Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-60/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri iz Varaždina, Optujska 25/I, protiv tuženika ELDA d.o.o. iz Ičića, 1. maja kbr. 6, OIB: 06996335646, zastupanog po punomoćniku Dejanu Režiću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 30 Pr-338/17-10 od 10. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 30 Pr-338/17-10 od 10. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice, pa se preinačuje odluka o trošku sadržana pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude i to na način da ista u tom dijelu sada glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 9.187,50 kuna / 1.219,39 eura,[1] dok se u preostalom dijelu za više traženo zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime troška žalbenog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 781,25 kuna / 103,69 eura, te naime troška sastava revizije iznos od 1.875,00 kuna / 248,86 eura.

IV. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika ELDA d.o.o., OIB: 06996335646 od 11.11.2014.g kojom je RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] nezakonito otkazan Ugovor o radu od 16.02.2006.g.

II. Raskida se ugovor o radu zaključen dana 16.02.2016.g. zaključen između tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao radnika i ELDA d.o.o. iz Ičića, 1. maja kbr. 6, OIB: 06996335646 kao poslodavca s danom 08.03.2015.g.

III. Nalaže se ELDA d.o.o. iz Ičića, 1 maj kbr. 6, OIB: 06996335646 da u roku od 8 dana tužiteljici RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 15.621,00 kuna / 2.073,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 08,14% računajući od 10. travnja 2019., pa do isplate u slučaju promjene stope zakonske kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se tužiteljica da dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu zakonske zatezne kamate na iznos od 15.621,00 kuna / 2.073,26 eura od 11.11.2014. do 10. travnja 2019.

V. Nalaže se tuženiku ELDA d.o.o. iz Ičića, 1 maj kbr. 6, OIB: 06996335646 da tužiteljici RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eur, u roku od 8 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 08,14% računajući od 10. travnja 2019. pa do isplate u slučaju promjene stope zakonske kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 13.437,50 kuna / 1.783,46 eura s.p.p.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući istu u dijelu pod točkom VI. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista u tom dijelu preinači. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači, te tuženiku obistini trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tužiteljici dao tuženik zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa na temelju odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR).

7. Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-174/2021-2 od 1. listopada 2024. po reviziji tužiteljice ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-848/2019-3 od 23. siječnja 2020., te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da odluči o troškovima postupka u povodu revizije.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. veljače 2006. na radnom mjestu knjigovođe,

- da joj je tuženik 11. studenog 2014. otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom, na temelju članka 116. stavak 1. i 2. ZR-a, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a radi činjenice što je na poslovima knjigovođe ispunila poreznu prijavu poreza na dohodak građanina za 2013. klijentu TI, te istom prikazala da će ostvariti povrat s naslova preplaćenog poreza na dohodak,

- da je isti međutim, umjesto da dobije povrat poreza pozvan na uplatu dodatnog poreza,

- da je tužiteljica djelatnica sa SSS upravnog smjera i nije polagala bilo kakve stručne ispite za zvanje knjigovođe,

- da postoji velika razlika između zadataka knjigovođe te zadataka računovođe,

- da je naime, knjigovođa najčešće osoba sa SSS bez ikakvih dodatnih kvalifikacija, certifikata i stručnih ispita za zvanje knjigovođe i njegov posao je da proknjiži poslovnu dokumentaciju koja se temelji na vjerodostojnim ispravama, pripremi podatke za obračun plaće, plaća račune, brine da je dokumentacija sva ispravno unesena te provodi ostale zadatke vezano za vođenje poslovanja poduzeća, odnosno knjigovođa je osoba koja zaprima dokumentaciju i operativno je obrađuje i u opisu njegovog posla je da proknjiži dokumentaciju u skladu sa zakonom te da svaku promjenu prati ispravna dokumentacija,

- da je posao računovođe daleko složeniji, jer je dužan stalno pratiti zakonske propise, analizirati poslovanje, uočavati i upućivati na propuste, sastavljati financijske izvještaje tj. bilancu te objašnjavati vlasnicima poduzeća utjecaj njihovih odluka na poslovanje i kao takav mora posjedovati puno šire znanje od knjigovođe, te potvrdu svojih stručnih znanja i kvaliteta treba dokazivati certifikatom ili barem dokazom o položenom ispitu za ovlaštenog knjigovođu-računovođu,

- da kod tuženika ne postoji akt koji propisuje koje poslove je tužiteljica kao knjigovođa trebala obavljati, odnosno nije definiran opis poslova pojedinog radnog mjesta, a niti je tužiteljicu netko nadgledao ili kontrolirao njen rad,

- da je svaki referent bio zadužen za sve poslove koje bi mu klijent naložio da radi pa samim time i porezne prijave kao građana, dok im opis posla nije bio propisan niti ugovorom o radu, a niti bilo kojim aktom tuženika,

- da je navedenim posao tužiteljice podrazumijevao daleko šire poslove od poslova knjigovođe, dok sačinjavanje ugovora o radu za klijente, te praćenje propisa ne spada u poslove knjigovođe sa SSS, pa ukoliko takav djelatnik po nalogu poslodavca i obavlja takve poslove ne može se smatrati kako isti ne postupa u skladu sa pravilima struke jer takav posao niti ne ulazi u opis poslova knjigovođe sa SSS,

- da otkaz tužiteljici pozivom na činjenicu da je ista počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa nije osnovan, jer je na tuženiku bilo da nadgleda tužiteljicu kod sastavljanja sporne prijave, a tim prije što je znao da tužiteljica nema nikakve specifične kvalifikacije za obavljanje toga posla, koji nadzor je propustio,

- da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica štetu koja je nastupila tuženiku počinila namjerno odnosno s grubom nepažnjom, a tim prije što je isti prepustio tužiteljici da bez nadzora obavlja posao za koji nije bila stručna, pri čemu je nije upoznao s novim propisima, a što je i dovelo do sastavljanja takve prijave poreza.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici sukladno članku 116. stavak 1. i 2. ZR-a budući tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uzevši u obzir sve okolnosti pod kojima se dogodila greška koju je tužiteljica počinila.

10. Naime, prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz, a shodno odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a teret dokazivanja je na strani koja daje otkaz.

12. Polazeći od prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je, prema prosudbi ovoga suda, pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nema osnove za zaključak o postojanju osobito teške povrede radne obveze koja se pobijanom odlukom stavlja na teret tužiteljici i koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu. Ovo iz razloga jer iz rezultata postupka slijedi kako tuženik nije dokazao da bi tužiteljica navedeno napravila namjerno niti da se radilo o gruboj nepažnji već je šteta koja je radom tužiteljice prouzročena poslodavcu, šteta koja mu je nastala iz razloga što joj je prepustio obavljanje poslova za koje ista nije bila dovoljno stručna radi čega je trebala nadzor, koji je on propustio, a tim prije što je došlo do izmjene propisa. Dakle, upravo opisani propusti na strani poslodavca doveli su do krivog sastavljanja prijave poreza za klijenta, a to je onda dalje bilo uzrok štete samom poslodavcu budući je za klijenta snosio tako nastali dodatni porez.

13. Kako navedenim tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrdio nedopuštenom.

14. Odluka o sudskom raskidu ugovora o radu temelji se na odredbi članka 125. ZR-a.

15. Pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu je utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten, te u slučaju nedopuštenog otkaza, sudski raskid ugovora o radu zakonsko je pravo radnika. U ostvarivanju tog prava radnik nije dužan obrazlagati razloge zbog čega mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv, time da je dan prestanka radnog odnosa određen prema zahtjevu tužiteljice (danom kojim je započela novi radni odnos).

16. Nadalje, shodno odredbi iz članka 125. stavak 1. ZR-a tužiteljici je dosuđena i naknada štete. Prema ovoj odredbi, naime, usvoji li sud zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu osim određivanja prestanka ugovora o radu dosuditi će radniku i naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Radniku pripada pravo na naknadu štete ne zato što on trpi stvarnu štetu, već zato što je bez opravdanih razloga dobio otkaz ugovora o radu.

17. Samu visinu naknade štete sud prvog stupnja je utvrdio sukladno kriterijima iz članka 125. stavak 1. ZR-a, a kojoj visini tuženik žalbenim navodima i ne prigovora.

18. Navedenim je prvostupanjski sud osnovano prihvatio, kako zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i zahtjev koji je tužiteljica postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.

19. Inače, tuženik u žalbi niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja s tim u vezi (budući prema njegovom shvaćanju sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze).

20. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je međutim, za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

21. Isto tako, suprotno tvrdnji tuženika u provedenom postupku utvrđene su sve odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora, te je prvostupanjski sud svoja uvjerenja obrazložio uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju činjeničnu podlogu u iskazima saslušanih svjedoka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom.

22. Međutim, osnovano tužiteljica osporava zakonitost odluke o troškovima postupka.

23. Naime, u ovom postupku tužiteljica je pored zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu na ročištu od 3. ožujka 2016. zatražila i naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 15.621,00 kuna / 2.073,26 eura, a nakon čega se radi o procjenjivom predmetu spora. Stoga, tužiteljici pored jednokratne naknade prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23, dalje: Tarifa) nakon 3. ožujka 2016. pripada parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora za svaku poduzetu radnju u postupku odnosno prema Tbr. 8. točka 1., Tbr. 9 točka 1. i 3. Tarife (zastupanje na pet ročišta, zastupanje na ročištu za objavu presude, sastav podneska od 8. siječnja 2018. te sastav žalbe) u zatraženom iznosu od 9.687,50 kuna odnosno sveukupno 11.687,50 kuna / 1.551,20 eura, čime joj je trebalo dodatno dosuditi i daljnji iznos od 9.187,50 kuna / 1.219,39 eura.

24. Slijedom svega iznijetog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Sukladno uspjehu tužiteljice u žalbenom postupku istoj je valjalo s tog osnova obistiniti iznos od 781,25 kuna / 103,69 eura.

26. Tuženiku nije obistinjen trošak žalbenog postupka, jer nije uspio sa svojom žalbom.

27. Budući je tužiteljica uspjela u cijelosti s revizijom, tužiteljici je priznat i trošak sastava revizije prema Tbr. 10. Tarife u iznosu od 1.875,00 kuna / 248,86 eura.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

29. Osnovom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 27. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi