bilo koji način bio obveznik komunalnog doprinosa u iznosu od 119.759,25 kuna utvrđenog Proračunom troškova komunalnog doprinosa.

3.2 Tuženik nije dokazao niti se potrudio dokazati identitet tužitelja, a tužitelj je dostavio i ugovor kojim je TEHNO TIM DUBRAVA d.o.o kupoprodajnim ugovorom kupio nekretninu, a na kojim je potpis prodavatelja ovjeren i utvrđen osobnom iskaznicom, a prodavatelj je bio ŠC, sin ĆC iz [adresa], ranije na adresi koja je upisana u zemljišne knjige [adresa] i to je osoba koja je bila vlasnik i prodavatelj, a to je ŠC, otac tužitelja, koji je ovjerio svoj potpis pod brojem osobne iskaznice: [broj osobne iskaznice], a to je osoba rođena 1942, što je razvidno iz osobne iskaznice 14916179.

3.3. Nesporno je kako je tuženik zbog istih imena zamijenio tužitelja s njegovim ocem, ali zbog toga tužitelj ne može imati štetu i sudske postupke.

3.4. Naveo je i da je nastupila zastara prava na potraživanje komunalnog doprinosa.

3.5. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. Zainteresirana osoba, Grad Zagreb, ukazuje kako je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava na točno utvrđeno činjenično stanje.

Istaknuo je kako je ŠC (otac ĆC) iz [adresa], koji je utvrđen obveznikom komunalnog doprinosa u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole za građenje stambenog objekta u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kao i u vrijeme pravomoćnosti te građevinske dozvole bio vlasnik navedene građevinske čestice.

5.1 Naveo je kako je u diobnom nacrtu od 06.veljače 2007., iskaz čestica za katastar, k. o [katastarska općina] navedeno da je ŠC (Ivan) Ivan posjednik-korisnik parcele k. č. br. [katastarska čestica], dakle ĆC od oca ĆC.

5.2 Naveo je i da je lokacijska dozvola izdana po zahtjevu ŠC iz [adresa], a tužitelj je u razdoblju od 11.travnja 1984. do 02.ožujka 2009. imao prijavljen prebivalište upravo na toj adresi.

U ugovoru o kupoprodaji nekretnina koji su sklopili prodavatelj ŠC, sin ĆC iz [adresa] i kupac Tehno-tim Dubrava d.o.o Zagreb, Dubrava 236, prodavatelj prodaje kupcu nekretnine z.k.č 339/6 k. o [katastarska općina], a to je upravo čestica na kojoj se gradi obiteljska kuća prema navedenoj građevinskoj dozvoli.

5.3 Tuženik je naveo kako tužitelj ŠC navodi da nije nikad imao prebivalište na adresi u [adresa] , ali je sam u zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole 23.ožujka 2007. naveo adresu [adresa], te time naveo prvostupanjsko tijelo na pogrešno pisanje adrese u građevinskoj dozvoli od 30.lipnja 2008. i u rješenju o komunalnom doprinosu od 18.lipnja 2008.

5.4 Zainteresirana osoba je navela kako je tužitelj u relevantno vrijeme bio vlasnik predmetne građevinske čestice.

Tužitelj je vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega je i obveznik plaćanja komunalnog doprinosa.

5.5 Predlaže odbiti tužbeni zahtjev

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i uredno pozvane zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/15- 008/869, URBROJ: 251-13-32-1/002-21-13, od 19. svibnja 2021. te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, iz razloga ove presude.

9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 07. veljače 2022. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje poluugrađene obiteljske kuće s tri stana u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno obujma 812,28 m2 u iznosu od 119.759,25 kuna obračunat proračunom troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363-02/08- 008/766, URBROJ: 251-13-32-2/002-21-11-JP od 03.kolovoza 2021. , a temeljem građevinske dozvole od 30.lipnja 2008, koja dozvola je postala pravomoćna 19.srpnja 2008.

11. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 09. listopada 2023. utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja, s obrazloženjem da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisana zastara u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, te da nije došlo do zamjene identiteta ovdje tužitelja ŠC i njegova oca koji se također zove ŠC.

11.1 Prvostupanjsko rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl.32.st.2.Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 26/03, 82/04, 110/04,178/04) kojom je propisano da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz čl.31.st.3.tog Zakona, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke.

12. Iz spisa predmeta razvidno je kako je prvostupanjsko tijelo utvrdilo visinu komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (z. k. č. br [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]) sukladno podacima iz Glavnog projekta ZOP br.07/06 od prosinca 2006, izrađenom po "ALTRANS" d.o.o iz Zagreba i sukladno kojima je donesena građevinska dozvola. ŠC platio je prvi obrok komunalnog doprinosa 19.lipnja 2008, te je nakon toga izdana građevinska dozvola koja je postala pravomoćna 19.srpnja 2008.

13. Odredbom čl.31.st.2. Zakon o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik građevinske čestice na kojoj se gradi građevina odnosno investitor.

14. Tijekom postupka utvrđeno je kako je Gradski ured Grada Zagreba dobio dopis- ovrha komunalnog doprinosa 25.studenog 2020, koji sadrži zahtjev za proglašavanje ništavim rješenja od 18.lipnja 2008, jer u točki 4. izreke ne sadrži popis izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2009. koji je obvezan sadržaj propisan čl.32.st.3.toč.4.Zakona o komunalnom gospodarstvu pa se po istom ne može provesti postupak ovrhe. Prvostupanjsko tijelo je postupajući po navedenom dopisu od 25.studenog 2020. donijelo je rješenje klasa: UP/I-363-02/08-008/766, urbroj:251- 13-31-08-7-IS od 26.studenog 2020. kojim se oglašava ništavim rješenje klasa: UP/I- 363-02/08-008/766, ur.broj: 251-13-31-08-4 od 18.lipnja 2008.

15. Kako ništavo rješenje nema učinak, postupak je nastavljen i utvrđeno je činjenično stanje na način da je ŠC, sin ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je postao vlasnik građevinske čestice k. č. br. [katastarska čestica] odnosno z. k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se izgradila obiteljska kuća s tri stana, temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine koji su sklopili prodavatelj ŠC ,sin ĆC iz [adresa] i kupac Tehno-tim dubrava d.o.o kojeg zastupa ŠC, sin ĆC, ovdje tužitelj kao jedini zaposlenik društva, a predmetni ugovor sklopljen je 07.listopada 2008.

15.1 Obveza komunalnog doprinosa nastaje u trenutku pravomoćnosti građevinske dozvole. Trenutak pravomoćnosti je mjerodavan i za pitanje koju odluku o komunalnom doprinosu treba primijeniti. Stoga je vrijeme nastanka obveze komunalnog doprinosa trenutak pravomoćnosti ili izvršnosti građevinske dozvole koja je postala pravomoćno 19. srpnja 2008.

16. Iako je ranije shvaćanje da nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa bilo izraženo u sudskoj praksi, ističe se da je njime bila popunjena pravna praznina u primjeni ranijeg Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, u ovoj upravnoj stvari treba primijeniti Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.), a taj Zakon i u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa upućuje na Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje OPZ). Stoga u ovoj upravnoj stvari na pitanje zastare, koje nije uređeno Zakonom o komunalnom gospodarstvu, treba primijeniti odredbe OPZ-a o zastari.

17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju, po službenoj dužnosti, utvrđen komunalni doprinos prvostupanjskim rješenjem od 07. veljače 2022. primjenom naprijed navedenog Zakona i Odluke o komunalnom doprinosu (Sl. glasnik Grada Zagreb,4/07 i 16/07)

18. Iako je obveza plaćanja komunalnog doprinosa posljedica izdavanja određene dozvole za gradnju objekta ili njegove legalizacije, postupak donošenja rješenja o komunalnom doprinosu zaseban je postupak u odnosu na postupak izdavanja odobrenja za gradnju.

19. Prema odredbi članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.

Ističe se i da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Usž-3767/2023-2 od 21. svibnja 2024. zauzeo stav da prvu radnju prvostupanjskog tijela koja je dostavljena tužitelju predstavlja donošenje prvostupanjskog rješenja o utvrđenju obveze komunalnog doprinosa te da se i prema ovom stavu u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.), a ne ranijeg zakona.

19.1 Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.), kao i raniji Zakon o komunalnom gospodarstvu ne sadrži odredbe o zastari. Međutim, za razliku od ranijeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, novi Zakon o komunalnom gospodarstvu sadrži odredbu koja i u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu (a ne samo u postupku naplate utvrđenog komunalnog doprinosa) upućuje na supsidijarnu primjenu zakona kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, a to je Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje OPZ). Naime, odredbom članka 83. stavka 3. Zakona propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije.

19.2 Uz sve navedeno, ističe se i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., zauzeo stav da je i prema ranije važećem Zakonu o komunalnom gospodarstvu komunalni doprinos novčano javno davanje te da se stoga na postupak utvrđenja obveze komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe OPZ-a (a time i odredbe o zastari).

19.3 Prema odredbi članka 108. stavak 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

20. Prema odredbi članka 108. stavak 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

21.2 Prema odredbi članka 109. stavak 2. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja.

21.3 Prema odredbi članka 109. stavak 3. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

21.4 Prema odredbi članka 109. stavak 4. OPZ-a ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

21.5 Prema odredbi članka 109. stavak 8. OPZ-a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

22.Primjenjujući citirane odredbe OPZ-a na konkretan slučaj proizlazi da je obveza komunalnog doprinosa nastala 2008.u trenutku pravomoćnosti građevinske dozvole, te da je zastara počela teći 1. siječnja 2009., iz čega proizlazi da je 1. siječnja 2015. nastupila zastara, dakle prije donošenja prvostupanjskog rješenja (07. veljače 2022.). S obzirom na to da su osporavana rješenja donesena nakon nastupa zastare, ona su očito nezakonita.

22.1. Prvostupanjsko javnopravno tijelo moralo je u šestogodišnjem roku donijeti i dostaviti rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa,, a ako je podnesena žalba drugostupanjsko javnopravno tijelo mora rješenje o odbijanju žalbe donijeti u zastarnom roku. U konkretnom slučaju rješenje je doneseno po proteku roka.

23. Sud smatra i kako u postupku nije nesporno utvrđeno da je ovdje tužitelj obveznik komunalnog doprinosa, jer je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj ŠC (rođen 1967), sin ĆC (rođenog 1942) koji je također sin ĆC. Obojica su bili prijavljeni na adresi [adresa].

24. Sud u sadržaju obrazloženja osporenog rješenja, odnosno ni u odgovorima na tužbu tuženika i zainteresirane osobe, ne nalazi razlog zbog kojeg te osobe smatraju da bi upravo ovdje tužitelj bio obveznik plaćanja komunalnog doprinosa.

25. Iz naprijed navedenih razloga sud nije detaljno razmatrao tužbene navode koji se odnose na zamjenu identiteta tužitelja, obzirom je u konkretnom slučaju nastupila zastara utvrđenja predmetne obveze.

26. Trebalo je stoga temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti pobijane odluke te odlučiti kao u izreci presude.

27. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora Sud navodi kako je isti utemeljen sukladno članku 147. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. temelju tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineja 2. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe, u iznosu od po 500 bodova,te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište u iznosu od 500 bodova, a što ukupno iznosi 1000 bodova, uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, odnosno 1.250,00 EUR-a.

28. Člankom 114. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

29. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

30. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno rješenje tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

31. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sačinjenja tužbe, a kojom je iniciran spor koji je po tužitelja povoljno okončan, odnosno naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Hrvoje Bićan, u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković, Zagreb, Božidara Adžije 22,

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis