Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-203/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2038/2022-17 od 15. ožujka 2024., dana 27. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2038/2022-17 od 15. ožujka 2024.
II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 821,78 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (točka. I. izreke), te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 827,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv ove odluke o parničnom trošku žali se tuženik i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima.
3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te istoj obistini trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku o parničnom trošku, a sukladno odredbi iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Tužiteljica je u konkretnom slučaju postupak pokrenula stupnjevitom tužbom u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a.
7. Tuženik u svojoj žalbi tvrdi kako su tužiteljici zbog podnošenja stupnjevite tužbe kojom nije određena vrijednost predmeta spora sve radnje do postavljanja točno određenog tužbenog zahtjeva trebale biti odmjerene na način da se za vrijednost predmeta spora uzima iznos od 0,00 eura.
8. Prema članku 35. ZPP-a kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
9. Shodno članku 40. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura (stavak 5. ovog članka).
10. Nadalje odredba članka 186.b ZPP-a propisuje da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni (stavak 1.). U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza (stavak 2.). U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati (stavak 3.). U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (stavak 4.). U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona (stavak 5.).
11. Postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stupnja. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe članka 186.b stavak 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi članka 186.b stavak 2. ili stavak 3. ZPP-a, o drugom zahtjevu. Ako tužitelj u skladu sa sudskim rješenjem precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.
12. Prema pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama revizijskog suda broj Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022. i Rev 4/2023-2 od 3. svibnja 2023. kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 6.630,00 eura, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( članak 40. stavak 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."
13. Navedenim, kada je prvostupanjski sud poduzete radnje u postupku odmjerio sukladno navedenom, nije pogrešno primijenio odredbe ZPP-a na štetu tuženika.
14. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Tužiteljici nije odmjeren trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 27. veljače 2025.
SUTKINJA
Vedrana Perkušić
