REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-58/24-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer u pravnoj stvari tužitelja KKČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nikica Leskovar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Zorana Životića i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice Dore Rukavine, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KK isplatiti tužitelju KKČ iznos od 2.000,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. siječnja 2024. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 914,34 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2025. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zaposlenik Crvenog križa Grada Siska te je odlukom gradonačelnika Grada Zagreba 16. studenoga 2021. imenovan članom Vatrogasnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe (dalje u tekstu - JVP) Grada Zagreba, dok je tuženik autor članka objavljenog 27. studenoga 2021. na portalu ''panopticum.hr'' pod naslovom ''Osumnjičeni Tomaševićev stranački uhljeb imenovan u Upravno vijeće zagrebačkih vatrogasaca", iako je na portalu kao autor članka naveden BK. Dalje u tužbi tužitelj navodi kako je tuženik o tužitelju u označenom članku iznio niz neistinitih, odnosno klevetničkih i uvredljivih tvrdnji pa je tako, između ostalog, tuženik za tužitelja objavio da je ''nižerazredni kokošar'' te da je isti ''povezan sa sumnjivim kriminalnim okruženjem na tragu ratnog profiterstva'', kao i da je tužitelj ''osoba osumnjičena za krađu humanitarne pomoći''. Ističe da nazivanje tužitelja ''nižerazrednim kokošarem'' predstavlja eklatantnu uvredu, dok neistinite tvrdnje da bi tužitelj bio ''osumnjičen za krađu humanitarne pomoći'' ili da je isti ''povezan sa sumnjivim kriminalnim okruženjem na tragu ratnog profiterstva'' predstavljaju grube klevetničke tvrdnje, budući da tužitelj nije osumnjičen za bilo kakvo kazneno djelo niti je na bilo koji način povezan s bilo kakvim kriminalnim okruženjem. Naime, tužitelj je mlada osoba koja je zaposlena u Crvenom križu koja se veliki dio svog života posvetila humanitarnom radu i koja svojim nesebičnim trudom doprinosi općem boljitku društva, a kod istoga je, zbog iznesenih neistinitih i uvredljivih tvrdnji kojima se na najgrublji način i izuzetnim intenzitetom povrjeđuje čast i ugled tužitelja, nastupila izuzetno jaka uznemirenost, napetost i nemir te pojačano stanje trajnog stresa pa je iznošenjem takvih tvrdnji tuženik najgrublje povrijedio čast i ugled tužitelja čime je povrijedio njegovo pravo osobnosti i zbog čega tužitelj trpi dugotrajne duševne boli. Stoga, tužitelj od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe kako je predmetna tužba nedopuštena i nepravodobna budući da ista nije podnesena u skladu s odredbama Zakona o medijima (“Narodne novine” broj 59/04, 84/11, 81/13 i 14/22; dalje: ZM) kojima su propisane pretpostavke za njezino podnošenje, odnosno, kako tužitelj nije prethodno podnošenju tužbe zatražio od nakladnika objavu ispravka sporne informacije odnosno isprike te kako tužba nije podnesena u roku od tri mjeseca za podnošenje tužbe za naknadu štete, koji je propisan člankom 23. ZoM-a. U daljnjem tijeku postupka – na pripremnom ročištu tuženik navodi kako se radi o slapp tužbi te kako je tužitelj javna osoba s obzirom da je stupio na javnu dužnost i da je stoga dužan trpjeti kritiku kakva je sadržana u predmetnom članku, a da se tužbom u ovome postupku grubo narušava sloboda izražavanja tuženika. Navodi i da je protiv tuženika tužitelj podnio privatnu tužbu u kaznenom postupku, a koja tužba je odbačena, a na portalu na kojem je objavljen predmetni članak objavljen je i ispravak informacija kako je zatraženo po zahtjevu Crvenog križa grada Siska, čime je bilo kakva eventualna šteta nastala tužitelju i sanirana. Predlaže, stoga, prvenstveno odbaciti tužbu, a podredno, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Vezano uz navode tuženika kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka, da je za štetu objavom informacija u medijima odgovoran samo nakladnik te da se na takve postupke ima uvijek primijeniti ZM, a ne i Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), kao i da je tužba podnesena van prekluzivnih rokova propisanih odredbama ZM-a; valja navesti kako, unatoč činjenici što se u najvećem broju tužbi radi naknade štete objavljene u medijima, podnosi tužba protiv nakladnika u skladu s odredbama ZM, to ne znači da se tužba radi naknade štete ne može podnijeti protiv autora članka, u kojem slučaju se prilikom odlučivanja o zahtjevu primjenjuju odredbe ZOO- a. Naime, stav da se tužba u tom slučaju može podnijeti isključivo protiv nakladnika, je izmijenjen i već dugi niz godina je sudska praksa jedinstvena po pitanju mogućnosti podnošenja tužbe radi naknade štete protiv autora teksta. Navedeno proizlazi i iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako i rješenja poslovni broj Rev-1364/16-2 od 16. siječnja 2018., koje prileži spisu uz podnesak tužitelja od 16. listopada 2024., iz koje odluke proizlazi da je: „točno kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svezi toga pravnog pitanja u odluci broj Rev-969/12 od 10. srpnja 2012. izrazio pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZM je odgovoran samo nakladnik, a ne i autor članka. Međutim, pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske u svezi odgovornosti autora za štetu u nizu odluka je da autor odgovara prema odredbama ZOO-a (tako i u odlukama broj Gzz-87/02 od 28. siječnja 2003., Rev-1680/01 od 8. listopada 2004. i Rev-804/98 od 5. rujna 2002.), a i na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 18. prosinca 2017. nije prihvaćeno pravno shvaćanje da ne bi postojala odgovornost autora za štetu nastalu objavom informacije u medijima prema ZOO, odnosno da sud ostaje kod ranijeg pravnog shvaćanja izraženog u navedenim odlukama.“

4. Stoga u ovome postupku, kako bi se ispunile procesne pretpostavke za dopuštenost tužbe, nije bilo potrebno prethodno podnošenje zahtjeva za ispravak glavnom uredniku niti podnošenje tužbe u roku od tri mjeseca od objave članka, sve s obzirom su to pretpostavke u postupcima u kojima je tužba radi naknade štete podnesena protiv nakladnika, kada dolaze do primjene odredbe ZM-a, što ovdje nije slučaj.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u članak naslova „Osumnjičeni Tomaševićev stranački uhljeb imenovan u Upravno vijeće zagrebačkih vatrogasaca“ (list 7- 8 i 61-63 spisa) te su saslušane stranke (list 165-167 spisa).

6. Drugih dokaznih prijedloga u ovome predmetu nije bilo, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

7. Na temelju ocjene svakog od navedenih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, sve primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava na čast i ugled, koju mu je tuženik nanio iznošenjem informacija u članku pod naslovom „Osumnjičeni Tomaševićev stranački uhljeb imenovan u Upravno vijeće zagrebačkih vatrogasaca“.

9. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik autor predmetnoga članka, a sporna je činjenica predstavljaju li navodi u tome članku uvredu i klevetu te je li tužitelju time nanesena šteta i u kojem opsegu i visini.

10. Sud je izvršio uvid u predmetni članak i utvrdio kako su predmetni navodi koje tužitelj navodi u tužbi, a radi se o navodima da je tužitelj ''nižerazredni kokošar'' te da je isti ''povezan sa sumnjivim kriminalnim okruženjem na tragu ratnog profiterstva'', kao i da je tužitelj ''osoba osumnjičena za krađu humanitarne pomoći'', sadržani u predmetnom članku čiji je autor tuženik.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su njegovi prijatelji prvi vidjeli predmetni članak objavljen na internetu i poslali mu ga neposredno po objavi. Potom su ga počeli kontaktirati i drugi kolege iz Crvenog križa te on danima zbog objave toga članka nije mogao spavati. Informacije objavljene u tome članku su netočne i uvredljive. Nazvan je nižerazrednim kokošarom i ratnim profiterom, iako je aktivan u Crvenom križu već više od 15 godina što kao volonter što kao djelatnik Crvenog križa i uvijek je radio u korist potrebitih, držao se svih temeljnih načela Crvenog križa te nikada nije ostvario nikakvu korist za sebe. Nikada protiv njega nije vođen nikakav postupak vezano uz krađu humanitarne pomoći za pogođene potresom u Sisačkoj moslavačkoj županiji. Postupak je vođen protiv djelatnice Crvenoga križa u Sisku koja radi u računovodstvu i u tome postupku on je sudjelovao u svojstvu svjedoka i to u fazi izvida, a ne zna u kojoj fazi je taj postupak protiv kolegice budući da više ne radi u Crvenom križu u Sisku. Netočno je da ga je tuženik nazvao prije objave članka, nitko ga nije nazvao prije objave članka i nitko ga nije pitao vezano uz krađu humanitarne pomoći nakon potresa u Petrinji, a isto tako nikome nije kratko i bahato odgovorio da to ne utječe na imenovanje. Nije niti vidio da bi bio objavljen ispravak, jer on nije ispravak niti tražio, to je tražio Crveni križ. Protiv tuženika podnio je i tužbu u kaznenome postupku i to tužbu zbog klevete te se u tome postupku na ročištu tuženik ispričao i on je tu privatnu tužbu povukao. Inače, on je član političke stranke Možemo i odlukom gradonačelnika Grada Zagreba imenovan je predsjednikom vatrogasnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba. To je volonterska funkcija bez prava naknade i to je radio uz posao u Crvenom križu Sisak, a to je nastavio raditi i nakon objave ovoga članka. U okviru te funkcije provode se natječaji vezano za zapošljavanje u vatrogasnoj postrojbi. Prijedlog proračuna vatrogasne postrojbe dolazi iz Gradske skupštine, a vatrogasno vijeće ga usvaja.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on autor predmetnoga teksta te se radi o administrativnoj grešci kada je naveden drugi autor. Smatra da su informacije koje su objavljene u tome tekstu točne. U skladu s pravilima struke imao je tri izvora koji su neovisni jedan o drugome pa je tako imao jedan izvor iz Grada Siska, drugi izvor je sam tužitelj, a treći izvor je iz vatrogastva. Preciznije, iz Grada Siska imao je čak i više izvora. Neistinit je iskaz tužitelja u kojem kaže da se nisu telefonski čuli prije objave članka. Naime, on je nazvao Crveni križ u Sisku na broj telefona sa službenih stranica Crvenog križa i javila mu se zaposlenica koja radi na centrali, tražio je tužitelja i ona mu je dala slušalicu. Potom je pitao tužitelja je li točno da je imenovan za predsjednika nadzornog odbora vatrogasne postrojbe Zagreb, na što je on odgovorio da je. Drugo pitanje je bilo da li je točno da je on osuđen za krađu humanitarne pomoći u Petrinji na što je on odgovorio potvrdno. Treće pitanje je bilo kako je moguće da osoba koja ima postupak bude imenovana na javnu dužnost i to za predsjednika nadzornog odbora zagrebačkih vatrogasaca, na što je on odgovorio da to ne sprječava imenovanje uz popratni smijeh. Nije činjenicu da li se protiv tužitelja vodi kakav postupak provjerio kod nadležnih tijela s obzirom da je smatrao kako ima priznanje samog tužitelja. Inače, nema nikakav osobni animozitet prema tužitelju. U kaznenome postupku se ispričao tužitelju ukoliko ga je uvrijedio, inače ga ne poznaje. U biti, bio je isprovociran takvim bahatim odgovorom tužitelja prilikom telefonskog razgovora i to je bio okidač za objavu ovoga članka i ta bahata rečenica uz smijeh je bila razlog zašto je napisao da je tužitelj nižerazredni kokošar, a napisao je da je ratni profiter jer je na službenoj stranici pisalo da je tuženi logističar pa je to bilo sinonim ratnog profiterstva.

13. S obzirom na oprečne iskaze u pogledu telefonskog razgovora koji je prethodio pisanju članka, dopunski je saslušan tužitelj koji je tada iskazao da ponavlja kako nije razgovarao s tuženikom niti s ikim drugim prije objave predmetnog članka i nikome nije rekao da je točno da se protiv njega vodi postupak i da to ne utječe na imenovanje. Iskazuje da tuženik u svome iskazu u tome dijelu ne govori istinu. Naime, tužitelj prije objave članka nije niti mislio da će preuzeti funkciju u vatrogasnom vijeću, ali nakon razgovora s gradonačelnikom je pristao. Sam članak objavljen je neposredno nakon što je stupio na tu funkciju.

14. Iskazi stranaka su prihvaćeni, osim u dijelu u kojemu tuženik iskazuje da se prethodno, prije objave spornog članka, čuo s tužiteljem, koji mu je potvrdio da je osuđen za krađu humanitarne pomoći u Petrinji i da to ne sprječava imenovanje za predsjednika nadzornog odbora zagrebačkih vatrogasaca.

15. U tom dijelu iskazi su oprečni, a radi se o tvrdnji tuženika, koju je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio dužan i dokazati. Navedenom odredbom propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Tužitelj u ovome postupku postavlja zahtjev radi naknade štete, koji temelji na protupravnoj radnji tuženika koja se sastoji u iznošenju uvrede i klevete. Tužitelj pritom iznosi u tužbi činjenične navode da su netočni navodi da je tužitelj ''povezan sa sumnjivim kriminalnim okruženjem na tragu ratnog profiterstva'', kao i da je tužitelj ''osoba osumnjičena za krađu humanitarne pomoći'', a nesumnjivo se radi o navodima koji su podobni izazvati povredu tužiteljeve časti i ugleda.

17. S obzirom da se radi o činjenicama koje su lako provjerljive i koje se lako mogu dokazati ispravama – potvrdom nadležnog tijela iz koje proizlazi da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog krađe humanitarne pomoći; tuženik je bio dužan dokazati da su one točne, jednako kao što je bio dužan dokazati i da mu je tužitelj u telefonskom razgovoru potvrdio točnost tih činjenica, sve s obzirom da ne može tužitelj dokazivati da telefonskog razgovora nije bilo (negativna činjenica), već je tuženik dužan dokazati da ga je bilo. Stoga je u pogledu točnosti navedene činjenice odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz č l. 221.a ZPP-a.

18. Pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva izvire iz Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97 - 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 - 124/00 pročišćeni tekst, 28/01 - 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10 - 85/10 pročišćeni tekst), prema kojemu (čl. 35.) se svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Riječ je o neimovinskim dobrima koji pripadaju svakoj osobi.

19. Pritom se ugled ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinu životnom okruženju. Čast i dostojanstvo s jedne strane te ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje najčešće kvalificiramo kao uvredu ili klevetu. Uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugog, odnosno, nepoštovanja tuđe časti, dostojanstva i ugleda, a kleveta je iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog, što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju.

20. Informacije koje je tuženik iznio u predmetnom članku, a kojima tereti tužitelja da je osumnjičen za krađu humanitarne pomoći, nesumnjivo predstavljaju informacije koje mogu škoditi tužiteljevoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju, kao i u njegovom radnom okruženju, s obzirom se radi o djelatniku Crvenoga križa. Radi se o teškim optužbama, koje su – s druge strane, podložne provjeri kod nadležnih tijela. Tuženik ni ne poriče da nije raspolagao aktom tijela javne vlasti iz kojega bi proizlazilo da je tužitelj osumnjičen za krađu humanitarne pomoći, već navodi da je o tome imao jedan izvor iz Grada Siska, jedan iz vatrogastva, a treći da je bio sam tužitelj. Okolnost da mu je sam tužitelj potvrdio da je optužen za krađu humanitarne pomoći, tuženik nije dokazao, dok nije naveo niti zašto bi o navedenoj činjenici saznao od izvora iz Grada Siska i izvora iz vatrogastva, a ne iz potvrde tijela javne vlasti, s obzirom da se radi o tako teškoj optužbi, koju je lako provjeriti. Sve da mu je to i rekao netko iz Grada Siska i netko iz vatrogastva, prije nego li je takvu tešku optužbu odlučio napisati i time ju učiniti vidljivom velikom broju osoba, s obzirom da se radi o članku na Internetu, bio je dužan provjeriti njezinu točnost. 21. Stoga je u ovome postupku utvrđeno da se radi o neistinitoj informaciji, koja je naškodila časti i ugledu tužitelja, s obzirom da iz njegovoga prihvaćenog iskaza proizlazi da su ga zbog navoda u tome članku nazivali prijatelji i kolege iz Crvenog križa te da on danima zbog toga članka nije mogao spavati, što sud prihvaća kao uvjerljivo i životno s obzirom na težinu takvih optužbi.

22. Vezano uz navod da je tužitelj nižerazredni kokošar, radi se o uvredljivom vrijednosnom sudu, koji nije provjerljiv, ali je iznesen na iznimno uvredljiv način i pritom nije dokazano niti da se temelji na točnoj činjeničnoj podlozi, već upravo suprotno.

23. Točno je i da je sloboda izražavanja zajamčena odredbom čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8799, 14/02 i 1/06, dalje - Konvencija). Međutim, sloboda izražavanja ne obuhvaća u sebi i slobodno iznošenje neistinitih informacija pa niti u odnosu na javne osobe kada za to postoji opravdani javni interes. Naime, sloboda izražavanja ograničena je načelima istinitosti, objektivnosti i potpunosti, kao i okvirima profesionalne etike i u tom okviru, sadržava slobodu objavljivanja istinitih informacija, kao i vrijednosnih sudova čija istinitost se ne može ispitivati, ali moraju imati istinitu činjeničnu podlogu na temelju kojih su izvedeni. Naposljetku, niti u interesu javnosti nije iznošenje informacija koje nisu istinite.

24. Sloboda izražavanja ograničena je i pravom čovjeka na dostojanstvo, čast i ugled, što su također prava čije poštovanje je nužno u demokratskom društvu. U tom smislu postojanja dvaju „sukobljenih“ prava, presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Axel Springer AG protiv Njemačke“ opisan je način provođenja testa razmjernosti odnosno ocjene je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, a to je ispitivanje sljedećih okolnosti: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

25. U konkretnom slučaju radi se o osobi imenovanoj na javnu funkciju i članu političke stranke, iz čega proizlazi da se radi o informacijama za koje postoji opravdan interes javnosti, vezano uz njegov rad. Međutim, metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost u ovom konkretnom slučaju nije prezentirana, odnosno, tuženik niti jednim predloženim i izvedenim dokazom nije pružio sudu činjenice da je tuženik prije objave informacija provjerio njihovu istinitost na valjan način – provjerom kod državnih tijela, a nije dokazao niti njihovu istinitost, koju tužitelj osporava, a pritom je na tuženiku teret dokazivanja istoga; dok su posljedice pisanja takvih navoda itekako ozbiljne i podobne za tešku povredu časti i ugleda osobe o kojoj se tako piše, jer se odnose na počinjenje kaznenog djela i to kaznenog djela krađe humanitarne pomoći, a tužitelj je pritom osoba koja dugi niz godina radi u Crvenom križu. Što se obeshrabrujućeg učinka tiče, visina naknade koja je tužitelju dosuđena u ovome postupku ne predstavlja iznos koji bi doveo u pitanje daljnji rad tuženika.

26. Vezano uz navode tuženika da se radi o SLAPP tužbi, valja navesti kako su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja ili SLAPP tužbe - neosnovane i zlonamjerne tužbe onih u poziciji moći protiv novinara, medijskih kuća, aktivista, istraživača i umjetnika. Oni koji podižu takve tužbe ne traže pravdu nego žele uznemiriti, zastrašiti i ušutkati kritički glas u javnom prostoru.

27. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, ne radi se o takvoj tužbi, s obzirom da tuženik nije kritizirao rad tužitelja, već je iznio netočne i uvredljive navode zbog kojih je, kako je utvrđeno u ovome postupku, tužitelju nastala šteta po njegovu čast, ugled i dostojanstvo. Tuženik u samome članku nije niti iznosio kritiku na rad tužitelja, već je tužitelja nazvao kriminalcem i naveo da je počinio teško kazneno djelo, što ne predstavlja kritiku, već iznošenje činjenice.

28. Odredbom čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

29. Na temelju iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled, a u pogledu kojih svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava, kako je i propisano odredbom čl. 19. ZOO.

30. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je tužitelj u ovome postupku dokazao postojanje subjekata odnosa odgovornosti za štetu, štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu i protupravnost, koja se očituje u postupanju tuženika protivno odredbi čl. 8. ZOO kojom je propisana opća obveza da se drugome ne smije nanositi šteta te da je svatko dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

31. Kako je prethodno obrazloženo, tužitelj je u ovome postupku dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu koja mu je nastala pa mu je, posljedično, tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO, dužan tu štetu i naknaditi.

32. U pogledu visine štete nastale tužitelju, sud je uzeo u obzir intenzitet navoda i njihovu podobnost nanijeti tužitelju štetu, kao i intenzitet subjektivne štete, u odnosu na koju tužitelj navodi da danima nije spavao, ali je sud cijenio i činjenicu da se tuženik u kaznenom postupku ispričao tužitelju, kao da je i po zahtjevu Crvenog križa u istom mediju objavljen ispravak predmetne informacije, što nije sporno u ovome postupku. Sud je također uzeo u obzir i odredbu čl. 1100. ZOO, kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Svrha dosude pravične novčane naknade u ovome postupku je satisfakcijska i kompenzacijska pa, s obzirom na trajanje i intenzitet povrede, kao i činjenicu da se tuženik ispričao, a da je nakladnik objavio ispravak informacije, sud smatra kako tužitelju pripada novčana naknada u visini od 2.000,00 Eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 Eur zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

33. Na tako dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, koje na dosuđeni iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO.

34. S obzirom na djelomičan uspjeh u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelju pripada pravo i na naknadu troškova postupka u omjeru uspjeha, umanjenom za omjer uspjeha tuženika pa kako je tužitelj s osnovom uspio sa 100% zahtjeva, s visinom 67%, ukupan uspjeh mu je 83,5%, a kada se od toga oduzme omjer uspjeha tuženika, ostaje da je tuženik tužitelju dužan naknaditi 67% troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

35. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 16.10.2024. i 3.2.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 3.10.2024. i 5.2.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što čini ukupno 500 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 1.250,00 Eur, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu i presudu u ukupnom iznosu 114,69 Eur, iznosi 1.364,69 Eur. S obzirom na djelomičan uspjeh u sporu, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je dosuđena naknada troškova u omjeru 67% odnosno u visini od 914,34 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rj o pristojbi na presudu

2. Pun. tužene