REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1301/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, zastupan po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, doneseno po javnom bilježniku Jozi Rotimu, pod poslovnim brojem Ovrv-279/19 od dana 17. siječnja 2019. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio ovršni prijedlog temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi broj gornji. Od tuženice (tada ovršenice) temeljem vjerodostojne isprave zahtjeva isplatu iznosa od 661,77 kuna, te plaćanje troškova ovršnog postupka.

Tuženica je prigovorila ovom rješenju o ovrsi, navodeći da je uplatila određene iznose te prigovara rješenju o ovrsi generalno u cijelosti (list 8 sudskog spisa).

Zbog navedenog je prigovora postupak dalje upućen na rješavanje kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Radi razjašnjenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: izvod iz otvorenih stavki dužnika (list 4 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (listovi 5 i 7 spisa), prigovor na rješenje o ovrsi (list 8 spisa), karticu contracta (list 23 spisa), ispis specifikacije obračuna zateznih kamata (list 24 spisa), zahtjev za trajno isključenje (list 25 spisa) i račune (list 26-33 spisa), a u ponovljenom postupku 38. dodatka okvirnom ugovoru, okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja, aneks broj 1 , 2 i 4(l. 100-126).

Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio i u ovom ponovljenom postupku kao u izreci ove presude u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno je platni nalog ukinut u cijelosti.

Prilikom donošenja ove odluke, sud je imao svakako u vidu da je jedno od osnovnih pravila u parničnom postupku da je teret dokazivanja na tužitelju. Nadalje, odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je stranka dužna iznijeti sve činjenice i i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode protivnika, što znači da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju određenih činjenica, a upravo je odredbama čl. 221. a ZPP-a izričito propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica odlučiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 7 ZPP-a sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

Valja reći, da je tužiteljevo potraživanje – sud analizirao prema priloženoj dokumentaciji koju je tužitelj tijekom postupka dostavio u spis predmeta. Međutim, iz isprava koje je dostavio tužitelj.

Može se zaključiti, međutim, da tužitelj smatra da je cesijom preuzeo potraživanje od telekomunikacijskog operatera Hrvatskog telekoma d.d.

Referirajući se na stava Županijskog suda u Osijeku u odluci poslovni broj. Gž-179/24 od 26. ožujka 2024. godine, valja reći da po shvaćanju ovog suda, ključnu težinu predstavlja činjenica da je tuženica - kao neuka stranka - osporila u bitnom sve – l. 8. spisa tuženica navodi cit.:“ Ovim prigovaram na rješenje o ovrsi br. 279/09 stavi van snage…“ kraj citata, što ovaj sud tumači kao prigovor ovrsi u cijelosti od neuke stranke koja nije vična pravu, pa se drugačije niti ne može izraziti jer niti ne zna.

Činjenica je da je tužiteljica izvršila neka plaćanje ne znači u konkretnom slučaju priznanje duga, je plaćanja koja je izvršila nije izvršila tužitelju, nego telekomunikacijskom operateru – dakle drugom subjektu od tužitelja

Time je tuženica sa uspjehom osporila posljedično i vjerodostojnost tog ugovora, a tužitelj, na kojem je upravo u ovom parnično postupku teret dokazivanja, nije se potrudio predočiti sudu izvornik te isprave radi ocjene ovih relevantnih činjenica.

Bitno je i istaknuti, da i u drugim postupcima koje je vodio ovaj sud, u identičnim situacijama, tužitelj isto dostavljao manjkave preslike ugovora / ili nije dostavio izvornike cesijskih ugovora radi ocjene njihove valjanosti, što je rezultiralo pravomoćnim gubitkom takve vrste parnice za tužitelja od strane drugostupanjskih sudova.

Naime, odredbom čl. 65. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti u cijelosti s time da je odredbom čl. 9. istog zakona propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

U ovom postupku, međutim, i dalje se ne može sa uspjehom zaključiti u kakvom su pravnom odnosu tužitelj i tuženica jer su sve isprave koje su dostavljene u spis usmjerene odnosno se odnose što se tiče računa i korištenja usluga vezane za Hrvatskim telekom, a ne za tužitelja. Niti naknadno dostavljeni ugovori – i aneksi, ne predstavljaju valjanu osnovu za dosuđivanje utuženog iznosa, jer se iz njih uopće ne može zaključiti da je baš riječ o konkretnom potraživanju prema tuženici, a koje je navodno otkupio tužitelj od Hrvatskog telekoma d.d. – crni zamračeni i odštampani papir na l. 103 ne predstavlja po dokaznoj snazi ništa jer je mogao biti odštampan bilo gdje.

Osim toga, ako je i tome tako kako tvrdi tužitelj (iako nije dokazano s uspjehom da jest), nije razvidna nigdje niti cijena kao ključni dio svih ugovora o cesiji, kojem je to navodno učinjeno, s time da sud pazi po službenoj dužnosti na ništetne ugovore u Republici Hrvatskoj.

Posebno valja istaknuti da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, slijedom čega je tužitelj najkasnije u tužbi odnosno u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog bio dužan predložiti sve činjenice i dokaze sukladno odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku, posebno imajući u vidu i odredbu čl. 219. po kojoj je uopće i teret dokazivanja u ovoj parnici na strani tužitelja.

Slijedom navedenoga, valjalo je platni nalog ukinuti u cijelosti kako je prethodno navedeno.

Tužitelj je opet izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

Zagreb, dana 27. veljače 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženoj