REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3464/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ljiljana Maravić-Pirš iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička 5, OIB 02535697732, kojeg zastupa odvjetnik Mihaela Vlašić Lajh iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. veljače 2025. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te zamjenika tuženikovog opunomoćenika, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 9012004082, od dana 04.10.2006.g. solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, posl.br. OU2139/06, dana 10.10.2006.g., kao i Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012004082, od dana 08.12.2015.g. koji je solemniziran po javnom bilježniku Sanji Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, posl.br. OV-17970/15, dana 24.12.2015.g., a koji su sklopljeni između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja 6 kredita i tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, ništetni te da nemaju pravnog učinka.

II./Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 20.409,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23.05.2020.g. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

III./ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja Ugovora iz točke I. izreke presude, na način da se zemljišnoknjižnom odjelu nalaže provesti brisanje: -založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanog u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u z. k. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja Stambena zgrada Zagreb, [adresa] ukupne površine 403 m2 i to poseban dio nekretnine: 11. Suvlasnički dio: 38/403 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) 1. Trosobni stan br. 13. u potkrovlju, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, hodnika, 2 sobe, loggie, ukupne neto površine 66,81 čm u nacrtu označeno crveno, za korist tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, (u zemljišnoj knjizi upisana sa sjedištem u [adresa]) na temelju Ugovora o kreditu br. 9012004082 od 04.listopada 2006.g., solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod br. OU-2139/06, dana 10. listopada 2006.g. radi osiguranja tražbine u iznosu od 61.655,10 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita, s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 4,35 % promjenjiva, te ostalim uvjetima iz Ugovora.

IV./Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II Prihvaća se podredni zahtjev tužitelja GO koji glasi: " I./ Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 4., 5. Ugovor o kreditu broj 9012004082, od dana 04. listopada 2006.godine solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, poslovni broj OU-2139/06, dana 10. listopada 2006.godine, a koji je sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja kredita i tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koje glase: „…Kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana….-pa stoga navedene odredbe ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana….“

II./ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 3.039,90 EUR, zajedno s zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 10,69 EUR od 24.11.2006.

- na iznos od 6,22 EUR od 29.12.2006

- na iznos od 1,03 EUR od 03.02.2007.

- na iznos od 13,76 EUR od 02.03.2007.

- na iznos od 16,07 EUR od 03.04.2007.

- na iznos od 18,07 EUR od 04.05.2007.

- na iznos od 5,36 EUR od 03.06.2007.

- na iznos od 4,63 EUR od 03.07.2007.

- na iznos od 17,00 EUR od 07.08.2007.

- na iznos od 33,45 EUR od 05.09.2007.

- na iznos od 33,67 EUR od 03.10.2007.

- na iznos od 31,18 EUR od 06.11.2007.

- na iznos od 32,49 EUR od 05.12.2007.

- na iznos od 29,38 EUR od 05.01.2008.

- na iznos od 26,91 EUR od 05.02.2008.

- na iznos od 36,98 EUR od 05.03.2008.

- na iznos od 42,26 EUR od 04.04.2008.

- na iznos od 43,42 EUR od 03.05.2008.

- na iznos od 41,70 EUR od 06.06.2008.

- na iznos od 56,18 EUR od 19.09.2008.

- na iznos od 26,00 EUR od 08.10.2008.

- na iznos od 263,03EUR od 27.11.2008.

- na iznos od 36,64 EUR od 03.01.2009.

- na iznos od 35,82 EUR od 05.02.2009.

- na iznos od 45,02 EUR od 04.03.2009.

- na iznos od 37,98 EUR od 18.04.2009.

- na iznos od 45,44 EUR od 22.05.2009.

- na iznos od 44,35 EUR od 05.06.2009.

- na iznos od 50,17 EUR od 23.07.2009.

- na iznos od 40,70 EUR od 05.08.2009.

- na iznos od 50,28 EUR od 02.10.2009.

- na iznos od 345,97EUR od 27.11.2009.

- na iznos od 65,12 EUR od 18.12.2009.

- na iznos od 61,67 EUR od 13.01.2010.

- na iznos od 49,30 EUR od 12.02.2010.

- na iznos od 44,86 EUR od 12.03.2010.

- na iznos od 57,07 EUR od 05.05.2010.

- na iznos od 38,04 EUR od 11.06.2010.

- na iznos od 46,49 EUR od 13.07.2010.

- na iznos od 38,73 EUR od 26.08.2010.

- na iznos od 41,23 EUR od 03.09.2010.

- na iznos od 112,87 EUR od 19.10.2010.

- na iznos od 36,30 EUR od 16.11.2010.

- na iznos od 36,86 EUR od 28.12.2010.

- na iznos od 54,21 EUR od 26.01.2011.

- na iznos od 42,44 EUR od 23.02.2011.

- na iznos od 46,72 EUR od 16.03.2011.

- na iznos od 32,80 EUR od 28.04.2011.

- na iznos od 15,81 EUR od 21.05.2011.

- na iznos od 27,94 EUR od 18.06.2011.

- na iznos od 39,82 EUR od 22.07.2011.

- na iznos od 33,66 EUR od 10.08.2011.

- na iznos od 68,04 EUR od 27.09.2011.

- na iznos od 98,22 EUR od 12.10.2011.

- na iznos od 26,85 EUR od 26.11.2011.

- na iznos od 30,69 EUR od 21.12.2011.

- na iznos od 36,10 EUR od 01.02.2012.

- na iznos od 29,19 EUR od 07.02.2012.

- na iznos od 24,99 EUR od 11.03.2012.

- na iznos od 23,79 EUR od 20.04.2012.

- na iznos od 22,65 EUR od 15.05.2012.

- na iznos od 37,72 EUR od 29.06.2012.

- na iznos od 39,78 EUR od 18.07.2012.

- na iznos od 31,50 EUR od 02.08.2012.

- na iznos od 27,44 EUR od 22.09.2012.

- na iznos od 37,99 EUR od 20.10.2012.

- na iznos od 361,65EUR od 24.11.2012.

- na iznos od 37,88 EUR od 02.02.2013.

- na iznos od 296,44EUR od 21.03.2013.

- na iznos od 26,45 EUR od 23.04.2013.

- na iznos od 38,65 EUR od 22.05.2013.

- na iznos od 18,89 EUR od 27.06.2013.

- na iznos od 57,55 EUR od 01.08.2013.

- na iznos od 28,71 EUR od 20.08.2013.

- na iznos od 25,54 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 66,86 EUR od 19.10.2013.

- na iznos od 26,03 EUR od 01.12.2013.

- na iznos od 24,86 EUR od 31.12.2013.

- na iznos od 56,92 EUR od 21.01.2014.

- na iznos od 9,08 EUR od 28.02.2014.

- na iznos od 11,12 EUR od 02.04.2014.

- na iznos od 237,41EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 36,05 EUR od 12.07.2014.

- na iznos od 34,87 EUR od 20.09.2014.

- na iznos od 523,47EUR od 14.11.2014.

- na iznos od 6,39 EUR od 25.12.2014.

- na iznos od 32,21 EUR od 03.02.2015.

- na iznos od 32,21 EUR od 03.03.2015.

- na iznos od 32,21 EUR od 03.04.2015.

- na iznos od 32,21 EUR od 14.05.2015.

- na iznos od 32,21 EUR od 11.06.2015.

- na iznos od 297,66EUR od 29.07.2015.

- na iznos od 32,21 EUR od 23.09.2015., sve do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III./ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012004082, od dana 04. listopada 2006.godine solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, poslovni broj OU-2139/06, dana 10. listopada 2006.godine, a koji je sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja kredita i tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 3.914,74 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 0,15 EUR od 05.03.2008.

- na iznos od 11,14 EUR od 08.10.2008.

- na iznos od 11,91 EUR od 01.12.2008.

- na iznos od13,77 EUR od 03.01.2009.

- na iznos od 14,58 EUR od 05.02.2009.

- na iznos od 12,02 EUR od 04.03.2009.

- na iznos od 12,43 EUR od 18.04.2009.

- na iznos od 9,08 EUR od 22.05.2009.

- na iznos od 6,23 EUR od 05.06.2009.

- na iznos od 6,87 EUR od 23.07.2009.

- na iznos od 8,52 EUR od 05.08.2009.

- na iznos od 8,33 EUR od 01.09.2009.

- na iznos od 6,76 EUR od 02.10.2009.

- na iznos od 9,70 EUR od 27.11.2009.

- na iznos od 811,84 EUR od 18.12.2009.

- na iznos od 15,28 EUR od 13.01.2010.

- na iznos od 14,38 EUR od 12.02.2010.

- na iznos od 18,82 EUR od 12.03.2010.

- na iznos od 17,85 EUR od 14.04.2010.

- na iznos od 19,88 EUR od 05.05.2010.

- na iznos od 33,33 EUR od 11.06.2010.

- na iznos od 30,46 EUR od 13.07.2010.

- na iznos od 38,21 EUR od 26.08.2010.

- na iznos od 35,72 EUR od 03.09.2010.

- na iznos od 30,44 EUR od 19.10.2010.

- na iznos od 40,65 EUR od 16.11.2010.

- na iznos od 53,36 EUR od 28.12.2010.

- na iznos od 44,60 EUR od 26.01.2011.

- na iznos od 47,78 EUR od 23.02.2011.

- na iznos od 43,51 EUR od 16.03.2011.

- na iznos od 44,15 EUR od 28.04.2011.

- na iznos od 61,14 EUR od 21.05.2011.

- na iznos od 62,84 EUR od 18.06.2011.

- na iznos od 76,94 EUR od 22.07.2011.

- na iznos od 69,84 EUR od 10.08.2011.

- na iznos od 62,00 EUR od 27.09.2011.

- na iznos od 61,02 EUR od 12.10.2011.

- na iznos od 60,33 EUR od 26.11.2011.

- na iznos od 63,77 EUR od 21.12.2011.

- na iznos od 67,39 EUR od 01.01.2012.

- na iznos od 67,66 EUR od 07.02.2012.

- na iznos od 65,24 EUR od 11.03.2012.

- na iznos od 66,44 EUR od 20.04.2012.

- na iznos od 67,57 EUR od 15.05.2012.

- na iznos od 65,77 EUR od 29.06.2012.

- na iznos od 66,38 EUR od 18.07.2012.

- na iznos od 65,36 EUR od 02.08.2012.

- na iznos od 62,78 EUR od 22.09.2012.

- na iznos od 65,51 EUR od 20.10.2012.

- na iznos od 67,01 EUR od 24.11.2012.

- na iznos od 66,48 EUR od 01.12.2012.

- na iznos od 60,65 EUR od 01.01.2013.

- na iznos od 65,62 EUR od 02.02.2013.

- na iznos od 65,86 EUR od 21.03.2013.

- na iznos od 63,77 EUR od 23.04.2013.

- na iznos od 58,21 EUR od 22.05.2013.

- na iznos od 58,06 EUR od 27.06.2013.

- na iznos od 59,26 EUR od 01.08.2013.

- na iznos od 61,51 EUR od 20.08.2013.

- na iznos od 64,95 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 63,18 EUR od 19.10.2013.

- na iznos od 64,20 EUR od 01.12.2013.

- na iznos od 65,36 EUR od 31.12.2013.

- na iznos od 59,55 EUR od 21.01.2014.

- na iznos od 60,93 EUR od 28.02.2014.

- na iznos od 60,51 EUR od 01.03.2014.

- na iznos od 58,89 EUR od 02.04.2014.

- na iznos od 58,23 EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 58,40 EUR od 01.06.2014.

- na iznos od 60,50 EUR od 12.07.2014.

- na iznos od 62,02 EUR od 02.08.2014.

- na iznos od 61,68 EUR od 20.09.2014.

- na iznos od 63,14 EUR od 01.10.2014.

- na iznos od 64,16 EUR od 14.11.2014.

- na iznos od 63,62 EUR od 25.12.2014.

- na iznos od 64,34 EUR od 01.01.2015.

- na iznos od 64,35 EUR od 03.02.2015.

- na iznos od 64,34 EUR od 03.03.2015.

- na iznos od 64,34 EUR od 03.04.2015.

- na iznos od 64,35 EUR od 14.05.2015.

- na iznos od 64,34 EUR od 11.06.2015.

- na iznos od 64,35 EUR od 29.07.2015.

- na iznos od 64,34 EUR od 01.08.2015.

- na iznos od 64,34 EUR od 23.09.2015. sve do isplate, kao i iznos od 782,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01. listopada 2015.g. pa do isplate na ime ostalih učinaka konverzije, sve po stopi do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

IV./Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],naknadi trošak ovog parničnog postupka od 8.389,90 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. svibnja 2019. godine tvrdi da je s tuženim sklopio ugOvor o kreditu 4. listopada 2006. godine na 61.655,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti za CHF tuženikovom na dan korištenja kredita s rokom otplate od 360 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,35% godišnje koja kamata se obračunava u CHF sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju za CHF na dan plaćanja, radi osiguranja tražbine upisano založno pravo na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada u [adresa] ukupne površine 403 m2 i to poseban dio nekretnine, suvlasnički dio 38/403, etažno vlasništvo E11, trosobni stan broj 13 u potkrovlju koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, hodnika, dvije sobe, lođe, ukupne neto površine 66,81 čm u nacrtu označeno crveno da bi opet 8. prosinca 2015., godine stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojim je uređena konverzija kredita s valutnom klauzulom u euru sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju te je čl.3. tog dodatka utvrđeno da 30. rujna 2015. godine stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s tom valutnom klauzulom iznosi 33.257,47 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan podmirenja te je iznos pretplate 14.839,05 kn a glavnica se vraća u mjesečnim anuitetima od 223,49 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan podmirenja. Nadalje , tužitelj smatra da je ovaj ugovor ništetan pozivajući se na odredbu čl.296. Zakona o obveznim odnosima jer mu nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti promjene kamatne stope, koji nemaju jasne i razumljive kriterije radi predviđanja ekonomskih posljedica koje iz njega proizlaze te su jednostrano nametnute od strane tuženika i suprotni su članku 11 A Zakona o potrošačkom kreditiranju pa se poziva na članak 3, 4. i 8. Zakona o obveznim odnosima kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kolektivnoj tužbi potrošača te se nadalje poziva na odredbe čl.270, čl.322., 327. i čl.328. te 1111. Zakona o obveznim odnosima. Također smatra da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pojedinačno ništetna jer nije bilo pojedinačnih pregovora niti su utvrđeni točni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na tuženikovu odluku o promjeni stope ugovorne kamate koja se neprekidno mijenjala tijekom otplate kredita i to više od 40% pa se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, smatrajući tako ugovornu odredbu ništetnom. Isto tako u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u, tužitelj istu smatra ništetnom pozivom opet na navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu i konačno zahtijeva kao u podnesku od 7. prosinca 2022. godine tj. "I/Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 9012004082, od dana 04.10.2006.g. solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, posl.br. OU2139/06, dana 10.10.2006.g., kao i Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012004082, od dana 08.12.2015.g. koji je solemniziran po javnom bilježniku Sanji Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, posl.br. OV-17970/15, dana 24.12.2015.g., a koji su sklopljeni između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja 6 kredita i tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, ništetni te da nemaju pravnog učinka.

II./Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 20.409,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23.05.2020.g. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

III./ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja Ugovora iz točke I. izreke presude, na način da se zemljišnoknjižnom odjelu nalaže provesti brisanje: -založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanog u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u z. k. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja Stambena zgrada Zagreb, [adresa] ukupne površine 403 m2 i to poseban dio nekretnine: 11. Suvlasnički dio: 38/403 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) 1. Trosobni stan br. 13. u potkrovlju, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, hodnika, 2 sobe, loggie, ukupne neto površine 66,81 čm u nacrtu označeno crveno, za korist tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, (u zemljišnoj knjizi upisana sa sjedištem u [adresa]) na temelju Ugovora o kreditu br. 9012004082 od 04.listopada 2006.g., solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod br. OU-2139/06, dana 10. listopada 2006.g. radi osiguranja tražbine u iznosu od 61.655,10 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita, s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 4,35 % promjenjiva, te ostalim uvjetima iz Ugovora.

IV./Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

Podredno, ako sud ne prihvati tužbeni zahtjev, predlaže prihvatiti eventualno kumulirani zahtjev koji glasi:

" I./ Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 4., 5. Ugovor o kreditu broj 9012004082, od dana 04.10.2006.g. solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, posl.br. OU- 2139/06, dana 10.10.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja kredita i tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koje glase: „…Kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…. -pa stoga navedene odredbe ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana….“

II./ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 22.904,13 kuna/ 3.039,90 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24.11.2006.g., pa do konačne isplate, i to od 24.11.2006.g. pa do 31.12.2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 80,55 kn/10,69 EUR od 24.11.2006.

- na iznos od 46,88 kn/6,22 EUR od 29.12.2006

- na iznos od 7,79 kn/1,03 EUR od 03.02.2007.

- na iznos od 103,70 kn/13,76 EUR od 02.03.2007.

- na iznos od 121,13 kn/16,07 EUR od 03.04.2007.

- na iznos od 136,16 kn/18,07 EUR od 04.05.2007.

- na iznos od 40,42 kn/5,36 EUR od 03.06.2007.

- na iznos od 34,87 kn/4,63 EUR od 03.07.2007.

- na iznos od 128,13 kn/17,00 EUR od 07.08.2007.

- na iznos od 252,02 kn/33,45 EUR od 05.09.2007.

- na iznos od 253,70 kn/33,67 EUR od 03.10.2007.

- na iznos od 234,96 kn/31,18 EUR od 06.11.2007.

- na iznos od 244,78 kn/32,49 EUR od 05.12.2007.

- na iznos od 221,35 kn/29,38 EUR od 05.01.2008.

- na iznos od 202,77 kn/26,91 EUR od 05.02.2008.

- na iznos od 278,64 kn/36,98 EUR od 05.03.2008.

- na iznos od 318,41 kn/42,26 EUR od 04.04.2008.

- na iznos od 327,17 kn/43,42 EUR od 03.05.2008.

- na iznos od 314,20 kn/41,70 EUR od 06.06.2008.

- na iznos od 423,30 kn/56,18 EUR od 19.09.2008.

- na iznos od 195,87 kn/26,00 EUR od 08.10.2008.

- na iznos od 1.981,81 kn/263,03EUR od 27.11.2008.

- na iznos od 276,07 kn/36,64 EUR od 03.01.2009.

- na iznos od 269,92 kn/35,82 EUR od 05.02.2009.

- na iznos od 339,24 kn/45,02 EUR od 04.03.2009.

- na iznos od 286,17 kn/37,98 EUR od 18.04.2009.

- na iznos od 342,38 kn/45,44 EUR od 22.05.2009.

- na iznos od 334,16 kn/44,35 EUR od 05.06.2009.

- na iznos od 378,01 kn/50,17 EUR od 23.07.2009.

- na iznos od 306,64 kn/40,70 EUR od 05.08.2009.

- na iznos od 378,84 kn/50,28 EUR od 02.10.2009.

- na iznos od 2.606,74 kn/345,97EUR od 27.11.2009.

- na iznos od 490,61 kn/65,12 EUR od 18.12.2009.

- na iznos od 464,68 kn/61,67 EUR od 13.01.2010.

- na iznos od 371,44 kn/49,30 EUR od 12.02.2010.

- na iznos od 337,96 kn/44,86 EUR od 12.03.2010.

- na iznos od 430,00 kn/57,07 EUR od 05.05.2010.

- na iznos od 286,64 kn/38,04 EUR od 11.06.2010.

- na iznos od 350,29 kn/46,49 EUR od 13.07.2010.

- na iznos od 291,87 kn/38,73 EUR od 26.08.2010.

- na iznos od 310,65 kn/41,23 EUR od 03.09.2010.

- na iznos od 850,43 kn/112,87 EUR od 19.10.2010.

- na iznos od 273,51 kn/36,30 EUR od 16.11.2010.

- na iznos od 277,72 kn/36,86 EUR od 28.12.2010.

- na iznos od 408,44 kn/54,21 EUR od 26.01.2011.

- na iznos od 319,78 kn/42,44 EUR od 23.02.2011.

- na iznos od 351,98 kn/46,72 EUR od 16.03.2011.

- na iznos od 247,14 kn/32,80 EUR od 28.04.2011.

- na iznos od 119,13 kn/15,81 EUR od 21.05.2011.

- na iznos od 210,51kn/27,94 EUR od 18.06.2011.

- na iznos od 300,04 kn/39,82 EUR od 22.07.2011.

- na iznos od 253,60 kn/33,66 EUR od 10.08.2011.

- na iznos od 512,65 kn/68,04 EUR od 27.09.2011.

- na iznos od 740,02 kn/98,22 EUR od 12.10.2011.

- na iznos od 202,32 kn/26,85 EUR od 26.11.2011.

- na iznos od 231,21 kn/30,69 EUR od 21.12.2011.

- na iznos od 272,02 kn/36,10 EUR od 01.02.2012.

- na iznos od 219,96 kn/29,19 EUR od 07.02.2012.

- na iznos od 188,26 kn/24,99 EUR od 11.03.2012.

- na iznos od 179,21 kn/23,79 EUR od 20.04.2012.

- na iznos od 170,65 kn/22,65 EUR od 15.05.2012.

- na iznos od 284,23 kn/37,72 EUR od 29.06.2012.

- na iznos od 299,73 kn/39,78 EUR od 18.07.2012.

- na iznos od 237,32 kn/31,50 EUR od 02.08.2012.

- na iznos od 206,75 kn/27,44 EUR od 22.09.2012.

- na iznos od 286,22 kn/37,99 EUR od 20.10.2012.

- na iznos od 2.724,90 kn/361,65EUR od 24.11.2012.

- na iznos od 285,37 kn/37,88 EUR od 02.02.2013.

- na iznos od 2.233,56 kn/296,44EUR od 21.03.2013.

- na iznos od 199,31 kn/26,45 EUR od 23.04.2013.

- na iznos od 291,23 kn/38,65 EUR od 22.05.2013.

- na iznos od 142,35 kn/18,89 EUR od 27.06.2013.

- na iznos od 433,61 kn/57,55 EUR od 01.08.2013.

- na iznos od 216,35 kn/28,71 EUR od 20.08.2013.

- na iznos od 192,40 kn/25,54 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 503,79 kn/66,86 EUR od 19.10.2013.

- na iznos od 196,11 kn/26,03 EUR od 01.12.2013.

- na iznos od 187,34 kn/24,86 EUR od 31.12.2013.

- na iznos od 428,84 kn/56,92 EUR od 21.01.2014.

- na iznos od 68,40 kn/9,08 EUR od 28.02.2014.

- na iznos od 83,80 kn/11,12 EUR od 02.04.2014.

- na iznos od 1.788,79 kn/237,41EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 271,64 kn/36,05 EUR od 12.07.2014.

- na iznos od 262,75 kn/34,87 EUR od 20.09.2014o.

- na iznos od 3.944,06 kn/523,47EUR od 14.11.2014.

- na iznos od 48,16 kn/6,39 EUR od 25.12.2014.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 03.02.2015.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 03.03.2015.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 03.04.2015.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 14.05.2015.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 11.06.2015.

- na iznos od 2.242,69 kn/297,66EUR od 29.07.2015.

- na iznos od 242,69 kn/32,21 EUR od 23.09.2015., sve do isplate, u roku 15 dana.

III./ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012004082, od dana 04.10.2006.g. solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12, posl.br. OU-2139/06, dana 10.10.2006.g., a koji je sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao davatelja kredita i tužitelja GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 29.495,60 kuna/ 3.914,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 05.03.2008.g., pa do konačne isplate, i to 05.03.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema

čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 1,15 kn/0,15 EUR od 05.03.2008.

- na iznos od 83,92 kn/11,14 EUR od 08.10.2008.

- na iznos od 89,70 kn/11,91 EUR od 01.12.2008.

- na iznos od 103,72 kn/13,77 EUR od 03.01.2009.

- na iznos od 109,87 kn/14,58 EUR od 05.02.2009.

- na iznos od 90,55 kn/12,02 EUR od 04.03.2009.

- na iznos od 93,62 kn/12,43 EUR od 18.04.2009.

- na iznos od 68,45 kn/9,08 EUR od 22.05.2009.

- na iznos od 46,97 kn/6,23 EUR od 05.06.2009.

- na iznos od 51,77 kn/6,87 EUR od 23.07.2009.

- na iznos od 64,16 kn/8,52 EUR od 05.08.2009.

- na iznos od 62,77 kn/8,33 EUR od 01.09.2009.

- na iznos od 50,95 kn/6,76 EUR od 02.10.2009.

- na iznos od 73,06 kn/9,70 EUR od 27.11.2009.

- na iznos od 89,18 kn/11,84 EUR od 18.12.2009.

- na iznos od 115,11 kn/15,28 EUR od 13.01.2010.

- na iznos od 108,35 kn/14,38 EUR od 12.02.2010.

- na iznos od 141,83 kn/18,82 EUR od 12.03.2010.

- na iznos od 134,52 kn/17,85 EUR od 14.04.2010.

- na iznos od 149,79 kn/19,88 EUR od 05.05.2010.

- na iznos od 251,15 kn/33,33 EUR od 11.06.2010.

- na iznos od 229,50 kn/30,46 EUR od 13.07.2010.

- na iznos od 287,92 kn/38,21 EUR od 26.08.2010.

- na iznos od 269,14 kn/35,72 EUR od 03.09.2010.

- na iznos od 229,35 kn/30,44 EUR od 19.10.2010.

- na iznos od 306,28 kn/40,65 EUR od 16.11.2010.

- na iznos od 402,07 kn/53,36 EUR od 28.12.2010.

- na iznos od 336,05 kn/44,60 EUR od 26.01.2011.

- na iznos od 360,01 kn/47,78 EUR od 23.02.2011.

- na iznos od 327,81 kn/43,51 EUR od 16.03.2011.

- na iznos od 332,66 kn/44,15 EUR od 28.04.2011.

- na iznos od 460,66 kn/61,14 EUR od 21.05.2011.

- na iznos od 469,28 kn/62,84 EUR od 18.06.2011.

- na iznos od 579,74 kn/76,94 EUR od 22.07.2011.

- na iznos od 526,19 kn/69,84 EUR od 10.08.2011.

- na iznos od 467,14 kn/62,00 EUR od 27.09.2011.

- na iznos od 459,77 kn/61,02 EUR od 12.10.2011.

- na iznos od 454,52 kn/60,33 EUR od 26.11.2011.

- na iznos od 480,47 kn/63,77 EUR od 21.12.2011.

- na iznos od 507,78 kn/67,39 EUR od 01.01.2012.

- na iznos od 509,82 kn/67,66 EUR od 07.02.2012.

- na iznos od 491,53 kn/65,24 EUR od 11.03.2012.

- na iznos od 500,58 kn/66,44 EUR od 20.04.2012.

- na iznos od 509,14 kn/67,57 EUR od 15.05.2012.

- na iznos od 495,56 kn/65,77 EUR od 29.06.2012.

- na iznos od 500,13 kn/66,38 EUR od 18.07.2012.

- na iznos od 492,47 kn/65,36 EUR od 02.08.2012.

- na iznos od 473,04 kn/62,78 EUR od 22.09.2012.

- na iznos od 493,57 kn/65,51 EUR od 20.10.2012.

- na iznos od 504,88 kn/67,01 EUR od 24.11.2012.

- na iznos od 500,94 kn/66,48 EUR od 01.12.2012.

- na iznos od 456,98 kn/60,65 EUR od 01.01.2013.

- na iznos od 494,42 kn/65,62 EUR od 02.02.2013.

- na iznos od 496,23 kn/65,86 EUR od 21.03.2013.

- na iznos od 480,49 kn/63,77 EUR od 23.04.2013.

- na iznos od 438,55 kn/58,21 EUR od 22.05.2013.

- na iznos od 437,44 kn/58,06 EUR od 27.06.2013.

- na iznos od 446,49 kn/59,26 EUR od 01.08.2013.

- na iznos od 463,44 kn/61,51 EUR od 20.08.2013.

- na iznos od 489,36 kn/64,95 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 476,00 kn/63,18 EUR od 19.10.2013.

- na iznos od 483,68 kn/64,20 EUR od 01.12.2013.

- na iznos od 492,46 kn/65,36 EUR od 31.12.2013.

- na iznos od 448,66 kn/59,55 EUR od 21.01.2014.

- na iznos od 459,10 kn/60,93 EUR od 28.02.2014.

- na iznos od 455,94 kn/60,51 EUR od 01.03.2014.

- na iznos od 443,70 kn/58,89 EUR od 02.04.2014.

- na iznos od 438,71 kn/58,23 EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 440,04 kn/58,40 EUR od 01.06.2014.

- na iznos od 455,86 kn/60,50 EUR od 12.07.2014.

- na iznos od 467,35 kn/62,02 EUR od 02.08.2014.

- na iznos od 464,75 kn/61,68 EUR od 20.09.2014.

- na iznos od 475,75 kn/63,14 EUR od 01.10.2014.

- na iznos od 483,43 kn/64,16 EUR od 14.11.2014.

- na iznos od 479,35 kn/63,62 EUR od 25.12.2014.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 01.01.2015.

- na iznos od 484,82 kn/64,35 EUR od 03.02.2015.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 03.03.2015.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 03.04.2015.

- na iznos od 484,82 kn/64,35 EUR od 14.05.2015.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 11.06.2015.

- na iznos od 484,82 kn/64,35 EUR od 29.07.2015.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 01.08.2015.

- na iznos od 484,81 kn/64,34 EUR od 23.09.2015. sve do isplate, kao i iznos od 5.896,86 kuna/782,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.10.2015.g. pa do konačne isplate na ime ostalih učinaka konverzije, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

IV./Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GO uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. svibnja 2019. godine smatra da se tužitelj ne može pozivati na navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, protivi se u cijelosti tužbenom zahtjevu jer je ugovor o kreditu prestao sklapanjem dodatka te nije na snazi i ne može tužitelj ništa zahtijevati od tuženika jer je dodatak ugovoru sklopljen sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju kojemu je svrha bila da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita pa je tužitelj prihvatio konverziju potpisom tog dodatka ugovoru i tako mu je prestala bilo kakva tražbina po prethodnom ugovoru o kreditu i ne može imati daljnjih tražbina prama tuženiku i pretplata se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati , a nisu umanjenje glavnice te potpisom dodatka tužitelj priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava koje je do tada izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate, s tim što promjenjive kamatne stope nisu same po sebi ništetne, jer su zakonite, poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/2780/2015, smatra valutnu klauzulu zakonitom, tužitelj je bio obaviješten o rizicima promjene tečaja CHF-a kako putem tuženika tako i putem Hrvatske narodne banke i javnog bilježnika, smatra da tužitelj pogrješno tumači presudu i postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu te opet tvrdi da je promjenjiva kamatna stopa bila zakonita i o čemu je tužitelj bio obaviješten i pristao je na nju potpisom ugovora i razmatra njene kriterije za promjenu, prigovara zastari.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 4. listopada 2006. godine s otplatnom tablicom i dodatak ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015. godine s planom otplate i pregledom uplata te knjigovodstvenom karticom s planom otplate, tuženikove opće uvjete poslovanja s građanima s informacijom o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nazočnih tuženikovih tijela, knjigovodstvenu karticu, preslušao tužitelja, odredio računovodstveno vještačenje, nije posebice ocjenjivan tužiteljev izračun putem sudskog vještaka Lidije Česnik jer se tuženik protivio da bude ocijenjen kao dokaz u postupku u odgovoru na tužbu, a sud određuje vještačenje , kao što nije preslušavan ni javni bilježnik zbog primjene pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-321/2023-2 od 13. siječnja 2023. godine, kao nepotreban dokaz.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, podredni zahtjev jest osnovan.

5. Uvidom u ugovor o kreditu od 4. listopada 2006. godine je utvrđeno da je ugovoren na 61.655,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za tu valutu na dan korištenja kredita, radi kupnje stambenog objekta , uz kamatnu stopu od 4,35% godišnje, promjenjiva sukladno tuženikovoj odluci o kreditiranju građana s rokom otplate od 360 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom za CHF na dan plaćanja, uz osiguranje založnim pravom kako je obrazloženo u prvoj točci obrazloženja, što je i utvrđeno uvidom u čl.1, 2, 4, 7. i 8. ugovora o kreditu.

6. Također, uvidom u dodatak ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015. godine je utvrđeno da je tužitelj prihvatio tuženikov izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur sa stanjem 30. rujna 2015. godine, izračunatim sukladno članku 19 C. zakona o potrošačkom kreditiranju te je preostala neotplaćena glavnica 30. rujna 2015. godine, 33.257,47 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za eure tuženikovom te iznos pretplate je 1.942,92 eur preračunato sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i to srednjem tečaju za euro tuženikovom na taj dan jest 14.839,05 kn te će se manje plaćeni iznos od 198,86 eur namiriti jednokratno a sredstva pretplate prijeboj namiriti manje plaćeni iznos te preostalih 1.747,06 eur preplate što iznosi 13.343,17 kn po istom tuženikovom tečaju na isti dan koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u eur te je na dan sklapanja dodatka utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice od 33.118,35 eur, koji se otplaćuje uvećano za kamate u preostalih 251 mjesečnih anuiteta te je mjesečni anuitet na dan sklapanja dodatka 223,49 eur u kunski protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za euro na dan plaćanja, uz promjenjivu kamatnu stopu što je sve utvrđeno uvidom u čl.2,3,4,5, 6. i 7. tog Ugovora, kao što nije prijeporno da je ugovor i dodatak ugovoru sastavio tuženik.

7. Glede tužbenog zahtjeva, tužitelj ga zapravo zasniva na primjeni odredbe čl.296.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

8. No ovdje je sud vezan pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku poslovni broj Rev-2221/18-11 i Revt-249/14-2 u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača započetom na Trgovačkom sudu u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te o kojoj presudi je odlučivao Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudama poslovni broj Pž-7129/13-4 i Pž-6632/17-10 primjenom odredbe čl.502 C Zakona o parničnom postupku te je tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan.

9. Na osnovi odredbe čl.1021. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o kreditu se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, uza neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Prema stajalištu ovog suda pobuda za sklapanje ugovora o kreditu na tužiteljevoj strani jest dobivanje određene novčane svote a na tuženikovoj strani jest dobivanje naknade za korištenje tog novca tj. kamate budući je na osnovi ove zakonske odredbe ugovor o kreditu naplatan pravni posao te u odnosu na utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora treba reći da je tužitelj dobio na raspolaganje ugovorenu svotu, a tuženik dobiva otplatom glavnicu i kamate te se sukladno odredbi čl.9. Zakona o obveznim odnosima je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, što je i učinjeno s obje ugovorne strane do prijevremene otplate kredita. Uz to i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/17-10 izražava stajalište da primjenom odredaba čl.1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenoga novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata te eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa s obzirom da to nisu bitni elementu ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih ne povlači ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Također i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a pozivom na presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. te primjenom čl.6.st.1. Direktive 93/13/EEZ navodi da se želi ponovno uspostaviti ravnoteža između stranaka odnosno trgovca i potrošača a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe. Neovisno o tomu što se ova presuda Suda Europske unije odnosi na zakonsku konverziju, bitno je njeno tumačenje navedenog čl.6. st.1. navedene Direktive, tj. da unatoč nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF- u ugovor obvezuje nadalje parnične stranke do otplate, ako je u stanju nastaviti važiti i bez ovih nepoštenih odredaba, što je ovdje slučaj, jer je ugovor ispunjen u cijelosti s obje strane. Ovaj sud ocjenjuje da predmetni ugovor o kreditu može važiti i bez ovih nepoštenih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF-u i promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštenost tj. ništetnost kojih će biti obrazložena potonje glede podrednoga zahtjeva, jer je ugovor ispunjen od strane obje ugovorne strane i upravo utvrđenje ništetnosti takvih nepoštenih ugovornih odredaba moguće je uspostaviti ravnotežu između parničnih stranaka tako što će zbog utvrđenih ništetnosti navedenih ugovornih odredaba posljedica te ništetnosti biti vraćanje onoga što je stečeno bez osnove s tuženikove strane i tako će ugovorne strane biti dovedene u jednak položaj. Konačno, odredba čl.296. Zakona o obveznim odnosima odnosi se na ništetnost pojedinačnih odredaba a ne svih općih uvjeta ugovora te sama po sebi ne može biti osnova za ništetnost cijeloga ugovora o kreditu.

10. Slijedom toga je sud odbio tužbeni zahtjev, jer ugovor može opstati unatoč ništetnosti pojedinih odredaba, posebice o valutnoj klauzuli u CHF- u i promjenjivoj kamatnoj stopi, što će biti obrazloženo nastavno.

11. Sada je pitanje osnovanosti podrednoga zahtjeva.

12. Glede promjenjive kamatne stope, ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

14. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

15. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

16. Na osnovi takvih ugovornih odredaba i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, makar povremeno, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po svojoj naobrazbi- tehničar elektronike i po zanimanju- skladištar.

17. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.

18. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269. st.1. i 2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.

19. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit radi kupnje stana. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

20. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula ništetna, a u oba slučaja ugovori o kreditu mogu opstati bez ovih ugovornih odredaba, kako je obrazloženo i za promjenjivu kamatnu stopu pa je slijedom toga i tužiteljev iskaz u tom dijelu prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga tj. s obzirom na njegovo zanimanje pa tako nije ni mogao znati što znači CHF kao valuta utočišta niti predvidjeti posljedice takvog ugovora te kako je ugovor sastavio neprijeporno sam tuženik to je primjenom odredbe čl.319. st.2. i čl.320. st.1. Zakona o obveznim odnosima ugovor tumačen sukladno tomu da se razumijeva ovaj ugovor kako to odgovara navedenim načelima ugovorenog prava i u korist tuženikovu.

21. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

22. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu te s obzirom na njegovo zanimanje i tuženikovo nastupanje kod pregovora o sklapanju ovog ugovora kako iskazuje ocjenjuje da nije znao niti mogao znati ništa potonje o ovima bitnim činjenicama niti ih je mogao razumjeti.

23. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF- a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute, kao i razlika zbog prijevremene otplate primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na prijevremenu otplatu prijevremenog tečaja na dan isplate kredita i primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu a prijevremenu otplatu prama početnom otplatnom planu te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

24. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 28. svibnja 2020. godine je utvrđeno da je ta razlika za promjenjivu kamatnu stopu 22.904,13 kn, a za razliku u valuti je 29.495,60 kn, a tuženik u podnesku od 16. lipnja 2020. godine iznosi prigovore pravne naravi koji nisu prihvaćeni s obzirom na način određivanja zadatka vještaku, kako je obrazloženo prethodno, dočim tužitelj prigovara sadržajno kao u podnesku od 23. lipnja 2020. godine te vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 25. studenog 2022. godine navodi da prilikom sklapanja dodatka ugovora o kreditu tuženik nije vratio tužitelju preplaćene kamate i razliku tečaja u CHF koje su nastale do trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa do sklapanja ovog dodatka te pretplata po konverziji koju je tuženik utvrdio iznosi 14.839,05 kn, što je uračunato u konverziju no opet nije vratio tužitelju preplaćene kamate i razliku tečaja u CHF od sklapanja ugovora o kreditu do sklapanja dodatka tom ugovoru a prema dodatku ugovora o kreditu ova pretplata po konverziji je uračunana u konverziju te se koristi za namirenje plaćanja tužiteljevih obveza nakon 30. rujna 2015. godine, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i obrazložen, zasnovan na mjerodavnim ispravama u spisu.

25. Sada je prijeporno pitanje zastare.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 14. svibnja 2019. godine.

27. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o namjenskom kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.

28. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

29. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao na tuženikov poziv, a nije imao izbora zbog povećane mjesečne otplate. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

30. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.

31. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

32. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.

33. U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14, Rev 637/2019-2 i Rev 1096/2022-2, ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2, zbog razloga koji su potonje obrazloženi.

34. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos- 1/19 kao u odgovoru na tužbu. Prema stajalištu ovog suda tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine u smislu da tužitelj nema pravnu osnovu iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

35. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u postupku konverzije, a nije ni dokazao da se sporazumio s tužiteljem o načinu korištenja iznosa koji je uplatio temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi, prihvaćajući tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu.

36. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („zatvaranje mjesečnih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova Ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

37. To isto vrijedi i za promjenjivu kamatnu stopu.

38. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač s obzirom na njegovo zvanje i zanimanje te namjenu kredita tj. kupnju nekretnine, sve kako je prethodno obrazloženo.

39. U odnosu na razliku pretplate za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF-u kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem, a u odnosu na ostale učinke koje tužitelj zahtijeva u svoti od 5.896,86 kn riječ je o preostaloj razlici na ime ostalih učinaka poput zaokruživanja kod preračunavanja iznosa, razlika zbog različitog omjera glavnice i kamate u anuitetu i zbog različitih kamatnih stopa slijedom čega sud prihvaća i taj dio nalaza i mišljenja kao stručno i obrazloženo.

40. Stoga je prihvaćen dakle podredni tužbeni zahtjev za 22.904,13 kn tj. 3.039,90 eur s zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od prvog dana nakon uplate kao dana dospjelosti te isto tako i za 29.495,60 kn ili 3.914,74 eur s zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od prvog dana nakon uplate i još 5.896,86 kn tj. 782,65 eur s kamatama od prvog dana nakon konverzije, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl.28.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a na parnični trošak teku po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

41. Točno je da se tuženik na ročištu 6. veljače 2025. godine protivio djelomičnom povlačenju tužbe, kako je navedeno u podnesku tužiteljevom od 7. prosinca 2022. godine. No, isto je tako točno da je tužbom tužitelj zahtijevao više svote od onih u podnesku od 7. prosinca 2022. godine. Međutim, tužitelj je podneskom od 23. lipnja 2020. godine zahtijevao iste svote kao u podnesku od 7. prosinca 2022. godine, a tuženik se nakon primitka podneska od 23. lipnja 2020. godine upustio u raspravljanje i tako sve do podneska od 7. prosinca 2022. godine tj. nije se protivio djelomičnom povlačenju u odnosu na tužbu te je ovaj prigovor neosnovan.

42. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i u cijelosti jer je uspio s podrednim zahtjevom na taj način, neovisno o tomu što je odbijen tužbeni zahtjev i to za tužbu te još četiri obrazložena podneska 7.6.2019., 3.9.2019., 21.4.2020. i 23.6.2020., ročište 17.10.2019.,3.2.2020., 6.6.2022., 10.11.2022. te 6.2.2025. po 250 bodova, a za preostale podneske od 15.5.2019., 22.10.2019. po 50 bodova, koliko je i zahtijevano, za podnesak 10.1.2022. i 7.12.2022. po 100 bodova, podneske 15.6.2022., 4.10.2022., 11.1.2024. i 3.5.2024. po 50 bodova, što je 3.000 bodova ili 6.000,00 eur uz PDV od 1.500,00 eur , što je 7.500,00 eur , uvećano za sudsku pristojbu za tužbu od 292,65 eur te 398,17 eur i 199,08 eur za vještačenje, što je 8.389,90 eur.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka