REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-51/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja EPK, odvjetnice, tuženika osobno i zamjenice punomoćnika tuženika MP, odvjetničke vježbenice, 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EP koji glasi: '' 1. Utvrđuje se da je TUŽENIK JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu dijela njegove nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], Suvlasnički dio: 4516/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) na adresi [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja čini dvoetažni komforni stan oznake S1, koji se sastoji od dvije etaže, neto korisne površine 95,83 čm, sadržaja: donja etaža /podrum/ sa internim stubištem, kupaonica, dvije sobe; gornja etaža: /prizemlje/ sa hodnikom uz stubište, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak , blagovaonica, soba i balkon, neodvojivo povezano sa vlasništvom vanjske terase neto korisne površine 5,31 čm, pripadajućim kućnim vrtom u dvorišnom dijelu neto korisne površine 14,60 čm, neodvojivo povezano sa vlasništvom spremišta u podrumu neto korisne površine 4,71 čm i neodvojivo povezano sa vanjskim parkirališnim mjestom P1 neto korisne površine 3,11 čm i parkirališnim mjestom P2 neto korisne površine 2,92 čm te osobno uznemiravao tužitelja hodanjem po tužiteljevom posjedu i činidbom mjerenja, a potom i verbalnim i fizičkim napadom i to sve na posjedu tužitelja na vanjskom parkirališnom mjestom P1 neto korisne površine 3,11čm pa se tuženiku ubuduće zabranjuje svako neovlašteno dolaženje na posjed tužitelja te svako takvo i tome slično uznemiravanje tužiteljeva posjeda u opisanom dijelu i to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju EP naknaditi tuženiku JP parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EP za naknadu parničnog troška u iznosu od 775,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. travnja 2020. navodi da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio 4516/10000 etažno vlasništvo (E-1) na adresi [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina], u naravi dvoetažni komforni stan S1, koji se sastoji od dvije etaže, neto korisne površine 95,83 čm sadržaja: donja etaža (podrum) sa internim stubištem, kupaonica, dvije sobe; gornja etaža: (prizemlje) sa hodnikom uz stubište, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, blagovaonica, soba i balkon, neodvojivo povezano s vlasništvom vanjske terase neto korisne površine 5,31 čm, pripadajućim kućnim vrtom u dvorišnom dijelu neto korisne površine 14,60 čm, neodvojivo povezano s vlasništvom spremišta u podrumu neto korisne površine 4,71 čm i neodvojivo povezano s vanjskim parkirališnim mjestom P1 neto korisne površine 3,11 čm i parkirališnim mjestom P2 neto korisne površine 2,92 čm. Ističe kako je tuženik susjed tužitelja te je 17. ožujka 2020. u jutarnjim satima došao osobno na posjed tužitelja te osobno uznemiravao tužitelja hodanjem po tužiteljevom vlasništvu i posjedu te je najmanje pola sata mjerio tužiteljeve nekretnine iz više kuteva i sve to stajavši na parkirnom mjestu P1 gdje je tužitelj odložio svoj građevinski materijal radi izvođenja radova. Navodi kako je tuženik angažirao geodete koji su tog dana vršili mjerenja po nalogu tuženika, a tužitelj nije dopustio pristup svom posjedu. Na istom mjestu oko 13,00 sati istog dana tuženik je nastavio uznemiravati tužitelja i to na način da je na posjedu nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja fizički napao tužitelja te ga dva puta odgurnuo uslijed čega je tužitelj pao. Tuženik je toga dana bez obzira na zahtjev tužitelja da napusti njegov posjed i dalje uznemiravao tužitelja i vršio razna mjerenja do dolaska geodete. Nakon toga ponovo je ulazio u posjed tužitelja te mu verbalno prijetio i fizički na njega nasrnuo. Uslijed napada i prijetnji tužitelj je napustio svoj posjed i pozvao policiju. Ističe kako je njegova faktična vlast koja se očituje u posjedovanju i korištenju utužene čestice bila ograničena uslijed opisanih radnji tuženika te je došlo do uznemiravanja posjeda. Predlaže donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine pobliže opisane u izreci te osobno uznemiravao tužitelja hodanjem po tužiteljevom posjedu i činidbom mjerenja, a potom i verbalnim i fizičkim napadom pa se tuženiku ubuduće zabranjuje dolaženje na posjed tužitelja te svako takvo i slično uznemiravanje tužiteljevog posjeda, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj vlasnik nekretnine kako je navedeno u tužbi. Osporava da bi smetao tužitelja u posjedu dijela ili cijele nekretnine koje je tužitelj vlasnik. Ističe prigovor prekluzije. Ističe kako u tužbi nije navedeno o kojem dijelu opisane nekretnine se radi i na koji način je smetanje počinjeno, a nedostaje i zahtjev za uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja. Navodi da u dijelu zahtjeva koji se odnosi na uznemiravanje nije jasno naznačeno kako bi to tuženik trebao postupati, odnosno od kojih bi se radnji tuženik trebao suzdržati, odnosno nije razvidno koje su to radnje poduzete da bi se iste mogle smatrati uznemiravanjem posjeda tužitelja od strane tuženika. Zbog toga smatra da je tužba nepodobna za raspravljanje, jer zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi kako iz tužbe nije razvidno da bi tuženik poduzeo radnje koje bi se mogle smatrati protupravnim, upravljenim na uznemiravanje, odnosno oduzimanje posjeda tužitelja niti je nastupila promjena dotadašnjeg načina korištenja nekretnine od strane tužitelja. Navodi kako je tužitelj protiv tuženika i njegove supruge pokrenuo postupak pred ovim sudom koji se vodi pod posl. br. P-296/20 radi predaje u posjed dijela nekretnine u posjedu tuženika i njegove supruge. Za potrebe tog postupka, a kako bi sudu mogao dostaviti svoje dokazne prijedloge, angažirao je geodeta radi mjerenja u svrhu provjere geodetske situacije koju je dostavio tužitelj u tom sudskom postupku. Iz tog je razloga zajedno s geodetom, u nastojanju da izvrši provjeru navoda tužitelja, pokušao pristupiti izmjeri sporne površine. Ističe kako pokušajem vršenja mjerenja nije poduzeo nikakve protupravne radnje koje bi bile usmjerene na oduzimanje posjeda ili uznemiravanje posjeda tužitelja. Svojim ponašanjem nije ugrozio faktičnu vlast tužitelja nad njegovom nekretninom na takav način da bi se to moglo smatrati smetanjem odnosno uznemiravanjem posjeda tužitelja. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u fotografiju (list 4), zk izvadak (list 5-6), tužbu iz predmeta posl. br. P-296/20 (list 17-18), geodetsku situaciju stvarnog stanja s uklopljenim katastarskim planom (list 19-21), optužni prijedlog od 4. svibnja 2020. (list 33-37), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 43-44), tuženika (list 44-45, 46-47), svjedoka ĐP (list 57-58), svjedokinje EPK (list 58- 59), svjedoka OP (list 60-61), svjedoka PP (list 61-62), izvršen je uvid u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp J-1447/2020 od 15. studenoga 2021. (list 66-78), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ŽP (list 82-83), svjedoka DP (list 83-84), svjedoka ČP (list 84-85), očevidom na licu mjesta (list 127-144), pregledavanjem videozapisa (list 153), izvršen je uvid u presudu Visokog prekršajnog suda RH posl. br. Ppž-1538/2022 od

10. siječnja 2024. (list 156-158).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite posjeda nekretnine tužitelja pobliže opisane u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine pobliže opisane u izreci. Sporno je je li nastupila prekluzija prava tužitelja na traženje posjedovne zaštite te predstavlja li opisani događaj čin smetanja posjeda.

7. Uvidom u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br Pp J- 1447/2020 od 15. studenoga 2021. utvrđeno je kako je istom tuženik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je dana 17. ožujka 2020. u 13,30 sati u neograđenom dvorištu između kuća [adresa] i [adresa] remetio javni red i mir na način da je u dva navrata rukama o prsa odgurnuo susjeda, ovdje tužitelja, koji je u oba navrata pao na ciglane blokove te udario glavom i leđima o iste pa je kažnjen novčanom kaznom.

8. Uvidom u presudu Visokog prekršajnog suda RH posl. br. Ppž-1538/2022 od 10. siječnja 2024. utvrđeno je da je ovdje tuženik JP oslobođen optužbe da bi 17. ožujka 2020. u 13,30 sati u neograđenom dvorištu između kuća [adresa] i [adresa] remetio javni red i mir, odgurnuvši u dva navrata rukama o prsa susjeda EP, koji je u oba navrata pao na ciglene blokove i udario leđima i glavom o iste.

9. Iz iskaza svjedoka ĐP proizlazi da je spornog dana došao kao geodet utvrditi stanje međe prema stanju u službenoj evidenciji katastarskog operata, a angažirao ga je tuženik. Toga dana zajedno s kolegom, u nazočnosti tuženika, snimao je među između parcela tužitelja i tuženika. U jednom trenutku je bila potreba da se premjeste na drugu točku snimanja na toj međi te su krenuli hodanjem po, među strankama, spornom zidiću. Navodi kako se tada pojavio tužitelj i povikao kako ne smiju tuda prolaziti. Ističe kako mu je tuženik rekao da može proći preko zidića. Tužitelj i tuženik su se počeli prepirati, svađati, a došlo je i do fizičkog kontakta u vidu naguravanja. Na međi se nalazi samo jedan betonski zid koji je jasno fizički vidljiv i koji je na istočnom dijelu gdje se događaj dogodio visine poput jedne stepenice, ali se dalje razvija zbog razlike u visini terena i do visine oko 3 m. Riječ je o jasno vidljivom potpornom betonskom zidu. Misli da su na istočnom dijelu međe na zemlji bliže tuženikovoj parceli, praktički spojeno s ovim velikim zidom naznake i još jednog građevinski nižeg betonskog zida. Ne zna reći tko je prvi započeo fizički obračun, niti gdje je točno tko od njih stajao, ali mu se čini da je tuženik stajao na zidiću, a tužitelj na svojoj parceli odmah do zida.

10. U svom iskazu svjedokinja EPK navodi kako je toga dana bila u svom stanu zajedno s tužiteljem koji je njezin suprug, njegovim ocem i bratom. Gledali su kroz prozor kako tuženik stalno dolazi do njihove parcele i nešto mjeri metrom, a potom su se pojavili i geodeti pa je njezin suprug izašao na dvorište i povikao da to ne mogu činiti. Geodeti su se odmaknuli, a tuženik nije nego je otvorenim dlanom, udarcem u prsa, odgurnuo tužitelja koji je pao na leđa na građevinski materijal. Kada se podigao, tuženik ga je i drugi put odmah odgurnuo te je ovaj ponovo pao. Prije tog događaja tuženik je cijelo jutro nešto mjerio i dolazio ne samo na spornu među nego i na njihov parking oznake P1, a nakon fizičkog obračuna ni tuženik ni geodeti više nisu dolazili na njihovu parcelu. Nakon spornog dana tuženik je još par puta ponovo šetao po spornoj međi i po parkingu P1, ali povodom toga nisu pokretali postupke. Sve je to vidjela s prozora na južnoj strani koji gleda ravno na spornu među. Parking P1 nije ograđen i na njega se može pristupiti. U vrijeme spornog događaja na parkingu se nalazio građevinski materijal.

11. U svom iskazu OP navodi kako je toga dana bio u kući svog sina, ovdje tužitelja. Gledao je kroz prozor stana koji je u prizemlju i vidio je da je susjed šetao po dva parkirna mjesta njegovog sina, a da su s njim bila još dva geodeta, koji nisu hodali po tužiteljevom posjedu. U jednom trenutku tužitelj je izašao iz kuće i opomenuo tuženika da nema tu što mjeriti na njegovom posjedu. Tuženik je tada, objema rukama, udarcem u prsa, odgurnuo tužitelja koji je pao krećući se unatrag na građevinski materijal, a kad se pridigao tuženik ga je još jedanput na isti način odgurnuo te je tužitelj na isti način pao.

12. U svom iskazu PP navodi kako je predmetnog dana uz kolegu bio angažiran od strane tuženika za snimanje posjeda. U jednom trenutku je došao tužitelj žalio se kako su ušli u njegov posjed. Započela je prepirka između tužitelja i tuženika te je u jednom trenutku tužitelj pao na leđa. Nije vidio način na koji je pao, niti zbog čega je pao. Nije bio na parceli tužitelja prilikom mjerenja, jer je bio za mjernim instrumentom na ulici. Tužitelj i tuženik u trenutku prepirke i pada tužitelja su bili u blizini zidića na njihovoj međi, ali ne zna gdje se točno tko nalazio. Misli da su tuženik i njegov kolega bili na parceli tuženika, a tužitelj na parkingu na svojoj parceli, dakle, svaki s jedne strane zidića.

13. Svjedokinja ŽP navodi kako je njezin suprug, ovdje tuženik angažirao geodeta za sveobuhvatnu izmjeru s obzirom da ih je tužitelj tužio zbog međe. Geodeti su najprije mjerili ulicu Dunjevac, potom odvojak Dunjevac, a potom njihovu česticu što je tužitelj očito vidio i postao nervozan pa je došao do tuženika koji se nalazio na zidiću, koji predstavlja samu među. To je onaj od dva paralelna zidića koji je bio bliži njihovom dvorištu, dakle, njihov zidić dužine 18 m. Tužitelj je došao do njega i stao na paralelni zidić koji se nalazi na tužiteljevoj čestici i jednom nogom stao na nogu njezinog supruga. Tuženik mu je rekao da makne nogu, tužitelj je to odbio učiniti, tužitelj je potom dignuo ruke prema tuženiku na što je tuženik reagirao na način da ga je primio za ruke i spustio na građevinski materijal koji se nalazio na tužiteljevom parkirališnom mjestu. Tužitelj je ustao i to ponovo napravio pa ga je tuženik ponovo spustio na isti način. Nakon toga njezin suprug nije odlazio na čestice tužitelja. Stajala je iza leđa svog supruga udaljena od njega 4-5 m u njihovom dvorištu.

14. Svjedoci DP i ČP, sinovi tuženika, suglasno su iskazivali da im je poznato da su njihovi roditelji zaprimili tužiteljevu tužbu radi uređenja međe i da su zbog toga angažirali geodete kako bi obavili mjerenje. Nisu svjedočili događajima toga dana, nego su tamo došli na poziv njihove majke kada je na mjestu događaja već bila i policija. Ističu kako njihov otac nakon tog događaja nije hodao po tužiteljevoj čestici niti je imao takvu namjeru. Navode kako su parkirališna mjesta tužitelja bila zakrčena građevinskim materijalom zbog čega nije niti bilo moguće po njima hodati osim možda uz sam rub međe.

15. U svom iskazu tužitelj navodi kako je toga dana zatekao tuženika s geodetima na svoja dva parkirna mjesta kako vrše neka mjerenja bez da su ga bilo što pitali. Rekao je tuženiku da se makne s njegovog posjeda, ali tuženik je to odbijao. Držao se vrlo bezobrazno, odbijao je napustiti njegov posjed, a u jednom trenutku ga je odgurnuo te je pao na leđa. Podigao se, nastavili su se prepirati da bi ga nakon par minuta ponovo na isti način gurnuo te je pao na isti način. To je trajalo od ujutro do 13,30 sati. Cijelo to vrijeme tuženik nije napuštao njegov posjed nego je cijelo vrijeme zajedno s geodetima vršio mjerenja. Fizički nasrtaj je bio oko 13,00 sati. Govorio je tuženiku i geodetima da se maknu, geodeti su se maknuli, ali tuženik je odbijao maknuti se s njegovog posjeda. Naguravanje se dogodilo na njegovom parkingu oznake P1. Prilikom nasrtaja tuženik se nalazio na zidiću koji je sastavni dio parkirnog mjesta P1. Taj zidić nije međa, nego pripada parkingu P1, a tuženik je jednom nogom stajao na njemu, a drugom nogom na parkirnom mjestu. Zidić je visine oko 6 cm, a širok manje od 10 cm. Na tom mjestu je samo jedan zidić iza kojeg je u smjeru tuženikove nekretnine rupa. Ne postoje dva paralelna zidića.

16. Tuženik u svom iskazu navodi kako je njegova ograda kod parkinga P1 porušena 2005. zajedno sa zidićem ispod ograde i umjesto toga je na istom mjestu napravio na svojoj parceli zaštitni zid širine oko 30 cm na vrhu koje su poslagane blok cigle. To je njegov zaštitni zid izgrađen 2005., a odmah do njega je na tužiteljevoj parceli paralelni zid koji pripada tužitelju širine 20 cm, koji su sagradili tužiteljevi prednici negdje u isto vrijeme. To nije bio fizički nasrtaj na tužitelja. Stajao je na svom zidu i nije prešao na tužiteljev zid niti na njegovu parcelu. Tužitelj je lijevom nogom stao na njegovu desnu nogu i prešao na njegovu parcelu pa je tražio da makne nogu. Tužitelj je bio nervozan, podigao je svoje ruke iznad njegovih ramena te je podigao desnu nogu da ga udari. Tada je podigao njegove ruke još više u zrak, pomaknuo svoju lijevu nogu kako bi spriječio udarac između njegovih nogu, a tužitelj je na to praktički sjeo na svoj otpad. Nakon tri minute tužitelj je to isto ponovio te potom na isti način sjeo. Međa između nekretnina tužitelja i tuženika je ukupne dužine oko 17,70 m do 17,90 m. Stari vlasnici nekretnine tužitelja i tuženik zajedno su podizali zidić, odnosno svako je podizao zidić na svojoj strani međe i između tuženika i starih vlasnika tužiteljeve nekretnine nije bilo spora. Nije hodao po tužiteljevoj nekretnini kao ni geodeti koje je angažirao. Navodi kako su geodeti zamolili tužitelja da pristupe na njegovu nekretninu radi uzimanja potrebnih kvota, ali tužitelj je to odbio. Potvrđuje da je na fotografiji koja se nalazi u spisu (list 4) i na istoj se svojom desnom nogom nalazi na zidiću koji pripada tužitelju i njegovom parkingu, dok lijevom nogom stoji na svojoj nekretnini. Osporava da bi ta fotografija nastala spornog dana.

17. Na očevidu održanom 15. listopada 2024. stranke su pokazale mjesto na kojem su stajale u trenutku sukoba. Tako tužitelj navodi da je stajao na mjestu ispred, prema stanju u trenutku održavanja očevida, lijevog krila ulaznih vrata. Tuženik navodi da je stajao na svojem zidu na ciglama, a da je tužitelj stajao na svom zidu koji je bio u ravnini s preostalim terenom ispred ulaznih vrata tužitelja. Navode tužitelja na očevidu je potvrdila svjedokinja EPK, a navode tuženika svjedokinja ŽP, svjedoci PP i ĐP upitani na očevidu, nisu mogli sa sigurnošću iskazati je li se tuženik toga dana kretao po nekretnini tužitelja.

18. Sud je povjerovao iskazima svjedoka ĐP i ŠP jer su isti pred sudom i na očevidu iskazivali iskreno i uvjerljivo, a uostalom nezainteresirani su za ishod postupka, budući da, za razliku od drugih svjedoka, nisu u obiteljskim odnosima sa strankama u ovom postupku. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka DP i ČP jer isti nisu bili prisutni događaju koji je tužitelj označio kao čin smetanja njegovog posjeda te su na mjesto događaja došli tek kasnije po pozivu svoje majke i nakon dolaska policije. Sud je povjerovao iskazu tužitelja i svjedoka EPK i AP jer su iskazivali suglasno i uvjerljivo, njihovi iskazi nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka ĐP i PP, kao i drugim izvedenim dokazima, odnosno presudama Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp J-1447/2020 od 15. studenoga 2021. i Visokog prekršajnog suda RH posl. br. Ppž-1538/2022 od 10. siječnja 2024. u kojima je opisan isti događaj.

19. Sud nije povjerovao iskazima tuženika i svjedokinje ŽP, supruge tuženika u dijelu u kojem navode da tuženik spornog dana niti u jednom trenutku nije stao na nekretninu u posjedu tuženika već da je stajao na ciglenom zidiću na nekretnini tuženika, koji se nalazi odmah pored zidića koji je dio nekretnine u posjedu tužitelja, a kako je to tuženik pokazao i na očevidu. Navedeno stoga što je njihov iskaz suprotan iskazu svjedoka ĐP, čijem je iskazu sud povjerovao i koji je nepristrani svjedok u ovom postupku, a koji je iskazao da su i on i tuženik hodali po potpornom betonskom zidiću. S obzirom da je na očevidu utvrđeno postojanje samo jednog betonskog zida (zid na tuženikovoj nekretnini je cigleni zid i nalazi se uz betonski potporni zid), za kojeg između stranaka nije sporno da je u posjedu tužitelja, to je, imajući na umu iskaz svjedoka ĐP, sud utvrdio da je tuženik zasigurno u nekom trenutku toga dana dok su geodeti PP i ĐP vršili potrebna mjerenja, hodao po betonskom zidiću u posjedu tužitelja, a kako to u postupku tvrde tužitelj i svjedoci EPK i OP.

20. Iz dostavljene fotografije i videosnimke razvidno je da je tuženik s metrom u rukama stajao na betonskom zidiću koji je u posjedu tužitelja. Tuženik nije ni osporio da na fotografiji dostavljenoj uz tužbu (list 4) stoji na zidiću u posjedu tužitelja. No, kako je tuženik osporio da su fotografija i videosnimka nastali upravo toga dana, a tužitelj nije dokazao suprotno, sud nije na temelju istih utvrđivao okolnosti opisanog čina smetanja. Međutim, činjenica da je na fotografiji i video snimci upravo tuženik koji mjeri metrom i stoji na zidiću u posjedu tuženika, iako možda i nije nastala toga dana, govori u prilog zaključku da je i spornog dana tuženik stajao i hodao na istom zidiću i vršio mjerenja zajedno s geodetima koje je angažirao, a kako su to iskazali svjedoci ĐP, EPK, OP i tužitelj.

21. U odnosu na navode tuženika da video snimku sud uopće ne bi trebao uzeti u obzir s obzirom da je sudu dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, treba reći da je sud predložio izvođenje dokaza pregledom videosnimke još u tužbi, a sud je na ročištu na kojem je zaključio prethodni postupak odredio da će izvesti navedeni dokaz. Stoga ne proizlazi da bi navedeni dokaz bio predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, neovisno o tome kad je faktično snimka dostavljena sudu.

22. Prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

23. S obzirom da se događaj koji tužitelj opisuje u tužbi i označava ga kao čin smetanja posjeda dogodio 17. ožujka 2020., što proizlazi i iz presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp J-1447/2020 od 15. studenoga 2021. i Visokog prekršajnog suda RH posl. br. Ppž-1538/2022 od 10. siječnja 2024., a koju činjenicu da se opisani događaj dogodio toga dana, tuženik određeno nije osporio, to do podnošenja tužbe 16. travnja 2020. nije protekao rok propisan odredbom čl. 21. st. ZV-a. Stoga nije osnovan istaknuti prigovor prekluzije prava.

24. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

25. Dakle, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 21. st. 1. ZV-a posjed je smetan, ako je oduzet ili uznemiren. U ovom konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je njegov posjed uznemiren.

26. Posjed je uznemiren ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena. Međutim, sama činjenica da je posjed objektivno smetan, ne daje nikakvo pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako je posjed smetan nečijim činom smetanja koji svjesno isključuje ili ograničava postojeću posjednikovu vlast namećući svoju ili/i vlast neke druge osobe, a i to samo ako je taj čin smetanja samovlasan.

27. Čin smetanja posjeda je voljni čin neke osobe, kojim ona na predmetu tuđeg posjedovanja izvršava neku svoju faktičnu vlast, čime negira njegovu i nameće svoju faktičnu vlast zadirući u posjed dotadašnjeg posjednika. Da bi neki čin izazvao takve učinke, dakle da bi bio čin smetanja nečijeg posjeda, potrebno je da se njime izvršava faktična vlast na predmetu tuđeg posjedovanja i da se to čini sa sviješću da se time zadire u tuđi posjed. Za izvršavanje vlasti je potrebna volja pa će čin smetanja biti samo onaj koji je poduzet s voljom kakva je potrebna da bi se za sebe ili/i drugoga izvorno, jednostranim činom steklo posjed.

28. Imajući na umu sve navedeno, iako je sud utvrdio da je tuženik doista stajao/hodao na nekretnini u posjedu tužitelja bez tužiteljeve dozvole, takvom radnjom tuženik nije izvršavao svoju faktičnu vlast na posjedu tužitelja, tuženik nije negirao tužiteljevu i nametao svoju faktičnu vlast. Time što je stajao/hodao po dijelu posjeda tužitelja (po betonskom zidiću za kojeg je tuženik u svom iskazu naveo da pripada posjedu tužitelja pa dakle među strankama nije sporno da je betonski zidić u posjedu tužitelja) tuženik nije izvršavao faktičnu vlast u pogledu tužiteljevog posjeda nekretnine, nije nametao svoju faktičnu vlast tužitelju, niti je tuženikovim postupanjem tužiteljeva faktična vlast na bilo koji način ograničena.

29. Također, verbalni i fizički napad koji je tužitelj okarakterizirao kao čin smetanja, a koji fizički nasrtaj tuženika na tužitelja se nedvojbeno dogodio, što proizlazi iz presuda donesenih u prekršajnom postupku, nije bio usmjeren na oduzimanje odnosno uznemiravanje posjeda tužitelja, jer istim tuženik nije pokazao svoju volju za nametanjem faktične vlasti nad dijelom posjeda nekretnine tužitelja. Kako je već navedeno, do sukoba je nedvojbeno došlo, ali sud u postupku nije utvrdio da bi isti bio usmjeren na smetanje posjeda tužitelja, odnosno da je tim napadom tuženik nad posjedom tužitelja nametao neku svoju faktičnu vlast i stoga taj verbalni i fizički napad ne predstavlja čin smetanja posjeda.

30. Uzgred, treba reći da sadržajno činjenični navodi tužbe upućuje na pravnu osnovu uznemiravanja prava vlasništva. Međutim, sud nije mogao tužitelju pružiti navedenu pravnu zaštitu jer je tužitelj podnio tužbu radi smetanja posjeda, njegov je tužbeni zahtjev postavljen isključivo u svrhu zaštite njegovog posjeda, a s obzirom na takvu tužbu i podneseni zahtjev, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a u ovom postupku se raspravljalo samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, dakle nije se raspravljalo niti su se iznosile činjenice koje bi bile odlučne za odluku o zahtjevu za prestanak uznemiravanja prava vlasništva.

31. Uslijed svega navedenog, kako tužitelj nije dokazao da bi opisanim radnjama tuženika tuženik smetao njegov posjed nekretnine, odnosno da ga je uznemirio u njegovom izvršavanju faktične vlasti, namećući svoju faktičnu vlast, to je tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno odredbi čl. 21. i čl. 22. ZV-a, odbijen kao neosnovan.

32. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), a koja Tarifa se primjenjuje s obzirom da je postupka pokrenut u vrijeme važenja navedene Tarife, sve sukladno Tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/2023.) i to u visini 200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (400,00 EUR) i uvećano za PDV (100,00 EUR) iznosi 500,00 EUR.

33. Uslijed toga tuženiku nije dosuđen trošak za pojedine radnje u postupku izvan dosuđene jednokratne nagrade, kako je to zatražio na ročištu održanom 13. siječnja 2025., a s obzirom da odredbama Tarife koja se primjenjuje u ovom postupku nije bilo propisano da su jednokratnom nagradom obuhvaćeni troškovi samo četiri radnje u postupku.

34. Stoga je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR.

35. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku, to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u zatraženom iznosu.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku