Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-815/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević& partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 11. studenog 2024., u prisutnosti pun. tužitelja te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8 stavka 2 ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 27.08.2004. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio 01.04.2009. i 12.10.2010.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7 u dijelu kojim je ugovoren povrat obveza iz ugovora obračunat po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 27.08.2004.

III. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 360,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,01 eur od 01.11.2004. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.04.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.05.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.06.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.08.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.09.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.10.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.12.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.01.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.03.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.04.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.05.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.06.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.07.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.08.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.09.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.11.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.02.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.03.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.05.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.07.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.08.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.09.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.10.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.11.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eur od 01.12.2007. pa do isplate

- iznos od 2,37 eur od 01.02.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.03.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.04.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.05.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.06.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.07.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.08.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.09.2008. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.10.2008. pa do isplate

- iznos od 2,35 eur od 01.11.2008. pa do isplate

- iznos od 2,35 eur od 01.12.2008. pa do isplate

- iznos od 2,35 eur od 01.01.2009. pa do isplate

- iznos od 2,36 eur od 01.02.2009. pa do isplate

- iznos od 2,34 eur od 01.03.2009. pa do isplate

- iznos od 2,34 eur od 01.04.2009. pa do isplate

- iznos od 15,68 eur od 01.05.2009. pa do isplate

- iznos od 15,67 eur od 01.06.2009. pa do isplate

- iznos od 15,66 eur od 01.07.2009. pa do isplate

- iznos od 15,65 eur od 01.08.2009. pa do isplate

- iznos od 15,64 eur od 01.09.2009. pa do isplate

- iznos od 15,63 eur od 01.10.2009. pa do isplate

- iznos od 15,62 eur od 01.11.2009. pa do isplate

- iznos od 15,61 eur od 01.12.2009. pa do isplate

- iznos od 15,59 eur od 01.01.2010. pa do isplate

- iznos od 15,58 eur od 01.02.2010. pa do isplate

- iznos od 15,57 eur od 01.03.2010. pa do isplate

- iznos od 15,56 eur od 01.04.2010. pa do isplate

- iznos od 15,54 eur od 01.05.2010. pa do isplate

- iznos od 15,53 eur od 01.06.2010. pa do isplate

- iznos od 15,52 eur od 01.07.2010. pa do isplate

- iznos od 15,50 eur od 01.08.2010. pa do isplate

- iznos od 15,49 eur od 03.09.2010. pa do isplate

- iznos od 15,47 eur od 05.10.2010. pa do isplate

- iznos od 6,31 eur od 04.11.2010. pa do isplate

- iznos od 6,30 eur od 08.12.2011. pa do isplate

- iznos od 6,29 eur od 05.01.2011. pa do isplate

- iznos od 6,29 eur od 09.02.2011. pa do isplate

- iznos od 6,28 eur od 07.03.2011. pa do isplate

- iznos od 6,27 eur od 05.04.2011. pa do isplate

- iznos od 6,27 eur od 04.05.2011. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja od 01.11.2004. do 31.12.2007. iznosi 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. iznosi 14 % godišnje, a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 5.257,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 3,13 eur od 01.10.2004. pa do isplate

- iznos od 5,27 eur od 01.11.2004. pa do isplate

- iznos od 11,80 eur od 01.12.2004. pa do isplate

- iznos od 8,63 eur od 01.01.2005. pa do isplate

- iznos od 1,54 eur od 01.02.2005. pa do isplate

- iznos od 3,79 eur od 01.03.2005. pa do isplate

- iznos od 4,90 eur od 01.11.2008. pa do isplate

- iznos od 8,30 eur od 01.01.2009. pa do isplate

- iznos od 9,68 eur od 01.02.2009. pa do isplate

- iznos od 11,08 eur od 01.03.2009. pa do isplate

- iznos od 6,91 eur od 01.04.2009. pa do isplate

- iznos od 6,82 eur od 01.05.2009. pa do isplate

- iznos od 2,13 eur od 01.06.2009. pa do isplate

- iznos od 2,88 eur od 01.09.2009. pa do isplate

- iznos od 3,23 eur od 01.12.2009. pa do isplate

- iznos od 6,93 eur od 01.01.2010. pa do isplate

- iznos od 11,76 eur od 01.02.2010. pa do isplate

- iznos od 10,60 eur od 01.03.2010. pa do isplate

- iznos od 18,91 eur od 01.04.2010. pa do isplate

- iznos od 17,11 eur od 01.05.2010. pa do isplate

- iznos od 19,09 eur od 01.06.2010. pa do isplate

- iznos od 41,22 eur od 01.07.2010. pa do isplate

- iznos od 36,32 eur od 01.08.2010. pa do isplate

- iznos od 53,73 eur od 03.09.2010. pa do isplate

- iznos od 43,32 eur od 05.10.2010. pa do isplate

- iznos od 34,42 eur od 04.11.2010. pa do isplate

- iznos od 81,25 eur od 08.12.2011. pa do isplate

- iznos od 69,75 eur od 05.01.2011. pa do isplate

- iznos od 57,76 eur od 09.02.2011. pa do isplate

- iznos od 59,24 eur od 07.03.2011. pa do isplate

- iznos od 52,98 eur od 05.04.2011. pa do isplate

- iznos od 62,55 eur od 04.05.2011. pa do isplate

- iznos od 84,36 eur od 03.06.2011. pa do isplate

- iznos od 76,02 eur od 05.07.2011. pa do isplate

- iznos od 122,54 eur od 03.08.2011. pa do isplate

- iznos od 124,15 eur od 05.09.2011. pa do isplate

- iznos od 86,79 eur od 04.10.2011. pa do isplate

- iznos od 84,72 eur od 04.11.2011. pa do isplate

- iznos od 78,12 eur od 06.12.2011. pa do isplate

- iznos od 86,17 eur od 05.01.2012. pa do isplate

- iznos od 91,88 eur od 03.02.2012. pa do isplate

- iznos od 91,50 eur od 05.03.2012. pa do isplate

- iznos od 87,84 eur od 04.04.2012. pa do isplate

- iznos od 89,62 eur od 04.05.2012. pa do isplate

- iznos od 92,02 eur od 05.06.2012. pa do isplate

- iznos od 89,78 eur od 03.07.2012. pa do isplate

- iznos od 90,59 eur od 03.08.2012. pa do isplate

- iznos od 87,32 eur od 05.09.2012. pa do isplate

- iznos od 82,64 eur od 02.10.2012. pa do isplate

- iznos od 88,72 eur od 05.11.2012. pa do isplate

- iznos od 86,70 eur od 05.12.2012. pa do isplate

- iznos od 90,01 eur od 04.01.2013. pa do isplate

- iznos od 83,51 eur od 05.02.2013. pa do isplate

- iznos od 86,45 eur od 04.03.2013. pa do isplate

- iznos od 89,27 eur od 04.04.2013. pa do isplate

- iznos od 85,37 eur od 06.05.2013. pa do isplate

- iznos od 78,96 eur od 06.06.2013. pa do isplate

- iznos od 75,53 eur od 03.07.2013. pa do isplate

- iznos od 80,60 eur od 07.08.2013. pa do isplate

- iznos od 82,75 eur od 04.09.2013. pa do isplate

- iznos od 87,69 eur od 03.10.2013. pa do isplate

- iznos od 85,46 eur od 05.11.2013. pa do isplate

- iznos od 87,38 eur od 05.12.2013. pa do isplate

- iznos od 84,46 eur od 08.01.2014. pa do isplate

- iznos od 79,59 eur od 07.02.2014. pa do isplate

- iznos od 80,81 eur od 10.03.2014. pa do isplate

- iznos od 80,34 eur od 03.04.2014. pa do isplate

- iznos od 78,59 eur od 06.05.2014. pa do isplate

- iznos od 76,43 eur od 05.06.2014. pa do isplate

- iznos od 78,58 eur od 03.07.2014. pa do isplate

- iznos od 80,41 eur od 06.08.2014. pa do isplate

- iznos od 82,24 eur od 03.09.2014. pa do isplate

- iznos od 82,91 eur od 06.10.2014. pa do isplate

- iznos od 84,95 eur od 05.11.2014. pa do isplate

- iznos od 86,18 eur od 04.12.2014. pa do isplate

- iznos od 86,03 eur od 07.01.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 04.02.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 04.03.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 03.04.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 06.05.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 03.06.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 03.07.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 06.08.2015. pa do isplate

- iznos od 86,86 eur od 03.09.2015. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja od 1.10.2004. do 31.12.2007. iznosi 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. iznosi 14 % godišnje, a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, počevši od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 661,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 3,43 od 02.04.2005. pa do isplate,

- EUR 2,70 od 02.05.2005. pa do isplate,

- EUR 3,49 od 02.06.2005. pa do isplate,

- EUR 8,56 od 02.07.2005. pa do isplate,

- EUR 9,79 od 02.08.2005. pa do isplate,

- EUR 2,40 od 02.09.2005. pa do isplate,

- EUR 3,74 od 02.10.2005. pa do isplate,

- EUR 4,20 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 4,48 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 4,22 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 6,52 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 10,38 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 12,33 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 11,60 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 10,88 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 12,30 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 12,74 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 10,25 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 11,06 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 10,92 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 12,07 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 15,36 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 17,57 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 16,54 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 17,14 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 22,73 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 24,11 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 25,92 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 25,90 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 23,42 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 27,12 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 27,21 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 24,61 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 24,90 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 19,45 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 15,75 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 12,09 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 20,67 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 23,05 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 20,45 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 25,63 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 24,47 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 19,35 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 13,54 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 474,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 4,54 od 02.06.2011. pa do isplate,

- EUR 4,53 od 02.07.2011. pa do isplate,

- EUR 4,53 od 02.08.2011. pa do isplate,

- EUR 4,52 od 02.09.2011. pa do isplate,

- EUR 4,51 od 02.10.2011. pa do isplate,

- EUR 16,94 od 02.11.2011. pa do isplate,

- EUR 16,92 od 02.12.2011. pa do isplate,

- EUR 16,90 od 02.01.2012. pa do isplate,

- EUR 16,88 od 02.02.2012. pa do isplate,

- EUR 16,85 od 02.03.2012. pa do isplate,

- EUR 16,82 od 02.04.2012. pa do isplate,

- EUR 16,82 od 02.05.2012. pa do isplate,

- EUR 16,78 od 02.06.2012. pa do isplate,

- EUR 16,76 od 02.07.2012. pa do isplate,

- EUR 16,74 od 02.08.2012. pa do isplate,

- EUR 16,71 od 02.09.2012. pa do isplate,

- EUR 16,69 od 02.10.2012. pa do isplate,

- EUR 16,66 od 02.11.2012. pa do isplate,

- EUR 16,64 od 02.12.2012. pa do isplate,

- EUR 16,62 od 02.01.2013. pa do isplate,

- EUR 16,59 od 02.02.2013. pa do isplate,

- EUR 16,56 od 02.03.2013. pa do isplate,

- EUR 16,53 od 02.04.2013. pa do isplate,

- EUR 16,51 od 02.05.2013. pa do isplate,

- EUR 16,49 od 02.06.2013. pa do isplate,

- EUR 16,46 od 02.07.2013. pa do isplate,

- EUR 16,42 od 02.08.2013. pa do isplate,

- EUR 16,40 od 02.09.2013. pa do isplate,

- EUR 16,37 od 02.10.2013. pa do isplate,

- EUR 16,34 od 02.11.2013. pa do isplate,

- EUR 16,32 od 02.12.2013. pa do isplate,

- EUR 16,28 od 02.01.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.02.2014. pa do isplate,

- EUR 0,17 od 02.03.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.04.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.05.2014. pa do isplate,

- EUR 0,17 od 02.06.2014. pa do isplate,

- EUR 0,17 od 02.07.2014. pa do isplate,

- EUR 0,17 od 02.08.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.09.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.10.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.11.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.12.2014. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.01.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.02.2015. pa do isplate,

- EUR 0,16 od 02.03.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.04.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.05.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.06.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.07.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.08.2015. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.251,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. svibnja 2019. navodi da je s tuženikom 27. kolovoza 2004. zaključio Ugovor o kreditu te da mu je tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 79.190,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu čime je glavnicu i kamate vezao za CHF. Naveo je da je mjesečna rata kredita uz kamatnu stopu od 5,49 % iznosila 485,82 CHF. Naveo je da smatra da su određene odredbe ugovora nepoštene i ništetne te da je tuženik dana 01. travnja 2009. jednostrano promijenio kamatnu stopu dignuvši je na 5,90 % godišnje te da je 12. listopada 2010. ponovno povisio kamatnu stopu na 5,65 % godišnje odnosno da je tuženik dva puta jednostrano promijenio kamatnu stopu pa da su sve promjene rezultirale povećanom otplatnom ratom. Naveo je da je promjena izvršena zakonito da bi mu tuženik tada zasigurno obrazložio razloge promjene te mu objasnio koji elementi utječu na promjenu kamatne stope i zašto. Naveo je da tuženik u vrijeme povoljnih tržišnih prilika nikada nije promijenio tu kamatnu stopu naniže iako da su kamate na CHF u vrijeme trajanja ugovora bile na povijesno najnižim razinama. Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku te da on nije mogao pregovarati o njegovom sadržaju jer da je on u tom odnosu slabija strana pa da je morao prihvatiti sve uvjete koje je tuženik diktirao. Sporna odredba članka 8. stavak 1. i 2. da tuženiku omogućuje mijenjanje kamatne stope bez ikakvog osnovanog razloga, a što da je protivno članku 82. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao uvijek u svoju korist te da iako nisu postojali tržišni uvjeti za to da ju je povisivao pa da je banka kao jača ekonomska strana iskorištavala svoju dominantnu poziciju u odnosu na njega koji na tu promjenu nije mogao utjecati. Naveo je da mu tuženik nije dao nikakvu informaciju o tome na temelju čega i kada misli mijenjati kamatnu stopu te da ta informacija predstavlja bitni uvjet od koga ovisi procjena rizika kojima je on kao potrošač izložen. Naveo je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 utvrdio ništetnost ugovorene valutne klauzule. Naveo je da je u konkretnom slučaju valutna klauzula ništetna zbog toga što stranke o njoj nikad nisu pregovarale. Zbog toga što tuženik mu nikada nije objasnio elemente i kriterije o kojima ovisi promjena tečaja niti je to navedeno u ugovornim odredbama. Zbog toga što ga tuženik nije upoznao sa specifičnostima rizika koji prati ugovorenu valutnu klauzulu u CHF zbog toga što ga je tuženik uvjeravao da je CHF sigurna valuta i da se radi o povoljnom kreditu zbog toga što je tuženik na temelju valutne klauzule svaku preplatu rate zbog povećanja tečaja dobivao u svoju korist. Naveo je da je na temelju takve klauzule tuženik stjecao zaradu iako se nije zaduživao u CHF kako bi kreditirao njega te da takva klauzula je uzrokovala nejednakost između stranaka i da je zbog svega toga Visoki trgovački sud valutnu klauzulu i proglasio ništetnom. Naveo je da mu tuženik nikada nije dao informaciju o tome na temelju čega i kada se mijenja tečaj valute no ta informacija da pretpostavlja bitan uvjet od kojeg ovisi procjena rizika kojima je tužitelj kao potrošač izložen. Naveo je da je banka kao jača ekonomska strana iskoristila svoju dominantnu poziciju odnosno njega koji nije bio upoznat s načinom promjene tečaja te da je iskorištavajući svoj položaj tuženik evidentno uzrokovao očiglednu neravnopravnost u odnosu prava i obveza. Naveo je da je tuženik stekao nešto što je u očitom nesrazmjeru s onim što je dao i što nikako ne opravdavaju pravila o poštenom postupanju. Naveo je da je on kao potrošač u pogledu valutne klauzule ugovorene u CHF bio nezaštićen od strane Hrvatske narodne banke dok je tuženik kao ekonomski i stručno nadmoćna strana iskoristio svoje pozicije i znanje kako bi takvom klauzulom stekao dodatnu zaradu. Naveo je da su stranke 12. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovoru kojim je ugovorena konverzija kredita iz CHF u EUR. No od dana zaključenja ugovora pa sve do izvršene konverzije 30. rujna 2015. tužitelj da je plaćao anuitete zbog nezakonitih promjena kamatne stope i tečaja. Tuženik da je prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. obračunao iznos glavnice od 56.166,15 CHF. Međutim uplate koje je on vršio da su morale zatvoriti daleko veći iznos glavnice. Naveo je da je tuženik nezakonito obračunao i naplatio mu 8.964,03 CHF. Naveo je da je preplata od 8.964,09 kn razlika između preplate po kamati i tečaju i sveukupne preplate po kreditu te da je ona nastala zato jer tuženik nije uzimao u obzir preplate po početnom tečaju i kamati da bi na temelju takvih uplata umanjio nedospjelu glavnicu i buduće anuitete.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 18. travnja 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirao tužbeni zahtjev u sadržaja kao u izreci presude, odnosno napravio je preinaku tužbe, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužitelja po ugovoru o kreditu broj 5102029536 od 27. kolovoza 2007. u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 12. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužitelju pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.1. Tuženik je u podnesku od dana 09. ožujka 2020. istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, preciziran u podnesku od dana 17. svibnja 2024., sadržaja kao u točki V. i VI. izreke presude.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102029536, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102029536, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, dokumentaciju koju je tuženik (list 130 do 206 spisa), saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102029536, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 27. kolovoza 2004. na iznos od 79.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 300 mjeseci.

3.2. U spornoj odredbi čl. 8 st. 2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl. 7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je u predmetnom razdoblju rješavala stambeno pitanje sebe i svoje djece te kako da je bila klijentica Erste banke gdje da je primala i plaću logično da joj je bilo da će potrebni kredit dobiti kod njih. U tom razdoblju da je bila akcija odnosno da su se promovirali ti krediti u CHF i to iz razloga jer su to tada bili jedini krediti za koji nisu bili potrebni jamci, a u tom vremenskom razdoblju da je bilo gotovo nemoguće naći jamca koji bi se obvezao na tako dugi vremenski period. Nakon toga da je pristupila u banku, pristala na taj kredit s time da je umjesto jamaca išla hipoteka na kupljenu nekretninu te da je morala sklopiti ugovor o osiguranju. Najviše vremena da su u banci izgubili oko izračuna samog anuiteta odnosno da joj isti odgovara sukladno njezinim tadašnjim financijskim mogućnostima. Navela je da joj nisu od strane banke posebno objasnili odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli tužiteljica odgovara da nisu i da je znala što je promjenjivo, međutim da nitko nije mogao pa ni ona pretpostaviti da će to biti toliko promjenjivo i da će toliko rasti s obzirom je švicarac predstavljan kao stabilna valuta, a da je išla i sa potpunom povjerenjem prema svojoj matičnoj banci. Navela je da joj je početni anuitet bio oko 2.050,00 -2.100,00 kn, a najviši 3.000,00 kn odnosno nešto preko 3.000,00 kn. Navela je da je letimično pročitala ugovor o kreditu jer da kada banka izbaci kredit da je to to i da joj kod javnog bilježnika nisu pročitali i objasnili pojedine odredbe, da su izračunavali visinu solemnizacije te da joj je to bio prvi kredit. Navela je da je napravila konverziju i da je ponuđena samo jedna opcija. Navela je da je dobila protuvrijednost u švicarcima prilikom podizanja kredita da isti iznose 350.000,00 kn te da nakon 12 godina redovite otplate da se šokirala kada je vidjela da je još dužna 440.000,00 kn te da nije pregovarati o pojedinim odredbama kredita. Navela je da je diplomirani inženjer građevine te da se ne sjeća da li je dobila kakve reklamne letke gdje su bili prikazani kakvi grafovi i da je u banku dolazila možda maksimalno dva puta zbog kredita, kao i da je predmetnim kreditom kupila stan.

6. U svom nalazu i mišljenju od 05. travnja 2024. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. g. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje, a nakon 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% godišnje, iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno iznose 360,12 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4. Navela je da više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita ukupno iznose 5.257,89 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Navela je da manje plaćene kamate, tj. negativne novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. g. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje, a nakon 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% godišnje, iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita, ukupno iznose 474,78 EUR kako je specificirano negativnim iznosima u stupcu 17 Tabele br. 5. Manje plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita u razdoblju nižeg tečaja od početnog ukupno iznose 661,89 EUR kako je specificirano negativnim iznosima u stupcu 17 Tabele br. 7. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 3.477,14 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita Tužiteljici da je tuženik u konverziji kredita utvrdio manjak uplaćenih sredstava na dan 30.09.2015. godine u iznosu 1.596,34 EUR kojeg je tužiteljica namirila tuženiku na način da je za iznos manjka uvećana nedospjela glavnica konvertiranog kredita nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika.

6. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenja, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 17. svibnja 2024. i na koje primjedbe se vještak očitovao u podnesku od dana 27. srpnja 2024.

6.1. U svom očitovanju od 27. srpnja 2024. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš je navela da na navedene primjedbe se očituje kako je vještaku zadaćom vještačenja određeno provesti izračun razlike plaćenih obveza po kreditu u odnosu da su obveze po kreditu plaćane po početnim uvjetima kredita (ks 5,49% p.a. i početni tečaj) do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine uz kamatnu stopu 3,23% p.a. i početni tečaj. Dakle, vještak da je proveo vještačenje sukladno određenoj mu zadaći. U odnosu na prijedlog dopunskog vještačenja na način da se vrši izračun u odnosu na početni otplatni plan i nakon 01.01.2014. godine (po kamatnoj stopi 5,49% p.a.) vještak se očituje kako će dopunu vještačenja sačiniti ukoliko ga na istu cijenjeni Naslov pozove. Konačno, vještak da se očituje kako je vještačenje proveo sukladno određenoj mu zadaći, prema pravilima znanosti i struke, te ostaje u cijelosti pri svom Nalazu i mišljenju.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 27. kolovoza 2004. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102029536 predmet kojeg je iznos od 79.179,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 300 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,49% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.7. te odredba čl.8. st.2. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od listopada 2004. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 5.618,01 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 27. kolovoza 2004. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7. i čl.8. st.2. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.7 i čl.8. st.2 Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 27. kolovoza 2004. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.7 i čl.8 st.2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 st.2 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7 Ugovora o kreditu od dana 27. kolovoza 2004.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I i II izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2004. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od listopada 2004. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 360,12 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 5.257,89 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok ga tuženik u cijelosti osporava u podnesku od dana 17. svibnja 2024., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku te matematičkom izračunu u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje 01.01.2014. do 30.09.2015., valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,49% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju odlučiti kao u toč. III i IV izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.7 i čl.8 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od listopada 2004. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102029536, dalje Aneks (list 97 spisa).

47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 12. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 27.08.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102029536 na iznos od 79.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 4,931 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.5. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici toga Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na da naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u članku 5.2. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnove obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 39.677,54 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu, s čime da su potpisnici Aneksa suglasni.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate, tj. negativne novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje, a nakon 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% godišnje, iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita, ukupno iznose 474,78 EUR te da manje plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita u razdoblju nižeg tečaja od početnog ukupno iznose 661,89 EUR.

52.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelju po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

52.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

52.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

52.4. Tuženik je u podnesku od 09. ožujka 2020. istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 661,89 eura i s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 474,78 eura, preciziran u podnesku od dana 17. svibnja 2024. Međutim valja navesti da na strani samog tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki V i VI izreke presude

53. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

53.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

53.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 14. svibnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od listopada 2004. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

53.4. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

54. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5102029536 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

55. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužitelj napravio u podnesku od dana 18. travnja 2024. valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužitelj tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

55.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 18. travnja 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

56. Tuženik nije tužitelju osporio status potrošača, dok što se tiče dokaznih prijedloga tuženika koji su odbijeni na ročištu dana 13. studenog 2024. valja navesti da ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak izračuna razliku u kamati od 01.01.2014. do 30.09.2015. iz razloga što je u tom razdoblju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene zbog intervencije zakonodavca, a ne voljom tužitelja, dok što se tiče prijedloga da se vještak očituje da li je konverzija učinjena u skladu sa zakonom isto prema stavu ovoga suda predstavlja pravno pitanje.

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta i to četiri u iznosu od 200,00 eura za svako i jedno u iznosu od 100,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja sedam podneska i to četiri u iznosu od 200,00 eura za svaki i tri u iznosu od 100,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 i t.3 Tarife), PDV-a u iznosu od 550,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,52 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.251,69 eura.

57.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.

U Rijeci, 27. veljače 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika