REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: 54 P-3497/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Sava osiguranje d.d.- Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz ZOU Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić u Ludbregu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. veljače 2025.,
p r e s u d i o je
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Savi osiguranju d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 2.495,28 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŽV ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 28.5.2017., a koju je skrivio osiguranik tuženika OV upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te da je osiguranik tuženika proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K- 375/18 od 2.3.2018. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Rješenjem tužitelja br. 836550 od 17.3.2021. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada (50 %) i bolešću (50 %), dok je rješenjem br. 836550 od 26.5.2021. određena invalidska mirovina. Tako je tužitelj za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2023. isplatio s osnova invalidske mirovine iznos od 4.990,56 eur, a 50 % isplaćenog iznosa s osnove ozljede izvan rada iznosi 2.495,28 eur, a što predstavlja štetu za tužitelja. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022; - dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.495,28 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
Posl.broj: 54 P-3497/2024-10
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), a ne ZOMO.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske postaje Velika Gorica od 26.6.2017. (list 3-4 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-375/18 od 2.3.2018. (list 5-8 spisa), rješenje HZMO-a od 17.3.2021. (list 9-11 spisa), rješenje HZMO-a od 26.5.2021.(list 13-16 spisa), prilog rješenju - ZOMO (list 17-18 spisa), nalaze i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika (list 19-34 spisa) i obračun isplaćene mirovine od 16.1.2024. (list 35 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom invalidske mirovine povodom prometne nezgode koja se dogodila 28.5.2017. krivnjom osiguranika tuženika OV, a kojom prilikom je ozlijeđen osiguranik tužitelja ŽV.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika.
7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.
8. Iz rješenja HZMO-a od 17.3.2021. (list 9-11 spisa) proizlazi da se osiguraniku ŽV kod kojeg je zbog ozljede izvan rada 50 % i bolesti 50 % nastao djelomični gubitak radne sposobnost priznaje počevši od 16.9.2020. pravo na invalidsku mirovinu, dok je rješenjem od 26.5.2021.(list 13-16 spisa) utvrđen iznos njegove mirovine od 570,95 kn mjesečno.
9. Iz obračuna isplaćene mirovine od 16.1.2024. (list 35 spisa) proizlazi da je osiguraniku tužitelja ŽV u razdoblju od 1.1.2022. do 31.12.2023. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 4.990,56 eur, te da 50 % isplaćenog iznosa iznosi 2.495,28 eur.
10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., br. Rev-12/2022 od 12.1.2022., i br. Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama
Posl.broj: 54 P-3497/2024-10
ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.
13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje "Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine
Posl.broj: 54 P-3497/2024-10
utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao (financijsko vještačenje), slijedom čega tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
18. Sud nije priznao tuženiku trošak, jer ga niti nema.
U Zagrebu, 27. veljače 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: tužitelju
punomoćniku tuženika
