Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-3412/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. ON, iz [adresa], 2. KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĐN, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, 5. PN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ČN, ž. O, iz [adresa], 7. DN pok. K, iz [adresa], 8. RN, iz [adresa], 9. IN rođ. DN, iz [adresa], 10. ONŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 11. KNŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije Zagreb, Grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Mati Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državno odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj P-1705/2016 od 16. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj P-1705/2016 od 16. lipnja 2021.

II. Tuženiku i umješaču na strani tuženika se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 3/ ĐN iznos od 10.000.000,00 USD u protuvrijednosti izraženoj u kunama, računajući protuvrijednosti NBH na dan 30. svibnja 1995. godine, te zakonsku zateznu kamatu koja tako na izračunat iznos teče od 30. svibnja 1995. godine do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 3/ ĐN iznos od 46.565.670,00 USD u protuvrijednosti u kunama na dan 22. lipnja 2006. godine, računajući protuvrijednosti po srednjem tečaju "Zagrebačke banke" d. d., te zakonske zatezne kamate koje na istaknuti iznos teku od 22. lipnja 2006. godine do isplate.

II. Dužni su tužitelji solidarno nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.251.750,00 kn u roku od 15 dana.

III. Dužni su tužitelji solidarno nadoknaditi umješaču na strani tuženika troškove postupka u iznosu od 2.100.000,00 kn u roku od 15 dana."

2. Prije naprijed navedene presude, presudom Općinskog suda u Sinju broj 3P-217/10 od 13. studenoga 2012. odlučeno:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima ukupno iznos od 3.000.000,00 kn skupa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. 11. 1996. godine do isplate.,

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,isplatiti tužitelju pod 3/ ĐN iznos od 10.000.000,00 USD u protuvrijednosti izraženoj u kunama, računajući protuvrijednost NBH na dan 30. svibnja 1995. godine , te zakonsku zateznu kamatu koja tako na izračunat iznos teče od 30. svibnja 1995. godine do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 3/ LN iznos od 46.565.670,00 USD u protuvrijednosti u kunama na dan 22. lipnja 2006. godine, računajući protuvrijednost po srednjem tečaju "Zagrebačke banke" d.d., te zakonske zatezne kamate koje na istaknuti iznos teku od

22. lipnja 2006. godine do isplate.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od 6.726.830,00 kn na ime troškova parničnog postupka."

3. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-264/2013 od 25. ožujka 2016. odlučeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sinju broj 3P-217/10 od 13. studenoga 2012. u dijelu pod točkom I. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima ukupno iznos od 3.000.000,00 kn skupa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. 11. 1996. godine do isplate." "Ukida presuda Općinskog suda u Sinju broj 3P-217/10 od 13. studenoga 2012. u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke i predmet se u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

4. Nakon donošenja prvostupanjske presude utvrđeno je da su neki tužitelji umrli te je postupak nastavljen u odnosu na njihove nasljednike tako da je prijašnji tužitelj 3. VN postao tužitelj 4.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužitelji, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Na žalbe tužitelja su odgovorili tuženik i umješač na strani tuženika.

7. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja 3. ĐN, sada tužitelja 4., za naknadu štete u visini vrijednosti iskopane i odvezene gline sa nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u iznosu od 10.000.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti i zahtjev tužitelja 3. ĐN za isplatu iznosa od 46.565.670,00 USD u kunskoj protuvrijednosti za kojeg ovaj tužitelj tvrdi da ga je tuženik stekao bez osnove jer da je eksploatirao glinu sa nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i zahtjev u pogledu parničnog troška.

9. Tijekom postupka sporna je aktivna legitimacija tužitelja ĐN za naknadu štete vezano za korištenje gline sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te isplatu koristi ostvarene od strane tuženika kao stečenog bez osnove.

10. To stoga što je na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. ožujka 2006. tuženik osporavajući navode tužitelja istakao prigovor aktivne legitimacije tužitelja navodeći da je netočno da bi ugrađena glina u HE Peruća bila vlasništvo tužiteljia jer ako je ista bila potrebna za ugradnju u HE Peruča onda se radi o rudnom bogatstvu koje pripada Republici Hrvatskoj. Ujedno, tijekom postupka umješač na strani tuženika Republika Hrvatska podneskom od 25. ožujka 2008. te u nastavku postupka također osporava aktivnu legitimaciju na strani tužitelja navodeći da se u konkretnom slučaju radi o rudnom blagu koje je vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja 3. ĐN za naknadu štete vezanu za korištenje gline sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te isplatu koristi ostvarene od strane tuženika kao stečenog bez osnove. Polazeći od dokaza izvedenih tijekom postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja 3. ĐN i u pogledu tužbenog zahtjeva kojim traži naknada štete koja bi se sastojala u vrijednosti iskopane i odvezene gline s nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u iznosu od 10.000.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti i tužbenog zahtjeva tužitelja pod 3. ĐN za isplatu iznosa od 46.565.670,00 USD u kunskoj protuvrijednosti za kojeg tužitelj VN tvrdi da ga je tuženik stekao bez osnove jer da je eksploatirao glinu sa nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

12. Naime, na temelju nalaza i mišljenja Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba iz studenog 2011. proizlazi da je sa spornog lokaliteta čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u cilju utvrđivanja gline kao mineralne sirovine, odnosno rudnog blaga u smislu Zakona o rudarstvu uzet uzorak za laboratorijska ispitivanja, da je uzeti uzorak u svrhu vještačenja laboratorijski ispitan sukladno Zakonu o rudarstvu i Pravilniku o prikupljanju podataka, načinu evidentiranja i utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina te o izradi bilanci tih rezervi kao sirovina za proizvodnju cigle, odnosno ciglarska glina. Iz mišljenja u tom vještvu proizlazi da prema provedenim istražnim radnjama postoji osnovana sumnja da iskopana glina iz ležišta, odnosno nalazišta Zorica koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina] predstavlja u smislu Zakona o rudarstvu mineralnu sirovinu: ciglarsku glinu i time predstavlja rudno blago Republike Hrvatske.

13. U dopunskom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2020. Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba proizlazi da je svaka glina koja se može koristiti, odnosno pogodna je za izgradnju i sanaciju hidrotehničkih i geotehničkih objekata može se upotrijebiti za proizvodnju grubih keramičkih proizvoda (cigla, crijep i dr.) predstavlja mineralnu sirovinu, da prema rezultatima prvog vještačenja iz studenoga 2011. godine proizlazi da uzeti uzorci s rubova ležišta Zorica predstavlja ciglarsku glinu, poznajući geološke i genetske značajke egzogenih sedimentnih ležišta takvog tipa te uspoređujući kakvoću, teksturu i boju gline s fotografije u trenutku eksploatacije i fotografije uzoraka dolazi se do zaključka da eksploatirana glina jest ciglarska glina i da predstavlja rudno blago RH.

14. U usmenom iskazu kojeg je dao pred prvostupanjskim sudom i odgovarajući na pitanja stranaka dana 5. svibnja 2021. sudski vještak Boris Kruk je iskazao da u cijelosti ostaje pri svom dosadašnjem pisanom nalazu i mišljenju, kao i svom usmenom iskazu koji je već dao pred ovim sudom, te pri dopunskom vještačenju od 23. prosinca 2020. godine. Vještak je iskazao da prilikom izrade prvog nalaza i mišljenja nije imao na uvid cjelokupan spis i dokumentaciju koja je priložena u spisu i zato je izrazio sumnju o kakvoj se konkretno sirovini radi. Prije izrade ovog dopunskog nalaza i mišljenja dobio je na uvid cjelokupan spis predmeta sa dokumentacijom koja je u tom spisu te je osim spisa pregledao i elaborate o rezervama gline na eksploatacijskim poljima gline u razdoblju od 1990. do 1999. godine, iz arhive Ministarstva gospodarstva. Nikakva dodatna geološka istraživanja ni analize nisu vršene. Vještak je izričito naveo da se u konkretnom slučaju radi o ciglarskoj glini. Do zaključka da se radi o ciglarskoj glini došlo se na temelju stručnih saznanja o mineralnim sirovinama, a da je ta ciglarska glina iskopana u konkretnom slučaju vidljivo je iz općeg znanja o glinama. Poznajući geološke i genetske značajke egzogenih sedimentnih ležišta tipa Zorica, te uspoređujući kakvoću, teksturu i boju gline s fotografija slikanih u trenutku eksploatacije i fotografije uzoraka iz gore spomenutog dokumenta, dolazi se do zaključka da eksploatirana glina jest ciglarska glina i da predstavlja rudno blago RH. Prepoznati ciglarsku glinu je najlakši posao u interpretaciji stijena za proizvodnju građevinskih proizvoda iz gline. Principi ekonomske geologije smatraju da su sve stijene ispod pedološkog sloja mineralne sirovine kojima treba utvrditi za što se mogu koristiti, a dalje je sve stvar koliko ih ima, gdje ih ima i stvar potražnje. Ako za njih na tržištu nema potražnje, onda su to izvanbilančne rezerve koje nitko dalje ne želi eksploatirati jer nemaju ekonomsku učinkovitost. To je opće u ekonomskoj geologiji. Nadalje, vještak je iskazao da je izrada elaborata nužna da bi se utvrdile količine i detaljno kakvoća, a nije nužna da bi se utvrdilo da bi se radilo o rudnom blagu jer se mineralne sirovine istražuju prvo regionalnim istraživanjima na temelju kojih se izdvaja potencijalni prostor za zadanu mineralnu sirovinu te se na temelju toga rade prospekcijski istražni radovi prema Zakonu o geološkim istraživanjima iz 1986. koji je vrijedio prema Zakonu o preuzimanju iz 1991. koji vrijedi i dan danas. Za fotografije na koje se poziva vještak je naveo da se fotografije nalaze u osnovnom vještvu, te je te fotografije preuzeo iz Zbornika radova međunarodne konferencije o sanaciji brane Peruća, Brela 1995. izdavač: HEP i Hrvatsko društvo za velike brane, a kasnije je fotografije sa očevida on sam izradio. Fotografije su samo dodatan dokaz, geolozima dovoljan uz sve one podatke iz spisa da se radi o rudnom blagu. Zaključno vještak Boris Kruk je iskazao da se u konkretnom slučaju radi o vrsti gline koja se zove ciglarska glina, te se ciglarska glina prema Zakonu o rudarstvu smatra mineralnom sirovinom, odnosno rudnim blagom. Iskazao je da je 100% siguran da se ovdje radi o ciglarskoj glini. Ona predstavlja mineralnu sirovinu odnosno rudno blago prema Zakonu o rudarstvu.

15. Prvostupanjski sud je pravilno, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba jer je izrađeno stručno na temelju uzetog uzorka za laboratorijska ispitivanja sa spornog lokaliteta, dokumentacije u predmetnom spisu, dodatnim pregledom dokumentacije, laboratorijskim ispitivanjem uzetog uzorka, a nalaz i mišljenje nisu proturječni.

16. Prema odredbama članaka 1., 2. i 3. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" broj 27/1991, 26/1993, 29/1994, 92/1994, 114/2001, 100/2004, 75/2009), rudno blago je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim zakonom. Rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske. Rudnim blagom, prema ovom zakonu, smatraju se sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama (u daljem tekstu: mineralne sirovine). Mineralnim sirovinama, prema ovom zakonu, smatraju između ostalih i nemetalne mineralne sirovine - grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat, gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, keramička i vatrostalna glina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne sirovine za industrijsku preradu, tehničko-građevni kamen, građevni pijesak i šljunak, te ciglarska glina.

17. Kako je, uzimajući u obzir vještačenje, nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o ciglarskoj glini koja se prema odredbama Zakona o rudarstvu smatra mineralnom sirovinom koje se smatraju rudnim blagom ista je temeljem Zakona o rudarstvu u vlasništvu Republike Hrvatske te nije osnovan zahtjev tužitelja ĐN za naknadu štete i stjecanje bez osnove zbog korištenja opekarske gline s zemljišta za koje je on suvlasnik u određenom suvlasničkom dijelu.

18. Prvostupanjski sud je pravilno odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja radi određivanja vještačenja po vještaku rudarske struke jer je u cijelosti prihvaćeno vještačenje Hrvatskog geološkog instituta, a prema iskazu vještaka Borisa Kruka o tome da li je nešto mineralna sirovina, odnosno rudno blago ovlašteni su nalaz i mišljenje dati te imaju dovoljno stručnog znanja i geolog i rudar. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja radi izuzeća vještaka mr. sc. Borisa Kruka, kao neosnovan. Naime, činjenica da je mr. sc. Boris Kruk rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 17. travnja 2020. godine imenovan u Povjerenstvo za utvrđivanje mineralnih sirovina ne predstavlja razlog za njegovo izuzeće jer navedeno Ministarstvo, a niti Povjerenstvo nisu stranke u ovom postupku.

19. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku o troškovima parničnog postupka sukladno odredbama članka 154. stavka 1. i članka 161. ZPP-a te sukladno Tbr. 7., Tbr. 9., 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019). Troškovi tuženika se odnose na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sljedeće radnje: raspravu 23. 03. 2006., podnesak 18. 04. 2006., rasprave 20. 04. 2006., 17. 05. 2006., 26. 06. 2006., podnesak 26. 06. 2006., rasprave 01. 09. 2006., 03. 11. 2006., 13. 04. 2007., 14. 05. 2007., 29. 06. 2007., 06. 09. 2007., podnesak 06. 09. 2007., rasprave 12. 10. 2007., 06. 10. 2010., podnesak 04. 11. 2010., rasprave 05. 11. 2010., 08. 12. 2010.,13, 01. 2011., 06. 07.2011., 13. 01. 2012.,06. 04. 2012., 01. 10. 2012., 29. 10. 2012., podnesak, 17. 01. 2017., rasprave 17. 01. 2017., 12. 02. 2021., 23. 02. 2021., 07. 04. 2021., 05. 05. 2021. po 10000 bodova, žalba 08. 01. 2008 12500 bodova, podnesak 28. 12. 2010., 29. 03. 2011., 08. 06. 2011., žalba 24.12.2012 12500 bodova, odgovor na reviziju 12500 bodova, podnesak 25. 11. 2016., 31. 01. 2017., 08. 03. 2018., 08. 02. 2019., 07. 01. 2021 po 50 bodova. Sveukupan trošak tuženika po bodovima pomnoženo sa 10,00 kuna po bodu iznosi 3.379,500,00 kn te PDV u iznosu od 844.875,00 kn daje sveukupan trošak od 4.224.375,00 kuna. Troškovi vještačenja iznose sveukupno 7.375,00 kn, sudska pristojba odgovora na tužbu 5.000,00 kn, sudska pristojba za dvije žalbe sveukupno 10.000,00 kuna te sudska pristojba odgovora na reviziju 5.000,00 kuna. Sveukupan trošak tuženika tako iznosi 4.251.750,00 kuna. Troškovi umješača na strani tuženika se odnose na podnesak od 25. 3. 2008., ročište 03. 09. 2010., podnesak 21. 09. 2010., ročište 05. 11. 2010., podnesak 07. 12. 2010., ročišta 08. 12. 2010., 13. 01. 2011., 06. 07. 2011., podnesak 14. 10. 2011., 12. 01. 2012., ročište 13. 01. 2012., 06. 04. 2012., 01. 10. 2012., 29. 10. 2012., žalba 27. 12. 2012., podnesak 17. 01. 2017., ročište 17. 01. 2017., podnesak 18. 02. 2021., ročište 23. 02. 2021., rasprava 07. 04. 2021., 05. 05. 2021. po 10000 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kuna po bodu daje sveukupan iznos od 2.100.000,00 kuna.

20. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a

21. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Tuženiku i umješaču na strani tuženika nije dosuđen parnični trošak sastava odgovora na žalbe jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 27. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić