REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-402/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Gregov, odvjetnici iz Zadra, Široka ulica 14, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB: 6830600751, zastupano po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tihane Gregov, odvjetnice i punomoćnice tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, te presude javno objavljene 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je sadržaj odredaba čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu, objavljenog u Biltenu br. 370 Vjesnika HRP, i čl. 117.a Pravilnika o radu HEP-ODS, diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i 6 mjeseci, slijedom čega propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju Ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora o radu, uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine, predstavlja povredu tužiteljeva prava na jednako postupanje.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu uzrokovanu povredom prava na jednako postupanje u iznosu od 71.369,54 eura sa zateznom kamatom koja teče od 7. rujna 2017. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.573,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do 06. rujna 2018 bio u radnom odnosu kod tuženika, koji je započeo sa procesom restruktuiranja, te je u procesu najavio 3 faze projekta a između ostalog je najavljen projekt restrukturiranja HEP ODS odnosno tuženika, međutim da je tuženik suprotstavio vlastiti materijalni interes interesima prva radnika, koji se očituje u uvođenju odredbe članka 122.KU za HEP kojim je propisano da radniku starijem od 63 godine i 6 mjeseci poslodavac ne može otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga. Nadalje ističe da je izmijenjen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu za HEP ODS d.o.o. u kojem se u članku 20. dodaje novi članak 117.a , a koji je identičan sadržaju citiranog članka 122.KU, iz čega tužitelj izvodi zaključak kako je tuženik uveo apsolutnu zabranu otkaza pa tako i isplatu otpremnine, čime je isključena mogućnost da radnik ili RV odabere soluciju koja je za njega povoljnija. Nadalje da je tuženik donio 26.10.2016. Odluku o poticajnim mjerama za prestanak radnog odnosa koja se odnosi na skupinu zaposlenika starijih od 63,5 godina, a kojima se propisuje niži novčani iznos kao poticaj za odlazak u mirovinu od otpremnine koja bi im pripala da im je otkazan ugovor. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da je pretpostavka za ostvarenje prava na otpremninu postojanje otkaza zbog poslovno ili osobno uvjetovanih razloga, a tužitelju nije nikada otkazan ugovor o radu. Nadalje da ugovaranje kolektivnim ugovorom povoljnijeg prava na način da štiti od otkaza osobe koje su starije ode 63,5 godina na može predstavljati diskriminaciju u odnosu na te osobe, kao i da su bez osnove navodi tužitelja kojima se odluka o poticajnim mjerama za prestanak radnog odnosa dovodi u vezu sa odredbom članka 122. KU, jer isti nisu u nikakvoj pravnoj vezi i reguliraju potpuno različite situacije. predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim Rješenjem Broj: Rev 22/2024-2 od 27. veljače 2024. ukinuo je presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 695/2021-2 od 2. veljače 2022. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5485/2018-32 od 27. svibnja 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u: obračunsku listu, Internet članak INFOHEP - Novosti od 28. kolovoza 2014. i 10. prosinca 2015., HES PRESS Priopćenje radnicima HEP ODS-a o procesu restrukturiranja, Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu od 1. srpnja 2016., Bilten broj 389 - Pravilnici o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, Sporazum od 29. lipnja 2016., Odluku o poticajnim mjerama za prestanak radnog odnosa od 26. listopada 2016., Ponudu za sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, Sporazum o prestanku ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora, Ugovor o radu PU-04-9756/01072015, Prigovor od 28.6.2017., Odgovor na prigovor od 12. srpnja 2017., Pritužba radi diskriminacije od 23. listopada 2018., Pravilnik o radu u HEP - Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. od 30. siječnja 2015., Pravno mišljenje u odnosu na dopis Pučkog pravobranitelja od 23.10.2018., Pritužba radi diskriminacije od 11. ožujka 2019., Pritužba radi diskriminacije radnika temeljem dobi od 15. ožujka 2019., Pritužba radi diskriminacije na radu od 26. ožujka2019., Izračun otpremnine u slučaju kada poslodavac otkazuje radniku, Rješenje o isplati otpremnine od 22.08.2018., mail poruku, Savjetovanje s Glavnim radničkim vijećem od 12. listopada 2017. , proveo dokaz financijskim vještačenjem po Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje uz dokumentaciju na listu 106-113 spisa), očitovanja Vještak Tkalec d.o.o. na prigovore tuženika od 10.3.2020. i 23.9.2020., saslušao vještaka na ročištu od 20. siječnja 2025., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika do 06.09.2018., te da mu je tuženik isplatio otpremninu zbog odlaska u mirovinu.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je sadržaj odredbe članka 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu i članka 117.a Pravilnika o radu tuženika, diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63. godine i šest mjeseci, pa slijedom čega da propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora o radu, uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine, predstavlja povredu tužiteljeva prava na jednako postupanje, kao i naknada imovinske štete zbog takvog postupanja.

8. Prema čl. 7. st. 4. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonima. Prema čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ( Narodne novine broj 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu: ZSD) tim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

9. Sud je u tijeku postupka utvrdio slijedeće:

- da je odredbom članka 122. Kolektivnog ugovora HEP-a od 1. srpnja 2016. ugovoreno da se radniku starijem od šezdeset i tri godine i šest mjeseci poslodavac ne može otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga,

- da je odredbom članka 20. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 22. studenoga 2016., dodan novi članak 117.a Pravilniku o radu tuženika od 30. siječnja 2015., koji je istog sadržaja kao i navedeni članak Kolektivnog ugovora jer je istim također, propisano da radniku starijem od šezdeset i tri godine i šest mjeseci poslodavac ne može otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga,

- da se navedeni Kolektivni ugovor i Pravilnici primjenjuju na sva trgovačka društva HEP-a Grupu (više trgovačkih društva), a među kojim je i tuženik HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o.,

- da je tužitelju dana 20.03.2017.ponuđen sporazum o prestanku ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora za radno mjesto specijalista, jer je navedenim Pravilnikom na drugačiji način uređena organizacija i sistematizacija radnih mjesta,

- da tužitelj odbio potpisati ponuđeni sporazum i novi ugovor o radu,

- da je tuženik donio Odluku od 26. listopada 2016., o poticajnim mjerama za prestanak radnog odnosa, te je člankom 3. te Odluke tuženik, propisao da pravo na poticajne mjere mogu ostvariti radnici tuženika koji su navršili šezdeset i tri godine i šest mjeseci života, dok je člankom 4. iste odluke propisano da radnici mogu inicirati sklapanja sporazuma o prestanku ugovora o radu putem kadrovske službe,

- da je tužitelj kod tuženika radio do 06.09.2018. kada je prestao ugovor o radu zbog odlaska u mirovinu te da je rješenjem tuženika od 22.08.2018. utvrđeno pravo na otpremninu u iznosu od 1/8 plaće isplaćene u lipnju, srpnju i kolovozu 2018, za 41 godinu staža.

10. Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da je odredbom članka 122. KU HEP- a i članka 117.a Pravilnika o radu tuženika, diskriminiran kao pripadnik dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i šest mjeseci.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u prethodnim reorganizacijama tuženik omogućavao radnicima izbor između povoljne otpremnine , osim u ovom slučaju zabrane otkazivanja radnicima starijim od 63,6 godina među kojima je bio i on, a koji bi prihvatio stimulirajuću otpremninu da mu je pružena takva mogućnost.

Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit i životan, ovaj sud je utvrdio da je spornim odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu tuženika došlo do povrede prava tužitelja kao radnika. Navedene odredbe diskriminiraju tužitelja sukladno članku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer je tužitelj navedenim odredbama stavljen u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Naime tužitelj bi prihvatio ponudu za stimulirajuću otpremninu da mu je bila ponuđena, odnosno da nema navedenih spornih odredaba, koju tu mogućnost pružaju mlađim od 63,6 godina, ali ne i tužitelju. U navedenom slučaju se radi o mogućnosti izbora za radnike povoljnije materijalne opcije ili prihvaćanje novog ugovora o radu i ostanka na radu. Stoga u situaciji kada je ovakva mogućnost uskraćena tužitelju u odnosu na kolege koji su mlađi od 63,6 godina, a što predstavlja usporedivu situaciju za tužitelja, utvrđeno je da je došlo do primjena odredbi koje diskriminiraju tužitelja s osnova dobi, a što je zabranjeno sukladno članku 2. ZDS-a.

12. Navedeni stav je izražen u Odluci Ustavnog suda RH U-III-1098/2023 od 14.11.2023. u kojem je između ostalog navedeno „.. podnositelj ustavne tužbe, za razliku od mlađih radnika, nije imao izbor između dviju mogućnosti ( prihvatiti poticajnu otpremninu ili ostati na radu uz izmijenjeni ugovor) koje obje načelno štite radnika u slučaju potrebe otkazivanja ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga…“

Ustavni sud je u navedenoj odluci i utvrdio da je osporenom drugostupanjskom presudom i presudom VSRH podnositelju povrijeđena opća zabrana diskriminacije propisana člankom 14 stavak 1. Ustava i člankom 14. Konvencije , te člankom 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju u vezi ostvarivanjem prava na rad i slobodu rada zajamčenih člankom 54. stavkom 1. Ustava.

13. Stoga, u navedenoj situaciji, ovaj sud, sukladno izraženim stavovima u citiranoj odluci Ustavnog suda kao i odluci VSRH u ovom postupku, je zauzeo stav da tužitelj najbolje zna da li je za njega povoljnije bilo prihvatiti otkaz ugovora o radu uz otpremninu ili ostati na radu kod poslodavca do stjecanja uvjeta za mirovinu, no izvjesno je da mu takvo pravo izbora nije omogućeno u odnosu na druge mlađe radnike.

Slijedom iznesenog valjalo je utvrditi da je sadržaj odredaba čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu, i čl. 117.a Pravilnika o radu HEP- ODS, diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i 6 mjeseci kako je to odlučeno u izreci presude pod I.

14. Obzirom na utvrđenje diskriminirajućih odredbi KU i Pravilnika o radu tuženika te činjenice da je tužitelju uskraćena mogućnost ostvarivanja otpremnine, tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u visini te otpremnine, a sve sukladno odredbama članaka 1045., 1046, i 1089. ZOO-a.

15. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak koja u nalazu i mišljenju od 27.01.2020. utvrđuje da ukupna potencijalna kao i neisplaćena otpremnina iznosi 573.733,83 kune. Na nalaz je prigovarao tuženik te je vještak u očitovanju od 10.03.2020. ukazao da je u nalazu na stranici 3. vidljivo da je neto otpremnina (oporeziva) u iznosu od 229.778,80 kuna preračunata u bruto, te iznosi 497.048,09 ( neto 229.778,80 kuna + doprinosi 99.409,62 + porez i prirez 167.859,67 kuna. Dio koji je oporeziv 229.778,80 kuna preračunat u bruto iznosi 497.048,09 kuna, kojem se dodaje neoporeziv iznos od 260.000.,00 kuna, te se dobiva potencijalna otpremnina od 757.048,09 kuna od koje je oduzeta isplaćena otpremnina.

Tuženik je i nadalje prigovarao nalazu i očitovanju odnosno izračunu otpremnine navodeći da je nejasna metoda po kojoj je vještak izračunao otpremninu, jer je trebalo prvo izračunati bruto otpremninu i onda od iste oduzeti isplaćenu otpremninu.

16. U drugom očitovanja vještak ukazuje da je upravo navedeno iskazano u tablicama na stranici 3 nalaza – kako izračun bruto otpremnine, tako i razliku ukupne bruto otpremnine i isplaćene otpremnine. Navodi da otpremnina koja je ugovorena i utvrđena u neto iznosu, a kao što je ovdje slučaj, mora se razdijeliti na dio koji će se preračunati u bruto otpremninu (odnosno dio koji se oporezuje i na koji se obračunavaju doprinosi) te na dio koji se ne oporezuje i na koji se ne obračunavaju doprinosi. Nakon toga se dio koji se oporezuje i na koji se obračunavaju doprinosi preračunava u bruto iznos. Tako dobiven bruto iznos se uvećava za neoporezivi dio otpremnine i čini ukupnu bruto otpremninu (potencijalnu otpremninu). Od tako utvrđene ukupne bruto otpremnine se oduzima ukupno isplaćena bruto otpremnina, te se dobiva neplaćena bruto otpremnina. Na isti način obračunava se primjerice božićnica koja je ugovorena u neto iznosu koji je veći od neoporezivog iznosa božićnice prema Pravilniku o porezu na dohodak.

17. Vještakinja je i usmeno saslušana te je na ročištu od 20.01.2025. navela da u odnosu na prigovore iz podneska tuženika od 2.6.2020. kao i 13.2.2020. da u nalazu i očitovanjima je jasno navela da je odredbama KU tuženika ugovoreno pravo na neto otpremninu. Prema tome otpremnina se izračunava na način da se prvo utvrdi visina neto otpremnine, a tek potom nakon odbijanja dijela otpremnine koja je neoporeziva ostatak se preračunava u bruto iznos, a neispravno bi bilo tvrditi da je ukupna pripadajuća otpremnina bruto obzirom da se na neoporezivi dio ne plaćaju niti doprinosi niti porez i prirez. Stoga se samo dio koji je neoporeziv treba obračunati u bruto iznos. Isto tako iz nalaza je vidljivo da je uzeta u obzir isplaćena otpremnina a navedeno je i u mišljenju. I nadalje je ostala kod nalaza i očitovanja, time da navodi da se u spisu nalazi obračunska lista isplaćene otpremnine (list 60 spisa) iz kojeg proizlazi da isplaćena otpremnina iznosi 219.314,26 kuna bruto, a koji iznos je uzet u obzir u nalazu.

Tužitelj je naveo da je očitom omaškom vještakinja rekla da se neoporezivi dio treba obračunati u bruto iznosu, a što i ovaj sud smatra očitom omaškom, jer iz očitovanja i nalaza je vještakinja točno navela koji je postupak obračuna otpremnine, te je kao takav nalaz i očitovanja prihvatio u cijelosti kao stručnu pomoć u utvrđivanju visine potraživanja.

18. Obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na pravo na naknadu imovinske štete u visini otpremnine, a sve sukladno odredbama članaka 1045., 1046, i 1089. ZOO-a., te je usvojio tužbeni zahtjev kao pod II izreke presude u visini 71.369,54 eura ( preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450)

19. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO), sa tijekom kamata od 07.rujna 2017. kada je tužitelju trebao prestati radni odnos da mu je ponuđena stimulativna otpremnina umjesto otkaza sa izmijenjenim ugovorom po isteku 6 mjesečnog otkaznog roka.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona. Tako je tužitelju priznat trošak odgovora na tužbu od 538 bodova, sastava ukupno 4 obrazloženih podnesaka od 08.05.2019., 29.01.2021., 17.03.2021., 21.10.2024. sve po 538 bodova, pristupa na ročišta 08.04.2019., 11.06.2019., 22.03.2021, 22.10.2024., 20.01.2025. sve po 538 bodova, sastav revizije od 807 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 9/1, 10/5 OT), ukupno 6.187 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 12.374,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a , te trošak vještačenja od 199,08 eura, sveukupno 12.573,08 eura.

Tužitelju nisu priznati podnesci od 04.04.2019. jer je navode istog mogao iznijeti na ročištu od 08.04.2019., kao i podnesak kojim uređuje tužbeni zahtjev od 25.01.2021., jer je po drugi puta uređivao tužbeni zahtjev podneskom od 21.10.2024. koji mu je priznat.

21. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku